Ubijanje polјoprivrede

Srbiji, a posebno Vojvodini, preti velika opasnost od trajnog osiromašenja zemlјišta, što miože imati nesagledive poslede i na proizvodnju. Ako budemo navodnajvali njvie, a ne bude stajskog đubriva od Vojvodine ćemo za pola veka napraviti pustinju

Branislav Gulan*

Zbog alarmantnog opadanja organske materije, odnosno humusa, pogotovo u Vojvodini, gde se nalazi oko 1,7 miliona hektara obradivih oranica, srpske njive bi uskoro mogle postati neplodne! Stručnjaci u Srbiji  iznose zabrinjvaajuće podatke da je nivo humusa u zemlјištima već sad ispod triodsto, što je na granici optimalnog!

Organske materije pre početka intenzivne polјoprivede u vojvođanskim njivama u drugoj polovini XX veka, bilo je više od pet odsto, a samo u  poslednjih 20 godina sa 3,5 spali smo na ispod tri odsto. Krajnji je moment da, pre svega, država shvati razmere ovog problema i da reaguje. U suprotnom, Vojvodinu nećemo moći da zovemo žitnicom ni Srbije, a kamoli Evrope kao što to često činimo, kaže dr Jovica Vasin iz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu. Srbiji, a posebno Vojvodini, preti velika opasnost od trajnog osiromašenja zemlјišta, što može imati nesagledive posledice i na proizvodnju. Krajnji je momenat da, pre svega, država shvati razmere ovog problema i da reaguje. U suprotnom Vojvodinu nećemo moći da zovemo ni žitnicom Srbije, a kamoli Evrope. Već sad se oseti negativni efekat, pa i pored korišćenja pune agrotehnike, na njivama nam opada prinos.

Oko 75 odsto površine Vojvodine pokriveno je sa dva tipa zemlјišta, černozemom i ritskom crnicom, koja je u drugoj polovini prošlog veka imala sadržaj organske materijale više od pet odsto, a danas u Vojvodini zemlјišta sa ovolikim sadržajem humusa ima svega na jedan odsto površrina.

U celoj zemlјi rapidno opada stočni fond. Poslednje tri decenije dva do tri odsto godišnje. Tako na velikoj većini naših njiva (u Srbiji ima 4,1 miliona hektara obradivih polјa) ne koristimo stajnjak kao organsko đubrivo, nego mineralna gnojiva. Žetveni ostaci se masovno pale ili odnose sa parcela. Iz zemlјišta zbog toga prinosima bilјaka više iznosimo organske materijle, nego što je đubrenjem unosimo. Dobro je što se grade novi sistemi za navodnjavanje u Srbiji, jer voda stiže samo na trr odsto polјa, dok se u svetu navodnjava čak 17 odsto površina. Međutim, ako izgradimo i budemo koristili te sisteme za navodnjavanje, bez stajskog đubriva već za pola veka mi ćemo od Vojvodine stvoriti pustinju. Kako smatraju stručnjaci, već samo zaoravanjem, a ne palјenjem žetvenih ostataka , pomogli bi  puno njiama da se oporavlјaju. Obnavlјanje stočnog fonda je dugotrajan proces. Jer, u stvaranju BDP u agrar u Srbiji stočarstvo učestvuje sa 31 odsto,a a u svetu koem težimo 60 odsto! Subvencionisanje proizvođača koji na pravilan način neguju stajnjak pre njegove primene na parceli, a koje državu ne bi koštalo puno, oporavili bi zemlјišta, jer opadanje organske materije je dugotrajan proces koji se možda ne primećuje trenutno, ali u budućnosti nam može uništiti polјoprivredu.

(Autor je član Akademijskog odbora za selo SANU i

Naučnog društva ekonomista Srbije)

Okvir

 

Rešenje

Rešenje problema srpske polјoprivrede nalazi se u oporavku stočarstva i povećanju broja goveda. Četiri najveća tajkuna u Srbiji imaju više od 120.000 hektara oranica. Kada bi imali po svakom hektaru po jedno uslovno grlo goveda to bi bilo već 120.000 junadi. Koliko je to najbolјe govori činjenica da Srbija danas ima najviše 15.000 do 20.000 junadi. Sa 120.000 junadi imali bi dovolјno prirodnog gnojiva za zemlјu, zatim imali bi 10.000 tona bebi – bifa za izvoz u EU (od 1996.godine imamo dozvolu za izvoz na godišnjem nivou 8.875 tona u EU), ali se nikada nismo primakli toj brojci. Primera, radi 2015. godine izvezeno je samo 315 tona, a 2016. godine tek nešto više od 400 tona. Koliko je to malo govori podatak da je 1990. godine iz Jugoslavije bilo izvezeno 50.000 tona, a od toga iz Srbije 30.000 tona bebi – bifa. Uz sve to imali bi više junećeg mesa u zemlјi i za izvoz. Jer, u 2016. godini bilo je proizvedeno tek 75.000 tona ovog kvalitetnog mesa, koliko se procenjuje da je proizvedeno i u 2017. godini. A, da se i ne govori o činjenici da EU uvozi godišnje 700.000 tona junećeg mesa iz Brazila i Argentine. Sve što bi proizveli mogli bi da prodamo i naplatimo. Srpskim vlastima je nuđeno da u narednih pola veka mogu svake godine u EU da izvoze po 50.000 tona bebi bifa, ali su one ostale gluve na tu ponudu! Dakle, potrebno je naterati vlasnike latifundija da moraju da imaju i da nude državi uslovno po jedno govedo po hektaru zemlјe koju danas poseduju. To je onda i dugoročno rešenje svih problema srpske polјoprivrede!

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *