SAVREMENO ZADRUGARSTVO U SRBIJI

Zajednički do konkurentnosti

Brdsko planinska područja karakterišu izraženi procesi iselјavanja stanovništva i ostavlјanje praznog prostora. Na tim područjima trenutno živi ispod 20 odsto ukupne populacije u Republici Srbiji. Prosečna gustina naselјenosti najniža je  u odnosu na sva druga ruralna područja i iznosi ispod 45 stanovnika na kvadratnom kilometru

Branislav Gulan

Na prvoj Naučnoj konferenciji ,,Savremeno zadrugarstvo u Srbiji“, održanoj u Kniću, krajem februara 2019. godine, zaklјučeno je da je cillј skupa bio da se udruže lјudi od struke i nauke, da se sačini plan šta je činiti na spasavanju srpskog sela, da se pomogne poljoprivrednicima u osnivanju zadruga, da se valјano iskoriste podsticaji države i da proizvođači iz Srbije postanu konkurentnji kod nas i u svetu. Uz sve to cilј je da i da se osnaže žene i porodice, da se motivišu mladi da ostaju u zavičaju. Cilј je da se primeni nauka na polјima i u stajama, kako bi proizveli dovolјne količine kalitetne hrane, a potom da ona bude kvalitetno upakovana, brendirana i da se  takva iznese na srpsko i na svetsko tržište. Knić u kome je održan skup je opština sa najvećim brojem registrovanih poljoprivrednih gazdinstava u Šumadiji, ima ih čak 4.000.

,,Ako imamo zadrugu u ruralnim sredinama, ona će pokušati da zadrži mlade, jer je to i jedno novoformirano radno mesto, a imaće i mogućnost da proizvedu i prerade svoje proizvode“, ukazao je Darko Božić, iz  ministarstva polјoprivrede Vlade Srbije.  Zadruga bi trebalo da bude ta koja će omogućiti da se ono što poljoprivredni proizvođači proizvedu, da se sigurno plasira na domaće ili strano tržište, mišljenje je Biljane Ilić Stošić, načelnice Šumadijskog okruga. Na skupu su prezentovana i dobra iskustva zadruga, pa je tako Dragan Spakić, iz zadruge ,,Poljoflora“ u Kusovcu istakao da zadruga sad ima zaokruženu proizvodnju od semena i sadnje do kiseljenja kupusa. Kada smo počinjali proizvodili smo oko 150 do 200 tona, a sad izvozimo godišnje oko 2.000 tona proizvoda.

Akcija

Na skupu je bilo reči i o akciji ,,500 zadruga u 500 sela“ i njenim pozitivnim rezultatima, jer  je za godinu i po dana oko 95 zadruga bespovratno dobilo blizu milijardu dinara, a najavljeno je i formiranje nacionalnog saveta za spas sela. Istaknuto je i da će 2019. godine oko 70 zdruga, starih i novih, bespovranto dobiti oko 700 miliona dinara.

Stižu i radničke zadruge

 

Brdsko planinska područja karakterišu izraženi procesi iselјavanja stanovništva i ostavlјanje praznog prostora. Na tim područjima trenutno živi ispod 20 odsto ukupne populacije u Republici Srbiji. Prosečna gustina naselјenosti najniža je  u odnosu na sva druga ruralna područja i iznosi ispod 45 stanovnika na kvadratnom kilometru. Globalno posmatrano brdsko – planinska područja se mogu determinisati kao područja iznad 500 metara nadmorske visine. Ova područja obuhvataju prostor istočne, južne i zapadne Srbije, počev od braničevskog okruga, negotinske i timočke krajine, Stare planine, južne Srbije do granice sa Makedonijom i administrativne granice sa AP Kosovo i Metohija. Na zapadnoj strani ova područja obuhvataju delove mačvanskog i  kolubarskog okruga, kao i celokupan zlatiborski, raški i rasinski okrug. Područja su izuzetno heterogena jer se prostiru praktično od Mačve do Timočke krajine i obuhvataju sve značajnije delove centralnog dela Republike Srbije i planinske masive počev od Kopaonika, Zlatibora, Golije, Homolјskih planina i Đerdapske klisure. Na ovim područjima locirani su izuzetni rudni i energetski potencijali Republike Srbije što ih u potpunosti izdvaja u odnosu na druga ruralna područja u Republici.

 

Ova područja zahvataju oko 40 odsto teritorije Republike sa delom područja koja se pružaju u okviru rečnih slivova i u kojima su nešto povolјniji uslovi za obavlјanje polјoprivredne proizvodnje, za razliku od priplaninskih i planinskih područja. Ovo je između ostalog istakao Nikola Mihailović, predsednik Zadružnog saveza Srbije. Po njegovim rečima, područja karakterišu izraženi procesi iselјavanja stanovništva i ostavlјanje praznog prostora. Na tim područjima trenutno živi ispod 20 odsto ukupne populacije u Republici Srbiji. Prosečna gustina naselјenosti najniža je u odnosu na sva druga ruralna područja i iznosi ispod 45 stanovnika na kvadratnom kilometru.

,,Pored procesa iselјavanja izuzetno je nizak stepen obrazovanosti stanovništva. Svaki treći odrasli stanovnik nema potpuno osnovno obrazovanje, dok je udeo srednje obrazovnih i visoko obrazovanih daleko ispod vrednosti drugih ruralnih područja. Nepovolјna obrazovna struktura proizilazi iz nepovolјne starosne strukture stanovništva, jer na ovim područjima preovlađuje staračka populacija. Infrastrukturno posmatrano region je najnerazvijeniji u poređenju sa drugim ruralnim regionima u Republici. Nema kvalitetnih puteva, snabdevanje električnom energijom je nesigurno naročito u zimskim periodima, u većini mesta internet komunikacija je otežana, nema organizovanog snabdevanja vodom, a o atarskim putevima nije vredno ni komentarisati, naglasio je Mihailović.

Neiskorišćene prednosti

Prosečna veličina polјoprivrednih poseda  je oko 4,5 hektara zemlјišta što je znatno niže u odnosu na ravničarski region, a posebno na područje AP Vojvodine.  Broj registrovanih polјoprivrednih gazdinstava je značajno manji u odnosu na ostali deo Republike. Najveći procenat neobrađenih polјoprivrednih površina nalazi se na ovom području. Izvor prihoda polјoprivrednih gazdinstava uglavnom je vezan za primarnu polјoprivrednu proizvodnju  i penzije što predstavlјa ograničavajući faktor za razvoj.  Prednosti ovih područja treba tražiti u zaštićenim polјoprivrednim potencijalima opredelјenim uglavnom za proizvodnju kvalitetne kabaste stočne hrane, kao osnove za razvoj govedarske i ovčarske proizvodnje. Na ovim prostorima se može uspešno razvijati i voćarska proizvodnja, proizvodnja lekovitog bilјa i sakuplјanje šumskih plodova i pčelarstvo. Poseban značaj ovih područja treba tražiti u mogućnosti organizovanja organske proizvodnje jer su ona izuzetno očuvana. Međutim, nedovolјan broj lјudi ograničavajući je faktor za razvoj intenzivnije proizvodnje organskih proizvoda.

Broj zemlјoradničkih zadruga i delatnost

,,Na ovim područjima Šumadije, registrovana, je 391 zemlјoradnička zadruga od koji preko 60 odsto nema aktivnosti i poslovnog prihoda. Pretežna delatnost ovih zadruga vezana je za stočarsku i voćarsku proizvodnju, sakuplјanje lekovitog bilјa. U okviru zadruga uglavnom se obavlјa primarna polјoprivredna proizvodnja i plasman polјoprivrednih proizvoda bez prerađivačkih kapaciteta, odnosno finalnih prehrambenih proizvoda što je osnov za napredovanje područja”, naglašava Mihailović.

,,Novi tip zadruga može biti organizovanje „radničkih zadruga“. Osnovna delatnost ovih zadruga je da proizvode i prodaju svoje proizvode i pružaju usluge, obavlјajući delatnost kroz ekonomsko udruživanje zadrugara koji su po pravilu, ujedno i zaposleni, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast rada, u zadruzi koja je njihov poslodavac. Na ovim područjima posebno je važno da ove zadruge mogu i treba da pruže kompletnu uslugu u primarnoj proizvodnju na posedu zadrugara ili kooperanata uz uspostavlјanje specifičnih ekonomskih odnosa, a što mora biti u funkciji korišćenja proizvodnih resursa i stvaranja novih materijalnih dobara. Na ovaj način jedino je moguće racionalno iskoristiti raspoložive resurse u funkciji razvoja polјoprivredne proizvodnje na prostorima gde je izuzetno malo ili uopšte nema stanovništva, povukao je Mihailović.

Svuda u svetu, pa i u poljoprivredi, mali moraju postati svesni da se moraju udruživati, u suprotnom će od velikih biti progutani, naglasio je dr Sveto Purić, profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu. Govoreći o potrebi organizovanja složenih zadruga, on je naglasio da one predstavljaju mesto gde se stiču važna iskustva za bolju organizaciju proizvodnje, prerade i prometa agrarnih proizvoda. Organizovan i zajednički nastp na tržištu je poseban segment kvaliteta zajedništva. Posebno je podvukao da sopstvena korist mora postati i ostati osnovni motiv udruživanja proizvođača u zemljoradničku zadrugu, ali istovremeno i pojedinačnih zadruga u složenu zemljoradničku zadrugu. Najveći broj mlekara, mesara, vinarija i drugih proizvođačkih kapaciteta treba da budu vlasništvo zadruga, a time i njegovih članova. To je i uslov da procveta i njiva i livada, a njihovi članovi da budu srećni i zadovoljni, dostojni velikog i najvažnijeg robnog proizvođača, prerađivača i trgovca.

U zajedničkom radu profesora dr Petra Veselinovića i Nevena Veselinovića, doktoranda Ekonomskog fakulteta u Kragujevcu, ističe se da zadrugarstvo u svetu  i Srbiji ima veoma dugu tradiciju. U radu se navodi da je do početka Drugog svetskog rata, Srbija imala razvijen i uspešan zadružni sistem. U vremenu nakon rata, došlo je do degradacije zadrugarstva i njegovog udaljavanja od osnovnih zadružnih vrednosti i principa. Vreme tranzicije tokom 1990-ih donelo je nove probleme kroz privatizaciju i stvaranje nerešeno pitanje zadružne imovine. Prvi vidljiv pomak u razvoju savremenog srpskog zadrugarstva ostvaren je u 2017. godini, kroz akciju ,,500 zadruga u 500 sela’’.  Oni su ukazali na neophodnost stroge kontrole trošenja državnog novca i sprečavanja potencijalnih zloupotreba, kao što je eventualno osnivanje ,,lažnih’’ zadruga isključivo u cilju dobijanja novca.

 

Agrar i ruralna područja

Posebnu pažnju privukao je i rad dr Ljubiše Dabića, profesora u penziji beogradskog Ekonomskog fakulteta, gde se govori o zadružnoj reviziji u Republici Srbiji sa osvrtom na Zakon o reviziji austrijskih zadruga. Jer, po njegovim rečima, zadružna revizija je od velikog značaja za razvoj ovog sektora. Postojanje i obavljanje zadružne revizije od strane revizorskih saveza omogućava zadrugama da očuvaju svoju autonomnost, samoupravu i demokratičnost.

U ruralnim područjima Srbije poljoprivreda je osnovna delatnost i njome se masovno bave poljoprivredna i porodična gazdinstva. Pojedinačna proizvodnja na gazdinstvima ne može da zadovolji tržišnu tražnju za količinom, kvalitetom i kontinuitetom i u većini slučajeva je i ekonomski nekonkurentna, kaže se u zajedničkom radu profesora sa Agronomoskog fakulteta u Čačku, koje je predvodila profesor dr Biljana Veljković. Prema njihovom mišljenju, jedan od načina boljeg i efikasnijeg organizovanja poljoprivredne proizvodnje je udruživanje proizvođača u različite oblike, kao i zadružno udruživanje kojim upravljaju sami proizvođači. Lokalna inicijativa i organizovanje poljoprivrednika u velikoj meri doprinosi razvoju seoskih područja.

Savremeni trendovi zadružnog udruživanja u Evropi i šire, smanjuju razlike  između zadruga i privrednih društava u korist privrednih društava, naglasila je dr Mirjana Knežević, profesor Ekonomskog fakulteta u Kragujevcu. Opstanak zadruge kao privrednog subjekta u savremenom privredno – pravnom okruženju zavisi od stabilnosti privrednog ambijenta, kao i od adekvatnog zakonskog okvira za njeno organizaciono i poslovno delovanje. U sadašnjem trenutku, neizbežno se nameće pitanje zašto koncept zadrugarstva nije do sada dao očekivane rezultate i koje su neophodne aktivnosti zadruge u cilju njihovog jačeg i dominantnijeg pozicioniranja na tržištu.

Agrar i ruralna područja Srbije odlikuje bogatstvo prirodnih resursa i duga tradicija bavljenja poljoprivredom, uz realtivno visoko učešće zaposlenosti, izvozu i BDP-u, što opravdano iziskuje veću institucionalnu podršku i bolje korišćenje resursa, mišljenje je dr Lele Ristić, vanrednog profesora Ekonomskog fakulteta u Kragujevcu. Ona je istakla da je potrebno obezbediti veću finansijsku podršku za razvoj zadrugarstva, jer je to od značaja i za nacionalnu ekonomiju.

Samopomoć i tržišna funkcija

Zadrugarstvo u Srbiji je imalo važnu ekonomsko – socijalnu društvenu oblast i poseban socijalni značaj krajem XIX veka kao i u vremenu između dva svetska rata. Krunu tadašnje legislative, po mišljenju dr Radoja Brkovića, profesora Pravnog fakulteta u Kragujevcu,  imao je Zakon o privrednim zadrugama iz 1937. godine. Bivša socijalsitička vlast, po njegovim rečima, nije uspela da stvori kvalitetnu zadružnu stvarnost zbog ideološko internacionalističkih elemenata ugrađenih u sistem društvenih odnosa uspostavljenih posle 1945. godine. U pogledu tendencija razvoja zadrugarstva u Srbiji, od ključnog je značaja rešavanje pitanja da li će u praksi biti uspešno primenjeni esencijalni zadružni principi samopomoći i tražišne funkcije.

Na dugu zaposavljenost zadružnog organizovanja u Srbiji ukazuje i dr Dragan Bataveljić, profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu. Bez pomoći države, koja je do sada više odmagala nego pomagala, nije ni moglo da dodje do reafirmacije i ubrzanog razvoja zadrugarstva. Po njegovom mišljenju Srbiji su potrebne zadruge u svim oblastima života, ali afirmacija zemljoradničkih zadruga predstavlja prioritet u realizaciji Strategije razvoja zemljoradničkog zadrugarstva u Srbiji. Dakle, kaže on, pored formiranja zadružnih preduzeća neophodne su aktivnosti i za njihovo povezivanje sa nezadružnim preduzećima, i to na način kako sve ovo funkcioniše u EU. Usitnjenost zadruga je velika preprepka za njihovu reafirmaciju i revitalizaciju, za njihovo jačanje na tržištu i dobijanje značajnijeg položaja.

,,U cilju približavanja i usklađivanja sa savremenim trendovima zadružne organizacije, ali i u korist očuvanja zadruge kao specifičnog oblika organizacije, neophodno je menjati stav zadruge kao oblika organizacije fizičkih lica, relativizovati samopomoć i identitet kako bi se ojačale tržišne funkcije zadruge i maksimalno zaštitili svrhu zadružne organizacije, a to je zadovoljenje interesa članova zadruge’’, mišljenje je dr Dijane Savić Božić, sekretara Osnovnog suda u Bijeljini.

,,Zadrugarstvo je, do Drugog svetskog rata, bilo stub razvoja srpskog sela, a danas je gotovo ugašeno’’, mišljenjeje Lele Vujošević, iz Centra za naučno – istraživački rad SANU, sa Univerziteta u Kragujevcu. Ona je još istakla da u kolektivnoj svesti srpskog naroda, a naročito u delima srpskih pisaca između dva svetska rata, žene su okvalifikovane kao rušiteljke zadruga.  Međutim, istoriografski izvori ne samo da demantuju ovaj stav, već govore o nebrizi države da podrži tadašnje ženske inicijative za udruživanjem, praćenoj nepriznavanjem i omalovažavanjem  lepote i originalnosti ženskih rukotvorina i eksploatacijom ženskog rada na selu.

O zadrugarstvu kao značajnom faktoru u obnovi i razvoju sela i poljoprivrede u Srbiji, govorio je u ime više autora dr Milutin Matić iz Društva za narodno prosvećivanje ,,Svetionik’’ iz Kragujevca. On je ukazao na razvoj zadružnog organizovanja u Evropi od sredine XIX veka. Posebno je podvukao da je prva (kreditno zemljoradnička zadruga) na današnjem prostoru Srbije koja je bila i treća u Evropi, osnovana u Bačkom Petrovcu (tadašnjoj Ugarskoj).  Prvu kreditnu zemljoradničku zadrugu u Kraljevini Srbiji osnovalo je 1894. godine 29 zemljoradnika iz sela Vranovo.

(Autor je publista i agroanalitičar)

 

 

Jedan komentar

  1. Postovani,
    Dobro je sto se napokon prica o zadrugarstvu i potrbi da se osnivaju zadruge ali sta bi sa nasim zadrugama, ko ih ugasi i zasto? Zbog demokratije ili nerada ili neceg treceg. Bio sam direktor skole 16 godina i imali smo ucenicku zadrugu ucestvovali smo na cetiri smotre kao jedina skola Skolske Uprave Vaqevo, mislim na osnovnu skolu.Naravno nismo podrzani od opstinskih vlasti, smejali su se i sprdali sa tim, da bi oni danas pricali o zadrugama. Treba decu drugacije edukovati i obucavati o znacaju sela i mogucnosti sela. Na kraju morao sam da odem iz drzave u inostranstvo na zalost. Znaci od ranog detinjstva treba decu uciti zadrugarstvu a ne na fakultetu, kasno je. Srdacan pozdrav izvinjavam se ako sam nekoga uvredio.

Оставите одговор на Milorad Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *