Kako bi se zaustavilo odumiranje sela Srpska akademija nauka i umetnosti je izdala vodič o zadrugarstvu u 50.000 primeraka

Tema broja MAT-a Instituta Ekonomskih Nauka

U Srbiji ima blizu milion nezaposlenih. Istovremeno od 4.600 sela, svako četvrto (ili oko 1.200 njih) je na putu nestajanja. Jer, u 986 sela ima manje od po 100 stanovnika.Tako će za deceniju i po u njima ostati samo spomenici kao dokaz skorašnjeg života. I dok ljudi nemaju posla, a sela izumiru, nekoristi se šansa da se ti negativni trendovi na srpskom selu zaustave, a samim tim i da se razvijaju ruralna područja. Jer, danas u gradovima nema šta da se radi, a u selima nema ko da radi! Najbolji dokaz toga je činjenica da u Srbiji postoji 5,1 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta od čega je obradivo 4,2 miliona hektara. Medjutim, koristi se tek 3,35 miliona hektara. Dakle, blizu milion hektara je neobradjeno, nalazi se u parlogu. Pored toga u selima je 50.000 napuštenih kuća i oko 145.000 u kojima trenutno niko ne živi! Sela u Srbiji su ostale i poslednje zelene oaze života van
gradskih područja.

Kako bi se zaustavili ovi negativni trendovi na selu, Srpska akademija nauka (SANU), odnosno njen Odbor za selo, ocenio je da
se to može uraditi jedino kroz povratak zadrugarstvu. Ocena je i da je samo ime seljak i njegov rad danas potcenjen. Jer, kada kupuju repromaterijal da bi zasnovali proizvodnju, on je svake godine sve skuplji, dok kada prodaju svoje proizvode, oni postaju sve jeftiniji. Na ovaj način moć seljaka sve više slabi, a uslovi za život postaju sve teži. Da bi se prevazilazili ovi problemi seljaci
moraju da se samoorganizuju u moderne zadruge i udruženja. Seljaci, jedino udruženi mogu da opstanu, da brže i bolje rešavaju svoje probleme i da stvore bolje uslove za život. Još uvek je u toku donošenje novog zakona o zadrugama, koji se čeka od 1996. godine, kada je donet poslednji zadružni zakon koji i sad važi.

Kako bi pomogli seljacima u samorganizovanju SANU – Odbor za selo, izdao je publikaciju – vodič ,,Zašto i kako se organizovati u zadruge“. Publikacija je štampana u 50.000 primeraka, a cilj je da po 10 komada stigne do svakog sela. Namera autora i izdavača je da pomogne seljacima da se bolje organizuju i da zaštite svoje ekonomske, ali i druge interese i da se lakše snadju u novom poslovnom okruženju. To okruženje danas karakterišu brze promene u svetskoj i evropskoj ekonomiji, a dešavaju se i u Srbiji i njenoj poljoprivredi. U novim uslovima opstanak je moguć samo onima koji su spremni da se povezuju medjusobno i da boljom organizacijom i zajedničkim nastupom na tržištu, osiguraju svoj opstanak i grade budućnost. Samo udruženi mogu da postignu cenovnu konkurentnost.

Najprimereniji oblik međusobnog povezivanja malih robnih proizvođača u svetu jeste zadruga ili kooperativa, kako zadrugu nazivaju u većini razvijenih zemalja u svetu. Oko 750.000 zadruga posluje u svetu i imaju članstvo od oko 800 miliona ljudi. Kada je reč o Srbiji u njoj je registrovano 2.124 zadruge  (od toga 67,1 odsto su zemljoradničke), a 123.000 gradjana su članovi neke od zadruga. Zadruge u Srbiji imaju dvovekovnu tradiciju i jedan su od prvih oblika organizovanog privređivanja, a očekuje se da će stvaranje novog pravnog okvira za modernizaciju zadruga i njihov brži razvoj doprineti oživljavanju privredne aktivnosti i otvaranju novih radnih mesta. Značaj zadružnog organizovanja naročito su prepoznale države EU, koje su razvojem zadruga rešile brojne probleme, pre svega, one socijalne i ekonomske prirode.

Nemilosrdni zakoni tržišta i snaga jakih (velikih) često su suprotstavljeni interesima malih proizvođača. Samo medjusobno povezani ono mogu da se suprotstave ili prilagode sadašnjem ekonomskom trenutku.

(Autor je član Odbora za selo Srpske akademije nauka i umetnosti)

5 komentara

  1. Predlazem da ceo SANU napravi jednu sedmodnevnu ekskurziju tokom koje bi obisli i boravili u tri nasumicno izabrana sela u Srbiji.
    Kakva crna zadruga kad u selima niko s’nikim ne govori… pola sela rodjaci i svojta…
    To je kao kad hocete da naterate Srbe i Nemce da se vole..

    Prvo sto ce seljaci da pitaju je oce li im drzava sta dati..penzije ,put ,bolnicu,hladnjacu a onda krece prica o kralju i o tome ko je za koga i ko je protiv koga sto se zavrsi obicno rakijanjem i bockanjem nozevima..

    Zadrugarstvo je ostalo u losem secanju u Srba u tolikoj meri da otac sinu u amanet ostavlja neulazak u zadrugu.
    Postoje pesme i poslovice o zadrugama i zadruznim kobilama..

    Svojevremeno zadrugarstvo je u Srbiji smanjivalo i natalitet jer snajke nisu htele u zadruge …?! Nije se znalo cije su..

    SANU je postalo mesto raskosnih ideja prosperitetnih ideja ali samo su zaboravili ko su i odakle su..

  2. Vodič o zadrugarstvu – jos samo da u njemu ima i matematickih jednacina da zaokruze njegovu upotrebnu vrednost.

    Okanimo se ćorava posla i psianja brosura i kojekavih vodica. Pisu ih ljudi koji se bas i nisu puno bavili poljoprivredom u praksi. Umesto toga pustite profesionalce da to vode i organizuju.

    Primer: MC Donalds u Nemackoj vodi Srbin i saradjuje sa preko 100,000 kooperanata.
    Pozovite i platite tog coveka i dobicete sistem bolji od svih vodica ikada napisanih u SANU

    U nastavku tekst:
    Mekdonalds: Bez GMO u Evropi
    IZVOR: NOVOSTI
    Beograd — Predsednik nemačkog „Mekdonaldsa“ Branislav Knežević kaže da ta kompanija u Evropi ima zabranu korišćenja genetski modifikovanih proizvoda.
    Knežević smatra i da je poljoprivreda, bez dileme, najveća prilika za Srbiju i da država mora da joj pruži maksimalnu podršku.

    Branislav Knežević je srpski biznismen koji je već godinama u rukovodstvu nemačkog „Mekdonaldsa“, a danas je predsednik ove korporacije u Nemačkoj i celog nemačkog govornog područja u Evropi.

    Ovaj lanac restorana u Nemačkoj ima 65.000 radnika i promet od oko pet milijardi evra.

    U razgovoru za „Večernje novosti“, Knežević kaže da „Mekdonalds“ nema nameru da uvede genetski modifikovanu hranu u svoje restorane u Evropi, uprkos sve većim pritiscima iz Amerike da Stari kontinent promeni svoju politiku prema GMO.

    „Na Starom kontinentu ‘Mekdonalds’ ima zabranu korišćenja genetski modifikovanih proizvoda. Americi je to drugačije, jer 70 odsto tržišta zauzimaju upravo ti proizvodi. Njihov izbor je prilično upućen na takve sirovine“, navodi Knežević.

    „‘Mek’ u Nemačkoj ima 100.000 farmera sa kojima sarađuje, a u ishrani njihove stoke soja učestvuje samo sa dva do tri odsto. Dok god nemamo dovoljno znanja da li je ta hrana dobra ili loša, koristićemo namirnice iz klasične proizvodnje. Iako Amerikanci u pregovorima sa Evropom oko trgovine, među uslove stavljaju i GMO, mi treba da nastavimo da radimo ono čime se bavimo već hiljadu godina“, smatra on.

    Knežević ocenjuje i da je poljoprivreda najveća prilika za Srbiju i da država mora tu da pruži maksimalnu podršku.

    On podseća da jedna studija o najtežem scenariju svetske krize pokazuje da bi Srbija bila među 20 odsto zemalja, koje u tom slučaju ne bi gladovale. I zemlje koje nemaju tradiciju u proizvodnji hrane, poput Arabljana, već godinama kupuju hektare van svojih granica.

    „Zavidimo svima koji imaju more, ali mi imamo nešto što drugi nemaju – obradivu zemlju“, kaže za Knežević.

    „S druge strane, proizvodnja hrane je sve jeftinija i upravo zato su nam potrebne suštinske promene. U agraru bi prioritet trebalo da bude navodnjavanje. Taj posao bi u Srbiji mogao da bude znatno jeftiniji nego u ostalim zemljama. Imamo Dunav, Tisu, Savu, Moravu i to je ogromno bogatstvo“, ocenjuje direktor nemačkog „Mekdonaldsa“.

  3. Ma SANU se ne bavi proizvodnjom i ostalim tricama i kucinama vec se direktno bavi marketingom ,prodajom i raspodelom sto je zadrugarstvo u sustini.. A rodice samo ako bog da dobre majske kise..

  4. Kako preokrenuti katastrofalnu situaciju u srpskom agraru,
    mislim pre svega na 1.000 sela, gde nema ko da radi i živi
    na ona sela gde je posed 5 hektara, podeljen u 14 parcela,
    setimo se kako je bilo 1950-tih, koliko je država investi-
    rala da se ljudi presele iz sela u grad, nemojmo očekivati
    da će se selo oporaviti bez državnih grantova, uređenja
    tržišta, jer jedno je imati 2-3.000 ha, silos, mehanizaciju
    i biti sposoban za izvoz i prodaju bez posrednika, a sasvim
    drugo imati navedenih 5 ha. Zato je budućnost sela u Srbiji
    stranci, koji imaju novac i podršku svoje vlade da nasele
    srpska sela, kad već mi sami ne želimo da to uradimo.

    Voleo bih da je samo milion hektara u parlogu, jer oko Beograda je gotovo sve parlog, uz autoput takođe, počelo
    je da se parloži zemljište i u Vojvodini, Stigu, Mačvi….

  5. Nema strane vlade ,bar ne smislene, koja ce sada (ovih godina ,pa i citavu narednu deceniju) podrzati investiciju u srpska sela. To je van razuma.
    Iako mnogi mediji misle i trube o tome da ce vasceli univerzum da se okomi na jeftinu srpsku zemlju,to se nece desiti.

    Ima bolje i jeftinije a ujedno ekonomski racionalnije ..i to na pretek.

Оставите одговор на Darko Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *