Home » Istorija » Pismo Stepincu

Pismo Stepincu

IZVOD IZ PISMA DR NENADA GRISOGONA NADBISKUPU ALOJZIJU STEPINCU KOJE JE MILOŠ TUPANJANIN 24. JULA 1942. UPUTIO PREDSEDNIKU MINISTARSKOG SAVETA IZBEGLICKE VLADE U LONDONU O UŽASNIM USLOVIMA U KONCENTRACIONOM LOGORU JASENOVAC

 

Otpravljen iz Ankare 24. jula 1942. godine u 19,35 časova

Primljen u Londonu 28. jula 1942. godine u 15,30 časova

Za predsednika Ministarskog saveta

Tupanjanin molio me dostaviti Vam ovaj njegov telegram:

Zemun, 8/II. 1942.

Gospodin

Dr. Alojzije Stepinac, Nadbiskup

Zagreb

Pišem Vam kao kršćanin, kao čovjek čovjeku. Nakanjuiem se mjesecima na ovo, čekajući hoće li prestati stizati užasne vijesti iz Hrvatske (NDH), kako bi se mogao sabrati i mirnije pisati. Punih 10 (deset) mjeseci kako se po Hrvatskoj na naj zverskiji način ubijaju Srbi i uništavaju milijarde

njihovog imetka, a crvenilo stida i gnjeva oblijeva svakog poštenog Hrvata.

 

Pokolj Srba počeo je od prvih dana jadne NDH (Gospić, Glina, Petrinja, Vrgorac, Bos. Krajina itd.) i traje bez prekida i ovih dana. Nije sramota u samome ubijanju. Ona je u ubijanju svega redom: staraca, žena i djece, u ubijanju uz strahovita divljaštva i krvološtva…

 

Strahote logora u kojima je pobijeno na hiljade Srba ili pušteno da pomru od zlostavljanja, gladi, i zime — užasne su.

 

Talijani pripovjedaju o jednom logoru u Lici kod Gospića, u samom Velebitu, u kojem je bilo na hiljade Srba, i kada su preuzeli vlast talijanske oružane snage, našli su ga prazna, natopljena ljudskom krvlju I krpama, a leševi su bačeni u ponornicu kod sela J a d n i k o v a . Računa

se da je ovdje pobijeno oko 80.000 (osamdesethiljada) Srba. U povijesti Evrope nije bilo ovakovih slučajeva.

 

Zašto ja ovo Vama pišem kada niste politička ličnost i ne možete snositi odgovornost za sve ovo? Evo zašto: Bezprimjernim zločinstvima, koja su više nego bezočna, sudjelovala je naša katolička crkva na dva načina. Veliki broj svećenika, klerika i organizacija katoličke mladeži sudjelovali su u svemu ovome vrlo aktivno. Katolički svećenici vodili su glavnu riječ u osnovnim ustaškim stavovima. Kako je postavljena na noge jadna NDH naši katolički svećenici postali su logornici i tabornici ustaški, pa su kao takvi naređivali i odobravali ta strašna djela mučenja i klanja kršćanskog svijeta.

 

Cak je jedan katolički svečenik lično zaklao jednoga svoga sabrata po Isukrstu pravoslavnog svećenika. Oni to nisu smjeli učiniti bez dozvole biskupa, a ako su to učinili, onda su morali gubiti službu i doći pred sud.

 

Buduće se to nije smjelo dogoditi, znači da su biskupi dali svoju dozvolu i blagoslovili ubistva Srba kršćana.

 

Katolička crkva je učinila sve da porimokatoliči preživjele Srbe. Dok se zemlja pušila od nevine krvi mučenika, dok su jecaji razdirali grudi preživjelih nesretnika, svećenici, fratri i časne sestre nosili su u jednoj ruci ustaški bodež, a u drugoj molitvenik i krunicu. Sav je Srijem poplavljen letcima biskupa Akšamovića, tiskanim u njegovoj tiskari u Đakovu, u kojim se pozivaju Srbi da spasu svoje živote i imetke prelaženjem u katoličku jedino spasavajuću vjeru.

 

Naša crkva kao da je htjela pokazati da zna ubijati d u š e kao ustaška vlast i banda tijela. A na rimokatoličku crkvu pada još veća sumnja za to, što su u isto vrijeme srušene mnogobrojne pravoslavne crkve, druge preobraćene u rimokatoličke, oteti su svi pravoslavni samostani, razrušena sva imovina i upropašćene povjesne vrijednosti, pa čak nije ostavljena na miru Patrijaršiska crkva u Srijemskim Karlovcima…

 

Poslije sviju velikih zločina u povijesti čovječanstva, dolazile su velike kazne.

 

U prvom redu dužna je crkva da digne svoj glas. Prvo svega što je crkva isuskrstova, a poslije toga što je moćna. U Njemačkoj su veliki rimokatolički biskupi imali smjelosti da dižu svoj glas u korist progonjenih Zidova, a kod nas nije još ni jedan biskup digao svoj glas za Srbe — Kršćane, koji su još strasnije proganjani nego Zidovi u Njemačkoj.

 

I zaista će na glavu rimokatoličke crkve pasti najveća odgovornost za kaznu Božiju i ljudsku… ako se za vrijeme ne pokaje za ovaj sramni i neoprostivi grijeh.

 

Napisao sam Vam ovo da spasim svoju dušu, a Vama ostavljam da tražite i nađete puta za spasenje svoje duše.

 

Najprije čovjek i dobar Kršćanin, a onda dobar Hrvat.

 

Dr. Grizogono

Napominjem da je Stepincu poznato ime pisca ovoga pisma, koji je ozbiljan, verodostojan i pošten čovek (Ovo je napomena Tupanjanina).

 

Pov. br. 634 Sumenković

Antun Miletić “Koncentracioni logor Jasenovac” knjiga 1, str. 398-400

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>