Pad proizvodnje i potrošnje u agraru

Privredna komora Srbije: PRIVREDNE VESTI

Bruto vrednost ostvarene poljoprivredne proizvodnje u prošloj godini je 4,82 milijarde dolara, što je za 21,67 odsto manje nego prethodne godine. U 2012. godini je proizvedeno 450.392 tona mesa, a potrošnja po stanovniku je 41,9 kilograma

Ukupna vrednost bruto poljoprivredne proizvodnje u Srbiji, u prošloj godini procenjuje se na 4,82 milijarde dolara, što je za 21,67 odsto manje od realizoane u 2011. godini. Istovremeno, procenjena neto ostvarena vrednost agrarne proizvodnje od 4,13
milijarde dolara, manja je za 18,15 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Na nezadovoljavajuća kretanja u poljoprivrednoj proizvodnji ukazuje stopa rasta neto poljoprivredne proizvodnje, koja je tokom proteklih 12 godina prosečno iznosila 1,4 odsto, a bruto vrednost je bila 1,9 odsto, što je dinamika rasta značajno niža u odnosu na period osamdesetih godina prošlog veka.

Savetnik za poljoprivredu predsednika PKS Vojislav Stanković ističe da je u prošloj godini ukupna vrednost realizovane biljne proizvodnje u Srbiji bila 2,99 milijardi dolara, što je predstavljalo pad od 30,7 odsto u odnosu na prethodnu godinu, sa
učešćem od 62,1 odsto u ostvarenoj vrednosti ukupne agrarne proizvodnje.

,,U toj proizvodnji, žita su učestvovala sa 1,34 milijarde dolara i sa učešćem od 44,8 odsto u ukupno ostvarenoj vrednosti biljne proizvodnje.Ta proizvodnja bila je manja u odnosu na prethodnu godinu za 36,29 odsto. Vrednost proizvodnje industrijskog
bilja bila je 422 miliona dolara i ono je učestvovalo u biljnoj proizvodnji sa 14,1 odsto, ali je to manja proizvodnja za 25,3 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Povrtarska proizvodnja bila je vredna 502 miliona dolara sa učešćem od 16,77 odsto i smanjenom proizvodnjom za 25,30 odsto. Krmno bilje je vredelo 188 miliona dolara i imalo je smanjenu proizvodnju za 23,89 odsto. Vrednost voćarske proizvodnje je 450 miliona dolara sa učešćem u proizvodnji od 15,04 odsto, ali i sa padom proizvodnje proizvodnje od 27,54 odsto. Vrednost vinogradarske proizvodnje bila je 90 miliona dolara, sa učešćem od oko tri odsto i sa padom proizvodnje u odnosu na prethodnu godinu od 18,92 odsto“, kaže Stanković.
Nasledjeni i još nerešeni problemi iz prethodnog perioda doprinose da poljoprivredna proizvodnja, već duži niz godina, ima izražene oscilacije i da ostvaruje sporiji rast u odnosu na svoje objektivne proizvodne mogućnosti i značaj u ekonomskoj strukturi zemlje. Pad fizičkog obima proizvodnje posebno dolazi do izražaja u uslovima postojećeg, ekstenzivnog načina proizvodnje, u kome se i nepovoljni klimatski uslovi ekstremno ispoljavaju. Treba istaći i to da je agrarna proizvodnja u protekloj ekonomskoj godini bila pod velikim klimatskim uticajem. Suša, rani prolećni mrazevi kao i relativno nizak nivo primenjene agrotehnike, doprineli su veoma skromnim rezultatima u biljnoj proizvodnji.

Kada je reč o stočarstvu ukupna vrednost realizovane proizvodnje u Srbiji u prošloj godini procenjuje se na 1,83 milijarde dolara, što predstavlja pad od samo 0,81 odsto u odnosu na 2011.godinu, sa učešćem od 37,9 odsto u bruto ostvarenoj vrednosti
ukupne poljoprivredne proizvodnje.

,,Vrednost govedarske proizvodnje u 2012. godini iznosi 796 miliona dolara i njegovo učešće je 43,50 odsto u ukupno ostvarenoj vrednosti stočarske proizvodnje. U odnosu na prethodnu godinu ono beleži pad od 0,62 odsto. Kada je reč o svinjarstvu njegova vrednost proizvodnje lane je bila 608 miliona dolara sa učešćem u stočarskoj proizvodnji od 33,22 odsto ali i sa padom proizvodnje od 6,32 odsto. Grana koja se najbrže može oporavaiti je živinarstvo i vrednost njegove proizvodnje u prošloj godini je 286 miliona dolara sa učešćem od 15,63 odsto u ukupnoj stočarskoj proizvodnji. Vredno je istaći da živinarstvo beleži rast
proizvodnje čak od 5,11 odsto! Rast proizvodnje beleži i ovčarstvo od 8,11 odsto i vrednost njegove proizvodnje u 2012. godini bila je 120 miliona dolara, sa učešćem u ukupnom stočarstvu od 6,56 odsto. Najveći rast proizvodnje zabeležen je u pčelarstvu čak od 66,67 odsto. Vrednost njegove proizvodnje u prošloj godini je 20 miliona dolara sa učešćem od 1,09 odsto u ukupnoj
stočarskoj proizvodnji Srbije. Veća proizvodnja se pokazala na osnovu poslednjeg popisa broja košnica kojih ima gotovo dvostruko više nego što se ranije procenjivalo. U 2011. godini proizvodnja meda iznosila je oko 4.283 tone, a prošle godine procena je da je bilo 6.865 tona“, navodi Stanković.

U strukturi ostvarene bruto vrednosti poljoprivredne proizvodnje u 2012. godini, samo oko 37,9 osto vrednosti potiče iz stočarske proizvodnje, dok broj uslovnih grla stoke, prema procenama trenutno iznosi 0,35 po hektaru oraničnih površina, što ukazuje na ekstenzivnost domaće poljoprivrede. Optimalno za uslove Srbije je učešće stočarstva u bruto vrednosti poljoprivrede od najmanje 50 do 60 odsto, sa jednim uslovnim grlom po hektaru oraničnih površina.

Stočarstvo Srbije danas i pored izrazito nepovoljnih uslova, je u velikoj krizi. Broj stoke je u poslednjoj deceniji opadao po godišnjoj stopi od dva do tri odsto. Tako je proizvodnja mesa devedesetih godina prošlog veka bila oko 600.000 tona godišnje, a lane je to iznosilo 450.392 tone. Potrošnja mesa u Srbiji smanjena je za dve decenije sa 65 na 41,9 kilograma godišnje po stanovniku.
Uzroci ovakvih kretanja u stočarskoj proizvodnji, nalaze se, pre svega, u činjenici narušenih pariteta cena, gubitka tržišta, nemogućnosti izvoza (sa izuzetkom junećeg i termički obradjenog svinjskog mesa), smanjene kupovne moći stanovništva, narušenog sistema finansiranja i podsticaja, nedovoljnih sredstava u Agrarnom budžetu, dezintegracije u procesu proizvodnje na relaciji primarna proizvodnja i prerada (loše obavljenog procesa privatizacije) neadekvatnog funkcionisanja robnih
rezervi.

4 komentara

  1. A ako nastavimo ovako svake godine ce podaci biti sve gori i gori.

  2. Meni jedna stvar nije jasna. Pretpostavimo da ja pozelim da se bavim stocarstvom. Kada saberem sve potrebne inpute i rad, ispada da se mora raditi sa gubitkom (vrlo odokativna i nestrucna kalkulacija pa je crna slika mozda jos crnja). Sasvim je dakle ocigledno da se stocarstvo ne isplati, i da je mnogo pametnije ratarima da prodaju kukuruz nego da se isti ulaze u stocarsku proizvodnju. Ostaje interesantno zapitati se kako je moguce da se nekome u inostranstvu isplati da kupi nas kukuruz utovi svinju ili govedo i proda ga nama po nizoj ceni nego sto smo mi sposobni da to uradimo na licu mesta bez dodatnih transportnih troskova i sa sopstvenim kukuruzom pa cak i ne racunajuci cenu rada za tov. Ako je uzrok tome inostrana subvencija ili prodaja viskova koji bi propali (na isteku roka trajanja) onda je to danpinsko poslovanje koje se mora spreciti raznim carinskim ili jos bolje necarinskim merama.

Оставите одговор на Boki Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *