Reforme koje malo koštaju, a mnogo znače

U srednjoj školi sam kao zamenu na par časova imao izuzetno interesantnog predavača na Marksizmu. Imao je prilično nadahnute govore o svim životnim temama, nezavisno od predmeta, a mi smo (ili makar ja) ih upijali. Tako je jednom govorio o rečima. Obično počinju Velikim slovom, pa pređu na malo, a završe pod navodnicama. Tako je Revolucija značila velika očekivanja, kad se dogodi i prođe završi malim slovom, a pređe u navodnike kada krenu domaćice da sprovode “revolucije” u kuhinjama.

Takvu sudbinu je u Srbiji doživela reč “reforma”. Možda ne samo u Srbiji, pošto se sada svuda u svetu pominje nužnost i značaj “strukturnih reformi”, mada malo ko razume šta to znači, i kakve će biti posledice, ako se sprovedu.

Po meni, najvažnije su reforme uslova za poslovanje u Srbiji. I one su otišle pod navodnike jer se o njima previše priča, a premalo se konkretno i sprovode.

Za razliku od rangiranja konkurentnosti koje sprovodi Svetski ekonomski forum, a nedavno čuh i za Forbs, godišnje istraživanje Svetske banke “Ease of Doing Business” je za mene najmerodavnije. Merenja troškova, vremena, procedura se sprovode u skoro svim zemljama u svetu i daju se uporedivi podaci sa sve zemlje u istraživanju.

Kada je počeo ovaj projekat, 2004-2005. godine, Srbija je bila rangirana kao jedan od top 10 reformatora, što je povećavalo rejting zemlje po uslovima za poslovanje, da bi u poslednjih pet, šest godina pasivno tonula na listi. Dok se kod nas ništa ne menja, u većini zemalja se svake godine u jednoj ili više oblasti nešto učini kako bi preduzeća osetila lakše uslove za poslovanje.

U novembru 2008. godine sam objavio tekst koji ide na dnu ovog, o 10 antibirokratskih reformi (pod uredništvo, jer me je bilo sramota koliko više pišem od dragih kolega), a tada se država obavezala MMF-a kako će poboljšati uslove za poslovanje preduzećima, kao meru za ublažavanje posledica dolazeće krize.

Sada, na žalost, ne mogu da nađem na portalu Doing Business Ranking Simulator kako bih dočarao promene koje su moguće, i šta bi one značile za rang Srbije u sledećem izveštaju Srbija 2013. Istraživanje će biti sprovedeno u aprilu i maju sledeće godine, baš kada kod nas pažnja bude skrenuta na Svetog Petra, Vuka Brankovića, premudrog Miloša Obrenovića…

A do tada je zaista moguće učiniti mnogo toga da Srbija u sledećem istraživanju bude među 10 zemalja sa najvećim reformama u 2012. godini. Makedonija je ove godine među vodećim reformatorima. Prilažem sadašnje podatke za Srbiju, a svako zainteresovan može na portalu Doing Business da detaljnije prouči metodologiju, i razloge zašto smo i kako rangirani.

Mrzi me da prepričavam podatke, a rast ranga Srbije za 59 pozicija kod registracije vlasništva govori u prilog mojoj tezi, da reforme malo koštaju, a mogu mnogo toga da olakšaju preduzećima, preduzetnicima i potencijalnim investitorima.

P.S. Interesantno je da je dostupnost električne energije postala jedna od kategorija merenja, što potencira značaj EPS-a, i njegovih mogućnosti da izađe u susret korisnicima i potencijalnim investitorima, a nezavisno od angažovanja republičkih, pokrajinskih i lokalnih organa vlasti.

10 Antibirokratskih reformi za bolje uslove za poslovanje preduzeća u Srbiji

Autor: Uredništvo sajta ekonomija.org

Prema izveštaju Doing Bussines Svetske Banke, Srbija se nalazi na 94. mestu prema lakoći poslovanja preduzeća, i tri godine joj rang pada jer se ništa ne reformiše te je druge države pretiču.

Prilažemo jednu simulaciju da kada bi se izvšilo smanjivanje broja procedura i vremena koje je potrebno da bi se one ispoštovale, kao i njihovih troškova, Srbija bi u 2010. godini bila rangirana među zemljama sa najboljim uslovima za poslovanje. Pod pretpostavkom da ni jedna druga zemlja ništa ne reformiše.

Srbija bi sa 94. mesta došla na 42. ukoliko bi:

1. smanjila broj procedura potrebnih za početak poslovanja sa 11 na 8;

2. smanjila potreban broja radnih dana za početak poslovanja sa 23 na 20;

3. smanjila broj potrebnih procedura za dobijanje licenci za poslovanje sa 20 na 15;

4. smanjila potrebno vreme za dobijanje licenci sa 279 na 150 radnih dana;

5. smanjila troškove za dobijanje licenci sa 2178% na 1000% dohotka per capita;

6. smanjila potrebno vreme za registraciju vlasništva sa 111 na 45 dana;

7. smanjila broj plaćanja poreza sa 66 na 45 godišnje;

8. smanjila vreme potrebno za prijavu i plaćanje poreza sa 279 na 150 radnih sati;

9. smanjila vreme potrebno za primenu ugovora (enforcing contracts) sa 635 na 250;

10. povećala stopu oporavka kapitala nakon zatvaranja poslovanja sa 25% na 40%.

Svi podaci predstavljaju izračunate proseke, ne stvarne sa kojima se svako individualno preduzeće susreće.

Ovo bi trebalo da bude najbitnija igrica za naše političare: šta oni mogu da učine da bi se privuklo više preduzeća u Srbiju, i da bi se razvijalo lokalno preduzetništvo, u vremenu pred nama kada je izvezno da će doći do para broja zaposlenih. Preuzme se excel fajl na http://www.doingbusiness.org/documents/Simulator_English_2009.xls, a onda se analiziraju mogućnosti kako da se olakša poslovanje u Srbiji.

Da podsetimo, Srbija je 2004. i 2005. godine rangirana kao jedna od 10 zemalja top reformatora, ali je nakon toga, usled izbornih ciklusa i političkih kriza došlo do potpunog zastoja u ovom procesu.

3 komentara

  1. Reforma je u stvari opste mesto ,vise odrednica protiv indolentnosti. Savremene drzave ( Svet) je u stalnim reformama a od kraja ’70 promene su intezivne. Naopako je razmisljanje u Srbiji da reforme uvek oznacavaju drugi kraj stapa i pretumbavanje kako ekonomske tako i politicke doktrine..
    Reforme mogu biti uspesne ,neuspesne,kratkorocno uspesne itd.. Recimo najprimetnije reforme su ucinjene u SAD od kraja ’70 godina no fakat je da su imale srednjorocnu korist koja se odrazila u standardu koji je trajao nekih 40 godina.
    U Srbiji nije preporucljivo nikada vrsiti nekakve burne reforme vec uvek samo pokretanje iz faze indolentnosti ,nesto kao stalna tenzija niskog inteziteta. Srbi tesko podnose promene sporo se prilagodjavaju na iste, pa se efekti svake nagle promene izgube u vremenu. To i nije tako lose u odnosu na nacije koje se nikada ne menjaju ..
    Pravo umece vodjenja politike u Srbiji je upravo mera sa kojom se vodi drzava u promene.Nikada u istoriji Srbije se nije desilo da nije stradao onaj ko je prespor ili onaj ko je prebrz sa osnovnom razlikom u cinjenici da onaj sporiji ubelezi u krajnjem skoru vise godina zivota. No kraj uvek bude nesreca…
    Ako terate djaka da previse uci mimo svog tempa,zbog njegove bolje buducnosti ,necete dobiti ni pametnog i sposobnog, ni buducnost.
    Ujedno tako je nastao i razvijao se tradicionalni srpski inat kao reakcija na nametnuto..
    Na tom principu turci su ovde obitavali 500 godina…
    Verujem da sadasnji predsednik Srbije to dobro zna i razume, to mu je uska specijalnost..

  2. Jednom reci deregulacija. Proci ce jos vremena dok ucmali experti ne ukapiraju da Evropu ubija prevelika regulacija i birokratija. Kako se to desilo? Logicno, EU je pre svega visoko protekcionisano trziste, a zatim se najvecim kompanijama dopala polumonopolska pozicija i potrudili su se da raznim administrativnim merama (HCCP i „ludi krastavci“ su cist primer) ocuvaju i unaprede takav polozaj. Sta mislite, odakle su ovi nasi „prepisali“ sve moguce fore sa „expertskim platama“ iz budzeta i agencijama za agencije. Medjutim ja tvrdim da je toj filozofiji dosao kraj. Zasto? Problemi u evropi (malim slovom) nisu pali sa neba. To su problemi raspodele i motivacije pre svega. Dok ekonomija raste i razvija se onda je moguce „laziranjem“ kroz kredite postizati ravnotezu u kojoj su svi relativno zadovoljni, medjutim u vremenima krize kada je neophodno trositi samo zaradjeno (ili manje od toga) neminovno dolazi do preispitivanja motivacije pre svega. Dakle sva velika filozofija pada u vodu. Ako je svet danas sposoban da proizvede i proda 100 automobila a sutra to nije u stanju to je samo zbog neuredjene raspodele i neodgovarajuce motivacije. Primer; radio sam dvadest sati dnevno sa dvadeset zaposlenih i imao za hleb, uz hleb i pice u kafani. Sada vise necu da radim, radim samo 4 sata dnevno sa 4 zaposlena i imam za hleb i uz hleb a ono pice castim Dinkica i ekipu. Neka eksperti pokrenu stvari ako umeju i mogu, a ako ne mogu neka se sklone u stranu i neka objave „Ljudi slobodno radite“. To je ono sto nama treba. Sve ostalo je prazna prica. Da nesposobni politicari (sa sve svojim sledbenicima) ne zele apsolutnu vlast nad nasim zivotima sve bi bilo mnogo drugacije. Nazalost, uvek se to uvija u neke „svetske kontekste“ , „ekspertske analize“ i ne daj boze matematicke formule (od onih koji ne umeju ni prost procentni racun da izvedu). Porez je toliki; pravila su takva; OK- postujem, a sad se sklonite u stranu ne zelim da mi administracija kroji kapu i izdaje dozvole, hocu da radim bez da mi smetaju, kakve bre dozvole i IMT (ima li mene tu). Vi obezbedite pravnu sigurnost i jednake uslove, i onda trazite sto vam kroz porez pripada, u suprotnom nemate sta da trazite. Takav privredni ambijent ima sanse da nas izvuce iz ove veoma lose situacije, u siprotnom, potonucemo za manje od tri cetiri godine.

  3. Boki ekonomija nije zivot ,ona je samo segment.Bez ekonomije se moze tj. moze se na najnizem nivou robne razmene.Iako izgleda da je razlika u svetlosnim godinama ,zapravo samo jedan stepenik deli savremene ekonomske tokove od klasicne robne razmene a savremeno drusto od plemenskog uredjenja. Zajednicki imenitelj je energija ..i to u svom izvorrnom obilku. Svaki prirodni poremecaj a ima ih vise i mogu nastupiti u roku od nekoliko minuta ili casova,vracaju zemljane unazad…
    Sve ostalo je lutrija pa stoga sve ono sto je dato i sto je na trpezi treba konzunirati bez zala za boljim..
    Znas kako se kaze ko hoce vece ,izgubi iz vrece…

    Inace to je osnovni problem Evrope i sveta …tkz. pohlepa…

Оставите одговор на Darko Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *