Žitnica postaje pustinja?

Zbog alarmantnog opadanja organske materije, odnosno humusa, pogotovo u Vojvodini, njive bi uskoro mogle da postanu neplodne!

Branislav Gulan*

Stručnjaci upozoravaju da je nivo humusa u zemljištu već pao ispod tri odsto, što je na granici optimalnog. Organske materije je, inače, pre početka intenzivne poljoprivredne proizvodnje na vojvođanskim njivama (u drugoj polovini XX veka), bilo više od pet odsto, a samo u prethodnih 20 godina, taj nivo je pao sa 3,5 na мanje od tri odsto. „Krajnji je moment da, pre svega, država shvati razmere ovog problema i da reaguje. U suprotnom, Vojvodinu uskoro nećemo moći da zovemo žitnicom ni Srbije, a kamoli Evrope“, ističe Jovica Vasin, stručnjak Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu. Srbiji, a posebno Vojvodini, preti velika opasnost od trajnog osiromašenja zemljišta, što može imati nesagledive posledice i na proizvodnju. Negativni efekti već su vidljivi, jer uprkos tome što se primenjuju kompletne agrotehničke mere, prinosi opadaju.

Oko 75 odsto površine Vojvodine pokriveno je sa dva tipa zemljišta, černozemom i ritskom crnicom, koja je u drugoj polovini prošlog veka imala sadržaj organske materije iznad pet odsto, a danas je ovoliki sadržaj humusa prisutan na samo jedan odsto površina. Problem je i to što rapidno opada stočni fond – u prethodne tri decenije po stopi od dva do tri odsto godišnje. U tome leži odgovor na pitanje zašto se na većini njiva (u Srbiji ima 4,1 miliona hektara obradivih polja) ne koristi stajnjak kao organsko đubrivo, nego mineralna gnojiva.

S druge strane dobro je što se grade novi sistemi za navodnjavanje. Prema podacima RZS voda sada stiže samo na 1,5 odsto oranica, ili 46.823 hektara. Istovremeno u svetu se navodnjava čak 17 odsto površina! Stručnjaci, međutim, upozoravaju da će, čak i ako se izgrade novi sistemi za navodnjavanje, ali bez stajskog đubriva Vojvodina, već za pola veka, postati pustinja! Naravno po prinosima. A, zaoravanje, umesto paljenja žetvenih ostataka, moglo bi i te kako da pomogne oporavku njiva. Subvencionisanje proizvođača koji na pravilan način neguju stajnjak, što državu ne bi koštalo puno, bilo bi dragoceno. Kad je reč o obnavljanju stočnog fonda, treba naglasiti da je to dugotrajan proces. Činjenica je da u stvaranju BDP u agraru Srbije stočarstvo učestvuje samo sa 29 odsto, a u svetu najmanje sa 60 odsto!

Rešenje problema treba tražiti u oporavku stočarstva i povećanju broja goveda. U tom kontekstu zanimljiv je podatak da četiri najveća tajkuna u Srbiji raspolažu sa više od 120.000 hektara oranica. Kada bi po svakom hektaru imali samo po jedno uslovno grlo goveda to bi značilo stočni fond od 120.000 junadi (Srbija je na početku 2018. godine imala samo 12.000 junadi). Posle izvoza u Tursku nema podataka koliko ih je ostalo u tovu i za koliko je zasnovan novi tov. Dalje to znači da bi sa 120.000 junadi imali dovoljno i prirodnog gnojiva za đubrenje zemljišta. I ne samo to – imali bismo 10.000 tona ,,bebi-bifa’’ za izvoz u EU.

U vreme kada je poečo raspad Jugsolaviej iz nje je u set bilo izvdezeno 54.000 tioan ,,beibi bifa’’. Tada je najveći deo otišau SAD, za njiohovu vojsku. Tada je od izvoza ,,bebi bifa’’ u svet, Beograd kupio ,,Lejlland’’ autobuase. Od ukupngo izvoaz tad aje iz Srbiej u svet godišpnej odlazilo najmanje po 30.000 tona ,,bebi bifa’’. Podsetiću da od 1996. godine imamo dozvolu za izvoz 8.875 tona ,,bebi-bifa’’ na to tržište, ali se nikada nismo primakli tim količinama. Primera, radi 2015. godine izvezeno je samo 315 tona, 2016. godine oko 420 tona, 2017. godine 480 tona, godinu dana kasnije tek nešto višeod 300 tona. Nakon togsa pa sve do 2022. Godien prosečan godišnji izvoz ,,bebi bia’’ je između 300 I 400 tona godišnje. Da je reč o skromnim količinama o tome najbolje svedoči podatak da je 1990. godine iz Jugoslavije bilo izvezeno 54.450 tona, od čega iz Srbije 30.000 tona ,,bebi-bifa’’. U 2018 godini proizvedeno je oko 75.000 tona junetine.

Proces uništavanja stočarstva sa prodajom, ali ne i obnovom fona, počeo je 2018. godine kada je Turska u svetu kupila 54.000 tona govedine, a u tome 3.609 tona iz Srbije. Prosečna uvozna cena bila je 3.959 evra po toni, dok je iz Srbije to meso kupljeno po ceni od 5.314 evra po toni.  Na početku 2018. godine godine Srbija je u tovu imala samo 12.000 junadi. Najveći deo je morao biti zaklan. Zbog visokog kvalieta stoke, to meso Turci su Srbiji platili čak 34,2 odsto više od prosečne cene po kojoj  su meso kupovali u svetu. Jedan od razloga je što se stoka u Srbiji hrani zdravo, sa hranom bez GMO … Prema ovim podacima, uvoz govedine iz Srbije vredeo je 19,2 miliona evra i učestvovao je sa deset odsto u ukupnom uvozu ovog mesa u Tursku prošle godine.

U Srbiji su  pre nekoliko godina  hvalili sa početkom dobrog izvoza junetine u Tursku, čak je bila ugovorena i dvostruka prodaja. da bi se meso izvezlo u Tursku. Sad nema podataka, osim simbolično povećanih stimulacija za tov, da li je i za koliko obnovljen stočni fond! Zvbzulčnbi se ustule da unani 891.055 goveda u Sajama. Stoačlri kažću da nema ni 500.000. Najboljni podatak aje da se smnanjuuje I proizvdonai mlekia koja je bila stabili8zovana na 1,5 milijardi litara godišnej. Zvanično, pe nekoliko dana, je javljeno da je Srbiaj smanjila proizvodnju mleka u 2021. godini za 100.000 miliona litara. Pored toga poslednjih godian zbog skupe stočen hrane, Istialri praićiam daju mleko. Procena je da oni svake godien na tajk način ,,prospu’’ po 100 miliona litara mleka. Nije problem prodati ovo meso u svetu. Zaduženi za poljoprivredu treba unaprede stočarstvo, a prodaju mesa kada ga bude, obaviće komercijalisti firmi koje se bave izvozom!

I ukuona proizvdnaju mesa je značajno smanjena na vrme od pre tri decenije. Tada se u SRbiji godišnej proizvodilo po 650.000 tona svih vrsta mes ai trošilo po stanvoniuku oko 65 kilograma godoišnjei. Sad se proizvdoi 200.000 tona manje i troši po 20 kilograma manje po stanovniku. Ali, zato se u zemlju koja je bila poznata po izvozu, pored junećeg mesa, izvozilo i svinjsko meso. To je samoprošlost jer je ona od izviozniak mesa postal nejgov veliki uvoznik Meare suopuzen zahvaljujući pokolju stoek iu Sribji uvozu. U 2021. odini uvezeno je u nekoliko turnusa oko 300.000 prasića. Ioko 330.000 živih svinja. Tempo uvoza  nasavljen je i u 2022. Godini. Tako je samoi za orav ati meseca ove godien u Srbiju uvezeno čak 9.000 tona svinjskog , zamrznutog mesa izEU. Te svinej tamo su hranjene sa GM proizvodima. Meso se izvozi nakon obnavljanaj robnih rezervi. Oni tada toi mećep nećče da daju8 svom narodu, već ga izvizoze po simboličnim cenama. Niej dokazano da je meso štetno po ljudsku ishranu.

Bili smo razvijeniji od SAD!

Nekad su nam bili su nam puni obori svinja (Srbija je 1984. godine u oborima imala oko 5,5 miliona tovlјenika). Najbolјi podatak gde se nalazimo je činjencdia da je iz Srbije 1990. godine u svet bilo izvezeno svinjskog mesa čak za 762 miliona dolara. Dobar deo u SAD za njihovu vojsku. Od novca dobijeneog izvoziom svinja tada su za Beograd kuplјeni ,,Lejland“ autobusi! Inače, daleke 1866. godine Srbije je na 1.000 stanovnika imala 1.300 svinja. SAD su tada na 1.000 sanovnika imale između 800 i 900 tovlјenika!  Dakle, bili smo razvijeniji od SAD!

Za vreme raspada Jugoslavije, prvo su uvedene sankcije, a posle njih je zabranjen izvoz svinjskog mesa iz Srbije u EU do danas. Razlog je bila vakcinacija protiv svinjske kuge. Nije dozvolјen ni transport preko zemalјa EU, osim ako meso nije prerađeno na temperaturi od 72 stepena. Prvo su bile sankcije pa svinjska i afrička kuga. Rezultat te pogrešne agroekonomske politike je da je Srbija samo prošle 2021. godine za uvoz zamrznutog svinjskog mesa potrošila 64 miliona dolara. Svake godine tako od smastalnosti Srbije, nekad više nekad simbolično manje. Sekretar Udruženja za stočarstvo Privredne komore Srbije Nenad Budimović za javnost kaže da najviše uvozimo svinjskog mesa iz Španije, a da je u Evropi dozvolјena upotreba GM sojine sačme za njihovu ishranu. Samo za prva tri meseca 2022. godine uvezeno je oko 9.000 tona takvog mesa, a naša zemlјa ne zna da li je neko i ko je upotreblјavao ovakvo meso, i dali je imao problema. U prva tri meseca uvezli smo 61.000 prasadi i svinjskog mesa u vrednosti od 18,8 miliona evra. Živi prasići najviše stižu iz Danske i Holandije. Za devet meseci 2022. godine u Srbiju je uvezeno zamrznutog svinjskog mesa u vrednstoi od 132 miliona dolara!

Procenjuje se da je proizvodnja svinjskog mesa u Srbiji u prvom, kvartalu 2022. godine manja u odnosu na isti period prethodne godine manja za 48,2 odsto!  Ovu godinu u Srbiji smo dočekali samo sa 180.000 krmača – prasilјa, a pre samo nekoliko godina bilo ih je 1,1 miliona, navodi dr Vitomir Vidović, profesor novosadskog Polјoprivrednog fakulteta.Sad ih nema ni 130.000! Sa tim stadom nema obnvoe stočngo fonda. Potrebno je bar deset puta više!U pokolјu matičnog stada se i nalaze uzroci zašto su nam prazne staje i obori. A, mesare pune zbog pokolјa i uvoza !  Rezultat takvog stanja je i brojka koja kaže da je desetogodišnja proizvodnja  svinja smanjena za 6,5 odsto. Sad više nego ikad važi preporuka da kupujemo meso domaćih proizvođđača, dakle, od naših selјaka, jer ta stoka nije jela GM hranu. Jer, je u Srbiji zabranjena uzgoj, proizvodnja, promet i prodaja bilo čega što ima veze sa genetičkom modifikacijom. Mi prosečno proizvodimo svinjskog mesa oko 270.000 tona godišnje. Bude nekada i više, ali to je samo u godinama protesta selјaka, kada u znak nezadovolјstva selјaci pokolјu stoku. Trenutno budu pune mesare, ali trajno prazni obori.

 I staje su bile pune goveda, pa se iz SFRJ u svet izvozilo 54.000 tona ,,bebi bifa’’. Od toga je iz Srbije bilo čak 30.000 tona. Sad se sa istih prostora Srbije u svet ovog najkvalitetnijeg crvenog mesa godišnje izvozi tek između 300 i 400 tona godišnjePre raspaa SFRJ na prostorima tadašnje i današnje Srbije 1990. godine proizvodilo se ukupno 650.000 tona svih vrsta mesa. Trošilo se po stanovniku oko 65 kilograma godišnje. Danas se proizvodi 200.000 tona manje. Potrošnja po stanovniku se kreće oko 44 kilograma godišnje. Stočarstvo koje je pušteno niz vodu od strane vlasti, učestvuje u BDP polјoprivrede samo sa 29 odsto!  Sve ispod 60 odsto u razvijenim svetu je karakteristika nerazvijenih zemalјa. Dakle, nalazimo se na nivou kakvo je bilo pred Prvi svetski rat.

 Ima  dosta problema sa mlekom, posebno kad su subvencije u pitanju. Država poveća po litru tri dinara i misli da je rešen problem. A, to bude samo ,,gašenje požara’’ Bolјitka neće biti sve dok je litra mleka ravna ceni litri mineralne vode! Do sada se proizvodilo oko 1,5 milijardi litara mleka godišnje. U odnosu na prethdonih godinu ova proizvodnja je manja za 100 miliona litara. Od ukupne proizvodnnje samo 800 miliana litara je u redovnim kanalima, a ostalo u sivoj emisiji. Ima godina kada prasići popiju godišnje oko 100 miliona litara mleka. Zbog skupe stočne hrane, selјaci ih hrane sa mlekom. Proizvođači su nezadovolјni jer nema zarade. Problem se ne rešava sistemski već se samo uredbama ,,gase požari’’.

Izvoz sirovina!

Ivoz agrara iz Srbije karakteriše prodaja sirovina za proizviodnju hrane. U 2021. godini. Lane taj izvoz je bio vredan 4,9 milijardi dolara.  Najveću stavku u tome je činila prodaja više od tri miliona tona kukruza koji je doneo 557 miliona dolara. Hvalimo se da smo bili među 10 izviznika ove sirovine u svetu. Izvozili smo ga čak i u Makedoniju koja je sa njim hranila svinje pa ih prodavala Srbiji! A, od kukuruza može da se proizvede čak 10.000 raznih finalnih proizvoda pa bi i vrednost izvoza bila toliko puta veća. Drugi izvoznik po visni donetog novca u Srbiju bile su maline u vrednosti od 426 miliona dolara, zatim sledi pšenica koja je izvezena u vrednosti od 255 milion dolara, a svet je popušio cigareta iz Srbije u vrednosti od 229 miliona dolara. Iznenađuje visok izvoz hrane za pse i mačke koja je prodaata svetu za 147 miliona dolara, cigarete za 229 miliona dolara, duvan je doneo 196 miliona dolara, jabuke za 127 miliona dolara, šećer je izvezen za 101 milion dolara, šećerna vodica za 102 miliona dolara, sladoled za 80 miliona dolara sirovo ulјe za 98, a ulјe od suncokreta za 86 miliona dolara, zamrznuto voće za 94 miliona dolara…

Na uvoznoj strani, među agrarnim proizvodima dominiraju: ostali prehrambeni proizvodi u vrednosti od 155 miliona dolara, prerađeni duvan  je kuplјen za 82 miliona dolara, duvan ižilјeni je plaćen 77 miliona dolara, za sveže banane je potoršeno 69 miliona dolara, za pekarske proizvdoe je potrošeno 63 miliona dolara, za sirovu kafu takođe 63 miliona dolara, za zamrznuto svinjsko meso 64 miliona dolara, a kupovali smo u svetu i hranu za pse i mačke pa potrošili 62 miliona dora.

Politička renta: Agraru oteto četiri milijarde evra!

Koncept neoiliberalizma ostavio je loše i duboke tragove na polјoprivredu Srbije. Korporativni cilј je stvaranje i prisvajanje profita. Cilј kooperativa ili zadruga je služiti svojim članovima i zajednici! To znači da postoji politička renta u Srbiji, kaže eks ministar polјoprivvrede u Jugoslaviji dr Kovilјko Lovre. ,,Istraživanje pokazuje da je u vremenu od 2008. do 2018. godine iz subvencija koje su namenjene polјoprivredi, a  koje su iznosile devet milijardi evra, isceđeno, odnosno oteto, čak četiri milijarde evra! To ukazuje da od dodelјenih subvencija 70 odsto pripada polјoprivredi, a 30 odsto ostalim učesnicima. Tu je i deo političke rente koja se uzima! I taj se novac se uzima od onih koji obrađuju njive, koji proizvode hranu za opstanak i ostanak zemlјe. Niti se to priznalo da im se novac uzima, niti im se nekada kaže gde taj ukradeni novac se troši! Nikada im se za to niko nije izvinuo, a svake godine im zavlače ruku u džep! Polјoprivredu u tom vremenu karakteriše nizak nivo investicija od samo 2,5 odsto od ukupnih bruto investicija. Ako se zna da EU uvozi godišnje 700.000 tona junećeg mesa iz Brazila i Argentine to znači da bismo kompletnu proizvodnju mogli da plasiramo na to tržište. Predstavnicima vlasti u Srbiji, pre pola decenije, bilo je ponuđeno da u narednih pola veka u EU izvoze po 50.000 tona ,,bebi-bifa’’ godišnje, ali su oni ostali gluvi na tu ponudu. Nudili su svinjsko meso koje nije moglo ni da se izvozi u EU niti je moglo da se transportuje preko zemalja. Uz to nudili smo svinjsko mesa (iako je i njega malo u Srbiji) u vreme kada u Evropskoj uniji svakog trenutka u oborima ima višak od 50 mliona tovljenlka!

                                                                           (Autor je analitičar i publicista)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *