Grobarska (siva) ekonomija

Umiranje je u Srbiji statistički najstabilnija pojava, pa bi se moglo reći da su u vezi sa njime i najsigurniji poslovi. Kako negde reče D. Kovačević, ima Topalovića u svakom mestu u Srbiji. Sa grafikona se može videti da se grobarima najviše posrećila 2005 godina, a da im je 2009 godina pružila novu nadu u prosperitet u poslovanju, ali su ih mušterije u godinama iza toga brojem demantovale. Neki zli duh bi mogao na osnovu priloženog grafikona da traži vezu između kretanja realnog efektivnog kursa i broja umrlih, ali takvu mogućnost odbacujemo kao bolesnu i zlonamernu.

Svakoga jutra, kada se probudimo i otvorimo oči, ostvarili smo još jednu malu pobedu u utakmici za porazom na kraju. Sad, kada bi većina ljudi bila svesna bliskosti poraza možda bi bila bolja u duši (ako ovaj termin više išta znači), činila bi manje zla… Jedna koleginica mi je rekla da bi trebalo propisom naterati ljude da jednom mesečno obiđu i groblje i bolnicu, čisto radi svesti o prolaznosti.

Ja sam potpuno svestan svoje udaljenosti od prve pobede i bliskosti jedinog poraza: otac mi je umro u 43 godini a ja upravo tu godinu života živim. I vreme mi je da se raspitam o troškovima grobnog mesta, i ostalim pratećim izdacima.

U nedelju planiram odlazak do manastira Slanci koji se nalazi na oko tri kilometra iznad još uvek za mušterije otvorenog groblja Lešće. Stoga ću iskoristiti priliku da sa tastom odem da vidim parcelu koju je za sebe kupio. Diskretno ću ga pitati da li se spremio „u fulu“, to jest da li je kupio i odelo i predvideo druge izdatke (ručak, posluženje u kući…), ili će me to, delom, dočekati kao dodatni troškovi. Majci sam najstrože zabranio da umre dok ne izađe iz minusa i zatvori sve kreditne kartice. A kad to uradi lako ću da prihvatim ostale troškove, nakon što ona odradi svoj deo. Kad samo pomislim da svojoj deci i unucima, tačnije penzionom fondu, naši penzioneri uštede 2.983.168.975.032 dinara zato što u proseku žive kraće 6 godina od presečne dužine života u EU ka kojoj konvergiramo cenama, akcizama, ali ne i platama i životom, te ostanu uskraćeni za 72 penzionerska čeka (72m*1,715,009*24,159RSD), nije mi žao da potrošim nešto i na majku. A i na tasta, ako neki trošak previdi.

Nisam kao gospodin Dragan Radović upoznat sa dubinom i širinom sive i crne ekonomije čiji značajan deo predstavljaju i grobarski poslovi. Pošto sam rano ostao bez bake i oca, a sa majčine strane seosko groblje u Trešnjevici je, pretpostavljam, još uvek bez troškova, nisam upućen u sve detalje rada i poslovanja na crno. Koliko košta ploča sa PDV-om ili bez njega, koliko Ciganki proda cveća i sveća pred grobljima bez fiskalne kase… Ali mi je vreme da se pripremam za troškove jedinog poraza koji će nastupiti kada prođe poslednja pobeda. Koliko je moguće više u sivo-crnoj zoni.

Pošto sam čuo da su troškovi parcela na grobljima u Beogradu dostigli fantastične iznose, da je isplativije kupiti voćnjak ili kuću sa dvorištem, pa tamo ilegalno ukopati svoje bližnje, počeo sam da se zanimam kako da smanjim trošak porodici kada im dođem na teret.

Ukoliko bih da ovu operaciju urade umesto mene u Jagodini, pretpostavljam da je i tamo godišnja renta veća od troškova osnovnih životnih potreba moje dece. Što bi ih stavljao na troškove?

I pre ovih razmišljanja želja mi je bila da me kremiraju i bace pepeo na ušću Južne i Zapadne Morave, ali mi je rečeno da je to nedozvoljena aktivnost.

I tako, imam dve mogućnosti: (1) da proverim ima li mesta na Ćićevačkom groblju i koji je trošak najma parcele; (2) da pronađem neki jeftiniji način za poslednji poraz, da moraju da me kao hitan slučaj, a bez mnogo troškova, ili na neki sličan nelegalan način (npr. da me gurnu u susednu državu pa da ne budem problem u svojoj, kao u knjizi Smrt i njeni grehovi).

Setim se, ovog proleća kada sam zviždukao stihove iz jedne Džonijeve pesme, tačnije refren stavio za naslov posta u slici bez reči, ali ne ove:

„A kada umoran zaspe, i više se ne probudi,

jedino za čime žudi je da umesto blaženstva i raja,

vidi zoru kako rudi, i sunce starog kraja“

12 komentara

  1. A da se utalis sa tastom pa dubinska grobnica ?!Mislim ,ako se lepo slazete steta da se razdvajate i tamo..
    Inace to za furunce nije losa ideja i bas me zanima ko to brani da se na pecanje ponese tegla sa pepelom. I to bas na uscu dve Morave.

    To sa furunom usedelo bi cirka 50 miliona evra Srbiji koliko se satre na mermere ,spomenike,grobnice i njihovo odrzavanje. Naravno odokativno ..

  2. Ma naravno ali ako ostavis sinu u amanet da te raspe sabajle na Uscu nema te ekoloske inspekcije koja bi ga sprecila. Inace to je ekoloski daleko cictije i korisnije od svih ovih grobova koji okruzuju Beograd.
    Ekologija je i poenta kod primene furunceta..

  3. Evo dvije prikladne, jedna nasa dobropoznata http://www.youtube.com/watch?v=GlkCAJCcUzQ

    jedan strani instrumental sa prikladnim nazivom pjesme: http://www.youtube.com/watch?v=ML3G1MykdnM

  4. Bio je skoro neki članak gde je objavljeno da samo 12% ljudi u Srbiji, izabere urnu umesto sanduka. Takođe, postoji Udruženje Oganj, i oni kažu da je kod nas na snazi neki Zakon o sahranjivanju iz 1974, koji zabranjuje da se pepeo nosi sa grobnog mesta i prosipa po rekama, morima, okeanima, planinama. Čitao sam i neki članak gde je žena od mrtvog muža napravila dijamant, i da je mislim u Austriji pepeo iskorišćen za baštu budući da nije čista sirovina nego poluproizvod. Ali za sada od toga ništa. Predlažem da se MZ uključi u rad ovog udurženja Oganj ili da formira svoje udruženje kako bi se ovaj pre svega antievropski i anticivilizacijski zakon promenio, i doneo akt koji bi pospešio kreativnost porodice pre svega, ali i doneo preko potrebne finansijske uštede.
    Jasno mi je zašto MZ hoće u crnomorski sliv, ali mi nije jasno zašto o tome brine jer je 2071 godina još daleko…

  5. Mislio sam da od početka drugog veka počne da razmišlja operativno o tome.

  6. „Sreća ne zavisi od toga ko ste i šta imate, već prvenstveno od toga kako razmišljate. Zato, započnite dan razmišljajući o stvarima zbog kojih bi trebalo da ste zahvalni. Vaša budućnost će umnogome zavisiti od stvari o kojima danas razmišljate. Zato, razmišljajte o samopouzdanju, ljubavi i uspehu.“ – Dejl Karnegi
    Ne znam da li ispravno mislim ali tražiti večni parking u četrdesetim i pored mogućih genetskih predispozicija malo zvuči morbidno. Crna boja jeste lepa ali takve misli ne donose dobro ni sebi ni bližnjima. Mnogo je bolje biti proton nego elektron ma kakva realnost bila.

  7. Kako sam prozvan moram da odgovorim: imao sam podataka i za ovu oblast, tacku bolje receno, svesno sam je izbacio iz obrade. Divim se sebi zbog tog poteza jer bi citaoci bili uskraceni za sve gore napisano od strane vrlo inspirisanog, mogu slobodno reci, autora. Obzirom da je TA tema toliko aktuelna u mnogim krugovima (citaj porodicama), sve napisano ce mnogo pomoci svim zabrinutim gradjanima da se zabrinu jos i vise jer ostvariti UZIVANJE U ZIVOTU POSLE ZIVOTA – nece biti lako.

  8. Sada je na redu ratna generacija (statisticki gledano), ali za 5 godina kad krene ona posleratna, najbrojnija, ima grobari da trljaju ruke.

Оставите одговор на Dragan Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *