Neotuđiva prava u doba tiranije: Vlada se igra Boga

https://ronpaulinstitute.org/inalienable-rights-in-an-age-of-tyranny-the-government-is-playing-god/

Sada se borimo izaći iz ruševina ustavne republike, transformirane u kleptokraciju (vladavinu lopova), urušavajuće se u kakistokraciju (vladavinu najgorih) i nametnute policijskom državom algokracijom (vladavina algoritma).

Samo ovog tjedna, Trumpova administracija navodno  podiže prosvjedničke barikade  oko Bijele kuće, Kongres promovira  zakonodavstvo koje ide u prilog bogatima , a predsjednik Trump se hvali na otvaranju pritvorskog centra nazvanog “ Alligator Alcatraz „.

U takvoj pozadini okrutnosti koju sponzorira vlada, korupcije i bestidnog profiterstva na račun poreznih obveznika, što je za prosječnog Amerikanca sloboda u doba kada vlada glumi boga – odlučujući tko je dostojan prava, tko se kvalificira kao građanin, a tko se može odbaciti bez posljedica?

Koliko  vrijede neotuđiva prava  ako se mogu redefinirati, odgoditi ili opozvati izvršnom naredbom?

Frederick Douglass postavio je sličan izazov prije više od 170 godina kada je pitao: „ Što je za američkog roba vaš Četvrti srpnja? “

Njegovo je pitanje bila žestoka optužnica ne samo protiv ropstva već i protiv vlade koja je proglašavala slobodu dok ju je uskraćivala milijunima – licemjerje koje opstaje u sustavu kojim još uvijek upravljaju institucije više posvećene moći nego principima.

Svaka grana vlasti – izvršna, zakonodavna i sudska – na ovaj ili onaj način je napustila svoju dužnost poštivanja Ustava. Obje stranke su dale prioritet profitu i političkom teatru nad pravdom i pravima onih kojima se vlada.

Osnivači ove nacije vjerovali su da naša prava dolaze od Boga, a ne od vlade. Da se rađamo slobodni, a ne da nas slobodnima čine birokrati ili suci. Da se među tim pravima – život, sloboda i težnja za srećom – nijedno ne  može oduzeti bez uništavanja same ideje vlade putem pristanka.

A ipak se upravo to događa.

Sada živimo pod vladom koja je postala sudac, porota i krvnik – piše vlastite zakone, kontrolira vlastite granice i kažnjava one koji se protive.

To nije ono što znači biti slobodan.

Kada  predsjednici vladaju naredbom , kada agencije  oduzimaju državljanstvo naturaliziranim Amerikancima , kada policija djeluje i kao  izvršitelji i kao krvnici , a kada sudovi  samoizoliraju eroziju osnovnih zaštita , razlika između građanina i podanika počinje se urušavati.

Što  znače neotuđiva  prava u zemlji u kojoj:

  • Vaše  državljanstvo može biti oduzeto  isključivo na temelju odluke vlade?
  • Može li vaša sloboda biti  ukinuta nadzorom , oduzimanjem imovine ili pritvorom na neodređeno vrijeme?
  • Može li vam se oduzeti imovina, cenzurirati govor i ugasiti život bez pravičnog postupka?
  • Tvoj život može biti okončan bez suđenja, upozorenja ili razmišljanja, jer te vlada smatra potrošnom robom?

Odgovor je oštar: oni ne znače ništa – osim ako ih ne branimo.

Kada vlada – bilo da se radi o predsjedniku, Kongresu, sudu ili lokalnom birokratu – polaže pravo odlučivati ​​tko zaslužuje, a tko ne zaslužuje prava, tada nitko nije siguran. Pojedinci postaju bezlični brojevi. Ljudska bića postaju statistika. Životi postaju potrošna roba. Dostojanstvo postaje jednokratno.

To je sklizak teren – opravdan u ime nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti i takozvanog većeg dobra – koji neizbježno vodi u totalitarizam.

Nažalost, predugo smo plesali s ovim vragom, a sada je maska ​​pala.

Ovako izgleda autoritarizam u Americi danas.

Zapravo, ponovno pročitajte  Deklaraciju o neovisnosti  i vidjet ćete pritužbe koje su osnivači Amerike položili pred noge kralja Georgea – nepravedni zakoni, militarizirana policija, nadzor, cenzura i uskraćivanje pravičnog postupka – upravo su one zloupotrebe kojima „mi, narod“ danas trpimo.

Da je Thomas Jefferson napisao Deklaraciju o američkoj policijskoj državi 2025. godine, možda bi zvučala kao kaznena optužnica za zločine koje je počinila vlada koja:

Policija strahom i nasiljem:

Nadzire i potiskuje neslaganje:

Oduzima prava:

Koncentrira nekontroliranu moć u izvršnoj vlasti:

Ovo nisu izolirane zloupotrebe.

To su logični rezultati vlade koja se okrenula protiv svog naroda.

U gotovo 250 godina otkako su rani Amerikanci proglasili svoju neovisnost od Velike Britanije, „mi, narod“ smo se ponovno doveli pod vlast tiranina – samo što je ovaj put tiranin netko od nas samih.

Ali ako nas povijest išta uči, to je da je moć naroda – kada se probudi – jača od bilo kojeg carstva.

Desetljećima je Ustav bio naš štit protiv tiranije.

Ali danas je pod opsadom. I sada mi moramo biti štit.

Nadzor se širi. Mirno neslaganje se kažnjava. Suci su meta napada. Predsjedništvo izdaje uredbe i zaobilazi vladavinu prava.

Svaka institucija namijenjena obuzdavanju moći testira se – a u nekim slučajevima i propada.

Ovo je trenutak da stanemo pred Ustav i branimo ga.

Kao što jasno ističem u svojoj knjizi  Bojno polje Amerika: Rat protiv američkog naroda  i u njezinom fiktivnom pandanu  Dnevnici Erika Blaira , borba za slobodu nikada nije završena. Ali nije ni izgubljena – sve dok odbijamo predati se, odbijamo šutjeti i odbijamo prihvatiti tiraniju kao cijenu sigurnosti.

Vrijeme je da se sjetimo tko smo. Da vratimo Ustav. Da se odupremo maršu prema autoritarizmu. I da ponovno potvrdimo – hrabro i bez isprike – da naša prava nisu predmet pregovora.

Pretiskano uz dopuštenje Rutherfordovog instituta .

Autor

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *