Početak izvozne preorijentacije kroz promenu strukture investicija: ulaganja po opštinama u 2012 godini

Pošto je izašao godišnjak okruga i opština za 2013 godinu, u kome su podaci o novim investicionim ulaganjima u osnovna sredstva po opštinama za 2012 godinu, red je da pohvalimo lepe statističke podatke. Ovi podaci se odnose na pravna lica i ne uključuju male firme, u skladu sa nekim članom 7 o računovodstvu, a ne uključuju ni preduzetnike niti ulaganja u zoni crne i sive ekonomije, kao ni ulaganja individualnih poljoprivrednika, investicije domaćinstava…

Ovi podaci su indentifikovani u vrednosti od 608,5 milijardi dinara, ne računajući male firme, u skladu sa nekim članom 7 o računovodstvu, a ni preduzetnike niti ulaganja u zoni crne i sive ekonomije, kao ni ulaganja individualnih poljoprivrednika, investicije domaćinstava, što predstavlja 5.358 miliona evra, a što je rast za 10,8% u odnosu na 2011 godinu, u iznosu od 523 miliona evra. To se dogodilo u godini sa minimalnim registrovanim stranim ulaganjima, i gotovo da je bilo uporedivo sa rekordnim vrednostima investicija u 2007 (6.022 miliona evra) i u 2008 (5.772 miliona evra), kada su vrednosti stranih direktnih investicija bile gotovo deset puta veće (2.513 i 2018 prema 274 miliona evra u 2012). Iz ovog podatka se može izvući zaključak da strana direktna ulaganja uopšte nisu neophodna radi ekonomskog rasta, kako se nama maloumnima to servira, jer su i domaća ulaganja velika i u regionalnim poređenjima. E sad, pošto je Srbija puna svakojakog rastinja, pa ima i grmlja, zec se krije u činjenici da je velika vrednost reinvestiranih ulaganja koja nije registrovana kao priliv stranih direktnih investicija. NIS je najočitiji primer, jer su njegova ulaganja u rafineriju u Pančevu i u Novom Sadu (mesto knjiženja za eksploataciju nafte), veoma uticala na ukupnu vrednost investicija u 2011. i u 2012. godini, a zasnivala su se na ogromnom profitu koji je reinvestiran, a nije podeljen akcionarima.

I bez ovih statističkih zečeva, struktura investicija, tačnije promene u strukturi po delatnostima, je veoma povoljna jer nas iz „Šoping mol“ preobražavaju u „izvozno-orijentisanu“ ekonomiju. Ukupna vrednost investicija smanjena je za 22,4%, u čemu u trgovinu za dve petine, a u saobraćaj i skladištenje za tri petine, dok su povećana u prerađivačku industriju za petinu, у рударству су повећана за 52%, у производњи и дистрибуцији електричне енергије су на истом нивоу од 478 милиона евра, а смањена су у пољопривредним фирмама за 43%, у односу на 2008 годину, што баш и није лепо.

Док је укупна вредност инвестиција повећана за 523 милиона евра, у прерађивачкој индустрији је раст улагања износио 597 милиона евра, што значи да се по њиховом одбитку збирна вредност улагања у све остале делатности смањила за два процента (са 3.624 на 3.550 милиона евра). То се односи на 2012. у односу на 2011. годину. Улагања у државну управу смањена су са рекордних 531 милион евра у 2011 на 182 милиона у 2012 години, те је ово највише утицало на пад улагања. Инвестиције у образовању повећане су са 41 на 73 милиона, а у здравству минимално смањене са 99 на 96 милиона, таман да не будемо неписмени и да не помремо више у односу на дугорочне трендове.

Инвестиције у уметности, забави и рекреацији су смањене са 147 на 52 милиона евра, а упркос прогресивном расту фарми и сличних програма. Ваљда ове турске, индијске и сличне серије покривају ту уметничко-инвестициону празнину. Шта ће нама култура (уз образовање и здравство)? И тако, ово су нека запажања у погледу динамике инвестиција по делатностима.

Што се тиче улагања по градовима и општинама Крагујевац је довољан да објасни укупан раст улагања јер су у њему она повећана за 560 милиона евра (са 214 на 774 милиона евра), а што је повезано са растом улагања у прерађивачкој индустрији. Али, пошто су у нашој престоници Београду улагања смањена чак за 374 милиона евра (са 2.320 на 1.946 милиона), то значи да има, претпостављамо пуно општина у којима су увећана.

Као суверени диктатор на порталу проглашавам јануар месецом у коме ће основна тема бити инвестиције, без којих будућности нема, или је има са још мањим бројем запослених и мањим платама. А да бих у пар постова изнео основна запажања рангова по општинама и делатностима, јер постоје високо концентрисане инвестиције на пар општина, као што постоје и веома расута улагања, а она су то типично у прерађивачкој индустрији, па њено наглашавање осим извозне компоненте, као и развојне има и регионалну компоненту, јер без регионалног развоја нема ни будућности Србије, а то зато што још увек нема података о попису становништва у БиХ по општинама и по нацијама, јер нам је у јануару 2012 године демографија Србије по општинама и по нацијама била главно покриће да постова буде свакога дана. У постовима нећемо прилагати слике-табелице, како не би смо повећавали обим прикуљања података са портала, који се повећава и пробија бизнис тарифу, а упркос брисању мноштва постова са портала, махом оних неинтересантних и под заштитом од јавности.

Пре општинских података треба похвалити и чињеницу да је по становнику, не рачунајући његово смањење већ само пописне податке, вредност инвестиција повећана са 577 евра у 2010, на 679 у 2011, и на 752,5 евра у 2012. години. Кад би и тачне податке о (смањеном) броју душа навели, раст би изгледао још импресивнији. По квадратном километру српске територије, искључујући неправедно отету, али не и од наших политичара признату, свету српску земљу, инвестиције су повећане са 53 хиљада евра у 2010. на 62 у 2011. и на 69 хиљада у 2012. години. Кад Арапи и сви други пријатељи, јер ми непријатеља немамо, крену да инвестирају, биће много дуга година како би чекали да напишемо још један сличан текст о инвестиционим улагањима.

Вратимо се на општине. Од 161 општине, рачунајући београдске, али не и других градова, у 2012. години повећање инвестиција имале су 92, у износу од 1.209 милиона евра, а смањење је имало 69 општина у износу од 509 милиона евра. Највећи раст инвестиција имали су Крагујевац, Бор, Нови Сад, Медвеђа, Инђија, Рашка и пет београдских општина, а највеће смањење четири београдске општине (Врачар за 126 милиона евра, Савски Венац за 109, Земун и Лазаревац), Ниш, Смедерево, Бечеј, Прокупље, Краљево и Мајданпек. Процес дебеоградизације Србије је видљив из пада укупне вредности инвестиција у области Београд, са поменутих 2.320 на 1.946 милиона евра, а што је огроман пад у односу на 2.810 милиона у 2008. години. Деновосадизација се не догађа у Војводини јер Нови Сад има стабилни удео од око 33% у укупним инвестицијама у овој аутономној српској покрајини.

Када посматрамо само вредност инвестиција, њих је највише било у Крагујевцу (774 милиона евра), па на Новом Београду (441), Новом Саду (435), Панчеву (285) и у још пет општина у Београду. Мање од милион евра регистровано је у 33 општине, у којима је у збиру живело 469 хиљада лица, а ни једна није имала више од 31 хиљаду становника у време пописа. Биће пост насловљен „Српски сирочићи“ а бавиће се општинама где сем у државну управу, здравство и образовање готово да никаквих улагања и нема.

Инвестиције по становнику износиле су 1.187 евра у Београду, 691 евро у Војводини, 688 у Шумадији и Западној Србији, а 383 евра у Јужној и Источној Србији. По квадратном километру грешне српске територије највише је било инвестиција у Београду (603 хиљаде евра), затим Војводини (61 хиљада), у Шумадији и Западној Србији (52 хиљаде), и у Јужној и Источној Србији (23 хиљаде).

По запосленом је у Србији инвестирано по 3.097 евра, где у Шумадији и Западној Србији по 3.417, испред Београда са 3.404, Војводине 2.928 и Југо-Источне Србије са 1.925 евра.

По становнику инвестиција је било највише у Савском Венцу (4.722), Крагујевцу (4.361) и у Медвеђи (4.106), а најмање у Сврљигу, Крупњу (по 9 евра), у Белој Паланци (5) и у Трговишту (2 евра).

Пет општина у Београду је имало више од милион евра по квадратном километру и то Врачар (54 милиона), Стари Град (30), Савски венац (13), Нови Београд (10), и Звездара (6,7). Мање од хиљаду евра имало је 13 општина, а најмање Трговиште (30 евра), Бела Паланка (125) и Сврљиг (258).

Исте три општине предводе дно листе у инвестицијама по запосленом: Трговиште има само 12 евра, Бела Паланка 35 а Сврљиг 62 евра. Тител се ту умешао са 42 евра по запосленом. Највише инвестиција по запосленом имали су Медвеђа (22.340 евра), Крагујевац (19.322), Бор (12.080) и Панчево (10.078 евра).

И тако, следе рангирања општина по делатностима, а да би стекли увид у неке детаље који стоје иза ових градско-општинских тотала.

24 komentara

  1. Kako je u Srbiji izuzetno niska osnova bilo bi korisno sve ove podatke ukrstati sa nekom EU drzavom pribliznih performansi.Da ne bude da nesto raste svake godine 100% pa nakon pet godina dostigne 5 podeok necega sto je u okruzenju odavno na nivou 20….

  2. Bravo NIS tako se to radi. Podizanje kapaciteta i proizvodnja.
    Sto se radnih mjesta tice cjela Srbija ce da radi u NISu i EPSu.

    „Iz ovog podatka se može izvući zaključak da strana direktna ulaganja uopšte nisu neophodna radi ekonomskog rasta, kako se nama maloumnima to servira, jer su i domaća ulaganja velika i u regionalnim poređenjima.“

    jeeeeeeeeeee

  3. Primera radi, ranijih godina Telekom je bio razudjen po gradovima, svaka poslovnica je imala svoj ziro-racun, a onda je jednog lepog dana sve to centralizovano, pa tako radnik Telekoma u Kragujevcu se vodi kao radnik u Beogradu, porezi i doprinosi idu u Beograd. Nisam imao pojma da je tako, skoro mi je o toj otimacini pricao predstavnik jednog sindikata u Telekomu. Pretpostavljam da je isti slucaj i sa investicijama. Telekom izvodi investiciju u Krusevcu, ali se vodi tamo gde je sediste preduzeca, mozda bas na Vracaru…

  4. Kada Lidl otvori objekat u Smederevu, da li ce se to voditi kao investicija u Beogradu ili Smederevu, s obzirom da mu je sediste u Beogradu? Isto vazi i za izvoz.

    • Taj sindikalac veoma malo poznaje stvari, pa zato tako prica. Najveci porezi i doprinosi idu na isplacene zarade: najveci deo doprinosa na zarade je za PIO fond, da li je PIO fond licna svojina grada Beograda ili Srbije? Porez na zarade se deli na republiku i lokalnu samoupravu. Doprinos za zdravstvo sigurno nije beogradski prihod, vec republicki. I dalje je ista prica: Srbija radi, Beograd se gradi. A ko onda dotira oruzare iz Kragujevca? Ko je dotirao Zastavu automobili u eri pre dolaska FIATa? Nije ih dotirao Beograd, vec cela Srbija, kao i danas vecinu propalih neprivatizovanih firmi.

      • Ta se kriva Drina ne da ispraviti ,bar ne u XXI veku. Iako je Dragan u pravu u vezi praspodele sustina je da Beograd trenutno udomljava 1/3 nacije. Dakle nema privrednog oporavka dok se ne obnovi privreda Beograda.
        Najveca drustvena anomalija vezana za zaposlene u privredi i administraciji kao i u broju penzionera je zapravo u Beogradu.
        U drugom stepenu su sve primetnije grupisanja stanovnistava oko Kragujevca,Cacka,Nisa,N.Sada na ustrb svih onih gradova koje MZ naziva odumirucim. To je proces u toku i taj problem se nece resiti lako niti bi se resio sve i da je drzava Srbija veoma bogata.
        To je savremeni trend globalizacije koji zahvata ceo svet ,danak tehnoloskom napretku,modernizaciji,standardu i potrosackom drustvu.
        Cobanin sedi na planini ,surfuje danima na svom android telefonu ima svoj profil na Fejsbuku i jednog ponedeljaka virtuelni prijatelj mu saopstava da ima upraznjeno radno mesto u nekom beogradskom magacinu kraj auto puta. Zbogom ovce ,zbogom janjci ode covek za boljim zivotom i cobanicama koje su vec ranije otisle.
        Tu ne pomaze ni subvencija po „buducem i eventualnom “ grlu ni bespovratna sredstva,strane investicije a ni domace. To je proces u svesti…

        U trecem koraku druga generacija rodjenih u velikim gradovima napustaju Srbiju jer njihovi virtuelni prijetelji su vec u silicijumskoj dolini ,Cikagu ili Torontu…

        Njih pak izgradnja fabrike cipova u Surcinu interesuje kao lanjski sneg..

      • Dakle, Dragane, fokusirajmo se na porez na plate. Kazes da deo ide republici, a deo lokalnoj samoupravi, ali nisi rekao sustinu koju taj sidnikalac tvrdi – lokalna samouprava je onde gde je firma registrovana, a ne gde radnik radi. U gradu u kome radnik radi nema registrovane firme, tako da verujem da sindikalac prica tacno.

      • Sad se setih. Isto rade i banke. Jedna moja rodjaka radi u banci. Pricala mi je da njena radna knjizica nije u banci u gradu u kome radi, nego u Beogradu. Sta mislis, Dragane, zasto? Gde se ona vodi kao zaposlena? Bice da se vodi kao zaposlena u Beogradu. Bojim se da je ista stvar i sa investicijama…

  5. Sta se to radi u Medvedji?

    • Изгуглујте општину Медвеђа. Изграђена нека фабрика, претпостављам. И најмања инвестиција у малим општинама веома утиче на релативан резултат.

  6. Zaboga ljudi da li cemo svuda ponavljati mantru o srpskoj privredi i mrskom stranom kapitalu koji nije bitan za ekonomski rast. Jel vi stvarno verujete u to kada je domace trziste nepostojece a konkurentnost na stranim izuzetno ugrozena za pocetak preskupim kapitalom? Da ne idemo dalje na tehnologiju, znanje, itd. Ali meni smeta jos nesto.

    Evo pitanje, telenor je pljunuo 1.5 milijardi eur za kupovinu jedne firme. I onda je sredio. A bosch, koji radi grinfild fabriku ce uloziti manje od 50 miliona i zaposliti novih 600 ljudi, mozda i vise, ne znam. Treba nam 30 fabrika Boscha za jedan telenor. A jel to cini Bosch investiciju nebitnom? Jer zaboga, tih nistavnih 50 miliona necemo ni osetiti. Znate koliko truda treba da se otvori jedna proizvodna investicija od 50 miliona? Koliko vremena? Jel ga mi imamo za lutanje?

    • Госн. Бојане, ајд да погледамо из другог угла:
      – Колика је вредност субвенције која ће узети Бош за запослене и колико ће година имати бесплатну радну снагу? Упоредити фонд зарада са износом субвенције у 2014, 2015, 2016…
      – Зашто, уколико се већ дају паре и Бош је пожељан, није фабрика изграђена у Прибоју, Трговишту, већ уз аутопут и центар Београда?
      – Постајем аларгичан на употребу множине. „Ми“. Који „Ми“? Јесу ли то политичари који се сликају на отварањима радова и њиховом вишекратном завршетку? Да ли се ико у Србији питао жели ли да плати да Бош запосли раднике, или је истим новцем, на пример, могла да се обнови наменска индустрија? Или је, једноставно, могао да се успори раст дуга…

      • Bas lepo sto ste odmah izvadili subvencije bez da je iko pitao, to vas zulja i to je u redu. Da li je bilo pogresno procenjenih projekata – sigurno. Da li su svi krs – ne. Ali ne da se amaterski bavite analitikom podsticaja vec dajte cifre na sto. Koliko su dobili, kada ce da otplate. Koliko smo na gubitku? Pa valjda sa tolikim skolama i interesovanjem to mozete da izracunate? Evo ima na sajtu privrede koliko im je odobreno, papir u ruke a ne demagogija. Bosch je verovatno izabrao lokaciju imajuci sopstvene interese u pitanju, bas trulo od njih. Mogli su lepo vas da pitaju i da odu u Priboj.

        • Ау, па само да ме боли глава од ових информација.
          http://www.privreda.gov.rs/UserFiles/File/23122013/SIEPA/UGOVORI/7.pdf
          14.200.000 евра за 620 радних места???
          22,903 евра по запосленом???
          За некакве брисаче?
          8 година бесплатна радна снага?
          Еј Србијо међу шљивама.

          • Mladjani Ciric je dostojan zamenik Mladjana Dinkica ?!

            Nekada davno u nekom carstvu ,car je imao pravo da pocepa diplome i da premesti radnika direkt u konjusnicu..

            No plasim se da bi u ovom slucaju neduzni konji nastradali..

          • Da je samo besplatna radna snaga, nego je i zemlja i infrastruktura uradjena o narodnom trosku.

            • И општинске субвенције, и струја…
              Написаћу текст о субвенционисању сопствене колонизације.
              Свињчићи из Немачке долазе двоструко субвенционисани, кроз нашу субвенцију за кукуруз и њихову за месо.

        • Pa ti elementarne stvari mjesas! Pa kako mozes direktnu subvenciju za radno mjesto strancu ili bilo kome sa drzavnim parama mjesati sa subvencijama u poljoprivredi. Pa poljoprivreda je u cijelom svijetu jako subvencionirana jer je to hrana covjece to je primarna djelatnost. Pogotovo sto se tice malih proizvodjaca koji mogu opstati na trzistu pa to su obitelji koje zive od resursa koji je u Srbiji (opet je to pitanje dinara i NBSa.

          Industralizacija se dovodi marketingom i pravljenjem ambijenta, borba protiv korupcije i MANJI POREZI a ne trpanje direktno kako drug ministar odluci!

          Evo ovo je PRINCIP RAZVOJA SRBIJE po kojem se blate i omalovazavaju srpski privrednici a uzdizu strani „investitori. (molim administratora da neobrise ovaj post jer opet se vracamo na strategiju razvoja u kojem drzava direktno bira i odlucuje)

          Prebaci na 19:58 a zanimljivo pocinje od 21:10
          http://www.youtube.com/watch?v=rWIpP-886Gc

          • Problem sa subvencijom poljoprivrede u Srbiji je sto se tom delatnoscu bavi polovina nacije. Samo registrovanih polj. gazdinstava ima preko 300.000. bez ruralnog seoskog stanovnistva. ( puta broj clanova porodice)
            Tu Srbija vesto godinama izbegava da proglasenjem stvori nizi socijaln sloj. Jednostaavno drzavi je lakse da ih zove poljoprivrednici nego socijalnim slucajevima. A ti ljudi jesu socijalni slucajevi po svim merilima.
            Tako dolazimo do cinjenice da su subvencije socijalna davanja a to nema blage veze sa poljoprivredom osim sto zamagljuje budzetska izdvajanja za isto.
            Fakticki Srbija za poljoprivredu izdvaja o,ooo1 % budzeta.

            Lisicarenje i sibicarenje.

  7. Jel postoji neki link ka godisnjaku okruga i opstina? Iz uvoda nisam dobro razumeo da li ulaganja podrazumevaju i ulaganja fizickih i pravnih lica u neopkretnosti? Zanimljiv mi je podatak da je zabelezen pad ulaganja na Beogradskim opstinama (Vracar i Savski venac), na prvu loptu bez ulazenja u podatke bih sudio da se to moze povezati sa smanjenjam aktivnosti u smislu izgradnje, posto u tim opstinama mimo trgovine i gradjevine ne vidim da moze biti nekih drugih ulaganja. Ukoliko je to tako, moglo bi se zakljuciti da je beogradski „Balon“ pukao, sto je kao tema za sebe interesantno.

Оставите одговор на Darko Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *