BRANISLAVU GULANU, ANALITIČARU I PUBLICISTI, DODELJENA NAGRADA ZA ŽIVOTNO DELO OD ,,ŠTAJERSKIH NOVICA’’ U MARIBORU

Priznanje za znanje

Komisija ,,Štajerskih novica’’ iz Maribora (Slovenija) za analitički i publicistički rad, dug pola veka, dodelila je ,,Zlatno pero’’, priznanje, odnosno nagradu, za životno delo Branislavu Gulanu, analitičaru i publicisti

Piše: Branislav Gulan

Branislav Gulan (6. mart 1953.), je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, KONVENTA EU – Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, analitičar, publicista, novinar i književnik, koji se više od pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Ekonomista po obrazovanju, pohađao je i završio u šestoj generaciji 1980/81. godine, najvišu političku školu u SFRJ ,,Josip Broz Tito“ u Kumrovcu. Evo i njegovih najnovijih istraživanja oblasti kojima se bavi u poslednjih pola veka rada. Sa ovim priznanjem autor je četvrorostruki dobitnik nagrada za životno delo. Tri međunarodne, među kojima je i ova poslednja  ,,Zlatno pero’’ od ,,Štajerskih novica’’ za životno delo kao i jedne domaće – Društva novinara Vojvodine iz 2019.godini. Pored ovih priznanja za životno delo, Gulan je dobitnik je više desetina drugih priznanja, u selima, varošicama i gradovima bivše Jugoslavije, gde je putovao i ponajviše u naseljenim mestima, odnosno selim razgovarao sa ljudima, a kasnije to prenosio u medijima, publikacijama i knjigama. Svuda je osa vio neizbrisia trag  i ukazao na pravce za rešavanje problema. 

Poslednje priznanje, četvrtu nagradu za životno delo, Branislav Gulan je dobio 7. januara 2024. godine od ,,Štajerskih novica’’ u Mariboru, Republika Slovenija, uy isticanje da je to priznanje znanje koje je u proteklimj decenijama, iz obačltgi kojiam se bavio, a to je ekonomija i sociologija sela, širio kroz eks Jugoslaviju. Taj njegov otgao ostao je zabeležen u naseljenijm mestima, varošicama i gradovima gde je boravio, proteklih decenija, u svim republikama bivšim članicama SFRJ.

Priznaje mu je dodelila komisija čiji je predsednik Rade Bakračević, koji je i glavni urednik  ,,Štajerskih novica’’ u Mariboru. Predsednik nadzornog odobra ovog časopisa je Zdravko Majstorović. U obrazloženju priznanja Komisije za dodelu najvišeg priznanja za novinarstvo u Sloveniji, navodi se da je Gulan, u vremenu od pet decenija radeći u firmama od eks jugoslovenskog značaja, a potom u Srbiji, kroz radove istinito ukazivao, pre svega,  na privredne prilike, probleme, ali i dobra rešenaj za njihovo rešavanja u svim bivšim zemljama, članicama SFRJ.

Jer je vrstan poznavalac ekonomije u svim članicama nekadašnje Jugoslavije, gde je u svojim radovima, pored ukazivanja na, teškoće, na puteve i  nudio rešenja za bolje sutra u oblastima koje je analitički prikazivau u svojim naučnim i stručnim radovima. A, objavio je više 25 knjiga, zatim  više od 120 naučnih i stručnih radova. Poslednjih decenija najviše se bavio problemima sela u  Srbiji koja se nalaze u fazi nestajanja. A,a sa njiamk nestaje i Srbija! Jer, do 2050. godine, prema poslednjm popisu, a prema podaciamn RZS, nestaće ih oko 3.000! Sa njihovim nestajanjem, i sadašnjim stanjem, ukoliko ne bude naroda, preti opasnost i sa nestajanjem Srbije. Odnosno da njeno stanovništvo tada bude manjina u svojoj zemlji! Zato je sad, kucnuo poslednji trenutak da se kroz spašavanje sela i varošica spasi i Srbija! Jedna je od najcitiranijuih jugoslvoenskih novianra specijalista, iz privrede i agroekonomije, odnosno analitičara na teme makroekonomije i agroekonomije u domaćoj i stranoj javnosti.

Autor je i koautor u 25 knjiga, među kojima su i: Ruralne sredine u Sbiji – Spasavaje sela i države, S obe strane pakla,,Dve stane istine, Poljoprivreda Jugoslavije pre i posle sankcija, Srbija danas, Zašto i kako se organizovati u zadruge, Razvoj porodičnih preduzeća Srb u seoskim područjima Srbije, Vodič kroz zadrugarstvo Srbije… Objavio je i na destine feljtona u Politici, Novostima, Dnevniku, Privredenom pregledu, Tabloidu, Sremskim novinama…

Njegov lik i delo poznati su i po tome što u intervjuima objavljuje ,,Imam samo novinarski život i rad. Imao sam samo jednu partiju u kojoj sam bio! Dovoljno za jedan život’’! Nikada niej radio u službi tekuće partijske dnevne politike. Posel nestanka Saveza komunista Jugoslavije postao je i ostao vanpartijska ličnost. U svim njegpovo9im radoviam u proetkelohj pola veka, uekje bial potencirana ISTINA…

Siva uniforma medija!

Mislim da je u listovima na području Srbije danas jedna siva uniforma na kojoj malo ko ima zvezdice i činove po kojima možeš da ih prepoznaješ ko je ko! I to je ISTINA o novinarstvu danas. Mediji treba  da se prepozunaju, bez obzira da li su štampane novine, sajtovi, radio ili TV… Mora da se zna šta medij treba da bude, kome je namenjen, kojoj populaciji, u sprotnom  je to propala stvar.

Slično je i sa nagradama koje se daju. Ako, vas pitaju ko stoji iza tog priznanja, svi se u sve razumeju, pa kažu onaj ko  je dodeljuje. Nema nikave institucije, pa nagradu dobija onaj ko plati onome ko je dodeljuje! Nema analize izbora tema i način na koji se pripremaju i obrađuju u medijima, što mora da bude  osnov svega.  Toga je najmanje u medijima danas.  Ne samo u Srbiji već svuda. Posebno na prostorima eks Jugoslavije. Jer, to vidim iz novina koje svakodnevno čitam sa tih prostora. I to je ISTINA o medijima sa prostora eks Jugoslavije danas.

Novine danas i njihov uticaj!

To traži i povratak profesionalizmu, osnovnim principima novinarstva. Jer, ovo danas je najmanje to! Mislim da je pravo novinarstvo napušteno, pa je to veoma često – škrabanje! Ponekad liči na tviter giljotine. Prepoznatljivo je da u novinama nema zanata, da ljudi nisu prošli kroz novinarsku školu, nisu obučeni, nema jakih pera, uglednih novinara, moćnih glavnih urednika… Sve se nekako istopilo i svi kao da su time sad zadovoljni, mislim ja, koji sam ceo svoj radni vek posvetio ovom poslu. Zato se i postavlja pitanje mogu li onda novine sa ovako malim tiražima, kakvi su danas, najnižima u pola veka, da imaju uticaj na promene u društvu? Ja mislim da ne mogu! Jer, novine nisu u službi čitalaca, ni naroda, već aktuelne listopadne tekuće dnevne politike. Odnosno,vlasti. A, ta tekuća dnevna politika sprovodi isključlivo politiku svoje partije. Uzmimo primer predsednika države Srbije, koji je predsednik svih građana Srbije, ali se najviše zalaže za politiku partije čiji je predsednik bio sve do nedavno.  I to je ISTINA!

Mediji korektor ili sluga vlasti!

To ističem zbog toga što sam radio u velikim jugoslovenskim medjima. Bio sam u listu ,,Borbi’’ koja je bila među deset najuticajnijih novina na svetu. U vreme uvođenja višestranačja u Jugoslaviji, bila je najpoznatija i najuticajnija opoziciona novina na Balkanu. Mislim da informacije moraju da privuku čitaoce, da budu, tačne, ozbiljne, ali i izazovne. Dakle moraju da budu zasnovane na objektivnom, poštenom, tačnom pisanju o svim zbivanjima (ekonomskim, kulturnim, sportskim…). Samo tako se mogu privući i čitaoci. Ponekad su u svemu tome potrebne i srećne okolnosti. Čitanost može da zavisi i od političkog previranja, ali i to zavisi kako će se prezentovati.

Mislim da od strane novinara mora da bude uvek prisutna ISTINA!  Nekad se na nju i dugo čeka, kao što je bila informacija obrađena o stradanju prvog novinara na ratištu Jugoslavije Milana Žegarca u Vukovaru.

U novinarstvu nikad ne sme da bude poltronstva i sluganstva. Ali, mišljenja sam da je takav rad zahvatio srpsko novinarstvo danas!

Gledajući medije danas s druge strane mislim da se ne ume da se radi valjano, da je bezidejno novinarstvo, jalovo i jednosmerno. To znači da pisati o problemima ne sme da znači izmišljanje niti napadanje nekog, već samo čitaocu preneti šta se događa. A, vlast ako se ljuti, neka se ljuti!

Mediji treba da budu korektor vlasti. Ako to nisu, onda su sluškinja vlasti.

 Svedok sam danas svega toga, da se često javljaju moćnici koji se ljute, prete…

U svemu mora da bude poverenja, a ne zluradosti! To se, pre svega, odnosi na sprovođenje utvrđene uređivačke politike. U tom slučaju glavni urednik, urednici i novinari postaju politički relej, sa kojim neko manipuliše. Mislim da to nije dobro, ali takvih pojava u medijima ima danas, veoma, veoma, veoma, mnogo!

U takvim slučajevima politika postavlja glavne urednike i urednike, a oni moraju da slušaju vlast koja ih je dovela i postavila. Oni to isto onda traže od novinara i niko sa nikim tada nije zadovoljan! Jer, u tekstovima u takvom radu nema istine! Dakle, zalažem se za to da novinarstvo ne bude takav zanat za sve koji stvaraju i medije od glavnog urednika do njegovih izvršnih urednika.

Gde god budemo imali podaničko novinarstvo, nećemo imati zdravu političku situaciju u zemlji!

Želja političara i nesporazuma sa njima će uvek da bude!

Sve to će da prate i pritisci moćnika. Bilo je i biće slučajeva, ako nećeš to tako da uradiš što traže od tebe, moraćeš da platiš cenu svoje slobode. Međutim, nadajmo se da će i toga biti sve manje ako se bude radilo uvek sa istinitim informacijama, tekstovima, komentarima, reportažama… Dakle, da istina uvek bude u prvom planu. Pa makar bila i sporo dostižna! Kao što je inforamcija o pogibiji prvog novinara na ratištu, koja je ugledala svetlo dana tek posle tri decenije!

A, sve da bude stvarano zbog čitalaca, a ne trenutnih, listopadnih političara! Dakle, pritisaka će uvek biti iz svih partijskih struktura. Ali, treba to izdržati! To će često da ima svoju cenu!

Dakle, u poslu kojim se bavimo treba biti:

  • Vešt u odabiru vesti, tema, komentara i događaja;
  • Mudar, u prognozi šta će biti ne samo danas nego uskoro, u buduće;
  • Iskren u dogovoru sa saradnicima, u razgovoru sa prijateljima, u polemici sa protivnicima;
  • Mora se biti spretan u nevolji, u iskušenju, u izazovima;
  • Stvaraoci medija znaju i zlatno pravilo: navijanje je dozovljeno, svrstavanje – rizično, poslušnost pogubna;
  • Mora se imati hrabrosti da se ne drhti pred političkim strašilima, slugama, manekenima i pilićarima;
  • Zlatno pravilo profesije uvek mora biti istina. Jer ona je najjača!

U izdanju novosadskog ,,Prometeja“, nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji – Spasavanje sela i države“. Knjiga je proglašena i nagrađena za najbolje autorsko delo i projekat u 2019.godini VELIKOM I MALOM DARODAVNICOM od strane ,,Svetionika“ iz Kragujevca. U 2020. godini autoru je za projekat istraživanja, nestajanja i obnove sela Srbije dodeljena i uručena MEDALJA ČASTI Novog Sada. Na kraju 2022. godine analitičar i publicista Branislav Gulan proglašen je i dobitnikom priznanja ,,Zlatna značka Kulturno – prosvetne zajednice Srbije za 2022. godinu“ koja se dodeljuje za dugogodišnji doprinos u razvijanju kulturnih delatnosti za nesebičan, predan i dugotrajan rad. Zlatnu značku dodelili su mu Kulturno-prosvetna zajednica Srbije i Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije – Uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije. Zlatnu značku za život delo koje traje već vieš od pla veka ovaj put Branislavu gulanu dodeile su ,,Štajerske novice’’ iz Maribora u Sloveniji.

Jer, od Drugog svetskog rata, pa sve do 2000. godine, sa prostora Jugoslavije, iz naseljenih mesta, odnosno iz sela, u varošice i gradove, trbuhim za kruhom, otišlo je oko osam miliona stanovnika. Tek poneko se u trećem životnom dobui vraćao u sela, da u njemu dočeka poslednje godine. I danas se poneko vrati, dok je još u radnom dobu. Ali jedna lasta ne čini proleće. Jer, danas u Srbiji ima samo 6,6 miliona stanovnika, a to je 500.000 manje nego li pre jedne decenije!

             (Autor je analitičar i publicista)                                   

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *