Etničke promene u Srbiji između popisa 2002-2011, 3. Romi

Za naslov posta želeo sam da stavim „Mi Cigani meraklije, ne možemo bez Srbije“, ali se uplaših od tužbi i kvalifikacija u pogledu rasnih i drugih razlika. A po „babine linije“ sam iz poluciganskog sela Trešnjevica u opštini Paraćin. I mada se nikad nisam zaljubio u „garavu“ (Berluskoni voli izraz „kafeni“), niti dobio batine kao klinac od starijih Roma (što je kod većine mojih drugara bio slučaj, batine, ne zaljubljivanje), prema romskoj populaciji gajim najpozitivnije emocije.

Prema zvaničnim podacima broj Roma je povećan za 36% u devet godina između dva popisa, što može biti posledica više  faktora: emancipacije u odnosu na bratske Srbe, readmisije iz zapadnih zemalja, manjeg izjašnjavanja kao Rumuna, Vlaha i neopredeljenih, delom i visokog nataliteta i dužeg života.

Pošto se najavljuje gubitak bezviznog odlaska iz Srbije u EU smatram da nije fer prema braći Srbima to što Romi traže politički ili bilo kakav drugi lažni azil u zemljama članicama ove integracije. Prostorna rasutost po Srbiji i izmešanost sa Srbima dokaz su da zajednički podnosimo tešku materijalnu situaciju u majčici Srbiji.

Nakon Mađara, a ispred Bošnjaka, Romi su postali treća po brojnosti etnička grupa u Srbiji.

Mišljenja sam da je stvarni broj Roma mnogo veći, ali ne bih da preterujem sa ciframa (300 ili 500 hiljada). Uzeću za primer Trešnjevicu. Prema rezultatima popisa iz 2002 godine u njoj je živelo 1.137 stanovnika u čemu 991 Srba, 4 Jugoslovena, samo 4
Bugara (moja familija čini trećinu sela pod prezimenima Ristić, Mijailović i sl. i sve ih zovu Bugarima jer su se doselili iz iste oko 1885. godine), samo 43 Roma i 90 Rumuna. Ovaj podatak sa Rumunima me je iznenadio jer to znači da imaju teritorijalne pretenzije i sa Šumadijske strane Velike Morave. Šalu na stranu, na osnovu podataka, sa jedne strane, i nivoa garavosti sa druge, mogu da tvrdim da je među 991 Srba barem 200 do 250 pripadnika Romske nacionalnosti. Kada se jedno selo digne na nivo cele Srbije dolazimo do mnogo većeg očekivanja od samo 147,6 hiljada deklarisanih Roma.

U ovom broju 42,4 hiljada živi na teritoriji Vojvodine, 27,3 hiljade u Beogradu i 77,9 hiljada u Centralnoj Srbiji bez Beograda. Najveći udeo imaju u Vojvodini (2,19%), zatim u Centralnoj Srbiji (2,17%), a najmanji u Beogradu (1,65%). U odnosu na popis iz 2002 godine udeo u ukupnom stanovništvu povećan je u sve tri razdvojene oblasti, i u svim oblastima Srbije. Najveći procentualni rast Romi su imali u Pčinjskoj oblasti, ali to je posledica bojkota Albanaca da se popišu. Kad isključimo ovu oblast naveći rast udela imali su u Pirotskoj oblasti, za 1,49% (sa 3,17 na 4,66%). Među oblastima najveći udeo imaju u Pčinjskoj (8,7%) a najmanji u Zlatiborskoj oblati (0,27%). Ovako nizak udeo u Zlatiborskoj oblasti, kao i u drugim oblastima Zapadne Srbije ne mora da znači da stvarno ima toliko malo Roma, već da se izjašnjavaju kao njima jedan od najbliskijih naroda, Srbi.

Posmatrano po opštinama, najveći broj Roma živi u Leskovcu (7.700), a zatim u Zemunu sa Surčinom i Paliluli, Vranju i Bujanovcu. Više od 1.000 Roma ima u 47 opština, računajući Beogradske, ali ne i u Nišu, Novom Sadu, Kostolac i Vranjsku Banju. Između 1000 i 100 Roma ima u 83 opštine, a manje od 100 u 27 opština dok ni jedan Rom nije registrovan u Kniću i Crnoj Travi. Crna Trava nije imala ni jednog Roma ni na popisu 2002, dok je Knić imao jednog. Na popisu 2002 nisu imale Rome ni Kosjerić (sada ima jednog), Čajetina (1), Bajina Bašta (1), Nova Varoš (3), Trgovište (29), Priboj (32), i Bosilevgrad (sada ima 162).

Broj Roma smanjen je u 11 opština, a najviše u Starom Gradu (za 189), u Smederevskoj Palanci (52) i Preševu (51). Broj Roma povećan je u 143 opštine, a najviše u Zemunu (2.062), Paliluli (1.710), Subotici (1.505), Požarevcu (1.265) i Čukarici (za 1.170).

Procentualno najveći udeo u ukupnom stanovništvu Romi imaju u Bojniku (14,85%), Surdulici (12,95%), Beloj Palanci (11,69%), Novoj Crnji (9,89%) i Beočinu (9,04%). Više od 1% ukupnog stanovništva Romi imaju u 99 opština, a manji u 59 opština.


Kao dodatni dokaz sapatništva Srba i Roma prilažem tabelu o broju Roma po opštinama u Makedoniji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Srbiji i UNMIK Kosovu i regionima u Sloveniji. Podaci za Makedoniju i Sloveniju su iz popisa stanovnika 2002, a za ostale iz 2011 godine. Roma u Srbiji u broju 147 hiljada što je skoro dvostruko više u odnosu na njihov zbirni broj u Makedoniji (53.879), Hrvatskoj (13.558) KiM (8.824), Crnoj Gori (6.251) i Sloveniji (3.214). Ispada da što je neka zemlja „evropskija“ ima manju tolerantnost prema Romima. Roma nema u 377 opština u Hrvatskoj, u 20 u Makedoniji, u 7 opština u Crnoj Gori, u 6 u UNMIK
Kosovo, u 3 regiona Slovenije (što je par desetina opština) i samo u 2 opštine u Srbiji.

Od ukupnog broja Roma u nabrojanim državama i teritorijama, a ima ih 233.330, u prvih 19, završno sa Kruševcem živi polovina ukupnog broja. Titulu prestonice Roma može da uzme Beograd sa 27.325 Roma, ispred Skoplja sa 23.475, i Leskovca sa 7.700. Podgorica je na devetom mestu sa 3.998 Roma, ispod Prilepa i Kumanova, a Zagreb je na 15. mestu iza Prizrena, a ispred Surdulice koja ima 39 puta manje stanovnika (ali skoro jednak broj Roma).

 

3 komentara

  1. Kao Srbin se ograđujem da su mi cigani braća.Sa njima nemam ništa zajedničko,niti iko,ikad moj,niti će.

  2. A ja se od tebe Davide ograđujem jer sam netolerantan prema netolerantnosti.

  3. Ovo nema veze sa netolerantnošću,kada naletim na njih,komuniciramo sa „kume“,uvek dam deci nešto sitno,ni kao mlad nisam imao nikakav kontakt,u smislu svađe, tuče i dr.(za razliku od svađa s sunarodnicima) itd.Jedino što ne prihvatam da su mi oni najbliži i najsličniji narod,to je prosto misao preko koje ne mogu da pređem i koja nema nikakvo istorijsko,etnografsko,biološko,ili ma kakvo drugo utemeljenje.Takođe,ovakve misli su veoma opasne za opstanak naše države,pošto je poznata razlika u natalitetima ova dva naroda,što u roku od 20-30 godina,uz aktuelne deportacije iz zemalja EU(oličenje tolerancije,a ipak ih deportuju,zašto???),može lako dovesti i do promene većinskog naroda.S obzirom s kakvim se poniženjima sve suočavamo u poslednje vreme,ne bi me iznenadilo da „nekima tamo“,nije pao na pamet i ovakav scenario,a uz poznatu „srpsku tolerantnost“,možemo dočekati i tu novu državu(romaniju,ili kako bi se već mogla zvati).Odbijam da mi unuci žive u takvoj državi,izvinite što volim Srbiju!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *