NAVODNјAVANјE U SRBIJI U 2022. GODINI: Kap po kap i njive ostaju žedne

Tokom 2022. godine u Republici Srbiji navodnjavano je 54.639 ha polјoprivrednih površina, što je za 4,6 odsto više nego u prethodnoj godini, saopštio je Republički zavod ya statistiku Srbije. Oranice i bašte (sa 93,4 odsto) imaju najveći udeo u ukupno navodnjavanim površinama, a potom slede voćnjaci (sa 5,4 odsto) i ostale polјoprivredne površine (sa udelom od 1,3 odsto). 

Za navodnjavanje je u 2022. godini ukupno zahvaćeno 99.355 hilј. m3 vode, što je za 7,3 odsto više nego u prethodnoj godini. Najviše vode crpelo se iz vodotokova – 89,8 odsto, dok su preostale količine zahvaćene iz podzemnih voda, jezera, akumulacija i iz vodovodne mreže.Najzastuplјeniji tip navodnjavanja bio je orošavanjem. Od ukupne navodnjavane površine, orošavanjem se navodnjavalo 91,8 odsto površine, kapanjem 8,1 odsto površine, a površinski se navodnjavalo svega 0,1 odsto površine.

Foto: Dokumentacija RZS

Istraživanjem o navodnjavanju obuhvaćeni su poslovni subjekti i zemlјoradničke zadruge koje se bave polјoprivrednom proizvodnjom i uslugama u polјoprivredi i/ili upravlјaju sistemima za navodnjavanje. Po navodnjavanim površinama njive koje se obrađuju, a njih  3.476.000 hektara, vidi se da voda stiže samo na oko 1,5 odsto obradivih površina. Malo je njiva koje se navodnjavaju. To je i glavni razlog nižih prinosa svih useva u Srbiji.  Već decenjunama gazdisntse obeveaća boljitak u agrau, ali to je još uvek na čekanju. Jer, agrar nije strateška grana. Neće to biti još dugo, jer je na prvom mestu ovih vlasti infrastruktura, energetika, informatika, demografija… Pa poljoprvireda kad stigne na red. U Srbiji sad ima oko 565.000 gazdinara i čekajući bolji život u agraru, mnoga će se ugasiti. Za poslednju deceniju već je ugašeno oko 62.000 gazdinstava, ponajviše stočarskih. Jer, decenijama se obećavaju dve pa i tri žetve godišnje što bi bila i veća proizvodnja hrane, po tonama, ali i po vrednosti, ali se to neostvaruje. Ostale su samo obećanja i želje!

U tome se nalaze i razlozi da agrar u Srbiji za psolednej tri i po decenije ima godišnji rast od samo 0,45 odsto. Straategija razvoja poljoprivrede doneta je 2014. godine pa važi do 2024. godine.  Obećavala je rast od 9,1 odsto godišnje ili u lošijim godinama 6,1 odsto. To su bile nerealne i neostarive želje 240 autora strategije napisane na 145 strana.

Za posolednjih pola veka ostala su samo obećanja i očekivanja od svih dosadašnjih vlasti. Dokaz je da se skoro dve decenije vrednost godišnje proizvodnje agraru_Srbije kreće od 3,6 pa do 5,6 milijardi dolara godišnje. To je i glavni razlog zašto se samo obećavaju dve pa i tri žetve, a u stvari postoji samo jedna! U svemu tome se nalazi i uzrok da poljoprivreda Srbije nije konkurentna u svetu jer po hektaru obadivih njiva ima prihod od samo 1.000 do 1.200 dolara. Svet obrće novac od hrane 50 puta godišnje, a Srbija samo dva do tri puta! To je recept njihovog ,,uspeha’’ i neuspeha Srbije!

Tako recimo zemlje kojima teži Srbija, a to su,  Holandija koja ima prihod po hektaru od 24.000 dolara, a Danska blizu 20.000 dolara. U svetu se prosečno navodnjava oko 17 odsto obradivih površina. Ako se brojke navodnjavanih njiva u 2022. godini uporede sa posedima na koje je stizala voda godinu dana ranije, 2021. godine vidi se da je to neznatno povećanje simbolično samo za 2.403 hektara. A, svekg odoienj stižu obećanaj da će uskoro biti gotovi sisemi na novih 100č.000 hektara, što je bilo i ostalo samo obećanje!

Primera radi tokom 2021. godine u Republici Srbiji navodnjavano je samo 52.236 hektara poljoprivrednih površina, što je bilo za 0,4 odsto manje nego u prethodnoj 2020. godini. Oranice i bašte (sa 94 odsto) imaju najveći udeo u ukupno navodnjavanim površinama, a potom slede voćnjaci (sa pet odsto5) i ostale poljoprivredne površine (sa udelom od jedan odsto).

Za navodnjavanje je u 2021. godini ukupno je bilo zahvaćeno 92.574 hiljada m3 vode, što je za 33,9 odsto više nego u prethodnoj godini. Najviše vode crpelo se iz vodotokova − 84,3 odsto, dok su preostale količine zahvaćene iz podzemnih voda, jezera, akumulacija i iz vodovodne mreže. Najzastupljeniji tip navodnjavanja bio je orošavanjem. Od ukupne navodnjavane površine, orošavanjem se navodnjavalo 91,8 odsto površine, kapanjem 8,0 odsto površine, a površinski se navodnjavalo svega 0,2 odsto površine. Istraživanjem o navodnjavanju obuhvaćeni su poslovni subjekti i zemljoradničke zadruge koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom i uslugama u poljoprivredi i/ili upravljaju sistemima za navodnjavanje.

Propadanje hidrosistema

Ako je gazdovanje vodama jedno od osnovnih merila civilizacije, onda ne treba da čudi to što je bečkom dvoru 1791. godine bilo potrebno samo deset dana da odobri plan inženjera Jožefa Kiša o spajanju Dunava sa Tisom, kanalom dugim 100 kilometara. Kanal je trebalo da skrati vodeni put između te dve reke za 260 kilometara, a iznad svega “da ocedi” plodnu bačku zemlјu. Plan je dvoru upućen 12. decembra, a razmatran je i povolјno ocenjen 22. decembra iste godine. Kakva je to brzina bila, primećuje u knjizi “Vojvodina, propadanje jednog regiona” autor Dragomir Jankov. Kanal Dunav – Tisa – Dunav, poznatiji kao Franc Jozefov ili Veliki bački kanal, počeo je da se gradi 1793. godine, a pušten je u rad 1802. godine. To je tada je to bio najveći zahvat u Jugoistočnoj Evropi, na kojem je 150 godina kasnije, 1947. godine, začeta ideja o premrežavanju čitave vojvođanske ravnice. Jer, Nikola Mirkov, idejni tvorac Hidrosistema Dunav – Tisa – Dunav, shvatao je režim kao “živi organizam” kome treba pristupiti celovito i sveobuhvatno.

Kanal D-T-D pušten je u rad 1977. godine. Puštanje brane kod Novog Bečeja, to je učinio tadašnji visoki funkcioner Jugoslavije Stane Dolanc. To je bio jedan od najkomplkesnijih vodoprivrednih objekata u Evropi. On danas obuhvata 960 kilometara kanlske mreže, 24 regulacionih i pet sigurnosnih ustava, 16 prevodnica, šest velikih crpnih stanica i 84 mosta! U toku njegove izgradnje iskopano je 133 miliona kubika zemlјe i ugrađeno pola miliona kubika betona. Procenjuje se da je u kanal uloženo ukupno milijardu dolara. Cilј njegove izgradnje bio je da odvodi suvišne vode sa milion hektara i da navodnjava 510.000 hektara. Prvu funkciju je ispunjavao sve do 2005. godine, a navodnjava se tek 30.000 do 54.639 hektara. Dakle, funkcija navodnjanja je ostala samo obećanje i neostvarena želјa na papiru.

Hidrosistem je do 1988. godine održavan i ispunjavao je svoju prvu ulogu (odvodnjavanja). Do 2005. godine. Međutim, 1988. je bila klјučna godina koja je izmenila lice vojvođanske vodoprivrede jer je ubrzo posle “jogurt revolucije” došlo do decentralizacije nadležnosti. Država je sve to preuzela na sebe, a nije bilo novca za održavanje i počela je njegova erozija. Za deceniju i po došlo je do zamulјenja koja sprečavaju protok vode i plovidbu. U tim kanalima danas ima oko 15 miliona kubika mulјa koji treba očistiti. Tek tada bi D-T-D bi upotrebljiv.

Uskoro novi koncept agrara

„Srbija je lepa, ali nešto morate da uradite za zemljom“, rečeno je nedavno u Novom Sadu, prilikom predsavljanja norijskog recdepta proizvodnje hrane.  Kako su nas Danci pretekli u poljoprivredi? Imaju zatvoreni koncept od njive do trpeze. Sve se radi preko zadruga, ali u okviru njih je i prerađivačka idnustrija i sa njimn upravljaju primarni proizvođači. To u Srbiji nije slučaj jer je prerađivačka industrija u pljačkaškoj privatizaciji, obavljenoj posle demokratskih promena posle 2000. godine pripala novim kapitalistima. Ako se ugledamo na Dansku, njeni poljoprivrednici po hektaru ostvare 20.000 evra prihoda, a naš paor po hektaru ukupno dobije 1.000 do 1.200 dolara godišnje. Danska i Srbija imaju približan broj stanovnika, ali Danci proizvode tri puta više hrane nego što im je potrebno, na oko 2,6 miliona hektara, dok mi imamo 4,1 miliona hektara obradivih površina, ali opet kupujemo hranu od drugih. Ni te sve njvie ne korsitimo, jer prema podacima RZS korsiti se samo 3.476.000 hektara.

Po tovu svinja Danska je prepozana u sveti jer su svinje u Danskoj glavni poljoprivredni proizvod. Sva hrana u ovoj nordijskoj zemlji nastaje u zadrugama, odnosno firmama zadrugara koje se bave preradom u fabrikama čiji su vlasnici, opet, zadrugari, rečeno je, između ostalog, na  konferenciji „Održiva poljoprivreda” održanoj nedavno u Srbiji. Na skupu je isaknuito  istaknuto da srednje razvijena zemlja danas treba da ima svinja koliko I stanovnika. Kako su rekli predavači na skupu u Novom
Sadu,  Srbija je veoma dobro mesto, ima stručnjake i talente, ali – mora nešto da uradi sa svojom zemljom. Njihov savet je da se više ulaže u efikasne farme. „Morate da uzmete u obzir i genetiku, nije dovoljno da se kupuju jeftine svinje. Danska genetika se razvijala više od 100 godina. Danas na primer, kompanije kada prodaju svinje, uče farmere kako dalje da postupaju sa svinjama Njihove farme omogućavaju i uštedu ali i manje emitovanje CO2. Veliku ulogu ima način pravljenja objekata ali i ishrana.

Profesor novosadskog Poljoprivrednog fakultetu dr Vitomir Vidović kaže da uskoro treba da bude napisana novi koncept poljoprivrede u Srbiji po receptima Danske i Norveške. To će biti i novi koncept agrara i zadrugarstgva u Srbiji. Međutim za sprovođenje tog novog koncepta potrebni su i novi mladi ljudi koji će u budućnosti od toga živeti. Ne samo oni nego I njoihjova deca, unuci, a bićei izvoiza proizvoda iz viših faza prerade. Jer, dans izvozimo samo sirovine za hrenu. Inače,rqazvoj sela i poljoprivrfrede, u proteklih pola veka,  pokazali su kako to netreba raditi. Dakle, vreme je za nove ideje i projekte i – nove ljude.

Za razliku od Danske koja je u svinjogojstvu poznata i cenjena, kod nas je stočni fond desetkovan. Domaći tov možda pokriva 30 odsto potreba stanovništva, a imamo hrane da othranimo svinje, ne samo za domaće tržište, veći i za izvoz,naveo je dr Vidović. Rekao je da je Danska pre 120 godina bila siromašna zemlja, a danas, zahvaljujući zadrugarstvu i što je poljoprivredno prehrambeni sektor jedan od najznačaniji u zemlji, velika sila u proizvodnji hrane. Međutim, to je u Sribji smao na obećšanjima, ali poljoprivfreda nije  još dugo neće biti strateška grana. Bar po onjom što govore oni koji vode ovu zemlju. U tome je i razlika između srbije i Noridjskog sistema organiacziej proizvodnje hrane.

Danski poljoprivrednici po hektaru ostvare 20.000 evra prihoda, a naš paor po hektaru dobije 1.000 do 1.200 evra godišnje – naveo je dr Vidović i rekao da je u proteklih nekoliko godina svinjogojstvo počelo da se gasi jer je više stotina hiljada krmača završilo u klanicama i da nemamo sada ni prasadi, ni mesa a ni priplodnih grla  U prošloj godinji je bilo uvezenmo 300.000 prasića iisto toliko živih svinja. To je bilo samo gašenje požara radi socijalnog mira. Nordijske zemlje u potpunosti dele viziju evropskog zelenog dogovora koji ističe važnost održivog razvoja.

Održivi agrar po Nordijskom  zelenom projektu

Zato, hajde da učimo kako da nordijski i srpski polјoprivrednici zajedno rade, kako da proizvodimo više, a da pri tome ne zagađujemo više okolinu”, izjavila je Suzan Šajn, ambasadorka Danske. Jedino razmenom znanja i zajedničkim naporima možemo da očuvamo našu planetu za buduće generacije nepraveći pritom kompromis koji se tiče kvaliteta života svakog od nas“,  izjavila je otvarajući konferenciju u Novom Sadu Suzan Šajn, ambasadorka Danske. Ova konferencija pod nazivom „Održiva poljoprivreda“ održana je u Naučno-tehnološkom parku u Novom Sadu u organizaciji ambasada Danske, Finske, Norveške i Švedske. Konferencija je organizovana u okviru inicijative „Nordijski zeleni projekat – Održiva rešenja za Srbiju“ koju zajednički realizuju nordijske ambasade u Srbiji. Zelena tranzicija nije samo potreba, već mogućnost da razvoj bude na održivim osnovama.

Sa ciljem da nordijski region postane u potpunosti održiv region, Nordijski savet Ministara podržao je Nordic Green, odnosno „Nordijski zeleni projekat“. Poznato je da nordijske zemlje imaju blisku saradnju na mnogim poljima, kao što je poznata i nordijska solidarnost sa drugim zemljama i stalna nastojanja da svoja iskustva i najbolju praksu prenesu i drugima. Inicijativa “Nordijski zeleni projekat – Održiva rešenja za Srbiju” predstavlja nordijsku zelenu tehnologiju, poslovne modele za zaštitu životne sredine, rešenja u borbi protiv klimatskih promena, a sve u cilju kreiranja održive budućnosti. (B.Gulan)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *