GRANICE RASTA

Davne 1972 godine grupa stručnjaka sa MIT-a ovjavila je studiju o granicama rsta svetske ekonomije u 21.veku. Naravna da smela prognoza ekonomskih i socijalnih kretanja u budućnosti ne bi značano uticala na javno mnjenje ) sve bi se svelo na fututistička predvidjanja ili kako se to u ovom vremenu naziva ‘’teorija zavere’’ da 2010 godine grupa naučnika sa univerziteta
u Melburnu nije sprovela opsežna istraživanja o ostvarivanju navednih scenarija do 2010 godine.

Nova istraživanja govore da se bližimo kolapsu

Više od četiri decenije nakon što je knjiga objavljena, prognoze „Granica rasta“ dokazane su novim istraživanjem pod vodjstvom australijskog naučnika Grahama Turnera. Očekujte da će se uskoro početi pokazivati rani stadijumi globalnog urušavanja. Knjiga iz 1972. godine „Granice rasta“, koja je predviđala da će se naša civilizacija verovatno urušiti nekada u 21. veku , kritikovana  je kao fantazija sudnjega dana od trenutka kada je objavljena.

Istraživanje Univerziteta iz Melburna je utvrdilo da su, posmatrano četrdeset godina kasnije, prognoze knjige tačne. Ako nastavimo istim putem, zaključci iz  knjiga predviđaju  da će rani stadijumi globalnog kolapsa nastupiti brzo.

„Granice rasta“ objavio je think-tank Rimski klub. Istraživački tim MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) u kojem su bili supružnici Donella i Dennis Meadows, uradili složeni računarski softver koje prati svetsku ekonomiju i životnu sredinu. Nazvan je World3 i bio je zadnji krik tehnologije u to doba.

„Sve po starom“

Zadatak je bio vrlo ambiciozan. Tim je pratio industrijalizaciju, populaciju, hranu, upotrebu resursa i zagađenje. Modelirali su podatke do 1970. godine i onda su razvili nekoliko scenarija do 2100. godine, zavisno o tome hoće li čovečanstvo preduzeti ozbiljne korake kada su u pitanju problemi životne sredine i resursa. Ako se to ne bi dogodilo, model je predviđao „dosezanje
krajnje tačke i urušavanje“ – u ekonomiji, životnoj sredini i populaciji – pre 2070. godine. To su nazvali scenarijem „business as usual“ (sve po starom).

Centralna teza knjige, koja je vrlo kritikovana od tada pa na dalje, bila je da je „Zemlja ograničena“ i da će težnja za neograničenim rastom u populaciji, materijalnim dobrima i slično jednoga dana dovesti do sloma.

Jesu li bili u pravu? Analiza stanja posle 40 godina. doktora Graham Turner koji je prikupio podatke Ujedinjenih nacija (njegovih sektora za ekonomska i socijalna pitanja, UNESCO-a, organizacije za hranu i poljoprivredu i UN-ovog statističkih godišnjaka). Proverili su i podatke američkog nacionalnog biroa za okeane i atmosferu, statističke izveštaje naftne kompanije British Petroleum i druge izvore. Podaci su upoređeni sa scenarijima „Granica rasta“.

Rezultati su pokazali da svet blisko prati scenarij „business as usual„. Podaci se ne poklapaju s ostalim scenarijima.

Ovi grafikoni pokazuju podatke iz realnog sveta (prvi su uzeti iz rada MIT-a, a zatim su uzeti i ovi iz istraživanja) i oni ocrtavaju punu liniju. Isprekidana linija pokazuje scenarij „business as usual“ iz „Granica rasta“ sve do 2100. godine. Do 2010. godine podaci šokantno nalikuju onima iz prognoze ove knjige.

Grafovi su preuzeti s web stranica Universiteta  u Melburnu na kojima je objavljeno istraživanje Grahama Turnera. Pune linije predstavljaju prikaz stvarnih podataka o kretanjima ekonomije, zagađenja i populacije, a isprekidane linije predstavljaju „business as usual“ prognozu iz knjige „Granice rasta“.

Kako su objasnili istraživači sa MIT-a 1972. godine, prema tom scenariju će porast populacije i potražnje za materijalnim bogatstvom rezultirati većim industrijskim outputom i zagađenjem. Grafikoni pokazuju da se ovo uistinu događa. Resursi se koriste rapidno, zagađenje raste, industrijski proizvod i potrošnja hrane po glavi stanovnika rastu. Populacija raste vrlo brzo.

Za sada, „Granice rasta“ se poklapaju sa stvarnošću.

Šta nam sledi?

Prema ovoj knjizi, kako bi se nahranio kontinuirani rast industrijskih proizvoda mora se događati stalno povećanje upotrebe resursa. Ali je eksploatacija  resursa poskupela zato što se oni troše. Kako se sve više kapitala koristi za izvlačenje sirovina, industrijski proizvod po stanovniku počinje padati – prema knjizi, od 2015. godine.

Povećavanje smrtnosti zbog sakaćenja obrazovanja i zdravstva

Kako se zagađenje gomila i pada ulaganje u poljoprivredu, proizvodnja hrane per capita takođe pada. Režu se izdavanja za zdravstvo i obrazovanje i to u kombinaciji dovodi do porasta smrtnosti od 2020. godine na dalje. Svetska populacija počinje se smanjivati 2030. godine za pola milijarde ljudi po deceniji. Uslovi života padaju na nivo sličan onome iz 1900. godine.

Prema knjizi je za svetski kolaps odgovorno iscrpljivanje resursa. Ipak, „Granice rasta“ uračunavaju kao faktor ove havarije i povećano zagađenje, uključujući i klimatske promene. Knjiga upozorava na emisije ugljen dioksida koje bi mogle imati „uticaj na klimu“ putem „zagrevanja atmosfere“.

Kako grafikoni pokazuju, istraživanje Unjiverziteta u Melburnu nije pronašlo dokaze urušavanja u 2010. godine (iako se u nekim
područjima rasta već beleži stagnacija). Ali u „Granicama rasta“ efekti će proraditi između 2015. i 2030. godine.

Vrhunac eksploatacije nafte se već dogodio

Prvi stadijum pada su već  počeli. Globalna finansijska kriza 2007. i 2008. godine i ekonomsko urušavanje koje je u toku, moglo bi biti znakom raspada koji se događa zbog ograničenosti resursa. Trka za materijalnim bogatstvom doprinela je neodrživim nivoima duga, sa rastom socijalnih nejednakosti i rasta Gini koeficijenta, sa  iznenadnim porastom cena i nafte koji doprinose bankrotima – i globalnoj ekonomskoj krizi.

Problem naftnog vrhunca je kritičan. Mnogi nezavisni istraživači su zaključili da je „laka“ konvencionalna proizvodnja nafte prešla svoj vrhunac. Čak i konzervativna Međunarodna energetska agencija je upozorila na taj vrhunac.

Vrhunac eksploatacije nafte ne znači da je kolaps svetske ekonomije, životne sredine i populacije sigurna stvar. Niti se tvrdi da će se budućnost odvijati baš onako kako su istraživači MIT-a predvideli 1972. godine. Ratovi bi mogli izbiti najvećoj meri zbog resursa; a moglo bi nam se dogoditi i da dobijemo stvarne globalne lidere koji bi vodili računa o životnoj sredini . I jedno i
drugo bi moglo dramatično uticati na ove putanje. Za sada putanja do 2010 pokazuje da su autori studije bili  više nego u pravu.

10 komentara

  1. Meni je izvesniji valutni kolaps koji bi bio okidac za opste urusavanje.O tome smo vec pisali. Pitanje je trenutka kad ce pojedine drzave ili blok drzave ( BRIK) svoje resurse poceti da stite svojom valutom.

    Nece proci dugo a Rusija i Kina ce u medjusobnoj trgovini izbaciti dolar, pa Rusija i EU ,pa Nemacka i BRIK…

    Nemacka stiti sebe stiteci euro ali sve to samo urusava dolar. E sad, veliki brat sedi na barutani i pusi cigaretu gledajuci kako dolar gubi vrednost…!?

    A to nece na dobro da izadje… Para vrti gde burgija nece a tamo gde para ne prolazi prolazi metak…Istorijska cinjenica.

    • Dolar ne gubi vrednost. Dolar upravo jaca u odnosu na sve svetske valute.

      Mislim da ce proci mnogo vremena dok Rusija i Kina ne izbace dolar u medjusobnoj trgovini. Razlog? Koju ce valutu onda koristiti?

      Moze se samo desiti da Rusija i Evropa pocnu da trguju u evrima. Ali veliko je pitanje da li ce Rusija to prihvatiti. Jer ipak dolarima koje dobijaju za gas i naftu mogu lako da plate robu i Kinezima i Japancima i Amerima, a pitanje da li bi Kinezi prihvatili da dobijaju evre od Rusije. Nije to tako prosto. Jednostavno, SAD su i dalje najveci spoljnotrgovinski partner, najveca ekonomija i sto je najbitnije posle svega ipak imaju najstabilniju i opsteprihvacenu valutu.

      Naravno, poverenje ce povratiti samo ako u 2015. krenu sa podizanjem referentne kamatne stope, a to je gotovo izvesno. Sansa za promenu svetske valute je za sad propustena. Da li ce je ponovo biti? Mozda, ali to nije izvesno.

      • Ne znam odakle ovakav zakljucak,to uopste nije intencija.Pa FED se godinama otvoreno bori protiv pada dolara..vecina mera i spoljnopoiltickih poteza je upravo usmeren na odbranu dolara.
        Odbranu i poslednje dane…

        A tek ovo sa Rusima ,Kinezima i evrom nema uporiste u realnosti .Evro im treba kao rupa u glavi ,on je siguran kao vrbov klin ,toliko je siguran da se svi polomise kupujuci zlato..

        A to sa ref.kam stopom je tek oksimoron pa oni su je i smanjili da bi spasili pad vrednosti.. Nema tu boze pomozi ..

      • Kako dollar ne gubi vrijednost? Ja imam 25 centi iskovanih u srebru i sa time se moglo 1952 kupiti galon benzina a moze se i danas. Gledas paritet prema nafti, zlatu…

        Rusija i Kina ce koristiti svoje valute. Znaci kinezi netrebaju prodati svoje juane da kupe dollar pa sa time u Rusiju da zamjene za rublju. Juan na rublju direktno.
        Rusija kao i Kina imaju suficite i kao sto gosp.Darko kaze tovare se sa zlatom, kao i Indija i svi koji imaju i malo mozga.
        SAD ima opce prihvacenu valutu jer ako neprimis dolaze tenkovi, a i normalno ovisi u cemu si se zaduzio.

    • Gosn Darko. Metak ima „dve strane“. Sto bi rekli nasi stari u velikoj tuci uvek svi dobiju batine a pobednik obicno ima samo bolju propagandu. Po mom misljenju dolar ce dobiti srazmernu vrednost sa svojom interesnom sferom a to je dobar miks za buduce ceste ratove. Kina i Rusija su vec izbacile dolar iz medjusobne trgovine a uskoro se tom bloku prikljucuju Indija i neke zemalje briksa kao i clanice tzv Evroazijske unije. Interesantan sa Ekonomskog stanovista bice impakt „klizanja“ dolara na Americku ekonomiju. Vecina ekonomista tvrdi da ce to pokrenuti americku privredu i uciniti je konkurentnijom,(vecina i ovde zagovara slabljenje valute kao momentum za privredu sto je totalna budalastina po mom misljenju), a moj zdrav razum kaze da ce oni uci u duboku recesiju i ogroman pad standarda i to multiplikovan odbacivanjem ogromne kolicine dolara (deponovana kontaminacija). Sve zajedno to je djavolja kombinacija koja lako moze dovesti do velikih sukoba. Apsolutisti (sto su bili Napoleon, Hitler, i danasnja US elita) smatraju da svet koji oni ne uredjuju i ne treba da postoji. Mislim da je to razlog zasto se neki procesi jako sporo odvijaju iako bi za to postojale i logicke i tehnoloske pretpostavke.

      • Ja sam „nasi stari“ i oduvek se govorilo da motka ima dva kraja…metak niko nije pominjao ,verujem sa razlogom..
        A i ne slazem se oko takve formulacije apsolutizma ,on je naprosto ocekujuci pa skoro i prirodan,instinktivan sled..

        Vodja copora ima svoje obaveze ali i privilegije..

        Inace kad se zavrsi era ovih pocece era onih …to je fakat.

  2. Sudeći po međunaslovu „Nova istraživanja govore da se bližimo kolapsu“, svet daleko zaostaje za Srbijom. Mi smo u kolapsu odavno…

  3. Moram da priznam da sam veoma skeptičan prema metodologiji koja se koristi u svim istraživanjima ove vrste. Uzelo bi mi previse vremena da u detalje obrazloži svoju skepsu tako da ču se pozabaviti samo najočitijim deficitima ovih modela. Također. moram odmah na početku da podvučem da ovo ne znači da sam skeptik po pitanju da svijet hrli ka jednom ovakvom scenariju, međutim metode koje se koriste da ovo dokažu imaju mnoge ozbiljne deficite zbog čega treba biti oprezan sa konačnim zaključcima ovih istraživanja.
    Zadnjih godina mediji nas bombarduju problemima gobalnog zagađivanja I otopljavanja sa alarmantnih hipotezama o katastrofalnom impaktu čovjeka po okolinu. No da li je ovo baš tako mi jednostavno ne znamo jer podaci kojim raspolačemo su totalno neadekvatni.
    Šta je problem sa ovim podacima?
    Osnovni neadekvatnost svih podataka vezanih za klimatske promjene je njihova vremenska ograničenost. U najboljem slučaju mi imamo tek za sačicu globalnih lokacija podatke o temperaturi koji idu nekoliko stotina godian unazad, a metrika koja mjeri zagađenje, npr nivoe ugljen dioksida je mnogo kraća. Prirodne klimatske promjene su procesi koji traju desetinama hiljadama godina i sa svim podacima kojim raspolažemo mi ne samo da ne možemo da razlučimo da li ove klimatske varijacije koje primjećujemo su dio prirodnog klimatskog procesa već ni to da li se radi o „malim“ varijacijama unutar „stabilne“ klimatske faze a kamo li da smo u stanju da utvrdimo da je razlog ovim varijacijama spoljni faktor (ljudski faktor).
    Čak štaviše da li mi to tek tako možemo prihvatiti i koja je konkretna evidencija da mi zaista prolazimo kroz fazu globalnog otopljenja.
    Prije svega da bi mi mogli uopšte govoriti o globalnom otopljenju, trebalo bi imati potpuno jasno definisan koncept globalne temperature. Ovo bi podrazumjevalo da mi dugi niz godian mjerimo temperaturu na hiljade slučajno izabranih lokacija na planeti i gdje je ovaj „zahtjev“ o slučajno izabranim lokacijama od apolutne fundamentalne važnosti. Umjesto ovoga mi uglavnom imamo dugoročne klimatske podatke za velike urbane globalne lokacije koje su doživjele rapidnu ekpanziju populacije i razne industraliizacije zadnjih stotinjak godina. Sva ova dešavanja su naravno imala eksterni imapkt ma mjerene vrijednosti klimatskih varijabila.
    Mi naravno ne možemo ignorisati niz pojava kao što je topljenje leda u Arktiku ali da li je ovo izazvano ljudkim faktorom ili se radi o prirodnoj klimatskoj fazi.
    Da li se treba bojati da će ovaj pretekst biti iskorišten za nametanje „globalnog poraza“ od strane razvijenijih ekonomija siromačnijem ostatku svijeta? Da li se ovdje radi o momentima kada će razvijene zemlej jednostavno izvršiti novu tehnoločku revoluciju prelazeći na čišće tehnologije koje će ostatku svijeta biti skupe I gdje će korištenje prljavijih tehnologija biti barijera penetraciji bogatijih tržišta.
    Naravno da rizici vezani za globalno zagađene su preveliki da bi bili ignorisani ali umjesto alarmizma ovdje treba informisana debata za i protiv.

    Također sa vrlo skeptičan da će ljudska populacija u budućnosti dugi niz godina eskponencijalno rasti. Svjedoci smo rapidne urbanizacije zemalja trećeg svijeta i stvaranju megapolisa a ovi procesi donose sa sobom neka prosvećenja i skučeni prostor. Trenutna prognoza ujedinjenih nacija je da će globalni populacijski vrh biti doegnut sredinom ovog stoljeća nakon ćeka nastupa rapidan pad populacije te dugoročna stabilizacija veličine globalne populacije.

    Ja se i dalje ne slažem sa Darkom po pitanju ameičke uloge u svijetu, pogotovo po pitanju da Rusi i Kinezi imaju neke ozbiljne namjere da ugroze ovaj dominantan položaj. One naravno neće dopustiti hegemoniju o kakvoj mašta npr Brzezinski, ali vakum koji bi nastupio da se ameri posvete sebi je opasniji nego što amerika ovakva kakva jeste ih irtira. Čak šta više ubjeđen sam da i jedni i drugi visi strahuju od ovoga vakuma koji bi nastupio da se Amerika posverti sebi i zbog toga su i jedni i drugi spremni na raznorazne ustupke i koncesije Americi. Opasnot od toga da bi se USA mogla posvetiti je realan jer uprkos tpme sto američki establishment možda ima ambicije i vidi dobre strane pozicije glogalnog hegemona, ovo je u suprotnosti sa samim mentalitetom većine populacije. Ameri naravno mogu zaboraviti na to da mogu biti apsolutni globalni hegemoni. Prije svega ni rusi ni kinezi im nece vise dopustiti ni vojno čak da pomisle da ovo mogu u stanju biti.
    Dakle koliko god volio ili ne najoptimalniji put naprijed je liderska pozicija Amera uz blisku kooperaciju sa Rusima i Kinezima. Pitanje je da li je ovo moguće i ostvariti?

    • Zestok i neutemeljen optimizam. Svim lutrijama sveta takav profil je ciljna grupa.

      Slazem se da se tezu optimalnom putu za napred ali na stanovistu sam da je standard u SAD precenjen za bar 30% ,ako govorimo o tom optimumu onda smo na liniji. No sve mi se cini da nekim matorim cikama u SAD ne pada na pamet ta vrsta oprimalnosti ili u srpskom prevodu stednja i smanjnje deficita budzeta.

      Zasto bi iko ko ima nuklearnu bombu smanjivao deficit budzeta to je budalastina. U tom grmu zec lezi i pravi bahanalije..

Оставите одговор на sasa_milojevic Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *