Analiza stanja u ribarstvu

Ribarstvo

  1. 1. Proizvodnja

 

Ribarstvo čine privredni ribolov, sportski ribolov, rekreativni ribolov i akvakultura.  Akvakultura u Srbiji je zastupljena gajenjem riba u šaranskim i pastrmskim ribnjacima, u manjoj meri u kaveznim sistemima. Iako se proizvodnja u poslednjoj deceniji povećala  preko dva puta i dalje se, zajedno sa količinom ribe koja se izlovi iz reka i jezera, podmiruje manje od 30 odsto potreba za konzumnom ribom, dok se više od 70 odsto uvozi (morske i slatkovodne ribe).  Proizvodnja i ulov ribe u 2000. godini je iznosila  4.663 tona dok je u 2012. to bilo 12.459 tona ili preko dva puta više. Potencijal Srbije za povećanje proizvodnje riba je ogroman, pre svega, u šaranskom ribarstvu. U 2012. godini u Srbiji, a tako je danas postojale su četiri fabrike ekstrudirane hrane za ribe, sa potencijalom ukupne proizvodnje od preko 40.000 tona (2011. godine su proizvele  preko 11.000 tona). Više ribnjaka u Srbija od pre nekoliko godina realizuju jednu od najsavremenijih tehnologija gajenja šarana u Evropi, koja se bazira na korišćenju ekstrudirane hrane, a Srbija je i jedna od retkih zemalja u kojoj se radi na programu selekcije familija šarana, čime se stvara osnov za proizvodnju kvalitetne selekcionisane mlađi.

 

  1. 2. Kapaciteti

Prema prema podacima Ministarstva poljoprivrede  u Srbiji je registrovano 116  ribnjaka. Ukupna površina šaranskih ribnjaka  u 2000. godini iznosila 5.377 hektara, a  u 2012. godini iznosila je 8.704 hektara što je za 62 odsto više. Površine u eksploataciji u pastrmskim ribnjacima u 2000. godini su iznosile 113.339 metara kvadratnih dok je u 2012. godini iznosila 36.302, što je  tri puta manje. Prema podacima ribarske privrede oko 20 odsto šaranskih ribnjaka zapušteno je i van upotrebe.

Broj zaposlenih u ribarstvu i akvakulturi  iznosi 0,2 odsto od ukupnog broja zaposlenih lica  u poljoprivredi i  šumarstvu (2010. godina).

Broj zaposlenih na ribnjacima u 2012. godini bio 751 dok je u 2000. godini iznosio 1.276 , što je za 41 odsto manje.

Broj profesionalnih ribara u 2012. godini u Srbiji bio je 488 dok je u 2006. godini taj broj bio 1051, što je za 54 odsto manje.

Broj izdatih dozvola za sportski i rekreativni ribolov u 2012. godini je 80.919 dok je u 2006. godini iznosio 9.486, što je za 15 odsto manje. Prerada

Prerada ribe u Srbiji je još u povoju. Srbija ima dva izvozna objekta za izvoz proizvoda od ribe u EU  i to Riboprodukt iz Požege i  DTD ribarstvo iz Bačkog Jarka. Takođe registrovano je sedam izvoznih objekata za Rusku Federaciju. U Srbiji prema podacima Ministarstva poljoprivrede registrovano je 50  objekata za preradu ribe.

 

  1. Tržište

Proizvođači ribe u Srbiji se stalno sukobavljaju sa podređenim položajem u odnosu na ostale grane poljoprivrede. U Srbiji nema podsticajne politike za proizvodnju, preradu, marketing   (o značaju konzumiranja ribe). Tržište ribe u Srbiji nije dovoljno razvijeno pa samim tim nije dovoljno praćeno statistički. Prodaja ribe na crno je uobičajena kada se radi o rekreativnom i sportskom ribolovu. Kontrola zdravstvene ispravnosti je veliki problem jer je privredni ribolov u nadležnosti ministarstava koje u svom radu nemaju inspekciju koja prati i kontroliše ribu na zdravstvenu ispravnosti.

 

  1. 4. Spoljno-trgovinska razmena

 

Tab.2 Uvoz i izvoz ribe i proizvoda od ribe

000USD

Godina Izvoz u tonama 

 

indeks Uvoz u tonama indeks
2000. 466 100 8.373 100
2008. 1.361 292 57.290 684
2009. 991 213 57.755 690
2010. 1053 226 50.518 603
2011. 4.744 1018 101.317 1210
2012. 4.386 941 96.859 1157

Izvor podataka: Republički zavoda za statistiku

 

Izvoz ribe i prerađevina od ribe  u 2000. godini iznosio je 466.000 dolara dok je u 2012. godini  iznosio  4.386.000 dolara, što je za devet puta više nego 2000. godine. Riba i prerađevine od ribe se najviše izvoze u : Hrvatsku, Makedoniju i Crnu Goru.

 

  1. 5. Problemi-predlozi

U Zakonu o subvencijama u poljoprivredi od pre nekoliko godina izvozna subvencija od sedam dinara  po kilogramu ribe je mala,  ako se zna da Hrvatskoj daje 60 kuna po kilogramu. Tako da predviđena subvencija neće bitno  uticati na povećanje izvoza. Ali su proizvođači ribe zadovoljni,  jer to bio prvi put da se pojavljuje subvencija za izvoz ribe.

 

Mere koje je neophodno preduzeti

 

1) Naplatu vodnog doprinosa  obavljati  preko korisne proizvodne površine šaranskog ribnjaka. Takva naplata će dodatno pospešiti  proizvodnju, uvođenje inovacija u proizvodnji i pozitivno uticati na smanjenje prometa ribe na crno.

2) Imajući u vidu činjenicu da se najveći deo prometa ribom obavi za svetonikolske praznike, kao i da se najveći deo naplate ribe obavi u periodu od 20. decembra do 30. marta naredne godine, najefikasniji sistem naplate za korišćenje vode i korišćenje vodoprivrednih objekata uz najmanje opterećenje za ribnjake bi bio upravo u navedenom periodu.

3) Predlog za izmenu i dopunu  Zakona o poljoprivrednom zemljištu («Službeni glasnik RS«,  broj 41/09) kako bi se  mogao primenjivati i na ribnjake, a što je regulisano članom 64a ovog zakona, neophodno je definisati «uslovno grlo» za ribnjake, odnosno za farme na kojima se obavlja gajenje šaranskih vrsta riba. To se očekuje već godinama…

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *