OSNOVANI-BRISANI

Iz podataka Agencije za privredne registre može se zaključiti mnogo ali ne i najbitnije.Tačno je da je čak 60% preduzeća više ugašeno nego osnovano. Razlika je eskalirala u 2011 godini kada je osnovano 8. 470 a brisano 13. 580. Zašto su  ovi  trendovi zabrinjavajući? Zato što je ovo tek početak agonije koja sledi.

U normalnim tržišnim okolnostima podjednak je broj osnovanih i firmi koje odlaze u stečaj.Ta tržišna interferencija omogućava nove investicije,unosi novi preduzetnički duh pa sam tim rezultira novim zapošljavanjem i stvaranjem dodate vrednosti.  Alarm se pali kada je broj zatvorenih preduzeća veći od broja osnovanih.

Uzalud smo upozoravali da se privreda nalazi u „lošoj beskonačnosti“i da će crno tržište i nelojalna konkurencija, neefikasna naplata potrživanja, nepodnošljiva poreska i parafiskalna opterećenja, skupi krediti i još skuplja država, odlaganje reformi, dovesti privredu pred potpuni kolaps.

Šta ce produbiti  ionako negativne trendove? U prvih 8 meseci prošle godine privredi je plasirano 770 miliona evra subvencionisanih kredita za likvidnost  uz kamatnu stopu od 4%. Ostatak  kamatne stope od 5% subvencionisala je država.Subvencije za kredite privredi u ovogodišnjem  budžetu nisu ni predviđene. Sad  je privreda  osuđena da povlači nove kredite kako bi se razduživala plaćajući na nove kredite kamatu  od 10%. To će dovesti do nelikvidnosti velikog broja preduzeća.

U ovoj godini i dalje će padati kupovna moć građana. Zaposlenost neće rasti .Koeficijent obrta će usporavati. Inostrane i domaće investicije će se smanjivati. Rast BDP biće oko nule. Ogroman broj preduzeća već je izgubilo kreditni rejting i založilo sve što se založiti može.

Veliki problem predstavlja i najavljena mera po kojoj se neće moći isplaćivati plate dok se ne isplate porezi i doprinosi. Čak 60% preduzeća ne ispunjava ovu zakonsku obavezu i kasni sa obavezama duže od mesec dana. Ogroman broj radnika će ostati bez plata i radnih mesta. A porezi i doprinosi se moraju izmiriti.

Slika o stanju u privredi  bila bi potpuna kada bi APR objavila koliko je preduzeća po sili zakona trebalo da ode u stečaj jer se nalaze 2 , odnosno godinu dana u blokadi? Preduzeća se brišu na osnovu pravosnažnih sudskih rešenja o izvršenom automatskom stečaju. Koliko će  ovim postupkom biti obuhvaćeno preduzeća u ovoj godini? Koliko je u njima zaposlenih koji će ostati bez posla? Imali li kraja agoniji?

Rešenja su: Pod hitno poreska reforma kojom će se smanjiti porezi na rad i stabilizovati postojeća radna mesta. Zakonom oročiti plaćanje na 60 dana pod pretnjom  strogim sankcijama za prekršioce. Razduživanje države, javnih preduzeća i lokalnih zajednica prema privredi. Smanjenje crnog tržišta i sive ekonomije. Ukidanje parafiskalnih opterećenja. . .Možda bi se tek tada mogli nadati opstanku i novom početku. Ovako, biće sve gore i gore.

3 komentara

  1. Kasno Marko na Kosovo stize… Bilo je jasno jos pre 4 godine da ce se ovo desavati, ali su tada svi bili zauzeti drugim pricama i semama… Svi su ismejavali „ptice zlosutnice“ u koje su i mene svrstali. A sad? Sad je svejedno. Zato sam i napisao – kasno Marko…

  2. Moj skromni komentar bi bio da poreska reforma ne moze da resi problem srpske privrede. Cak i kada bi bila odrziva i sprovodiva obimna reforma i kada bi potpuno ukinuli poreze i doprinose na rad u sustini nista se nebi promenilo. Zasto? Pa validne firme servisiraju sve svoje obaveze i beleze i nekakav rast i profit, nekad veci nekad manji ali beleze. Problem je sto je takvih firmi jako malo i sto 80% njih pociva na nekakvom monopolu. Evo uzmimo za primer US Stil ili Fijat uskoro, i potpuno ih oslobodite poreza i doprinosa na plate (ali ukinuti sve druge subvencije i olaksice) da li bi ih to ucinilo profitabilnim na istinski liberalnom trzistu? Nema sanse. Da bi Srpska privreda opstala neophodno je da pravilno percipira svoje okruzenje i mudro koristi svoja bogatstva i komparativne prednosti ali za dobrobit vecine a ne odabranih. Drugim recima ako Fijat otvori razvojni centar i proizvodnju u Srbiji (bez prelivanja profite kroz vezane firme i „menadzerske i razvojnodizajnerske usluge) onda iz US Stila treba da dobije lim za ciju su proizvodnju i domaca ruda i domaca energija gotovo besplatne. Za uzvrat kadrovi bi se skolovali u uz pomoc njihovih razvojnih centara (preko 30% cene automobila je cena razvoja gde je sve novostvorena vrednost dok je u sklapanju koje sad imamo novostvorena vrednost manje od deset posto) a Srbija bi od zemlje amatera konacno postala zemlja sa perspektivom i mogucnoscu gradjenja karijere. To rade zemlje BRIKS i ako neko smatra da ce im otvoreno konkurisati na neki drugi nacin ljuto se vara. Srbija je prihvatila EU put koji je za nas potpuno neprimeren. Duboka i presiroka birokratizacija i preveliko administriranje sluze da odrze postojece stanje stvari u kome je Nemac uvek Nemac a Rumun Rumun, i to tako treba i da ostane. Uostalom i carine koje idu od 10-80% na robe sa drugih trzista takodje sluze istoj svrsi. Umesto toga potrebno je amerikanizovati Srbiju. Drugim recima neophodno je pravilno motivisati stanovnistvo (u americi se nagradjuje preduzetnistvo u evropi administracija, komesari, agencije, pravnici, drugim recima paraziti) i stvari dovesti iz stanja “ nista nije dozvoljeno dok se ne dobije dozvola agencije, mike ,opstine, pere“ u stanje „nista nije zabranjeno dok opstina mika ili pera ne napise debelo obrazlozenje zasto je nesto zabranjeno ili zahteva dozvolu“. Bez takvih promena sve ostalo je prazna prica. Da skratim, ako smanjite jedne poreze a povecate druge suma je nula. Ako smanjite zahvatanja a ne uvedete nova smanjili ste izdatak za administraciju i drzavu ucinili jeftinijom i to je tek pocetak jer disproporcija izmedju trenutnog i pozeljnog stanja je toliko velika da je nesprovodiva na kratak rok. Nakon toga motivisati mlade da buducnost traze u razvijanju ambicije i planiranju karijere te zelje da se osim materijalne koristi percipira i sreca zbog obavljanja odredjenog posla a potpuno demotivisati sve cija je ambicija da postanu aparatscik cinovnici koji cekaju penziju citav zivot dremajuci u nekom odboru ili agenciji i cija je jedina ambicija da dodju u situaciju da bud korumpirani. Dakle nama treba temeljna promena sistema vrednosti, prioriteta i motivacije pre svega, a sve ostale reforme mogu imati smisla i dugorocnu odrzivost tek nakon toga.

  3. Previse sam oduzio komentar pa se izgubila sustina. Sustina je promerniti motivatore. Plate u administraciji, agencijama (ako bas moraju da postoje) javnim preduzecima tipa parking servis zelenilo i slicno, pa raznim drugim budzetskim korisnicima plate zakonom limitirati na 70% proseka privrede. U ostalim JP tipa EPS, Zeleznica…. plate limitirati na prosek privrede (eventualno malo vise). Ustede direktno upotrebiti za smanjenje poreza na zarade. Ukinuti sve administrativne prepreke i dozvole za obavaljanje delatnosti (osim za specificne), a subvencionisati samo delatnosti koje donose istinski napredak drustva (recimo razvojno dizajnerski centar Fijata sa celokupnom pratecom infrastrukturom u smislu laboratorija i alatnica… koji saradjuju sa masinskim i tehnoloskim fakultetom…) Mozda bi bilo vrlo pozeljno i ponovo uvesti neke zastite i carine ne odredjeno vreme te uvesti zemljisni maksimum i za pravna i za fizicka lica (takodje na odredjeno vreme), da bi se apsorbovali socijalnoekonomski sokovi. Drzavne monopole i rudna bogatstva kroz uvodjenje realnih rudnih renti upotrebiti za direktno subvencionisanje socijalno ugrozenih i penzionera. To bi po mom misljenu otprilike bio neophodni minimum da bi u nekom relativno kratkom roku (10-15 godina) Srbija napravila znacajan pomak u napred.

Оставите одговор на Mile Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *