PRETI LI SRBIJI GLAD?

Ovo kataklizmično  pitanje  koje se postavlja u Srbiji kao tradicionalno poljoprivrednoj zemlji  u najmanju ruku nema neki veliki smisao da se upravo ne dešava scenario, koji ako se hitno nešto ne uradi može već za nekoliko meseci  postati veoma aktuelno  ne toliko zbog nedostatka namirnica, nego zbog njihovih cena. Naime već  ovih dana cena mesa se gotovo svuda kreće oko 7 eura, cena istog mesa u Grčkoj je na nivou od 5,5-6 eura prema  podacima od pre dve nedelje. Cena pasulja je gotovo 4 eura (iako Srbija uvozi najveći deo potreba za ovom namirnicom, cena se nije drastičnije promenila u uvozu), dok je špekulativna cena ulja dostigla 200 dinara, što je alarm za ministrstvo trgovine da interveniše iz robnih rezervi.

Dolazi se do druge nepovoljne situacije. Platežno sposobna tražnja svakog dana pada jer ekonomska kriza doprinosi padu realnih i nominalnih zarada, otpuštanju radnika, preko 2/3 radno angažovanog stanovništva ima zaradu  na nivou od 200-250 eura po trenutnom kursu. Preko 1,5 miliona penzionera prima penziju manju od 180eura. Budžetska država je nemilosrdna po pitanju kreiranja nameta tako da je manevarski  prostor potrošnje  sužen na  manje od 70 eura mesečno po nosiocu potrošnje.  Ovakva uznemirujuća situacija preti da pred zimu  eskalira u otvorene  proteste velikog broja gladnih ili polugladnih ljudi.  Pad platežno  sposobne tražnje će uzrokovati da veliki broj ljudi ne budu mogli da podmire ni najosnovnije potrebe za hranom i odevanjem. Veoma je izvesno da pored mesa,  povrća, ulja i sl. trend poskupljenja zahvati i industrijske proizvode za ishranu  pogotovo što se najavljuje da će cena goriva zbog akciza dostići neverovante razmene za srpske prilike ( evrodizel i benizin na nviou   od 1,7 eura,  što će biti definitivno skuplje i od cene goriva u Grčkoj koja se smatra najskupljim u regionu). Niko medjutim ne razmišlja da će  potrošnja goriva drstično padati i da će na taj način izostati  očekivani prihod od povećanja akciza. Ovo može doneti rezutate samo ako je tražnje nulte eleastičnosti i da svako povećanje cena ne uzrokuje smanjenje potrošnje. Bez obzira što je potrošnja goriva ograničeno elastična, ko putuje često kao ja, vidi značajno smanjenje gužvi na putevima, pogotovo u većim gradovima. Sve je više parkiranih automobila koji dobijaju karakter nepokretne imovine.

Da se vratimo poljoprivredi. “Poljoprivreda je velika izvozna šansa Srbije“, “Suficit poljoprivrede preko milijardu dolara i sl“ neki su od novinskih natpisa predhodnih godina ili meseci svejedno.  Da li je tako? Odgovor  je ne. Zašto? Analizirajući izvozne potencijale, konkurentnost i izvozne aktivnosti kompletne poljoprivrede i preradjivačke industrije autor je  došao do sledećih podataka i zaključaka:

  • Poljoprivreda Srbije ima vema visoku koncentraciju izvoza poljoprivrednih proizvoda merenih GH indeksom (Gini-Hiršmanov koeficijent);
  • Najveći deo izvoza je koncentrisan samo na nekoliko grana i to: smrznuto voće i povrće, kukuruz, konzervisano voće i povrće i žive životinje (goveda).
  • Srbija je potpuno nekonkurentna u proizvodnji ranog voća i povrća, mesa i preradjevina  (samo 4%  prihoda o prodaje mesne industrije se ostvaruje kroz izvoz), ribe i prozvoda od ribe i sl.

Treći problem srpske poljoprivrede je stagnacija i opadanje prosečnih prinosa koji se nisu mrdnuli praktično  od početka osamdesetih godina i pored intezivnog razvoja semenskog materijala i veoma dobrih rezultata u izvozu semenske robe domaćih instituta. Broj zasejanih površina pada, prinosi se kreću ciklično u zavisnosti od smenjivanja sušnih i kišnih godina i sl. Srbija je jedina zemlja u Evropi gde su poplave jedini način navodnjavanja zemljišta.

Kako država može pomoći? Na nekoliko načina, pre svega stimulacijom proizvodnje esencijano važnih proizvoda (samo na uvoz paradajza Srbija da oko 14 miliona dolara neto godišnje). Srbija ima velike potencijale u proizvodnji ranog voća i povrća. Stimulisanje  podizanja plastenika, bušenje dubokih bunara za navodnjavanje (prosečna cena bušenja bunara je oko 5000 eura), zapošljavanje značajnog broja radnika i naravno stimulisanje udruživanja proizvodjača i podizanja mini hladnjača po modelu zajedničkih uloga i organizovanog nastupa na tržištu. Takodje osnovna prerada maline donosi dodatne prihode od nekolike eura po kilogramu. Ove godine su jagode bile raritet na pijacama  po ceni od preko  2 eura/kg, jer su celokupnu proizvodnju jagoda otkupili Rusi po ceni od 185-200 dinara/kilogramu. Na žalost Srbija nema ni približno raspoloživih površina spremnih  za ozbiljnu proizvodnju i izvoz poljoprivrednih proizvoda.  Na prste jedne ruke se mogu nabrojati klanice u Srbiji koje imaju tzv izvozni broj  odnosno dozvolu za izvoz mesa i prerađeniva u Evropu i svet (izuzetak su Bosna i Crna Gora)

Ovakva ponuda i ekstremni šokovi kakva je ovogodišnja suša kao i trend kretanja cena  hrane na svetksim tržištima mogu Srbiju odnosno njene  građanje (2/3 siromašnih i relativno siromašnih gradjana) dovesti u veoma nezavidan položaj. Plaćamo cenu neznanja, nestručnosti, nemara i neorganizovanosti prethodnih nosilaca poljoprivredne politike već par decenija. Problem je takođe i činjenica da hrana u prosečnoj potrošnji domaćinstava učestvuje sa gotovo 50%,  vrlo često i više, da su nameti primereni daleko bogatijem društvu i da pri ovakvom scenariju neće biti velikih manevarskih prostora  za dalje stezanje iovako stegnutog kaiša.

Na sledećim grafikonima će biti prezentirani osnovni podaci o kretanju cena  hrane na svetskom tržištu (indeksi kretanja), cena kukuruza, pšenice i sl.

Globalni ineks kretanja cena  hrane od 1990-2012 je 183, što znači da je hrana značajno poskupela, od agusta 2011 do avgusta 2012 cene su  porasle za 20 indeksnih poena.

Indeks kretanja cena hrane od 1990-2012 (avgust)

Cene kukuruza od 1982-2012 godine

53 komentara

  1. Problem je u liberalizovanom trzistu jer ni polj. proizvodi nisu konkurentni Turskoj,Spaniji ,pa u poslednje vreme i Alabniji jer njihovi proizvodi se pojave ranije na trzistu,kvalitetniji su i jeftiniji…kad pricamo o povrcu i delom vocu..

    Nije jednostavno ali je svakako resivo no kao i za sve problem je u politicko-ekonomskom pravcu koji je zauzela drzava Srbija. Sami hocemo,volimo ali i patimo… Slepa ljubav.

    • G Darko,voleo bih da mi nabrojite koji su to poljoprivredni proizvodi (ali ne prerađevine)jeftiniji u inostranstvu?
      Više puta sam objašnjavao da u Srbiji problam nije u poljoprivrednoj proizvodnji već u prerađivačkoj industriji,koja marže ne računa na procente već koeficijente-2.3. i sl. Svaki prerađivač-klaničar ima čistu zaradu između 50-70 e po jednom jusovcu kada ga preradi i proda i to bez marterjalnih troškova. i to u roku od 3-7 dana.Naravno vi možete da uvezete juneće komp.meso iz recimo Slovenije,ili svinjske polutke iz Mađarske i ono će biti jeftinije u nekim trenucima od domaćeg,ali to meso je zamrznuto i kupljeno od robnih rezervi i nikako nije po ceni koju plaćaju i njihovi prerađivači.
      G Milićević je lepo nabrojao koji su to izvozni artikli koji idu na spoljno tržište (mada ne znam gde je pronašao juneće meso)i to je uostalom dokaz da JEDINO u tome smo konkurentni.Gde se kasnije gubi ta konkurentnost nije pitanje za poljoprivrednike.
      Navodnjavanje je veoma važno za opstanak poljoprivrede.bušenje arterskih bunara je skupo,ali i kad se više seljaka udruži i to odrade,država se dosteila pa im naplaćuje rudnu rentu,Čak je i ljudimA koji imaju bušilice za duboko bušenje naređeno da prijave svako bušenje pa poreznici dolaze vrlo brzo.
      Inače trenutno smo svedoci još jedne prevare prerađivača-poskupljenje ula i šećera.Uljare i šećerane namerno zadržavaju robu u magacinima da bi izazvali veštačku nestašicu, podigli mp cene proizvoda,A U ISTO VREME NATERALI DRŽAVU DA ZABRANI IZVOZ REPE I ULJARICA I NA TAJ NAČIN OTKUPILI SIROVINE PO NIŽIM CENAMA.

      • 2/3 svih proizvoda na BG kvantasu su uvozni. Niste znali ,zao mi je …
        Proizvodi dolaze paletirani ,upakovani u prvoj klasi i jeftiniji su znatno od nasih proizvoda..Ove godine lubenica iz Albanije pojavila se 20-25 dana ranije od nase i upljeskala efektivno dobru duzinu prodaje domace jagode..??
        Z.salata,rotkvice,pasulj,(ove godine ne ali inace da ,pradajz),babura iz Alabanije bila je dostupna na ceni ispod 100 dinara kada je domaca bila 140..itd.. mrzi me da nabrajam a i ne secam se sta sve jos…

        I onda kada dodje na red domaci proizvod taj uvozni „bljesak“ povuce cenu na dole i to traje do dna..

        I da razmoniramo jos jednu famu oko kvaliteta proizvoda :

        Niko ne zeli bezukusan vodnjikav ali besprekorno oblikovan paradajz osim velikih marketa koji traze da im roba bude „izgledna“ … Znaci, veliki kupci narucuju proizvodjacu vrstu pradajza je „volujsko srce“ ne mogu jednoobrazno da spakuju u kutiju…
        Tu cena i prinos nisu od znacaja kao sto se medijski protura vec iskljucivo mogucnost plasmana…tako da kad pozelite konkurenciju u vidu Lidla ili Carrefour-a znajte da zelite izgledno ,jednoobrazno ali bezukusno…i naravno jeftinije.
        Oni posao sa proizvodjacima dogovaraju na zeleno…

        • Sta je lose u tome sto su nam Albanci omogucili da se jeftinije hranimo?

        • Darko, vjerujte mi, uopste nije vise vodnjikav i neukusan. Paradajz, cak i one mas-market varijante u auchone-u tescuitd su mnogo bolje nego nekada. Zaista do prije desetak godina biloja tako, paradajz bez okuss, mirisa. Vise nije tako. Ono sto se promijenilo je logistika. Moderna logistika jednostavno“dozvoljava“ veci izbor i brzi protokodberbe do supermarketa. Ovo govorim jer unasemslucaju problem je logistika.ovo je jos ozbiljniji problem od dame poljoprivrede. Cisto da znamo gdje smo

          • Pa naravno ali gde si ti a sta stize ovde …i gde stize u koje markete?? Nema ovde uniformisanosti tog tipa sto se tice prehrambenih proizvoda…
            Baska sto Izraelski ima ukus a Holandski ne ,u zavisnosti od godisnjeg doba i distributera ?/
            No sto se logistike tice postoji paradoks koji kaze da najveci distributeri i nisu kompanije iz Srbije ,poput Atlantka itd..analogija sledi..

        • U ovom trenutku,ako izuzmemo beli luk i malo pasulja,od povrca,i neke egzoticnije vrste voca,sve ostalo je domace proizvodnje-paprika,paradajz,krastavci,tikvice itd.Nema konkurentnije cene na trzistu Evrope trenutno.Holandski je ne racunajuci troskove prevoza skuplji za 30-40 procenata.Cak je i Turski skuplji.
          Ono sto vi pominjete kao reper je rano povrce i nesto voca,pa vas sokira i sto dolazi i iz Albanije-pa ovo je zemlja koja ima more i u jednom svom delu mediteransku klimu,samim tim paradajz stize mnogo ranije, kao i u Makedoniji npr.To nije proizvodnja u zasticenom prostoru kao kod nas u tom vremenskom periodu,pa je i razlika u ceni normalna,pa itroskovi su drugaciji.

    • Da bas tako Darko, liberalizovano trziste. Kod nas se npr uopste nije vodilo racuna prilikom liberalizacije da sam drustveni politicki sistem, njegova razvijenost , zrelost i stabilnost su kud i kamo vece komperativne prednosti nego li porezni rezimi. Holandski poljoprivrednik ima sistem, iza sebe, stabilnost, pristup jeftinim kreditima, subvencije i osigurano trziste. E sad uporedite to sa nasim poljoprivrednikom.
      Sto se tice bogum danih preduslova tu sve imamo da bi bili ozbiljan proizvodjac. I ove termalne izvore, pogodne za stallenike uzimam kao bogom dane, koje nam budu oci ali ne znamo da iskoristimo. No cak i to nam nista pomoglo jer nasi problemi su sistemski. Da bi mi iskoristili potencijal vise od staklenika i termalnih izvora treba infrastruktura da bi nasi poljoprivrednici mogli snabdjevati npr britanski tesco, njemacki aldi ili francuski carefour svjezim paradajzom u sezoni. Za ovo je potreban citav niz malih aerodroma, sofisticirana logistika koja ce ovo omiguciti. Mi cemo jednom mozda i dostici ovaj potencijal ali bojim se kad strani investitor izgradi aerodrome, logistiku i nadje strano teziste. Nasi poljoprivrednici ce i dalje tavoriti dobijati crkavicu a profit ce realizovati ko umije. Inace, Dragovene odlican clanak i pravo pitanje. Velikije raskorak izmedju svijeta u kojima srpski establishment vidi sebe i srbiju i stvarnosti. A ljudi ako su gladni postaju zajebani i opasni

      • G.Saša-Milojević,

        tačno je da holandski agrariër ima sistem iza sebe ali ne sistem subvecija kao što tvrdite već do perfekcije razrađen management sistem/ za poljoprivredu,

        Trebutno je poljoprivredniku dostupno 11 i slovima 11 subvencija, u koje su uračunate i garancije poljoprivredi za vremenske nepogode, kradeitne garancije države za start novog poljoprivrednog preduzeća što striktno gledano nisu subvencije za konkretnu proizvodnju. Ali da ne dužim evo tih „subvencija:“

        1. Subvencija za kreditne garancije za početnike.
        2. Subvencija za nterventne regulacije(žitarice i meso)
        3. Subvencija za MiSP- valorizacija i pomoć u projektovanju novog preduzeća
        4. Subvecija biodiverzitet i privreda.
        5. Subvencija za trajnost (fiskalna mera).
        6. Subvencija za početnike poljoprivrednike do 40 god. starosti, i mdernizaciju.
        7. Subv. za dodatak osiguranja od vremenskih nepogoda.

        Ostale četiri vrste subvencija su zatvorene ili prestale da postoje.

        Osnova holandskog uspeha u poljoprivredi je tradicionalno zadrugarstvo, oplođeno modernim Managementom. Državno subvencioniranje je svedeno na minimum.

        Gornje jasno pokazuje kako je strukturirano „subvencioniranje“ holandske poljoprivrede, a to sa vašom pričom ima malo ili nikakvih dodirnih tačaka.

        Priča o malim aerodromima je takođe u najmanju ruku irelevantna jer je u praksi apsolutno neprimenljiva.

        Niti su poljoprivredi mali aerodromi potrebni niti ih iko u EU ima za potrebe poljoprivrede. Rekao bih čist SF.

        cerski

        p.s. izvor podataka: http//www.antwoordvoorbedrijven.nl/subsidies/agrosector/landbouw

        • Gospodine Dragane,
          Ja nisam detaljisao niti konkretno definisao subvencije, poenta mok komentara je da se nadovezem na poentu gospodina Darka o liberalizaciji trzista. Komperativna prednost nije samo porezni rezim vec sve ova pogodnosti koji holandski poljoprivrednici limaju. Poentu o malim aerodromima opet ne treba uzeti bukvalno. Ja jednostavno govorim da mi nismo u stanju ubrati papriku koja bi bila na rafu zapadnoevropskog trzista u roku od 12 sati. Izraelci ovo mogu i to rade. Posto mi nemamo adekvatnu infrastrukturu i pratecu logistiku ( adekvatne puteve zeljeznice…)a necemo dugo ni imati, ja sam onako cisto hipoteticki, uzimajuci, infrastrukturalne probleme rekao o aerodromima. Dakle aerodrome ne treba bas toliko doslovno razumjeti. Trziste svjezim povrcem ostvaruje vece profite i mi tu monumentalno kasnimo. Umjesto da se stvara brand od kvalitetnog voca i povrca mi gledamo kako se stvari odvijaju mimo nas. Za nas bi strateski bilo bitno da udjemo na to trziste svjeze robe cak i po cijenu malih aerodroma i odredjenih drzavnoh subvencija.

          • I zaboravih napisati nije li Holandija jedna od vecih benefaktora CAP-a.

            • G. Saša,CAP skraćenica ima destine značenja, na koje mislite?

              Što se tiče stalno spominjane liberalizacije tržišta, ja to svrstavam u političke floskule koje nanose zlo.

              Tržište se može liberalizovati samo ako je organizovano i uređeno, što u Srbiji nije slučaj, a sa ovakvim managementom, poslovnom etikom i mentalitetom, proces organizacije tržišta(mn.) će potrajati godinama ako ne i decenijama.

              Liberalizacija neorganizovanog disfunkcionalnog tržišta forsira dalji haos na samom tržištu i vodi pogoršanju stanja koje već imamo.

              Uostalom EU tržišta su protekcionisana i kontrolisana tržišta naročito kada je u pitanju poljoprivreda, tržište radnom snagom itd. i pored činjenice da su sama tržišta u EU visoko organizovana ipak nisu liberalizovana.

              cerski

              • cap je common agricultural policy.
                Darko i ja bas pokusavamo da poentiramo nakaradnost „liberalizaciej trzista“ u nasim uslovima

              • Slazem se da je „liberalizacija“ kontrolisan proces ,osim naravno u Srbiji. U Srbiji recimo samo jednog jutra osvane bescarinski sporazum sa Turskom vezano za uvoz voca i povrca kao kolateral dobro iskukumavcenog sporazuma o tekstilu ( pamuku ) Knezevic bi to verovatno bolje precizirao ,vec sam i zaboravio to.. A ta mera je cini mi se prosle godine uhvatila proizvodjace paradajza u raskoraku tako da je cena dotkla apsolutno dno…

                To je u Srbiji liberalizacija..kao i potpuno sumanut uvoz semena,djubriva i opreme gde sustinski dve kompanije dele trziste na Izraelsko i Holandsko..

                Ima tu materijala za ovog naseg napucenog Eliot Nesa ciji izraz lica potseca na coveka sa neprestanom klizmom..

  2. Otkad vamja ovo objasnjavam. Nemojte ni pokusavati da budete konkurentni u ranom povrcu i vocu, nismo geografski na takvom mestu da bi paradajiz pre stigao kod nas nego u Tursku ili Jordan. I mate u danasnjoj politici clanak o navodnjavanju http://www.politika.rs/rubrike/Sta-da-se-radi/Kako-obezbediti-25-milijarde-kubnih-metara-vode.sr.html, gde je lepo objasnjeno da Srbija nema dovoljno vode za masovno navodnjavanje.

    To za cene secera i ulja sam vam ranije rekao da kostaju skoro duplo u odnosu na Moskvu, zato odmah zabranitti izvoz, a dozvoliti bescarinski uvoz.

    Inace nema carobnog stapica u p;oljoprivredi, to uporedjivanje sa Holandijom je tek glupo, pogledajte kakve su subvencije u Holandiji i dajte predlog koga da oporezujemo da bi skupili par milijardi eura za subvencije.

    Poljoprivreda se mora kretati u pravcu povecanja produktivnosti, a to znaci ka uvecanju poseda i naravno razbijanju monopola, Koleta, Peconija, Viktorija grupe.

    • Ne razumem-zabraniti izvoz čega?

    • Pa ova ekipa i njima slicni imaju hiljade i hiljade hektara. Gde ce vise uvecanje poseda od toga?!

      • I poseduju 2% obradive zemlje, a ostalih 98% je rascepkano na milion parcela prosecne povrsine 3h.

        • Negde sam procitao da oko 20 posto obradive povrsine je zapusteno. Jel to tacno? Mora neko motiku da uzme u ruke, ali izgleda da je tih malo.

          • Tacno je, i to je posledica malog poseda, na takvoj povrsini se ne isplati nikakva ratarsaka kultura (zitarice), moras da ides ili na povrtarstvo ili jos bolje na vocnjak (jabuke najbolje) samo sto za farmu jabuka na 3h (oko 10000 stabala) treba da ulozis izmedju 150000 i 200000 eura i da cekas pet godina. To je teoretski dobar posao za jednu mladu porodicu, a ne prosecnu seljacku gde prosek godina prelazi 60. E sad Rusi ce kupiti svu konzumnu jabuku (I i II klasa), a poceli su da kupuju i industrijsku. samo ih treba klasirati. Tada nastaje muka za srpske proizvodjace jer postoji samo jedna masina za klasiranje, pranje i pakovanje jabuka. Da bi je kupio morao bi da imas farmu od par stotina hektara, a nasi otkupljivaci rade od danas do sutra i nece da investiraju. Zato se klasira rucno i to zahteva puno zivog rada, a na selima nemas mnogo raspolozivih radnika.
            U svakom slucaju prvi problem se javlja u onih 150000-200000 eura.

            • Neznam kako si dosao do ovako velikih cifara,mozda ti se potkrala bar jedna nula viska.Cena postavljanja vinograda po 1 ha. u srbiji je trenutno oko 15000 e,plus jos oko par hiljada za sistem za navodnjavanje-ovo su veoma tacni podaci veruj mi.
              Cena za vocnjake,zavisno od vrste mora da bude tu negde, s tim sto kod vocnjaka nema nekih operacija-rigolovanje,stubovi i sl,sto znacajno utice na cenu.

              • Ne gresim u ciframa nedavno (pre 2 godine) je u Rostovu zasadjen vocnjak jabuka i cifra je oko 50000eur po hektaru. Delta je u Vojvodini zasadila skoro 200h i kod njih je ta cifra ista.

                Gresis sistem za navodnjavanje, kap po kap i postavljanje mreza protiv grada vuku vise od polovine investicija, priprema zemljista i 3200 sadnica, plus zamena za ono drvo koje se ne primi je oko 20000eur. Ne moze manje od 50000po hektaru, a moze skuplje od toga.

                Inace bez sistema navodnjavanja i mrza za grad imas velike sanse da propadnes i pre prvog roda.

        • G. Mišo,
          veličina pojedinačnih parcela u poljoprivredi nije udarni parametar, ona se rešava putem komasacije, arondacije i drugih instrumenata zemljišne politike, koja u Srbiji definitivno ne postoji.

          Površina u posedu poljoprivrednog preduzeća(1) je odlučijići faktor u poljoprivredi.

          Na primer prosečna obradiva površina koju poseduje poloprivredno preduzeće u Holandiji je u:

          2000 g. 20 hektara
          2006 g. 24 hektara

          Izvor CBS, Centralni Biro za Statistiku.

          Zašto se u Srbiji još uvek za poljoprivredno preduzeće upotrebljava relikt(pojam) „poljoprivredno Gazdinstvo,“ nije jasno? Zašto se insistira na utisku da je Seljak Gazda? Svako normalan zna da reč seljak označava profesiju, zanimanje ili poziv. Gazda(mađ.) naprotiv označava društveni status iz prohujalih vremena! Kakve veze imaju u glavama zakonodavaca i populusa jedan istorijski relikt i moderno zanimanje poljoprivrednik?

          Uzgred vidim da niko i ne spominje kolika je energetska vrednost (potrošnja) poljoprivrednih preduzeća a koja je jedan od najvažnijih faktora razvoja same poljoprivrede, i u čijoj direktnoj zavisnosti je i produktivnost ovih preduzeća.

          Niko takođe ne ukazuje na petro-hemijsku zavisnost današnje visoko industrijalizovane proizvodnje hrane, niti istu povezuje sa reformisanjem i razvojnom politikom srpske poljoprivrede!? I tako mogu dalje….

          Održivi razvoj poljoprivrede nije samo pitanje vode kako linkovani artikal u „Politici“ pretendira da nasilno
          naturi, već i stepen Genetske Manipulacije koji artikal u „Politici“ pritajeno, u zadnjem pasusu najavljuje? Da je Monsanto preko MK Kostića prisutan u Srbiji nije poznato izgleda samo Ministru Srpske Poljoprivrede

          Poljoprivreda je kompleksan pojam a koliko vidim niko se njim ne bavi studiozno, racionalno i organizovano, a dati poljoprivredu na upravljanje advokatima je dizastrozno.

          Kao i obično od decenije do decenije neko se seti da je „hrana naša nafta,“ posle toga: „poljoprivreda je naša Njaveća Šansa,“ pa je od Šansi preko Velikih Šansi(škriljci, hrana, energija….u beskonačnost) do Naših Najvećih Šansi…. samo jedan korak u neverovatnom samoobmanjivanju kako vlasti tako i naroda.

          Od ovog samoobmanjivanja niko nema ama baš nikakve koristi. Svaka šuša(izvinjenje na izrazu) smatra svojom obavezom da makar jednom nedeljno objavi u brljotinama od štampe da je pronađena Nova Najveća Šansa Srbije u ovom ili onom.

          Od tih, Šansi, Velikih Šansi i Najavećih Šansi, ozbiljne ljude već boli glava, dok poslovni ljudi okreću glavu ka ozbiljnim partnerima koji ne blebeću o Šansama već sprovode u delo čak i ono što nema nikakvu šansu.

          Jednostavno treba sa reči preći na dela, ako hoćete da vas neko ozbiljno shvati. Postignuti pozitivni rezultati su najbolja ocena i promocija bilo čijih mogućnosti, a umesto trabunjanja o Šansama treba svetu pokazati da nismo zaboravili da radimo.

          cerski

          (1)Zakonska definicija poljoprivrednog preduzeća kao ravnopravnog pravnog i ekonomskog subjekta u ekonomskom i pravnom saobraćaju, znači izjednačavanje na mnogim planovima privrede i poljoprivrede.

          • Zaboravite Holandiju dok nam ne objasnite gde da nadjemo bar 2 milijarde eura za subvencije koliko Holandija subvencionise svoja poljoprivredna gazdinstva,
            Profitabilna poljoprivreda zahteva velike povrsine po radniku, jos pre 30 godina se ucilo da 10h pod kukuruzom zahteva 22 radna dana godisnje. Savremena tehnologija (robotizacija) je to smanjila na manje od 10 dana.
            Ne moze se ziveti od ratarstva na 3h (u Srbiji) ili 26h (u Holandiji) bez subvencija.
            Kod mene u Rostovu jedan traktorista sa 5 robotizovanih traktora je poorao parcelu od 1950h, zato je zitarski kombinat u Rusiji profitabilna firma i ne trebamo subvencije.

            • G. Mišo, u NL ne postoje poljoprivredna gazdinstva, postoje poljoprivredna preduzeća, koja imaju ista prava i obaveze kao i svaki drugi pravno privredni subjekt.

              U Holandiji ipak mala poljoprivredna preduzeća žive i postoje na spomenutoj površini BEZ SUBVENCIJA države.

              Što se tiče pitanja gde Srbija da nađe 2 mlrd. za subvencije ja bih rekao da je u pitanju pogrešan prilaz funkciji subvencija. Subvencije su jednokratna pomoć u razne svrhe i nikada se na koriste kao sredstva razvoja privrede ili poljoprivrede.

              Sredstva Razvojnog Fonda se koriste za takve potrebe a razvojni fond nema nikakve veze sa subvencijama. Kako se formira Razvojni Fond je drugo pitanje.

              Sve što se učilo pre 30 godina je prevaziđeno u tehnološkom smislu reči.

              cerski

          • Poljoprivredno gazdinstvo je ispravan naziv, jer seljak nije proleter, nego vlasnik sredstava za proizvodnju (sitno burzoaski element).

            • G. MIšo to su Marksove definicije, a njihova relevantnost je odavno stavljena na preispitivanje i oborena.

              Sve do početka neoliberalne „Revolucije“ 1980 godine, u Zapadnoj Evropi nije bilo proletera, sada deset godina po završetku neuspešne „Revolucije“ klasa proletera je ponovo u nastajanju.

              Sredstva za proizvodnju, kako ih Marksizam definiše, odavno nisu garancija bilo kakvog privilegovanog statusa u društvu.
              I ta činjenica je eksperimantalno dokazana nebrojeno puta.

              Uzgred društvo je napredovalo od Marksa na ovamo, a ljudi su do skoro bili ljudi a ne elementi pa makar i buržoaski.

              I da završim ako mislite da je neki vlasnik, recimo hotela ili fabrike, buržuj, zato što poseduje hotel ili fabriku onda je to sa aspekta Marksističke ideologije u redu, sa aspekta Ekonomije se radi o privredniku koji jedva sastavlja kraj sa krajem, a mnogi u svojoj borbi za opstanak i pored vlasništva nad sredstvima za proizvodnju propadaju.

              Dakle zemljoradnik je profesija nekog čoveka koji se kako sam naziv govori bavi zemljoradnjom a ne sitno buržoaski elemenat.

              Tvrditi za seljaka da je Gazda, ili sitno buržoaski elemenat, je izvan našeg vremena i predstavlja jezički a i ekonomsko pravni relikt.

              I da primetim nisu Ekonomske i druge Nauke u službi ideologije, već u službi ljudskog društva i za bolju budućnost celog čovečanstva, a ne jedne političke kaste pa ma ona sebe nazivala i Komunističkom.

              cerski

    • G. Mišo,

      2012 je suma za subvencionisanje agrarnog sektora u EU
      iznosi 44 milijarde evra ili 1/3 ukupnog budžeta EU.
      Gledano u odnosu na broj stanovnika lako je videti da to i nije prevelika cifra po stanovniku EU.

      Na drugoj strani uzimajući u obzir kolika su sredstva ušla u Srbiju od oktobra 2000 godine, jedno se može konstatovati da je umesto strukturnog razvoja menadžmenta poljoprivrede i privrede na bazi pristiglih sredstava u Srbiji razvijana birokratija, državna administracija a ostatak trošen u neprivredne delatnosti. Državom se upravlja nedomaćinski a kakav takav socijalni mir se održava zaduživanjem u inostranstvu, koje se opet koristi za potrošnju. Da ovome ima kraj tek se sada skromno primećuje uz nastavljanje istog pogubnog management modela.

      Priče o liberalizaciji tržišta u državi u kojoj postoje uvozne kvote i slični mehanizmi nisu ni za malu decu, a odrasle i ne interesuju.

      Ukratko liberalizacijom tržišta se u ovim uslovima ništa ne postiže, ona je čak i nepoželjna iz već postojećih i prekasno shvaćenih razloga.

      Eventualni novi investicioni talas, treba bazirati na vlastitim mogućnostima a ne zaduživanjem u inostranstvu.

      Ukratko od veoma bogate zemlje Srbija je postala prosjak zahvaljujući pogubnom managementu državom, privredom i poljoprivredom.

      cerski

      • Oni imaju industriju i imaju od koga da uzmu da bi izdrzavali poljoprivredu, kod nas poljoprivreda mora da bude profitabilna i stvori akumulaciju. Ja ne kazem da ona ne moze da donese profit, ali tvrdim da ne moze na ovaj nacin. Nema savremene poljoprivrede na 3h.
        Svi traze sto vecu produktivnost u industriji, a smatraju da bilo kakav rad u poljoprivredi treba da bude profitabilan, a to trziste ne prihvata. Onda bi nasi maenstream ekonomisti da uvedu carine na uvoz, a tim postizu samo to da je cena hrane u Srbiji enormno visoka i pocinju da izgladnjuju narod.

        Cena secera u Rusiji je 26 rubalja za kilo i to u malloprodaji (oko 65 din) ulje je ispod 100 din. Cene su skoro duplo nize, a ovakve cene u Srbiji su posledica monopola tri proizvodjaca: Koleta, Peconija i Viktorija grupe i dok njih ne unistis hrana ce samo poskupljivati.

        Nedavno je bio tekst o konkurentnosti privrede gde je Srbija u tacki monopolizacije trzista zauzela 137 mesto od 144 drzave i tad su se svi zgrazavali, a kad kazes da se to moze promeniti samo unistavanjem monopola ili stavljanjem pod drzavnu kontrolu nasi vajni ekonomisti se opet zgrazavaju.
        Ja stvarno ne znam kako se drugacije boriti protiv monopola ili sadasnje monopole stavis pod drzavnu kontrolu ili dozvolis uvoz i tako snizis cene.

        • G. Mišo,
          u samoj Holandiji a i drugim kapitalističkim državama je prelivanje iz šupljeg u prazno onemogućeno na razne načine.

          Zavisno od načina posmatranja poljoprivreda ima izuzetno visok akumulacioni stepen i nije joj potrebno prlivanje iz industrije, što je uostalom i zakonski onemogućeno.

          Kako po pitanju razvoja poljoprivrede funkcioniše preraspodela je drugo pitanje a da funkcioniše na približno isti način kao i u privredi je poznato.

          Monopoli su u Srbiji kao i drugde veštački kreirani i o tome su napisana brda literature, pa nema potrebe da to ovde spominjem, kako se ukidaju je pitanje pravne države i upravljanja istom(Non Profit, Policy i Fiskalni Management).

          Ukidanje monopola zavisno je od sposobnosti društva da upravlja samim sobom, a to se obično radi preko nacionalne države ili u EU kontrolom i upravljanjem iz supranacionalnog centra. Da su ovi supranacionalni centri podložni lobiranju i moje mišljenje o samom lobiranju sam napisao u odgovoru g. saši-milojeviču.

          cerski

          • Oni mogu da oporezuju industruju i delom prikupljenog poreza izdrzavaju seljake, mi to nemozemo.

            • Mislim da je nasem poljoprivredniku danas mnogo potrebnije da ga drzava scuva od spekulanata i raznoraznih monopoista ,nego da ga subvencionise,ili mu daje monopolski polozaj.Zabranom izvoza koja je na snazi stite se preradjivaci i monopolisti ,a poljoprivrednici teraju u bedu.Ovo se mnogo puta do sada desavalo i rezultirace jos vecom degradacijom poljoprivrede.
              Ono sto bi drzava morala da odmah ucini,to je da dozvoli slobodnu prodaju poljoprivrednih proizvoda(izvoz)cime ce se i domaci peradjivaci naterati da deo ekstraprofita daju proizvodjacima.Na ovaj nacin seljak ce doci do novca i poboljsati sopstvenu proizvodnju.Nema razloga da se drzava plasi i brine za seljaka,nije to nikad radila,pa zasto bi sada

  3. Nasi poljoprivrednici masovno koriste jeftine hemikalije. Tesko bi ti proizvodi prosli bilo koji test kvaliteta. Izbegavaju skuplje cije negativno dejstvo prestaje vrlo brzo posle tretiranja.

    • Ne koriste oni nista a kamoli preparate sa malom karencom,otud i nizak prinos.. Sumjam da ima vise od 1% proizvodjaca sa biloskom zastitom. Jednosavno se ne isplati…

      • Nazalost sa ovim moram da se slozim.Hemijski preparati su veoma skupi za domaceg proizvodjaca,a od kad su unistili Zupu Krusevac i Zorku Sabac,uvoznici zidaju cene kako hoce,tako da se u proizvodnji koristi samo minimum hemije.Inace,taj sistem organske hrane i bioloske zastite je malo precenjen,vise je stvar marketinga,nego sto je ostvariv u praksi, i masovnoj proizvodnji.

  4. Poljoprivreda, kao i sve ostalo u zemlji deli sudbinu usvojene ideoloske matrice. U zemlji gde 97 posto ljudi zeli da radi u drzavnoj sluzbi, sve se odvija pod moranje. Seljak i privatnik se tretiraju kao neprijatelji, a u najboljem slucaju kao civili. Sto bi neko razmisljao o privredi i poljoprivredi kada preko noci moze da zavrsi nekakav menadzment i preko veze se zaposli u javni sektor ili banku.
    Evo, pre neki dan javljaju da je neki direktor u Nishu pred izbore u komunalno preduzece zaposlio 39 ljudi. I ko je onda lud da sadi rani paradajz i lubenice?

  5. Srpska Iluzija o Privatniku

    Godinama provlačen kroz ideološku ostrašćenost, preko ideološke indokrinacije, a prihvaćen od širokih masa kao nešto posebno, pojam privatnik je ostao u svom prvobitnom značenju iz davnina i ostao sinonim za Gazdovanje, bogatstvo, moć i privilegije. Srbija je podeljena na za i protiv Privatnika,

    Bez ikakve potrebe, a baziran na kolektivnim i još više na individualnim predstavama, pojam privatno, se još uvek ne vezuje za svoje moderno značenje, već za ostaje u svom iskonskom stotinu godina prevaziđenom značenju

    U modernom značenju ovaj pojam (privatno), označava ne samo u najmanjoj meri vlasnički odnos, već i dobro poznatu individualnu(privatnu) inicijativu, kao osnovni pokretački mehanizam društva.
    Ovako definisan pojam privatno/a/i, dakle označava inicijativu individualnog tipa a ne vlasnički odnos u materijalnom smislu reči. Da je ovim klasični Gazda oteran u Istoriju je jasno u svim kapitalističkim društvima.

    Nasilno proteran, iz srpskog društva na polju privrede i poljoprivrede a i društva i države, u dobu samoupravljanja, pojam privatno postaje sinonim zla protiv koga se treba boriti, anatemisati isticanjem kolektivnih prednosti, kako u vlasničkim tako i u društvenim odnosima.

    Istovremeno ovom kolektivizacijom iz rečnika srpskog jezika proteruje se i pojam privatna inicijativa, koji označava idividualnu inicijativu a koja interpretacija, pojma privatno, u Zapadnom društvu postaje ne samo dominantna, već privatna-individualna inicijativa postaje osnovna pokretačka snaga društva.

    U današnjoj Srbiji još uvek teško oboleloj od nedostatka „privatne“ inicijative, koja nije ništa drugo do individualna inicijativa, izostanak tzv. „Društvene Tranzicije,“ koja je obećana, a nikad sprovedena, pojam individualna inicijativa je sveden na divlju privatizaciju svega materijalno vrednog. Nasuprot ovoj privatnoj inicijativi u prisvajanju društvenog kapitala, na polju uvođenja individualne inicijatiive kao osnovnog pokretačkog mehanizma društva nije učinjeno ništa. U samom srpskom društvu pojam privatna inicijativa ostaje u svojoj predhodnij negativnoj formi. Kolektivna „zabrana,“ ostaje na snazi a individualna(privatna) inicijativa je dakle još uvek negativna društvena pojava. Obično se karakteriše kao nepoželjno „talasanje“ pojedinih građana.

    Suprotno tome Zapadni sistem je tokom sredine prošlog veka shvatio važnost redefinisanja i pojam privatno stavio u njegovu pravu dinamičnu formu tj. u inicijativu, što će reći u društvenu, a ne vlasničku kategoriju. U ovoj evaluaciji pojma privatno, je vlasnički odnos izgubio ulogu negativnog deskriptora u proizvodnim odnosima i postao pozitivan društveno prihvaćen deskriptor samih međuljudskih odnosa.

    U Srbiji (i drugim ideološki indoktriranim društvima), pojam privatno, se i dalje vezuje za vlasnički odnosno svojinski odnos, dok je njegov značaj osnovnog društvenog pokretačkog mehanizma, izražen u deskripciji individualna ili privatna inicijativa, potpuno izostao.

    Razlog mnogih problema u srpskom društvu(i drugim ideološko indoktriniranim društvima) je upravo u nedostatku spoznaje razlike u značenju pojma ‘privatno,’ koji, još uvek, u svojoj formi i deskripciji iz 19 veka, označava vlasničko izrabljivački odnos buržoaskog načina privređivanja, deleći srpsko društvo na novu buržoaziju privatnike, i obespravljeni lumpenproletarijat, kao i ovom podelom diktirane društvene odnose(Marks). Da je moderno kapitalističko društvo ovo prevazišlo, nije ni potrebno navoditi, a upravo je ova diferencijacija bila zaslužna za prelazak na viši nivo i i dalji opstanak samog kapitalističkog društva.

    Najbliži vid vlasničkih odnosa društvenoj svojini, je korporativna svojina, koja nema individualnog titulara i koja nije ništa drugo do kolektivna svojina bazirana na individualnoj svojini, čitaj privatnoj ili individualnoj inicijativi u prisvajanju jednog dela(akcije) kolektivnog korporativnog kapitala.

    Ovo znači takođe da promoteri privatnog u Srbiji uopšte ne shvataju da je funkcija, klasičnog Gazde i njegove ‘privatne prćije’ iz buržoaskih privrednih odnosa 19 veka, u modernom kapitalizmu nestala, evaluirala, postala podruštvljenjena a da suštinu novih odnosa diktiraju društveni mehanizmi a ne vlasnička pozicija bazirana na svojini nad kapitalom. Ukratko Privatni svemoćni gazda je nestao svuda samo ne i u dojučerašnjim samozvanim komunističkim društvima.

    Privatna svojina, nad sredstvima za proizvodnju, ne pruža više svemoćnu diktaturu nad svojinom(1), a još manje nad tzv. radnom snagom (pogrdni naziv). Ovo je pravno diferencirano u konkretnim zakonima u EU državama koji Ugovor o Radnom Odnosu, već decenijama ne smatraju striktno Najamnim Ugovorom. Ali to je već druga tema.

    Ukratko na početku 21 veka odnosi u Srbiji osobito u privredi ali i u društvu i državi, sve više liče na odnose u prvoj polovini 19 veka, a koje su posledice ovih odnosa piše u Istoriji.

    cerski

    (1) Iz ovoga proističe stalna zabuna oko pojma „službena zloupotreba.“ Ova pravna kategorija je implementirana u zakonodavstvo skoro svih kapitalističkih država.

  6. Vidis, Miso, evo sad u dnevniku javljaju da je u Novom Sadu, pred izbore u javna preduzeca primljeno preko noci 500 ljudi. Od toga gomila u Zelenilo. U Vojvodini, zitnici, ako ti primis 500 ljudi u javni sektor, zar stvarno mislis da je neko lud da ide da obradjuje njivu, osim ako bas mora, ako nema vezu i nije u partiji? Sta mislis kako je tek u krajevima gde zemlja nije plodna?

    • Mile nisu ljudi krivi sto im treba posao, to je namestaljka stare vlasti u NS da sto vise oteza zivot novoj. Zato napadaj politicare sto su napravili takav sistem, a ne nezaposlene kojima je u ovoj drzavi najteze.

      • Miso, ne razumes poentu, na zalost. Poenta je da vladajuca garnitura kroji pravila, a da se narod orijentise prema tim pravilima. Ako vladajuca garntitura decenijama postavi na pijedesetal odredjen sistem vrednosti, svi u drzavi ce to da slede. Kod nas je stvar prestiza vec decenijama rad u drzavnoj sluzbi, a sve van toga je ravno potpunoj propasti i to vazi za vecinu ljudi. Hocu da kazem dok ovim drustvom ne zavladaju druge vrednosti, od napretka nema nista. Otud su ovakvi potezi pogubni za mentalno stanje nacije, jer se svi van drzavnog sektora osecaju kao gradjani drugog reda. Nekada se velicao rad, a danas se velica posao u drzavnoj sluzbi, a rezultate vidimo.

Оставите одговор на milojevic Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *