SRBIJI PRETI DEMOGRAFSKI SLOM: Groblja postaju pretesna!

U Srbiji nestaje svako četvrto selo! Kada se ugasi škola sve se ugasilo u selu. U mnogim selima se pitaju ko će biti poslednji da ugasi svetlo! Sada je potrebno spašavati varošice! Samo prošle godine 55.000 bilo je manje rođenih u odnosu na mortalitet, a to je trend koji nam govori da je u Srbiji oko 180 stanovnika manje svakog dana ili oko 65.000 godišnje. U Srbiji se rodi 100.000 godišnje manje beba nego pre 70 godina, problem su ekonomski i stambeni uslovi! Ako se ovakvi trendovi nastave u Srbiji će već za tri decenije biti samo 4,5 milna stanovnika

Branislav Gulan

Drastičan rast smrtnosti u Srbiji bio je u 2020. godini! Prošle 2020. godine u Srbiji je rođeno samo 61.693 dece, što je za 2,8 odsto ili 1.791 manje nego u 2019. godini kada je rođeno 63.484 beba, objavio je Republički zavod za statistiku. Samo u tri prošlogodišnja meseca i to u januaru, junu i septembru rođeno je više dece nego u istim mesecima 2019. godine, dok je u svim ostalim mesecima zabeležen manji broj rođene dece. Lane, 2020. godine je umrlo više od 116.000 ljudi, što je za 13, 9 odsto ili 13.991 više nego 2019. godine. Najveća razlika u broju umrlih zabeležena je u decembru. Naime, u decembru 2020. godine je umrla 17.321 osoba što je skoro duplo više nego u decembru 2019. godine, kada je umrlo 8.803 ljudi. Veoma su nepovoljni i novembarski podaci, jer je u novembru prošle godine takođe umrlo više od 10.000 ljudi, tačnije 10.835 što je za 2.843 više nego u istom mesecu godinu dana ranije 2019. godine.

U vremeu od 2006. do 2016. godine broj stanovnika u Srbiji je po osnovu prirodnog priraštaja smanjen za oko 385.000! Stopa prirodnog priraštaja u Srbiji iznosi – 5,1 promila (smanjemja je za 0,2 promila u odnosu na 2015. godinu). Od ukupnog broja opština (njih 169), stopa prirodnog priraštaja u 2016. godini pozitivna je samo u pet opštona: Sjenica, Novi Sad, Preševo, Novi Pazar i Tutin.

Od ukupno 2,5 miliona domaćinstava u Srbiji, čak svako četvrto čini samo jedan član! Najbrojnija su domaćinstva u centralnoj Srbiji, gde je prosečno po 3,06 članova.

Pream istražianju ,,Global politiks’’ Srbiaj je prva u vrhu lestvice po padi populacije,a isrped nje su, kao tri jedine evropske zemlje koje bi mogle da izgube više stanovnika od naše u naredne tri deceniej jedino Letonija, Litvanica i Moldavija.

Prema podacima kikindske Matičarske službe za 2010, 2015, 2019. i 2020. godinu, u selima je rođeno ukupno pet beba, a poražavajući je podatak da je lane u mesnim zajednicama bilo 167 umrlih, dok su svet ugledala samo četiri nova stanovnika. U kikindskim selima lane je bilo 40 puta više umrlih od rođenih, objavile su Novosti. Dakle u 2020. godini je izgubljena je jedna velika varoš, veličine Šapca. Ali, to nije samo prošle godine, nego se dešava svake godine! Do sada smo neuspešno spavašavali sela, a sad treba spašavati varošice. Akciaj je pokenta 2017. Godiejn kda se krenulo sa projektom ,,500 zadruga u 500 sela’’. Do da je osnjovano 956 novih zadruga. Pored toga za tri godien 152 stare i nove zadruge su  dobiel bespovratno 1,7 milijardi dianra. To je bial dikretna pomoć za opstanak i ostanak tih zadruga i boljitak za 6.120 seoskih porodica. Odnosno boljitak je osetilo više od 30.000 žitelja Srbije. Sad se očekuju i rezultati konkrusa bepovraten podele 500.000 dinarsa. To je treabalo da bude prošle godine, ali je sprečila korona. Konkurisalo je oko 300 zadruga, a očekuje se da će pomoć dobiti oko 50 do 60 starih i novih zadruga. Akciju je 2017. godine pokrenuo i uspešno je vodi ministar za brigu o selu Milan Krkobabić. Cilj akcije je da se zaustavi odlazaka iz sela i da se vrati život u njih. A, danas 1.000 sela, ili svako četvro nema prodavnicu, više od 500 njih put sa svetom, u njima je i oko 200.000 praznih kuća… I tu je pokrentuta akcija i odvojeno je oko 500.000 diarna za otkup prvih 400 kuća. Ugovori su ptopsiani za podleu prvih 14, a uskro se očekuej za još 100 kuća-. Njih dobioajju ljudi do 45 godian saroi koji hoće da žive I rad ena selu.

Iako se rođenje dece oduvek smatralo jednim od najradosnijih događaja, statistički podaci pokazuju da se na taj korak odlučuje sve manje stanovnika, recimo, istražianej pokazuje – Kikinde. Da se rađa sve manje dece, potvrđuju brojke Matičarske službe u ovom gradu. Crna demografska slika najizraženija je u svih devet sela kikindske opštine. U 2010. i 2019. nije rođeno nijedno dete, dok je u 2015. i lane svet ugledala jedna beba rođena u Mokrinu, koje u odnosu na druga sela ubedljivo prednjači po broju umrlih. „Rode“ su bile „naklonjene“ i Bašaidu prošle godine, koje je dobilo tri nova stanovnika.

DRAMATIČNO:  Armija muškaraca do 50 godina života u Srbiji ne može da se oženi. Ženu traži 260.000 momaka u Srbiji, a muževe oko 100.000 devojaka! U Srbiji ima oko 4.700 sela, a svako četvrto je u fazi nestanja. U 1.034 sela ima manje od po 100 stanovnika, a u 550  je ispod 50! Poštu nema 2000 naselja – sela. U 73 odsto sela nema ni dom kulture, 230 sela nema osnovne škole, a 2.760 nema vrtića! U dve trećine sela nema ni ambulante. Sad se očekuje da će sela početi da povezuju kombiji za čiju kupovinu je pokenuo akciju ministar za brigu o selu Milan Krkobabić. U mnogim selima se pitaju ko će biti poslednji da ugasi svetlo. Nije dobro ni to što u Srbiji zvanično po Ustavu nepostoji nijedno selo, već naseljena mesta. Sad je vreme da se i to izmeni u promenama Ustava.

  • Prošle, 2020.  godine u Srbiji je sklopljeno čak 10.000 brakova manje nego 2019, što je jezivo!
  • Podaci zvuče još dramatičnije kada se ukrste sa podatkom koji je pre nekoliko dana izneo Milan Krkobabić, ministar za brigu o selu: Prema istraživanju analitičara, autora ovih redova, u našoj zemlji ima oko 260.000 neoženjenih muškaraca i 100.000 neudatih devojaka srednje dobi! To znači das u zakoračili u petu deceniju života.
  • Das u oni zasnovali porodice Srbija bi imala više za 500.000 stanovnika!
  • Da nam se crno piše, pokazuje i činjenica da su razvodi poprimili razmeru epidemije, dok je broj novih beba na istorijskom minimum;

Posledice ovakvog stanja su katastrofalne. U 2015.godini 173 osnovne škole imale su samo po jednog đaka. Trećina tih škola se do 2019. godinw ugasila. Ne postoje ni osnovni infrastrukturini uslovi, nema puteva, dobar deo škola nema ni vodu, elektro mreža je slaba, pokrivenost mobilnim signalom je skoro nikakva. Da bi se stanje popravilo potrebmo je ravnomerno razvijati celu teritoriju Srbije, dovodeći u svako selo svu infrastrukturu, od puga do brzog interneta, kako bi se stvorili uslovi da bi oni koji su ostali u selima ostajali tu i počeli zasnavati porodice.

Niz je primera za nestajanje sela. Prvo se ugasi škola. U Srbiji je podlednjih godina nestalo čak 200 škola! Tokom oslednjih sedam godina broj učenika u osnovnim školama se smanjio čak za 48.293 đaka. Za samo sedam godina, broj odeeljenja u seoskim školama, koja su veoma često i cela škola, smanjen je za 186, a ukupan broj osnovnih škola manji je čak za 191. pokazuju najnoviji tužni podaci Republičkog zavoda za statistiku. Sve ovo, naravno, posledica je sve manjeg broja đaka, odnosno dece u selima. Za samo tri godine odnosno od 2018. do 2019. godine, broj osnovaca pao je za više od 17.000, a  za sedam godina manje je čak,  za 48.293 đaka!

O stannu najbolej govore brojke. U školskoj 2014/2015. godini u Srbiji je bilo 2.286 izdvojenih seoskih odelenja, a u ovoj godini je to oko 2.012. Pre sedam godina bilo je 3.429 osnovnih škola, a danas je 3.238. Takođe, te godine bilo je ukupno 558.869 osnovaca, a sada ih je 510.576. Samo u seoskim školama pre sedam godina, u klupama je sedeo 64.461 đak prvak. Ove godine nema ih ni 52.000 (51.751). Znači, za oko 13.000 manje, pema podacia RZS. Školsku 2014/2915. godinu, bilo je upisalo 66.276 đaka. Godinu dana kasnije već ih je bilo manje za oko 4.000! Brojke su tužne, i iz godine u godinu sve gore, a mi očigledno, ne usmemo da se nosimo sa problemima, izjavila je za javnost Jasna Janković iz Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije. Veliki su problemi, naročito u malim sredinama. Kada se ugasi škola sve se ugasilo. Predlog je da se smanji broj učenika u odelenjim, a on ne može biti isti kao pre dve ili tri decenije kada se rađalo mnogo više dece. Treba smanjiti broj dece u odelenjima, pa će se tako poboljšati i kvalitet nastave. Prema podacima ministarstva prosvete, prosečan broj đaka u razredima je oko 22, što znači da u gradovima odelenja, posebno Beograda, imaju po 30 – 32 đaka, a u selima samo po pet učenika! Zato ti brojevi nisu realni, a upravo je epidemija korone pokazala da oni moraju da se prepolove.

I na kraju, u Srbiji svake godine nestane jedan grad, varoš veličine Sombora, pa je dece u školama sve manje, a nama mora biti interes da se zadrže i škole, i đaci i zaposleni u školama. Veliki broj zaposlenih danas postaje i tehnološki višak. Prema novom pravilniku, Svetska vanka će u početku finansirati autobuse koji  će decu iz seoskih sredina voziti u veća mesta. Sad je akciju pokrenula i Vlada Srbije. To su već radili u Rumuniji Bugarskoj. Trajalo je po nekoliko godina, a onfa su lokalnr samoprave preuzele taj posao. Posledica je da se zbog škole, deca i roditelji sele u veće gradove ili druge države.  Jer nekad se iz selas odlazilo u gad. Danas svake godine prosečno 40.000 ljudi, najmanej, ode sa mkartom u jendim pravcu, u druge zemlje. I pre nekoliko dana se polovian mladih u Srbiji u sprovedenoj anketi izjasnia, da bi išla iz zemlje! Razlozi nsiu samo ekonomski, već nepostojanej budućnbsoti za osanak I opstanak u svim vidoma života i opstanka. Tako odumire selo, jer kad se ugasi škola u njemu nema više života.

Evo i podaaka o manjem borju djaka I stanovniak Srbije:

  • 17.000 osnovaca je manje bilo školske 2018/2019. godine nego danas;
  • 510.576 đaka je danas u usmoletkama, a u 2014. godini bilo ih je ukupno 558.869;
  • Dramatičan rastsmrtnosti u Srbiji je bio 2020. godine. A, rođeno je samo 61.693 beba. Iste godine je umrlo više od 116.000!
  • Ministarstvo za brigu o porodici i demografiji saopštilo je početkom 2021. godine da će za tri decenije broj stanovnika u Srbiji jedva dostići 4,5 miliona, ako se ovakvi trendovi nastave!

Kult porodice

         Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u januaru 2020. Srbija je imala manje od sedam miliona stanovnika i pala je ispod te cifre posle 52 godine. Zato ne čudi ni akcija Ministarstva na izradi nove strategije, ni predlog predsednika države da se jednokratna pomoć za svako novorođenče sa sadašnjih 100.000 dinara poveća na čak 5.000 evra.

         Da nam je demografska slika loša nije nepoznanica, ali su lampicu za alarm upalili nikad gori podaci nego oni s kraja prošle godine. Kako je tada izjavio ministar za brigu o porodici Ratko Dmitrović, koji priprema i novu strategiju, broj umrlih je povećan za 3,5 odsto, a broj novorođenih je smanjen za 1,5 odsto, što znači da je Srbija u 2020, kada samo gledamo odnos nataliteta i mortaliteta, izgubila 44.000 ljudi — dakle grad veličine Požarevca ili Sombora.

Nova strategija za stari problem nataliteta

         Prema najavi Dmitrovića, uskoro bi trebalo očekivati i izmene i dopune Zakona o finansijskoj podršci porodicama sa decom koji je usvojen 2018. godine i već je bio na popravnom, ali ne u onoj meri u kojoj su očekivale organizacije koje se bave pitanjem roditeljstva. Prema šturim najavama, izmene će ići u pravcu pomoći trudnicama i porodiljama, a predviđeni su i veći iznosi za decu.

          Članica Upravnog odbora udruženja „Roditelj“ Dragana Soćanin kaže u izjavi za javnost da 15 godina, koliko ono postoji, isto toliko i ukazuje na jednu istu stvar — da kategorija žena koje su u reproduktivnom periodu i planiraju trudnoću, trudnice su ili porodilje, mora da bude maksimalno zaštićena, ne nužno finansijski, nego na mnoge druge načine.

Žmuri se na diskriminaciju žena

         Dozvoljava se i žmuri se na to da žene budu diskriminisane već tokom razgovora za posao. Dozvoljava se i da poslodavci prolaze nekažnjeno kada pitaju žene da li planiraju porodicu, da li je imaju, da li će izostajati s posla. Onda žene dobiju neke ugovore po kojima nisu oni o radu, koji joj onemogućavaju da uopšte uzme porodiljsko, odnosno trudničko bolovanje. Problem je i što se najčešće polovina plate isplaćuje na ruke zaposlene, a polovina je regularno prijavljena, kao i to što se za obračun naknade za porodiljsko odsustvo uzima prosek u poslednjih 18 meseci. Tako se desi da ta naknada bude tek 20 odsto plate, pa čak i manje.

        Nijednoj ženi, ni njenoj porodici ni 5.000 evra neće značiti ukoliko ona nema ekonomsku stabilnost i garantovanu naknadu svoje plate koju je stvarno i realno ranije imala. I neće joj značiti nikakva jednokratna pomoć ukoliko se država ne pobrine da žene generalno, a posebno one u reproduktivnom periodu, budu zaštićene od početka. To znači da ona ima punu platu, da je prijavljena od samog početka i tada nije bitno kada će ostati trudna. Tek onda će se natalitet povećati, smatraju stručnajci koji se bave ovom problematikom.

Krevetac i kolica nisu odlučujući

         To što će biti nabavljen krevetac, auto-sedište za bebe, kolica, neće biti odlučujuće da se žena lako opredeli da rodi i drugo dete. Tu mi padamo na natalitetu, ne na prvom detetu, nego na odluci da imamo drugo, jasna je predstavnica udruženja „Roditelj“. Kada je 2018. godine doneta Strategija za podsticanje rađanja, prosečan broj rođene dece po ženi u Srbiji iznosio je 1,48, a da bismo se obnavljali kao narod i država, taj indeks bi trebalo da iznosi 2,1. Narodski rečeno, svaka žena bi trebalo da rodi najmanje dvoje dece da bismo imali prostu reprodukciju. Iznad tog broja je već reč o demografskom oporavku.

Daleko od zelene grane

          Nakon što je 2019. godine stopa rodnosti skočila sa 1,48 na 1,52, prošle 2020. godine, obeležene pandemijom, sklopljeno je 10.000 brakova manje i opet je smanjen prosečan broj dece po jednoj ženi, što je Srbiju udaljilo od rešavanja problema nataliteta. Zato Soćaninova kaže da je za odluku žene da ponovo rodi najbitnija ekonomska stabilnost. „Ako imamo negativno iskustvo sa prvim detetom – ostanemo bez posla, bez plate, naknade, realno, koja bi se žena odlučila da kroz taj pakao ponovo prođe. Mnoge žene se ne vraćaju na posao sa porodiljskog baš zbog takvih ugovora koji joj ne omogućavaju stabilnos, ali i dodaje da je osim toga neophodno i psihološko rasterećenje. Za odluku o rađanju, dugoročno gledano, bitni su potezi koji roditeljima omogućavaju lakše odgajanje deteta, od vrtića i školovanja, do fleksibilnijih uslova poslodavca kada je radno vreme u pitanju.

          To je set mera koje nisu nužno vezane za finansije, ali je za snižavanje svakodnevne cene roditeljstva jako važno da vi ne morate da brinete o nekim osnovnim stvarima na dnevnom nivou. Onda ćemo se lako odlučiti i za dugo i za treće dete, jer znamo da sistem funkcioniše i da nas kao roditelje podržava.

Potrebno selo da se odgaji dete

         Po oceni eksperata iz ove oblasti, to sada ne vidimo i stalno se vrtimo u začaranom krugu. Kada se majka ne vrati na posao posle porodiljskog, ona ne može da upiše dete u vrtić jer ne radi i nije na listi prioriteta. Isključivo finansijska podrška neće rešiti problem nataliteta, niti će rešiti neke probleme roditelja zbog kojih oni imaju sve manje kapaciteta za roditeljstvo, zato što je psihološka cena izuzetno visoka. Jednokratne mere su uvek dobrodošle, jer naravno da se povećava trošak sa povećanjem dece u porodici. Ali to nije, strateški gledano, rešenje na duge staze. Svoje mesto, kako se smatra, u tome imaju i lokalne samouprave koje moraju da prate potrebe svojih sugrađana, roditelja i da odgovaraju na njih.

          Zajednica u to mora da bude uključena i nije dovoljno da država samo dâ pare. Ništa nije tačnije od afričke poslovice da je potrebno selo da se odgaji dete.

Zastrašujuće brojke

         Kako kaže u izjavi za javnost Ratko Dmitrović, ministar u Vladi Srbije, tačno je da je prošla godina bila godina korone, međutim brojke su zastrašujuće i kada se uzme u obzir taj faktor. Pogledajte samo to što je broj razvedenih brakova blizu 40 odsto, u odnosu na sklopljene. Dva su pitanja. Zašto se mladi ljudi kasno odlučuju na brak i otkuda toliko raskinutih bračnih zajednica.

Pozitivan priraštaj

  • – Zvezdara 
  • – Novi Sad
  • – Bujanovac
  • – Novi Pazar
  • – Tutin
  • – Preševo
  • -sve ostale opštine imaju negativan prirodni priraštaj

SMANJENA OSNOVA

  • Gordana Bjelobrk, načelnica odeljenja za demografiju Republičkog zavoda za statistiku (RZS), konstatuje za javnost da je evidentno da je smanjen broj stanovnika u starosnoj grupi koja najčešće sklapa brakove. Drugo, prisutna je sve više tendencija zajedničkog života u vanbračnoj zajednici i to se vidi po broju dece rođene van braka. Razvodi jesu u porastu u odnosu na prethodne godine, međutim to, po njenom mišljenju, još nije zabrinjavajući nivo. Prema prvim rezultatima za 2020.godinu, biće pad broja zaključenih, ali i pad broja razvedenih brakova, međutim sve se to dešavalo u kovid godini, jer ljudi nisu imali institucionalni potencijal da sklope brak. Nisu radile matične službe. Podaci statistike ukazuju da je tačno da nikada nismo imali manje živorođene dece. 

Broj rođenih i umrlih u Srbiji

RZS

Sve to se može objasniti smanjenim potencijalom za rađanje. Prosečna starost majke za prvo dete je 29 godina, to su generacije rođene 1988, 1989. godine, a tu smo isto imali smanjen broj živorođenih, tako da je i osnova smanjena. Kad uključite još komponentu iseljavanja, u osnovi imate manje žena koje uopšte mogu da rađaju.

         ZABRINJAVAJUĆE: U Srbiji se rodi 100.000 godišnje manje beba nego pre 70 godina, problem su ekonomski i stambeni uslovi!

Sumorne brojke

      Ako se danas uporede brojke stanovnika u 2.441 naselja  – sela u Srbiji, sa davnom 1345 godinom videćemo da trećina danas ima manje stanovnika nego kada je Srbija naseljavana. Tada je stanovništvo bilo izraiito malo, prosečne starosti od 20 i manje godina. Sada je u većini naselja – sela, ono izrazito staro, u većini čak iznad 61 godine.

        Nikada manje beba i nikada više starijih ljudi. Istraživači i analitičari smatraju da bi većinu mladih zadržali bolji uslovi zapošljavanja, stabilnije tržište rada i veće zarade. Sa lošim ekonomskim preduslovima, problemi se, međutim, samo umnožavaju. Stručnjaci kažu da je mladima potrebna sigurna budućnost, a ne obećanja  vlasti.

          – U prvom redu ja bih istakla stambeni problem gde se nasleđeni stambeni fond sada deli između više generacija, pa dve trećine mladih ne može uopšte da zasnuje porodicu zbog stambenih uslova,  rekla je za javnost  Nada Novaković sa Instituta društvenih nauka.

         Samo tri opštine u našoj zemlji osporavaju negativan demografski trend. Više rađanja nego umiranja je, prema najnovijim podacima Republičkog zavoda za statistiku, zabeleženo u Preševu, Tutinu i Novom Pazaru.

          – Možda su neke tradicionalne norme reproduktivnog ponašanja prisutne u tim opštinama pod uticajem islamske veroispovesti. Stanovništvo je uglavnom islamske veroispovesti i odlučuju se na veći red rođenja, više dece i mlađe je stanovništvo što znači da imaju potencijal za rađanje, kažu demografi.

          Stručnjaci su saglasni da mladim ljudima treba da bude zagarantovana, pre svega, sigurna budućnost da bi rode mogle da se vrate čak i tamo gde ih odavno nema.Primeri iz Kikinde:

V.N.

Demografski pad u Kikindi i okolnim selima najviše je zabeležen prošle godine, kada je umrlo čak 1.009 stanovnika, što je više od dva puta u odnosu na broj živorođenih-430. Lane je u selima bilo čak 40 puta više umrlih – 167 od živorođenih – 4.

I u 2010. preminuo je identičan broj ljudi kao i prošle godine, dok su pre 11 godina rođene 522 bebe. Pet godina kasnije, umrlo je 972 Kikinđana, a na svet je došlo 450 dece, u 2019. taj odnos je 903 umrlih na 436 rođenih!!!

Broj umrlih u odnosu na broj rođenih se ne smanjuje u Kikindi, ali i okolnim selima. Zbog toga je fontana „Porodica“ u centru grada, skulptura akademskog vajara Slobodana Kojića koja prikazuje roditelje sa detetom na rukama, simbol života i stalna opomena za vrednosti kojima treba da težimo.Demografski slom u nekim sredinama najbolje se ogleda po broju upisanih prvaka u škole. Primera radi, 2018. godine je oko 500 mališana sa područja Kikinde i okolnih sela započelo osnovno školsko obrazovanje, dok ih je lane bilo 443, što nas dovodi do zaključka da su za dve godine izgubljena dva razreda đaka.

V.N.

U Kikindi postoji šest grobalja, a jedno od njih je Mokrinsko koje uređuje i održava JP „Kikinda“. Na ovom groblju prethodne godine je bilo 339 sahrana. Nažalost, sve je manje mesta za sahranjivanje i u toku je proces eksproprijacije zemljišta za parcelu koja se nadovezuje na groblje, u pravcu Vatrogasnog doma. Cilj je da se groblje proširi i dobije više grobnih mesta, kaže za javnost Nino Žuvela, v.d. direktora JP „Kikinda“. Suočen sa sumornom statističkom slikom, Grad Kikinda otpočeo je intenzivniju pronatalitetnn politiku. Pored niza mera, najveći konkretni potez koji je usledio odnosi se na finansiranje dela procesa vantelesne oplodnje.  ,,Nemogućnost da se prirodnim putem dobije potomstvo je mnogo rasprostranjen. Iznenađeni smo velikim brojem parova koji se interesuju za naknadu troškova vantelesne oplodnje. Sterilitet je veliki problem i zbog toga ćemo sve učiniti da pomognemo sugrađanima’’, rekao je u izjavi za javnost predsednik Skupštine Grada Kikinde, Mladen Bogdan.

Gorka je istina da se Srbija godinama suočava s konstantnim padom broja rođene dece i istovremenim starenjem stanovništva. O demografiji se puno govori, piše i analizira, ali kakva je korist od svega, kad svakih godinu dana izgubimo jedan grad veličine Kikinde.

Činjenica je da je samo prošle godine 55.000 manje rođenih u odnosu na mortalitet u Srbiji, a to je trend koji nam govori da je u Srbiji oko 180 stanovnika manje svakog dana ili oko 65.000 godišnje.

Fontana Porodica

Potrebno je da bude šest puta više porodica sa troje i više dece da bi nas u budućnosti bilo isto kao sada, rekao je za javnost u Kikindi Vladica Gavrilović, predsednik Pokreta za decu „Tri plus“ iz Čačka, prilikom potpisivanja ugovora sa lokalnom samoupravom.

                                                                            (Autor je analitičar i  publicista)

Jedan komentar

  1. Хоће ли неко јасно и гласно навести разлоге за пропаст Србије?
    Кад аутор каже да су жене “дискриминисане“ 2020, да ли су биле дискриминисане 1920?
    Хоће ли неко анализирати “успехе“ Славице Ђукић Дејановић, клана Кркобабић, Божидара Ђелића?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *