Nestajanje ljudi

Jedan od načina na koji je brutalni desničarski čileanski diktator Augusto Pinochet terorizirao čileanski narod i prisilio ga da se pokori njegovoj vlasti bio je nestanak ljudi. To se razlikovalo od jednostavnog mučenja i pogubljenja. On i njegovi nasilnici to su svakako činili. Ali nestanak ljudi bio je drugačiji. S pogubljenjima i tijelima, obitelji su barem imale sigurnost u vezi s onim što se dogodilo s njihovim voljenima. S nestancima nikada nisu mogli biti sigurni da je njihova voljena osoba doista mrtva. Uvijek je postojao mali dio ljudi koji je zadržao određenu nadu da će se možda – samo možda – njihova voljena osoba pojaviti nakon što budu pušteni iz višegodišnjeg ili desetljeća provedenog u nekom zatvoru. To je bio brutalan način psihičkog mučenja članova obitelji nestale osobe i svih ostalih u društvu.

U određenom smislu, nestanak ljudi je ono što američka vlada radi s imigrantima koje šalje u El Salvador. Nakon što američki dužnosnici predaju ljude u kandže brutalnog diktatorskog režima El Salvadora, američka vlada navodno gubi kontrolu nad njima. U tom trenutku, ljudi se odvode u zloglasni centar za pritvor terorista u zemlji gdje su podvrgnuti mučenju i neograničenom pritvoru, pa čak i mogućnosti izvansudskog pogubljenja.

Jednako važno, zatvoreniku je onemogućen svaki kontakt s vanjskim svijetom. Njegova obitelj ne zna u kakvom je stanju. Koliko oni znaju, mogao bi biti mrtav. Nestao je u utrobi terorističkog pritvorskog centra sve dok ga diktatorski režim Salvadora tamo želi.

U  članku  Los  Angeles Timesa,  jedna od 110.000 osoba koje su zatvorene u Salvadoru je 37-godišnji René Mauricio Tadeo Serrano, koji je uhićen 2022. godine dok je radio u tvornici. Njegova majka, Maria Serrano, kaže da ga nije čula gotovo tri godine. Prema članku  Timesa  , „Nedavnog jutra, Serrano je stajao ispred ureda tužiteljstva moleći za informacije o slučaju svog sina, zajedno s desecima drugih majki čija su djeca nestala.“

Tri godine! Zamislite da sjedite u ovom brutalnom zatvoru i ne primate posjetitelje, uključujući i vlastitu obitelj. Zamislite da ne znate hoćete li ikada izaći. To, naravno, pretpostavlja da je Serrano još uvijek živ.

Vrijedi spomenuti da ljudi koje američka vlada na neodređeno vrijeme smješta u salvadorski sustav nisu osuđeni ni za jedan zločin, ni u Sjedinjenim Državama ni u Salvadoru.

Nažalost, salvadorski sustav nestajanja ljudi sada je i naš sustav. To je zbog partnerstva koje je američka vlada sklopila s brutalnom diktaturom El Salvadora.

Uz rizik da preopširno objasnim očito, moram reći da to nije bio sustav kakav su zamišljali naši američki preci koji su osnovali našu naciju. Zapravo, to je bio sustav tipa Allende-Bukele kojem su se naši preci žestoko protivili.

Zato su naši američki preci odmah nakon donošenja Ustava zahtijevali donošenje Povelje o pravima. Željeli su jasno dati do znanja da američki sustav nikada neće postati Allende-Bukeleov sustav. Njihov način razmišljanja jasno se odrazio u Četvrtom, Petom, Šestom i Osmom amandmanu, koji su jamčili da se ono što se radi u Salvadoru i što se radilo u Čileu pod Pinochetom nikada neće dogoditi ovdje u Sjedinjenim Državama.

Tako smo dobili pravičan postupak, suđenje pred porotom, pravo na brzo suđenje, pravo na odvjetnika, pretpostavku nevinosti, zaštitu od okrutnih i neuobičajenih kazni i druge zaštite, zajedno s nalogom habeas corpus , koji se naziva temeljem slobodnog društva.

Mnogi ljudi u Salvadoru vole Bukelea i njegov brutalni sustav. Doista, mnogi desničarski Amerikanci također, baš kao što su voljeli Pinocheta i njegov brutalni sustav. To je zato što im nije toliko stalo do slobode koliko do toga da budu „sigurnosni“. Stoga su, poput ljudi kroz povijest, željni i spremni zamijeniti svoju slobodu za privid sigurnosti. Ali kako je rekao jedan Salvadorac: „Nekada smo se bojali bandi. Sada se bojimo države.“ Drugim riječima, kokoši koje željno i dragovoljno ulaze u svoje kaveze kako bi bile sigurne konačno počinju shvaćati da biti čuvan od strane lisice dolazi s problemima. (болд МЗ)

Žalbeni sudac Alex Kosinski jednom je istaknuo da će ljudi koji predaju svoje oružje tu grešku napraviti samo jednom. Razlog je taj što nakon što predaju svoje oružje, njihov režim im nikada neće dopustiti da ga vrate kako bi mogli ponovno napraviti grešku.

Isti argument vrijedi i za građanske slobode. Ako Amerikanci odustanu od svojih građanskih sloboda zbog privida sigurnosti ili zaštite, vjerojatno će otkriti da će tu grešku napraviti samo jednom, posebno nakon što ih nekoliko stotina nestane u utrobi terorističkog pritvorskog centra u Salvadoru ili nekog drugog brutalnog diktatorskog režima. U tom trenutku, mnogi će ljudi odmah zašutjeti ili, još gore, odjednom postati vatreni pristaše sustava, kao što su učinili u Čileu i kao što su učinili u Salvadoru.

Pretiskano uz dopuštenje Zaklade Future of Freedom .

Autor

• Jacob G. HornbergerJacob George Hornberger američki je odvjetnik, autor i političar koji je bio libertarijanski kandidat za predsjednika 2000. i 2020. godine. Osnivač je i predsjednik Zaklade Future of Freedom.