Javni dug Republike Srbije

Javni dug predstavlja zbir svih obaveza koje jedna država prihvati kao svoje i dogovori njihovo vraćanje. Srbija je specifična zemlja po tome što se pod ovu kategoriju može svašta podvesti: stara devizna štednja, obaveze društvenih, državnih i privatnih kompanija i banaka, zaduživanje radi tekuće likvidnosti. Možda je samo ovo poslednje pomenuto najvažniji razlog za postojanje i finansiranje javnih dugova u većini zemalja u svetu.  Srbija je kraj 2000. godine završila sa dugom od 14,2 milijarde evra, koji se sastojao od domaćeg u iznosu od 4.108 miliona i spoljnog od 10.059 miliona evra. Oba duga su predstavljala socijalizaciju dugova preduzeća i banaka iz devedesetih godina, jer država nije bila u poziciji da se zaduži ni u zemlji ni u inostranstvu. Domaći dug je najvećim delom predstavljao obavezu po osnovu “stare devizne štednje”, uključujući kasnije štednju u privatnim bankama gazda Jezda, Dafina i sličnih, dok je spoljni dug predstavljao obaveze prema klubovima poverilaca i druge dugove koje je država preuzela na sebe.

Nakon što ih je sve preuzela na sebe, država je u aranžmanu sa MMF-om, od kraja 2000 do početka 2006 godine prošla kroz proces bankrota. Obaveze prema Londonskom i Pariskom klubu poverilaca su smanjene, dok je dug Svetskoj Banci priznat u celini. Celina duga svim poveriocima podrazumevala je kamatu i zateznu kamatu kreditorima od 1992 godine, uprkos činjenici da je Srbija bila sprečena da servisira svoje obaveze, ali o toj temi postoje napisani tekstovi, nama ovde ona nije tema.

Tema nam je kretanje duga nakon 2000 godine. Njegova vrednost je smanjivana do izbijanja ekonomske krize 2008 godine, što zbog otpisa dugova koji su izvršeni, tako i usled redovne otplate domaćeg duga po osnovu stare devizne štednje.

Od kraja 2000 godine do juna 2008 godine, u 90 meseci, javni dug Srbije smanjen je za 5.543 evra, što predstavlja prosečno mesečno smanjivanje za 61,6 miliona evra. Najniža vrednost u junu te godine (a tada je formirana nova vlada ZES-SPS-JS-PUPS) iznosila je 8.623,6 miliona evra, a sadržala je unutrašnji javni dug, u iznosu od 3.249 miliona evra, spoljni javni dug, u iznosu od 4.515,8 miliona evra, i indirektne obaveze u iznosu od 858,8 miliona evra. U tom trenutku struktura javnog duga izgledala je prilično jednostavno: najveći deo domaćeg duga (2.906 miliona evra) činila je stara devizna štednja, u spoljnom dugu je najviše obaveza bilo prema Svetskoj banci (1.596 miliona), Pariskom (1.625) i Londonskom (681) klubu poverilaca, dok su indirektne obaveze bile prilično usitnjene na projekte javnih preduzeća i lokalnih samouprava.

Od tada je struktura javnog duga visoko diversifikovana pa, na primer, u domaćem javnom dugu imamo dugoročne hartije od vrednosti emitovane na domaćem tržištu u dinarima (2.774 miliona evra), staru deviznu štednju (1.875 miliona), dugoročne hartije u evrima (869 miliona) i još 23 obaveze i kredita domaćim bankama. Podaci su iz oktobra 2012 godine.

Osim ukupne vrednosti javnog duga, relevantne parameter predstavljaju visine i vrste kamatnih stopa (fiksne ili varijabilne), ročnost i dospeća, ali obuhvat svih važnih informacija zahtevao bi mnogo više prostora, ili knjigu samo o javnom dugu.

6 komentara

  1. Bice jos gore. Apsolutno ne verujem u podatke iz 2013-e.

  2. Ispada da ce3mo ove godine smanjiti javni dug, bar po tabeli. Medjutim izvesno je da cemo ga povecati za bar 1,5 milijardi.

  3. Podaci su iz januara pa su nerelevantni

  4. Промет робе у трговини на мало у Републици Србији, у јануару 2013. године у односу на јануар 2012. године, већи је у текућим ценама за 1,9%, а у сталним ценама је мањи за 9,3%.
    У јануару 2013. у односу на децембар 2012. године, промет робе је мањи у текућим ценама за 26,1%, а у сталним ценама за 26,2%.

  5. Десезонирани индекс индустријске производње за јануар 2013. у односу на децембар 2012. године показује да је за индустрију – укупно остварен пад индустријске производње од 0,5%, и да је за Прерађивачку индустрију остварен пад од 0,4%.
    Десезонирани индекс индустријске производње за јануар 2013. године, у односу на просек 2012. године, за индустрију – укупно показује да је остварен раст од 1,6%, а за Прерађивачку индустрију раст од 0,4%.
    Производња малих предузећа (број запослених мањи од 50) која нису обухваћена редовним статистичким истраживањем прати се на узорку изабраних јединица из сектора прерађивачке индустрије. Када се укључи оцена индустријске производње малих предузећа из узорка, индустријска производња у јануару 2013. године, у односу на просек 2012. године, код укупне индустријске производње мања је за 10,1%, а код Прерађивачке индустрије мања je за 22,5%.

  6. Uhvatise Dinkica u lazi…

Оставите одговор на Mile Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *