Home » Istorija » Milko Riffer: Grad mrtvih, Jasenovac 1943, uvod

Milko Riffer: Grad mrtvih, Jasenovac 1943, uvod

Pokušao sam u ovoj knjizi iznijeti niz doživljaja .i impresija iz jedne ustanove u Hrvatskoj za vrijeme kratke, ali po zločinima i nedjelima beskrajno duge periode, u kojoj su tadašnji vlastodršci iz neusporedivog cinizma prozvali našu napaćenu i u historiji često popljuvanu zemlju »nezavisnom državom Hrvatskom«.

Doživljaji obuhvaćaju relativno »mirno« vrijeme jasenovačkog logorovanja od oktobra 1942. do oktobra1943. U redovima ove knjige nema izmišljenih lica ni izmišljenih događaja. Sve je kruta stvarnost, koja je mogla samo izgubiti od svoje pregnantnosti zbog činjenice, što sam se kod pisanja morao osloniti isključivo na sjećanje, jer, prirodno, u logoru nisam mogao voditi nikakvih bilježaka.

Osim toga. knjiga ne obiluje statističkim podacima. Dokumentarne spise o ovoj nacionalnoj sramoti,koja se u ustaškoj terminologiji zvala koncentracionim ili, još ciničnije, radnim logorom, izdat će bez sumnje mnogi publicisti, u prvom redu Komisija za istraživanje ratnih zločina.

Moja je jedino želja, da sebi i malobrojnim na životu preostalim drugovima sačuvam pisanu uspomenu na panične i sramne dane, koje smo provodili iza žice jedne od najstrašnijih ustanova ove vrste na svijetu — u konclogoru u Jasenovcu.

U nekada mirnome slavonskom selu uz Savu. utonulu zimi u gusto blato, ljeti u neprobojnu prašinu, počela je godine 1941. odjekivati ustaška čizma i dijaboličnim metodama uspjela iz ove mirne slavonske idile stvoriti najveći grad Hrvatske. Jer, u plodnoj toj zemlji leži preko 800.000 leševa nevinih žrtava, koje su položile svoje živote umirući kao stoka, vezanih ruku. Većinom udarcem željeznog malja po glavi ili živi spaljeni u kružnim pećima ciglane, dok su samo rijetki doživjeli čast da budu nožem zaklani poput ovaca, a samo izuzetno mogli su se robijaši toga pakla na zemlji pohvaliti smrtonosnim metkom iz ustaškog pištolja.

Maks Luburić, Ljubo Miloš, Ivica Matković, Filipović-Majstorović, Matijević, Piccili, Maričić,Kordić, pop Brekalo, Ivica Brkljačić imena su zlikovaca pored čitave plejade pomagača, koji suvršili strašne eksekucije. Njihova lista bit će velika,a po djelima, što su ih počinili, bit će im imena besmrtna u analima najzvjerskijeg kriminala.

Moramo im imena dobro upamtiti i moramo upoznati njihova strašna nedjela, da bismo u budućnosti mogli u zametku ugušiti svaku i najmanju klicu, koja bi mogla da se razvije u monstruozni zločinački fenomen, što ga ovdje nastojim da prikažem.

Ovu knjigu posvećujem uspomeni divnog druga i prijatelja Branislava-Brane Konića, suca iz Srijemske Mitrovice, s kojim sam u logoru proveo gotovo sve časove u radu i odmoru.

Vidim još i danas u duhu tvoju vitku pojavu i prosjedu kosu, iako si tada jedva prevalio tridesetu godinu života. Čujem još uvijek tvoj umirujući smijeh i borbene, optimistične riječi, kojima si nas malodušne redovno bodrio. Čujem zvuk tvoje violine, koja nas je budila iz preteške depresije i učinila, da na čas zaboravimo teške lance, što su nam sapinjali noge, i one, što su nam nastojali slomiti duh. Vidim te. kako posjećuješ bolesne drugove; kako dijeliš hranu iz svojih paketa ,koje ti je tvoja stara majka neumorno i otkidajući od svojih usta redovno slala. Osjećam na ustima poljubac, kojim smo se oprostili na mom odlasku iz logora, ruku, koja me je čvrsto zagrlila. Vidim te, kako mi mašeš rukom, ostajući u paklu, kojite je kasnije stavio na sramne muke i konačno ti prebacio omču oko vrata.

Brano, divni druže, nezaboravni prijatelju! Podižem ovaj skromni spomenik uspomeni na tvoj herojski život i na mučeničku smrt, koju su ti priredile ustaške hijene 21. septembra 1944. Mi svi znamo, da tvoj mladi život nije bio uzaludan, jer tebi i nebrojenim i neznanim drugovima zahvaljujemo naš današnji život. Jer bez vas naš život danas i ne bi bio život.

Posvećujem ovu knjigu i uspomeni prijatelja Marka Lorschyja, sekretara Financijske direkcije u Zagrebu, od kojeg se u miru godinama nisam odvajao, i koji je zajedno sa mnom nastupio i trnoviti put u Jasenovac, gdje je nakon nepuna dva mjeseca pao pogođen teškim maljem ustaških krvnika.

Sremska Mitrovica Konić (Dušan) Branislav, rođen 1913. Srbin, ubijen od ustaša 1944. u logoru, Jasenovac (0591005022)
Zagreb Dio Lorschy (Šandor) Marko, rođen 1908. Jevrej, ubijen od ustaša 1942. u logoru, Jasenovac (2791009093)

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>