DUNAVSKI BIZNIS FORUM O RAZVOJU REGIONA

Konkurentnost i održivi razvoj – bila je centralna tema ovogodišnjeg, četvrtog po redu „Dunavskog biznis foruma“ u Novom Sadu

Piše: Branislav GULAN

Ključne teme kojom su se učesnici bavili na ovogodišnjem Forumu bili su ideja i realizacija Dunavske strategije, diplomatija u službi privrednog povezivanja i razvoja regiona, konkurentnost i održivi razvoj, preduzetništvo, značaj i uticaj medija, agrarni sektor regiona i druge.

Oblast konkurentnosti i održivog razvoja bili su dodatna vrednost aktivnostima koje su bile na Forumu, a čiji je fokus, 2015. godine, bilo i zapošljavanje mladih i zaustavljanje njihovog odlaska iz Srbije.

 

Cilj konferencije bio je da ukaže na potrebe i načine postizanja konkurentnosti malih i srednjih preduzeća kao osnovnih nosilaca privrednog razvoja kroz njihov održiv razvoj, imajući u vidu inovativnost, obrazovanje, ljudske resurse, energetsku efikasnost, primenu obnovljivih izvora energije, novih materijala i tehnologija i drugo.

„Na forumu se govorili o nizu značajnih tema vezanih za 14 zemalja Dunavskog sliva od ekonomije, kulture, privrede do obrazovanja“, kaже predsednik Organizacionog odbora foruma prof. dr Radovan Pejanović. Po njegovim rečima, projekat Dunavske regije omogućava svim članicama da lakše dođu do sredstava iz fondova EU, a Dunavski biznis forum daje dobar pregled i ekonomskog i privrednog stanja u regionu.

Potpredsednik Pokrajinske vlade Miroslav Vasin rekao je da su Novi Sad i Vojvodina били domaćini jedne od najznačajnijih konferencija posvećenih ekonomiji u regionu. „Dunavski biznis forum za cilj ima da uporedi ekonomske kapacitete Vojvodine i Srbije sa kapacitetima država u okruženju i da pregled ekonomskog i privrednog stanja u Dunavskoj regiji“, rekao je Vasin. Učesnici skupa upoznati su sa činjenicom da je Vojvodina ekonomski najrazvijeniji deo Srbije i da je više od 90 odsto projekata prekogranične saradnje ostvareno upravo u Vojvodini.

Učesnici Foruma bili su vodeći ljudi iz oblasti privrede, obrazovanja, nauke, kulture, medija, predstavnici politike, diplomatije i javnog života iz 14 zemalja i Evropske komisije. Dunavski biznis forum održan je 2015. godine u organizaciji Univerziteta u Novom Sadu, Centra za poslovnu standardizaciju i sertifikaciju BSC i kompanije Media Invent, pod pokroviteljstvom Vlade Vojvodine.

Dosta tema obradjeno je i iz oblasti poljoprivrede sa akcentom na perspektivu razvoja voćarstva i vinogradarstva, govorilo se o konkurentnosti i mogućnostima i regionalnog povezivanja zadružnog sektora u zemljama dunavskog sliva.

„Bilo bi neozbiljno organizovati ovakav jedan forum, a ne uključiti poljoprivredu koja je okosnica razvoja naše privrede“, kaže Marija Vujaković iz Informativnog centra za poslovnu standardizaciju i sertifikaciju. Vesna Jovanović i Mirela Mitrić, novinarke TV Vojvodine (moderatori panela) istakle su da su oblasti voćarstva, vinogradarstva i zadrugarstva bile okosnice ovogodišnjeg Biznis foruma, jer su to oblasti gde Srbija ima značajne mogućnosti.

Svoja iskustva u vezi sa modelima udruživanja i zadružnog sektora razmenjivali su predstavnici Zadružnih saveza Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, kao i stručnjaci, predstavnici državnih institucija i proizvođači i prerađivači govorili su o modelima i razvoju voćarstva i vinogradarstva.

 

Izazov našeg vremena

Forum je počeo rad u Skupštini AP Vojvodine. Teme su bile Konkurentnost i održivi razvoj su i dve ključne odrednice moderne teorije i prakse društveno – ekonomskog rasta i razvoja. Velika ekonomska kriza iz 1929. godine raspršila je iluziju o tržištu kao jedinoj instituciji društveno-ekonomskog rasta i razvoja. Dubina krize, naročito u SAD-u, zahtevala je uključivanje najboljih ekonomista toga doba u rešavanju problema funkcionisanja tadašnjih kapitalističkih privreda. Kao rezultat tih napora nastala je ekonomska doktrina Yona Majnarda Kejnsa. On je utvrdio da su u uslovima ekonomskog liberalizma moguće ekonomske krize i da je nužna intervencija države, da bi se održao potrebni nivo privredne aktivnosti i pune zaposlenosti. Kejnsova teorija je dala podlogu jačanju državne intervencije i širenju njenog polja delovanja izvan, do tada, važećih normi.

,,U drugoj polovini 20. veka u ekonomskoj nauci dominirala je podela razvojnih teorija na: neoklasične teorije, neokejnzijanske, radikalno – marksističke i teorije strukturne neravnoteže. U makroekonomskoj teoriji novijeg datuma, sreću se mnoge druge podele: teorije uzleta, teorije stagnacije i teorije uravnoteženog razvoja. Pored ovih, postoji i podela na kratkoročne i dugoročne teorije privrednog rasta. Ovde se podele ne završavaju. One su izraz različitih ekonomskih škola i mišljenja, čiji su nosioci pojedini veliki ekonomisti. U svakoj od navedenih, ali i drugih teorija, koje treba pažljivo pratiti i analizirati, zapaža se određeni doprinos proučavanju krajnje kompleksne problematike privrednog rasta i razvoja. Ono što je dominantno u dosadašnjem razvoju ekonomske teorije jeste različit odnos pojedinih škola prema ulozi dve ključne institucije društva – tržišta i državi’’, ističe dr Radovan Pejanović.

 

Kao što je pogrešnim i dogmatskim poimanjem tržišta kao svemoćnog regulatora rasta i razvoja nastao tzv. tržišni fundamentalizam, isto tako je nastala druga krajnost – državni totalitarizam, sa svim negativnim posledicama i jednog i drugog modela društveno – ekonomskog rasta i razvoja. Potreban je balansirani rast i razvoj u kome će tržište i plan imati podjednak i komplementarni značaj i ulogu. O tome govori  i čuveni američki ekonomist – nobelovac Žozef Štiglic, u svojoj knjizi „Slobodan pad“, a Toma Piketi, poznati francuski ekonomista, u svojoj knjizi „Kapital 21. veka“ ocenjuje da su nejednakosti u društvu posledica (do)sadašnjeg koncepta rasta i razvoja i da su one neodržive u daljem razvoju, te je potrebna nova fiskalna politika države na globalnom i nacionalnom nivou, priča Pejanović.

Džefri Saks, poznati američki ekonomista, ekspert OUN za održivi razvoj i specijalni savetnik generalnog sekretara OUN, u svojoj nedavno objavljenoj knjizi „Doba održivog razvoja“ (CIRSD i „Službeni glasnik“, Beograd, 2014), kaže da smo u uslovima ogromnog tehnološkog napretka društva u istom trenutku suočeni i sa egzistencijalnim izazovima: ubrzanim urušavanjem prirodnih potencijala i resursa planete, kao i narastajućim socijalnim nejednakostima. Moramo na mnogo promišljeniji i odgovorniji način, naime, zajednički sagledavati svoju sadašnjost i budućnost. To je rečeno i na nedavno završenom samitu posvećenom Agendi održivog razvoja do 2030. godine, koji je održan u sedištu UN u Njujorku (oktobra 2015).

,,Rast i razvoj su, dakle, delovi šireg razvojnog koncepta, pri čemu je razvoj daleko kompleksniji pojam u odnosu na privredni rast, jer pored kvantitativnog uvećanja proizvodnje, plasmana roba i usluga, podrazumeva i promene u strukturi privrede. Zato se često ističe da tvorci teorije rasta govore jezikom matematike, a tvorci teorije razvoja vrednosnim sudovima, pa se mnogima čini da se međusobno malo razumeju. Privredni razvoj predstavlja složen proces koga izražava niz sukcesivnih promena u društveno – ekonomskoj strukturi društva. One nisu moguće bez izmene u svesti čoveka kao najvažnijeg faktora proizvodnje. Ovaj kompleks obuhvata promene u poimanju ekonomije, odnosa prema prirodi, kao i sistema vrednosti, a takođe podrazumeva i promene u strukturi privrede koji doprinose drugačijoj raspodeli dohotka i rastu životnog standarda stanovništva’’, navodi Pejanović.

Održivi razvoj je upravo ta kvalitativna odrednica koncepta privrednog razvoja. Održivi razvoj je kako kaže Ban Ki-mun „najveći izazov našeg vremena. „Svet u kom živimo, nalazi se pod pritiskom. Zajednice i porodice i dalje muči siromaštvo. Klimatske promene ugrožavaju egzistenciju. Sukobi se intenziviraju. Ukoliko ne promenimo pravac kojim smo krenuli te krize će biti samo još gore“, upozorava generalni sekretar OUN.
Održivi razvoj je način razmišljanja, tj. posmatranja sveta, usredsređen na međusobnu povezanost ekonomskih, društvenih i ekoloških promena i način da se ostvari naša zajednička težnja za pristojnim životom, koji bi uključivao mir u svetu, privredni razvoj, društvenu inkluziju i ekološku održivost. To je, ukratko rečeno, etički okvir koga se moramo pridržavati. Pri tom postoje različiti etički pristupi. Moramo se vratiti, po mome mišljenju, etici vrline. Vrlina uključuje altruizam, čovečnost prema drugima i sklonost ka uljudnom ponašanju. Pored ove, sekularne etike, važna je i verska etika, kao i „etika dužnosti“ (filozof I. Kant), po kojoj je etika pitanje dužnosti prema racionalnim principima (usvajanje univerzalnog standarda ponašanja).

Našu novu eru će, stoga, neminovno obeležiti novi globalni ciljevi – ciljevi održivog razvoja, podvlači Pejanović. Tu je uloga države na nacionalnom i država na globalnom nivou – nezamenjiva. Pri tom, uloga tržišta je, takođe, nužna. Tržište je „motor“ napretka, a konkurentnost njegova ključna poluga. Uloga države je regulativna, stimulativna i strateško – planska. Nevidljiva „ruka tržišta“ i „vidljiva ruka države“, u sadejstvu i koordinaciji, treba da budu pokretači ekonomskog rasta i održivog razvoja društva. Reč je, dakle, o novoj filozofiji razvoja koja će se zasnivati na novoj ekonomiji (zelenoj ekonomiji), pametnom rastu, ekološkoj održivosti i etici. U izgradnji te nove filozofije uloga obrazovanja, posebno visokog, je ogromna.

Renesansa zadrugarstva

Zadrugarstvo u svetu je veoma razvijeno u Njemu postoji 800 miliona zadrugara i 750.000 zadruga.

Zadrugarstvo Slovenije je doživelo renesansu. Svi sad vide da nam trebaju zadruge i preko njih se dobro posluje, istakao je Peter Vrisk, predsednik Zadružnog saveza Slovenije. Po njegovim rečima veoma je važno da zadruge imaju svoju banku preko koje će da posluju. Zadrugari su u Sloveniji preuzeli i firmu ,,Semenarna’’ preko koje obezbeđuju kvalitetna semena. U okviru zadružnog saveza imamo 15.000 članova još 50.000 gazdinstava sarađuje sa nama. Dakle, zadrugarstvo je osnova i baza za rad u agraru. U transformaciji je prisutno i dosta problema, posebno u vraćanju zadružne imovine.

 

Zadrugarstvo Hrvatske ima dugu tradiciju, navodi Adam Rendulić, predsednik zadružnog saveza Hrvatske. U 2014. godini smo obeležili vek i po postojanja. Prva zadruga osnovana je na Braču. Nama su zadruge nužne za opstanak poljoprivrede. Tamo gde postoji dobra zadruga imamo i razvijeno selo, kaže Rendulić. Najbolje zadrugarstvo imali smo 80-ih godina prošlog veka. Danas preko zadruga u Hrvatskoj ostvarujemo tek 0,7 odsto bruto domaćeg proizvoda. U svetu se preko zadruga ostvaruje 10 odsto bruto domaćeg proizvoda. Slični problemi su i u Bosni i Hercegovini, jer su zadruge ostale bez imovine, jer je ona otišla u kombinate!

Zadrugarstvo nije dovoljno razvijeno u Bosni i Hercegovini, sa njima ima i dosta manipulacija, jer se zadruge pretvaraju u preduzeća, navodi Slavko Dobrilović, predsednik Zadružnog saveza Bosne i Hercegovine. Veliki su problemi u agraru, jer je prosečna njiva usitnjena, veličine 2,8 do 3,2 hektara. Prema našem mišljenju, zadruge, ima ih 554, moraju biti nosioci i ruralnog razvoja u Bosni i Hercegovini.  Imamo mi i dobre zakone o zadrugarstvu, ali se loše primenjuju u praksi, naglasio je Dobrilović. Nama je bitna i zadružna revizija, a ima puno nerešenih problema sa statusom imovine.

U Srbiji je registrovano 2.600 zadruga. Po rečima Nikole Mihailovića, predsednika Zadružnog saveza Srbije, u njoj postoji 16 zadružnih saveza, a 123.000 građana Srbije su članovi neke od zadruga. Prema statističkim podacima postoji 1.425 zemljoradničkih zadruga (67,1 odsto) 378 studentskih (17,8 odsto), 146 stambenih (6,9 odsto) 87 zanatskih (4,1 odsto) osam potrošačkih (0,4 odsto) i 80 ili 3,8 odsto drugih vrsta zadruga od kojih su najbrojnije one koje se mogu podvesti pod socijalne zadruge. Za Srbiju je bitno istaći i to da je bila osnivač Međunarodnog zadružnog saveza. Zadruge imaju i oko 5.000 zaposlenih. Srbija očekuje da dobije novi zakon o zadrugama do kraja godine. Budući zakon o zadrugama je prilagođen vremenu mora se hitno doneti. Ali, ako se ne stvori bolja politička podrška za njegovo sprovođenje u praksi,  kao i svi dosadašnji zakoni on će ostati mrtvo slovo na papiru. Dakle, u tom slučaju nema nam spasa.

 

U Vojvodini ima 44 aktivnih zadruga sa 115.000 kooperanata, navodi Radislav Jovanov, predsednik Zadružnog saveza Vojvodine. On je posebno ukazao na dobru regionalnu saradnju zadružnih saveza. Kooperanti imaju 53.000 hektara obradivih površina. U 2016. godini obeležavamo i godišnjicu osnivanja treće zadruge na svetu, u Bačkom Petrovcu (osnovana 1846. godine). Dakle, kod nas zadrugarstvo je prolazilo kroz različite faze razvoja, delilo sudbinu zemlje i privrede. Po rečima Jelene Nestorov Bizonj, generalnog sekretara Zadružnog saveza Vojvodine, zadrugarstvo očekuje novi zamah u razvoju, a sa njim i poljoprivreda, posle donošenja novog zakona koji je u pripremi. Obećanje vlasti je da će biti donet do sredine novembra 2015. godine. Njegovo usvajanje očekujemo sredinom novembra ili do kraja 2015. godine u Skupštini Srbije. U našem zadrugarstvu ima dosta problema, jer je zadružna imovina otuđena, a u toku privatizacije prevođena u društvenu svojinu, koja više ne postoji! Najbolji primer je da zadružni sektor raspolaže sa 150.779 hektara zemlje, a u njegovom vlasništvu je tek 18.000 hektara.

 

Napredak voćarstva

U toku 2015. godine Srbija je imala bolji rod voća u odnosu na prethodnu godinu, istakla je Kolinda Hrehorović, iz ministarstva poljoprivrede i životne sredine Vlade Srbije. Tako je istakla da se ove godini očekuje rod malina od oko 66.000 tona, rod višnje se kreće oko 92.000 tona, trešnje od oko 20.000 tona, uz konstataciju daje i ove godine ostvaren dobar rod jagoda (u 2014. godini rodilo je 23.307. tona).

 

Profesor novosadskog Poljoprivrednog fakulteta dr Zoran Keserović ističe da je u zemlji proteklih godina krenuo razvoj voćarstva na 166.000 hektara. Primera radi u 2002. godini rod bio bio je 500.000 tona, a 2013. godine 1.513.000 tona svih vrsta voća. Tome su doprinele savremene tehnologije, kvaliteta i visoki prinosi. Uz niže troškove proizvodnje sve to je doprinelo da budemo i konkurentni u svetu.  Dobar primer napretka u voćarstvu je i godišnji izvoz suve šljive od 8.000 tona godišnje. Sa voćarstvom smo pokrenuli i druge grane, pre svega, prerađivačku industriju, navodi Keserović. Imamo i velike šanse u izvozu. Primera radi, Rusija uvozi  godišnje 350.000 tona                                               RVASKOJ OSTVARUJEM. Mi moramo da napu pr. . MI MO.. Mi moramo našu proizvodnu da prilagodimo klimatskim promenama, da to da nove zasade voćnjaka gradimo sa sistema protivgradne odbrane i od navodnjavanja. Najveći napredak u proizvodnji i izvozu je postignut sa jabukama. Trenutno stanje zasada jabuke u Srbiji ukazuje da će proizvodnja u 2015. godini dati rekordan prinos od oko 350.000 tona sa plodovima visokog kvaliteta.

 

Oporavak vinogradarstva

Posebna pažnja posvećena je vinogradarstvu Srbije, uz konstataciju da se oni trenutno nalaze u odličnom stanju, da postoji pojava pepelnice koja se smatra normalnom u ovom periodu, kao i da se očekuje izvanredan rod, osim u delovima župskog i subotičkog okruga koji su tokom zime u izvesnoj meri podlegli izmrzavanju. Rukovodilac sektora za vinogradarstvo u Ministarstvu poljoprivrede Vlade Srbije Darko Jakšić, da se vinogradi u Srbiji prostiru na 21.200 hektara (bez KiM). Najviše ih je na ovim prostorima bilo 1960. godine, čak 95.000 hektara. Cilj Srbije je da se vratimo ponovo na te površine. Dobro je i  to što podizanje vinograda kod nas neće biti ograničeno kada postanemo članica EU. Danas u Srbiji ima 235 vinarija i 80.000 proizvođača grožđa. To su uglavnom mala porodična gazdinstva za vino. Inače, uvoz vina u Srbiju je dvostruko veći od izvoza. Analitičari ističu da se od četiri popijene boce vina u Srbiji čak tri uvoza. Ukupna potrošnja vina je u opadanju, ali se piju uglavnom kvalitetna vina. Po rečima Jakšića, dobro je što je uspostavljen vinogradarski registar i u njega se upisuju svi koji imaju deset i više ari vinograda. Urađena je i rejonizacija vinogorja u Srbiji. On još ističe da je u pripremi i novi zakon o vinu i drugim proizvodima od grožđa u Srbiji. Cilj je da se prilagodimo tržištu EU gde ima 500.000 potrošača. Vinogradari se i stimulišu sa 6.000 dinara po hektaru godišnje, a dobijaju i 3.000 dinara po hektaru za gorivo godišnje. Uz to može se dobiti i do dva miliona dinara za podizanje vinograda godišnje. To je u EU zabranjeno, a mi još nismo članica pa to dajemo kao stimulaciju, tvrdi Jakšić. Cilj je kako bi se podiglo što više vinograda. Inače, Srbija je jedina zemlja u ovom delu Evrope koja u svom okruženju nije sačuvala vinogorje, već ga je uništila, pa sad ima mali broj autohtonih sorti.

 

Somelijer dr Slobodan Jović , govoreći o kvalitetu vina, posebno je naglasio da što je intenzivnija boja vina to je ono kvalitetnije. Po njegovim rečima ljubičasta vina – su najkvalitetniji srpski proizvod kada su vina u pitanju. O vinu sa geografskim poreklom, rastu proizvodnje i potrošnje ,,Bermeta’’ govorio je  Sava Jojić, dok je dr Gordana Radović, direktor lista ,,Poljoprivrednik’’ govorila o značaju i doprinosu vina na putu razvoaj turizma u Srbiji.

Antrfilei

 

Zadrugarstvo u brojkama

U svetu postoji 800 miliona zadrugara i 750.000 zadruga. U Evropskoj uniji ima oko 246.000 registrovanih zadruga koje zapošljavaju 4,8 miliona ljudi i imaju 144 miliona članova zadruga, što znači da je skoro svaki teći žitelj EU član neke zadruge. U SAD najveća energetska preduzeća su članovi zadruga, a svaki četvrti građana je član neke zadruge. U Francuskoj postoji oko 21.000 registrovanih zadruga koje zapošljavaju 700.000 ljudi. U Norveškoj ima oko 4.000 registrovanih zadruga sa oko dva miliona članova.

Hemofarmu nagrada za konkurentnost i održivi razvoj

Kompanija „Hemofarm“ ovogodišnji je dobitnik nagrade „Lider konkurentnosti i održivog razvoja“ na Dunavskom biznis Forumu. Kako je saopštila vršačka kompanija, komisija koja je odlučivala o dobitniku nagrade, ocenila je u obrazloženju odluke da je „Hemofarm“ ispunio sve kriterijume koji se odnose na očuvanje životne sredine. Primajući nagradu u ime ,,Hemofarma“, direktorka kompanije zadužena za strategiju i održivi razvoj Natalija Popović ocenila je da je priznanje dokaz da to preduzeće aktivno čuva i kontinuirano unapređuje životno okruženje, čiji je „nerazdvojni deo“. „Cilj nam je da u narednom periodu, na tragu brige o zajedničkoj budućnosti, intenziviramo dijalog sa zainteresovanim stranama kako bismo lepše, bolje i zdravije okruženje ostavili u nasledstvo generacijama koje dolaze“, kazala je Popovićeva.

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *