U EU kada se pomirimo sa susedima

“Treba igrati na privlačnosti pridruživanja Evropi da bi se pomoglo tim zemljama na putu demokratije i vladavine prava i pomoći im da smire svoje odnose sa susedima“, dodao je Leoneti.

U utorak je u vestima bilo da iz EU preporučuju javnu debatu o tome da li je isplativije iću u EU ili sarađivati sa Rusijom i Kinom.

Šta ova druga rečenica znači? Da je u Srbiji postojala zabrana drugačijeg mišljenja i da „Evropa nema alternativu“.

Prva rečenica znači da smo mi glupi i naivni, pa se treba igrati sa privlačnošću.

Dokaz da jesmo glupi je svakako činjenica da je do sada bio taboo pričati o alternativama.

Ja sam evropejac i smatram da smo oduzimanjem šengenskih viza Bugarskoj i Rumuniji postali veći pripadnici EU od ovih članica. Konačno smo izašli iz viznog geta u kome smo bili gotovo 20 godina (što ne znači da nam vize opet neće vratiti kao vid pritiska da slušamo Tačija).

Ali me nervira nivo banalnosti evrospinovanja koji verovatno jesmo zaslužili.

Hajdemo se činjenicama.

Ako se zalažem za veći izvoz u vanevropske zemlje, činim to intuitivno, a podaci mi potvrde intuiciju da imamo najmanji izvoz van Evrope (nakon BiH, Makedonije i Crne Gore) od svih evropskih zemalja, što znači da nas evropska kriza pogađa više od članica EU.

Ako mislim da treba povećati saradnju sa Kinom i Rusijom zaprepasti me podatak da su ove dve zemlje prošle godine investirale u inostranstvo 120 milijardi dolara, a da u Srbiju od tog iznosa nije ušlo više od 12 miliona dolara (manje od jednog dolara od svakih 10.000, a po udelu u svetskom BDP-u trebalo bi makar dolar na hiljadu). Što znači da su investirale više u skoro sve evropske zemlje u odnosu na Srbiju. I da smo bili deset puta efikasniji od prosečne smetnje njihovim pokušajima da investiraju u odnosu na svet.

Dakle, ja jesam za članstvo Srbije u EU, ali sam protiv toga da kriterijume za članstvo diktira Hašim Tači. Zašto, na primer, ne bismo postali najsnažniji lobisti da Kosovo postane član EU pre Srbije? I da na njemu građani ostvare demokratiju i ostala građanska prava (npr. najskorije organizuju Paradu Ponosa). Naročito bezbednost i slobodu kretanja za Srbe, makar na nivou prava životinja u Francuskoj.

Bojim se, da takvi kakvi jesmo nikome nismo dobri. Sebi smo najgori.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *