SRPSKI IZVOZ HRANE U RUSIJU

Poslednjih dana vlada euforija o velikim potencijalima izvoza hrane iz Srbije u Rusiju posle odluke njihovog predsednika da se zabrani uvoz hrane iz zemalja Evropske unije i onih zemalja koje sleduju politiku sankcija prema Rusiji.

Ta euforija koja ovde vlada (kod nas je uvek tako jer emocije uvek nadvaldaju razum) nije potpuno bez osnova ali sa jednom velikom distinkcijom da Srbija ne može biti Rusiji strateški pertner kako se često naglašava u izvozu hrane, a da Rusija  Srbiji u tom pogledu može biti strateški partner.

Podaci o spoljnotrgovinskoj razmeni  idnustrijskih prehrambenih proizvoda i prozvoda niske faze prerade sektora poljoprivrede u  poslednjih 12 meseci najbolje mogu potvrditi navedene konstatacije.

 

Izvor:trademap.org

Ukupan uvoz hrane u Rusiju je u poslednjih dvanaest meseci iznosio 40 milijardi dolara. Najveće učešće u uvozu imaju: meso sa 6 milijardi, voće (kruške i jabuke) 6,1 milijarda, mlečni proizvodi 4 milijarde, povrće 3 milijarde, ribe i ljuskari 2,9 milijardi, industirjski preradjeni proizvodi za ishranu 1,7 miolijardi, pića 3 milijarde i sl.

Izvoz Srbije u Rusiju istih proizvoda je u prethodnih godinu dana bio 245 miliona dolara ili 0,61% ukupnog ruskog uvoza.

 

Izvor: isto,

Najviše je izvezeno sirovog voća, jabuke i kruške za 135 miliona dolara, ali je to samo 2,2% ruskog uvoza ove tarifne grupe. Jedino je jo vredno pomena povrće sa 15 miliona dolara i meso sa 8 miliona ali zbog skandala koje je morao da pegla i srski ministar trgovine u ovoj grupi proizoda teško da možemo nešto više očekivati. Tu su i mlečni proizvodi sa 23 miliona dolara. Ostale tarifne grupe nije vredno ni spominjati, jer su u ruskom uvozu na nivou statističke greške.

Kakvi su potencijali povećanja izvoza.

U svakom slučaju može doći do izvesnog povećanja kod nekih kategorija dobara ali spektakularnih promena ne može biti jer:

Nemoguće je da jedna mala zemlja sa uništenom i devastiranom poljoprivredom može u kratkom roku odgovoriti na zahteve tako velikog tržišta (u teroiji spoljne trgovine poznat odnos razmene male i velike zemlje);

Nemoguće je odgovoriti na povećane zahteve velike zemlje u kratkom roku jer glavni izvozni proizvod je na izmaku i čeka se nova berba (jabuke i kruške) nažalost prinosi su limitirani i ne podležu povećanjem u kratkom roku (jedino povećanje zasada,  a to traje 3-4 godine do punog roda)

Srbija je uništila katastrofalnim konceptom privatizacije velike poljoprivredne i prehrambene sisteme (prerada voća i povrća, sokova, kiselih programa i sl.)

Veliki prehrambeni sistemi (Dijamant, Vital, Imlek, poljoprivredni sistemi, šečerane i sl.) su davno u privatnim rukama i naravno da je odluka vlasnika kako će i gde svoje proizvode plasirati. Njih ni do sada nije ograničavalo ništa da povećavaju izvoz.

Postoji opravdana bojazan da u slučaju većih isporuka Rusiji u slučajevima ograničene ponude dodje do rasta domaćih cena hrane bar do nivoa izjednačavanja sa onim na ruskom tržištu (setimo se slučaja jagoda od pre godinu dana kada su na domaćim pijacama usred sezone bile 200 dinara jer su navodno ruski kupci otkupili svu našu sirotinju od prinosa po zagarantovanim cenama od 1,8 dolara.

Dakako da odluka predsendika Rusije nije ishitrena jer i sada Rusija već uveliko za svoje strateške proizode (meso, mleko, voće, povrće ima strateške snabdevače van zemalja Evropske unije (Brazil  Argenitna i Paragvaj za meso i ostale proizvode animalnog porekla, Turska, Ekvador, Južna Afrika, Novi Zeland, Egipat, Čile za voće, povrće, vina i sl.) Te zemlje su preko 70% u ruskom uvozu osnovnih prehrambenih proizvoda.

Prema tome potencijala ima ali oni zbog defektnosti našeg ekonomskog sistema ni izbliza ne mogu biti valorizovani. Reče Ministar trgovine da su potencijali izvoza hrane u Rusiju 300 miliona dolara. To je beznačajno jer sada izvozima 254 miliona.

Da li će ceh ovih potencijala platiti domaći potrošači kroz veće cene voća, mesa, preradjevina i sl. ostaje da se vidi u  narednom periodu. Drugo je pitanje izvoznih cena odnosno isplativosti jer je uvozna cena svinjskog mesa u Rusiju u proseku 3,2 dolara, junetine 5,05 dolara, jabuka 0,58 dolara, krušaka 1,1 dolar po kg i sl. Ipak je domaće tržište eldorado…

 

7 komentara

  1. Da ali ne moze takvo stanje ostati doveka…Trenutno smo posmatraci i delom ucesnici promena koje se desavaju na trzistu .EU ce sve manje uvoziti pre svega prehrambene proizode ali i ostalo sto zbog svojih viskova sto zbog finansijske nestabilnosti unutar drzava clanica.
    Srbija ce to konkretno osetiti na malini vec u ovogodisnjem rodu.

    Tanki smo za Rusiju to stoji ali to je jedini,realni,najbrzi i najizvesniji put ka, ako ne privrednom oporavku ono bar opstanku u nekom odrzivom statusu. Tu nema dileme.

    E sad da li ce politicki dunsteri uspeti da preseku tu granu na kojoj sedimo to je drugo,u to ne sumnjam.. Samo cekam esklaciju sukoba na relaciji predsednik-premijer i eto nas pred novim izborima…

    A dotle zamajavanje sa Arapima,Kinezim i inim cudesima ce zaokupljati paznju sludjenog naroda..

    Ne bi me cudilo da uskoro imamo visesatnu objavu na svim kanalima nacionalne frekvencije koja obrazlaze razloge zbog kojih premijer vise nece da se igra politike..

    Dotle kupac u Srbiji ne moze da nahvata 7000 vunenih brava jer se vascela Srbija bavi izgradnjom Beograda na vodi..i juri razne ubice ,secikese ,narkodilere ,manijake a vidim da su poceli i da savatavaju Ruse ?1? Tako da sumnjam da ce Putin smeti da dodje u Srbij jer kako stvari stoje uhapsicemo ga zbog malverzacija u privatizaciji..

    Srbija je ovo ….bre..

    • Odličan komentar gosn. Darko
      Pitam se, koliko se naši preci prevrću po grobljima, kad ovakve potomke imaju?
      Kada je predsednik Srbije bio u Kini policija je opkolila kineski TC na Novom Beogradu na ime borbe protiv sive ekonomije! Ima li tako hrabre države i mudre politike još na ovoj planeti da se tako nešto uradi, dok je njen najviši predstavnik u Pekingu?!
      Ovde se ubija svaka mogućnost da išta krene na bolje i to me vodi u potpuni nihilizam.
      Ići ću u crkvu u Šabac, valjda ću i do Zejtinlika da molim pradede da mi oproste ako su se zbog mene prevrtali.
      Za sve ostalo postoji, i postojaće arhiva, ko je šta bio, mislio, radio… Da naši potomci mogu da sude o nama i našem vremenu.

      • To bi tako bilo u nekoj normalnoj drzavi ali u Srbiji nece biti potomaka!! Nece imati ko da cita ,analizira i sudi..Bice samo jedan starac koji se drzi za sljivu i u ruci drzi pergament o proslosti Srbije…

        A zna se kako zavrsi papir u ruci starca koji se drzi za sljivu sa grcom na licu i pogledom uprtim u daljinu..

  2. Zasto Evropa ili Rusija, zasto ne Afrika, Bliski Istok…

Оставите одговор на Darko Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *