Tastove trešnje, ili između ograničenja i potencijala

Prošli vikend sam proveo berući sa tastom trešnje. Prethodne tri nedelje sam navijao za sunčane dane i periode kako bi trešnje rodile a ne istrulele. Sa samo dva stabla stara oko sedam godina moguće je nabrati preko 200 kilograma trešnji. Po ceni od 200 dinara za kilogram dolazimo do jedne prosečne mesečne plate u Srbiji. Dvadeset stabala trešnji na pet ari placa daje godišnji prihod jednog radnika. Gotovo bez ulaganja, uz par dana berbe kada plodovi sazru. Sasvim dovoljno za uvod teksta o potencijalima, ograničenjima i poreskim prihodima.

Osnovna ograničenja za ekonomski rast u trajanju nove vlade biće zadata fiskalnom konsolidacijom predloženom od Fiskalnog saveta. U odnosu na predlog mera ove institucije mogu da odstupam u intenzitetu pojedinačnih mera, ali će bol biti većini stanovništva zadata. Koliko jaka zavisiće od dogovora nove vlade o njihovom sprovođenju.

Suština je da će se rast poreskih stopa negativno uticati na ekonomsku aktivnost: veći porezi, veća nelikvidnost, pad privredne aktivnosti, manja naplata poreza i eto nas u Grčkom scenariju mazohizma, ili kao kod verskih fanatika u ritualu samobičevanja. Koliko će se mazohizma primeniti zavisiće od konkretnog dogovora osoba koje će odlučivati o konačnoj recepturi.

Ova ograničenja su neminovnost jer daljeg zaduživanja neće biti, ili će ga biti u bitno manjoj meri, pa će i javna potrošnja morati da se smanji. Međutim, fokusiranje samo na ograničenjima odvešće nas u negativizme, nihilizme sa nepoznatim posledicama.

Stoga sam za fokus na potencijalima, reči čiju sam primenu zabranio u vreme predizborne kampanje na portalu makroekonomija.org kada su se oni zloupotrebljavali u predizborne svrhe. Kada bi samo 10% od navedenih potencijala u predizbornoj kampanji bilo realizovano, živeli bi smo mnogo bolje do isteka nove vlade.

Kriza budžetskih deficita i prezaduženosti u Evropi posledica je pada poreskih prihoda usled smanjivanja privredne aktivnosti. Rast poreskih stopa nije uticao na smanjivanje deficita. Naprotiv, obarao je privrednu aktivnost pogoršavajući odnose duga prema bruto domaćem proizvodu, u Grčkoj i u drugim zemljama.

Trešnje su mi primer da postoje neograničene mogućnosti za ekonomski rast koje će uticati na rast poreskih prihoda, i na rešavanje problema deficita u javnoj potrošnji i veličine javnog duga.

Znači, postoje mogućnosti da se poveća novostvorena vrednost u Srbiji na nebrojano mnogo načina, ali i da se poveća obuhvat u oporezivanju.

Poput voćarstva postoji mnoštvo investicionih delatnosti, ali zasnovanih na udelu u vlasništvu (EPS, na primer), a ne u novom zaduživanju, ili rast drugih delatnosti za koje postoje realni uslovi koje će dovesti do rasta ukupnog bruto domaćeg proizvoda, a uprkos ograničenjima fiskalne konsolidacije ili stagnacije tražnje u Evropi.

Isto tako, postoje mogućnosti da se poveća poreski obuhvat, kroz ukršanje registrovanih poreskih prihoda i promena na imovini pojedinaca (postoji mnogo profesija i delatnosti koje nisu u sistemu poreske naplate, a pri tome pojedinci imaju veoma velike transakcije u smislu kupovine luksuznih automobila ili nekretnina). Veći obuhvat značiće veću poresku pravednost i veće poreske prihode države.

Mala digresija, a koja ukazuje na opasnosti od rada i zarade. Brutalno pretučeni Dragan zbog sedam hiljada dinara pazara sa male pijace iz mog komšiluka, vraćajući se kući u okolinu Valjeva, ukazuje na ograničenje u pogledu rada i zarade. Od njega sam kupovao kajmak, iz sažaljenja jer je pogrbljen kao Kvazimodo, zbog sećanja na svoju baku koja je nosila (ili teglila) kruške na paraćinsku pijacu. Postoje ograničenja za rad i zaradu jer smo svi „vaspitani“ da postoji velika moć države koja će rešiti sve naše probleme, a naše je samo da sedimo i da čekamo da se to dogodi, kao u jednom filmu o crncima koji ceo dan sede i smeju se na račun neke kineske porodice koja vodi radnju u njihovom kraju Los Anđelesa, neposredno pred pobunu i obračun sa policijom.

Mislim da je potrebno da se prekine sa navikom da se javno govori kako će država rešiti ovaj ili onaj problem. Sasvim suprotno, mislim da država treba da ukazuje na mogućnosti kako da mi sami rešavamo sopstvene probleme. Kroz rad i kroz naplatu našega rada na domaćem i međunarodnom tržištu.

3 komentara

  1. Pojedinac je sustina drzave…SAD su siromasna, propala drzava relativno bogatih pojedinaca.( nazalost dobro naoruzana) Relativno jer poimanje standarda varira od drzave do drzave.
    Kad SAD objave bankrot kao sto ce i neke drzave EU ti relativno bogati pojedinci nece se zabrinuti ni za jotu .Promenice adresu,destinaciju ili pak drzavu..

    Sa te strane poreska opterecenja su mac sa dve ostrice koji resava malo toga. Dati drzavi peti deo necega je poprilicna svota i to sa ostalim taksama i nametima izadje na trecinu svega sto se poseduje.
    Pametan covek uzme plajvaz i lako izracuna da li mu se isplati ziveti u toj i takvoj drzavi ili ne..
    Zato je potrebno da poreska strana bude izjednacena sa onom drugom stranom ,onom koja kaze sta su prednosti zivota u Srbiji.
    Ako nemate solidno besplatno skolovanje i lecenje, ako je vas kapital i egzistencija porodice pod stalnim rizikom,ako je nemoguca misija zaraditi za stan do kraja zivota onda nikakva poreska politika to ne moze sanirati.

    To ne biva u Srbiji osim sto ce neko opet da nagraise kad navale hajduci..

    Drzavni aparat treba smanjiti do te mere da u svakoj opstini ne bude vise od deset zaposlenih a da Srbija nema nikada vise od deset ministara. I toliko pomocnika naravno.Savetnike treba iskljucivo koristiti kroz institucije sistema tako sto ce se savetodavne usluge pruzati preko institucija u kojima su isti stalni radnici.(akademije ,univerziteti..i sl..) Freelenseri nemaju sta da traze u siromasnoj drzavi..
    Radno vreme treba promeniti i uvesti normalno, funkcionalno, koje pruza mogucnost dopunskog posla.Od 7 do 15h je idealno…to pruza mogucnost druge smene i samim tim pospesuje zaposljavanje.Podize produktivnost.
    Ovo sada je zamka za naivne i budale ,ideal za lenjivce i neproduktivne kadrove..
    I tako dalje i tako blize a onda nakon svega i citavog dijapazona mogucnosti ustelovati i poresku politiku i uopste raspravljati o tome.

    Stednja sama po sebi ovako kako je vecina pa cak i ekonomska elita vidi je potpuno pogresan nacin.Tako se ne vodi drzava vec eventalno suzbija preterana ambicija..
    Sto bi rekao Zec sve je to pitanje preraspodele jer u sustini plate ne moraju da budu 300,400,500 evra ili vise ..
    A tek kako se da sanirati penzioni fond to i da ne pricam ,tu postoji citav spektar mogucnosti i nista od toga nikome ne pada na pamet vec 20 godina..

    Stednja ce u krajnjoj istanci naterati Srbiju u novo zaduzivanje i to je matematicki dokazivo..

    Drzava koja pozajmljuje novac da bi delila bespovratna sredstva i subvencionisala kamate nema grama mozga. Javni tuzioc koji je iole pismen lako moze dokazati da je to krivicno delo i zloupotreba sluzbenog polozaja ali avaj tu definiciju onomad ukinuse po preporuci nekog saljivdzije iz Brisela..
    Nasi ljudi misle da u Evropi i uopste u Briselu sedi trust mozgova a pretezno se radi o polupismenim i moralno vrlo diskutabilnim licnostima koji fenomenalno koriste poziciju bezvlasca i bezodgovornosti u samoj Uniji. Oni uzivaju u poziciji velikog vezira koja im omogucava donosenje gomile glupoavih propisa koji nicemu ne sluze. Kad se vrate u svoje domicilne drzave nastave svoj obican administrativni zivot uz deset puta manju platu ..
    Ako cemo posteno nikome nije jasno cime se bavi predsednik EU ili Ketrin Eston a kamo li citava plejada dokonih cinovnika..
    Ako Srbija tu ne napravi ostar rez i ne prestane da slusa savete za propast, onda ni uvodjenje kmetova nece naterati nikoga da placa porez…

  2. „Trešnje su mi primer da postoje neograničene mogućnosti za ekonomski rast koje će uticati na rast poreskih prihoda, i na rešavanje problema deficita u javnoj potrošnji i veličine javnog duga.“
    Sve dok je unosnije uclaniti se u partiju i dobiti drzavni posao i redovnu platu za 7 sati izdrkavanja na poslu, nema nista od tih tresanja. Osim toga, vecina tih i imaju tresnje u selu, pa im to dodje kao dodatna zarada ili besplatna poslastica.
    Javio sam se samo da kazem da poslednjih 5-6 godina idem u isti kraj na pecanje. Bilo je zadovoljstvo gledati kako ljudi iz godine u godinu sve vise rade i sve vise zemlje obradjuju. Medjutim, ove godine je naglo smanjen broj obradjenih povrsina, bas kao pre 7-8 godina. Ne znam tacno sta je razlog tome, ali ne sluti na dobro.

    • Na osnovu mojih iskustava, i kontakta sa ljudima (sitniji preduzetnici uglavnom), svi su resili da „povuku rucnu“ dok se malo ne razbistri situacija. Ovako sigurno ne moze dalje, pitanje je ko ce i kojim redom poceti da menja stvari u suprotnom, vec postoji tiha vecina za stav “ Ok resili ste da se razbijete, ali bez mene molim“. Nije vreme ni za zapocinjanje posla ni za investicije a ponajmanje za rizik, vec je vreme da se sacuva zdravlje. Motivatori moraju prvi da se promene, pa tek onda mozemo da pricamo o makroekonomiji i brojkama. Potpuno je suluda situacija da se moj poznanik inace pravnik, doskora visoki rukovodilac jedne proizvodne firme koja je poslovala na trzistu, upire svim snagama da dobije posao kao trakar na kopu, jer tamo moze mirno da dremucka za 70000 mesecno bez da ga iko ista pita i sa tendencijom da ide samo „napred“. Dakle ludilo je doslo do potpunog besmisla, a ujedno EPS na razne nacine osim monopola i besplatnih drzavnih resursa ima i subvencije. Stvarno neobicno. Trzisna privreda podrazumeva i trzisno ponasanje JP, pa bi ista trebalo da ponude 20000 din platu za nekvalifikovani rad a ne 70000 i sav profit uplate u budzet a ne da iz njega jos dobijaju subvencije, koje su otete od onih koji primaju 20000. Potpuni besmisao u svojoj katarzi. Potpuno je nebitno koliki ce biti BDP sa ovako postavljenim stvarima, to je ionako obicna sarena laza. Ako u 600 preduzeca radi 100000 radnika koji primaju plate iz budzeta (firme ne rade vec vise godina) ko onda ima hrabrosti da uradi nesto ozbiljnije od prostog uvazavanja cinjenice i prepisivanja ovih ljudi na biro. I samo dve recenice u vezi tresanja. Pitanje je ko placa 200 din tresnje, zatim koji deo tu uzme trgovina, koji deo drzava kroz poreze…. Tvrdim da se racunica ( pokazana u tekstu kao slikovit prikaz) ne uklapa barem 10-20 puta, dakle ne procenata nego puta. Drugim recima jedan covek da bi legalno poslovao u Srbiji mora uvecati broj tresanja barem 10-20 puta za navedeni dohodak. Pogledajte sada ponovo mogucnosti i potencijal.

Оставите одговор на mile Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *