POGLED NA AGRAR SRBIJE: Agrar, da bude strateška grana!

U svim budućim projektima razvoja Srbije poljoprivreda mora postati strateška grana. Znači, zvanično a ne samo deklarativno kao do sada! To znači da treba da dobijemo realnu dugoročnu strategiju, nacionalni  ili akcioni program, nazovimo ga kako god hoćemo, ali da živi u praksi. Sadašnja Strategija razvoja poljoprivrede Srbije, doneta je jula 2014. godine i važi do 2024. godine. Predviđala je godišnji rast proizvodnje od 9,1 odsto, ili 6,1 odsto, u otežanim uslovima.  To je bila nerealna i netačna strategija, štetna po državu i to se pokazalo tačnim. To je prognozirao  dr Koviljko Lovre, nekadašnji savezni ministar poljoprivrede.  Nju je napisalo 200 naših eksperata na 145. strana. Ništa se nije ostvarilo pozitivno, jer, je već prve godine njene primene 2015.,  bio pad proizvodnje od osam odsto, zatim rast od osam odsto u 2016. godini, pa je 2017. godine suša odnela trećinu proizvodnje u vrednosti od 1,5 milijardi dolara, u 2018. godini je država proglasila rast od 18 odsto, u 2019. godinji bio je pad od 0,1 odsto, a u godini Korone rast od 4,6 odsto!?  Potom već u 2022. godini Reopublički zavoda za statistiku je javio da u 2021. godini imamo pad proizvodnje od pet odsto! Za protekle tri i po decenije agrar ima rast od samo 0,45 odsto! Sadašnje stanje pokazuje da su nam pune mesare, ali prazne staje i obori.  To je veoma opasno i kritično.

To znači da se mora stvoriti novi koncept agrara Srbije koji će proizvoditi i donositi profit, umesto gubitka. Mora se bolje koristiti bogatstvo od 4,1 miliona hektara obradivog zemljišta. Sad se koristi 3.476.000. Nužno je da se poveća godišnja vrednost agrarne proizvodnje novčano i u tonama. Sad se njena vrednost već decenijama kreće između četiri i pet milijardi dolara godišnje. Ima izuzetaka, ali su retkost. Vrednost proizvodnje po hektaru je samo 1.000 dolara. Takva poljoprivreda nije konkurentna. Vrednost proizvodnje po hektaru mora biti najmanje 10.000 dolara! Jer, u Holandiji je 24.000, a u Danskoj 17.000 dolara! Tek kada sa novim konceptom krenemo u njegovu realizaciju i stignemo do najmanje 10.000 dolara po hektaru, možemo da se nadamo boljitku!

U svakoj delatnosti mora se stvoriti realna mogućnost, a ne plan želja. U 2021. godini izvoz sirovina za proizvodnju hrane je bio 4,9 milijardi dolara. Decenijama se izvoze sirovine za proizvodnju hrane. Mi to ne zovemo pravim imenom.  Primera radi nalazimo se među deset izvoznika kukuruza u svetu. Sa tim se i hvalimo! To je godišnje između tri i četiri miliona tona. U 2021. godini to je donelo u zemlju 557 miliona dolara. Ali, kada se bolje razmisli, to je za odgovornost, a ne za pohvalu. Jer, od kukuruza može da se proizvede 10.000 različitih proizvoda, pa tada bi imali mnogo veću vrednost u izvozu finalnih proizvoda! Agrar učestvuje u BDP zemlje sa oko 10 odsto. Mnogo više nego u razvijenim zemljama. Subvencije u agraru su u 2022.godini su oko 62 milijarde dianra. Vlasti kažu nikada veće… Ali i sada ispod zakonskih oet odsto državnog budžeta. Ako se dobro rasporede i kontroliše potoršnja novca, mogu doneti pomak u agraru. A, tek decenijama kada bi bilo tako, i rezultate.

Subvencije za agrar Srbije po hektaru nedavno su povećane sa 4.000  na 8.000 dinara po hektaru! To je oko 70 evra. U EU one su od 480  pa do 900 evra po hektaru. Naš agrar sa tim subvencijama nemože biti konkurentan u proizvodnji sa zemaljama EU. Sada kada se moramo uklapati  i politiku EU, i to se mora izjednačiti. U novom programu o subvencijama mora se narodu reći gde je ,,nestalo“ 54 milijarde dinara namenjenih (28 milijardi stočarstvu plus 26 za ruralnom razvoju) u vremenu od 2016.do 2020. godine. To su pare od 457 miliona evra. Utrošene su ili nestale, ali nisu donele nikakve rezultate za šta su bile namenjene. Nema para, a ni povećanja proizuvodnje u stočarstvu, ali ni boljeg života na selu! Kolika je to vrednost samo da se zna da je u 2021. godini Agrarni budžet bio u vrednosti od oko 400 miliana evra. Da su te pare stigle do stočara, sigurno bi ova grana, koja se nalazi na izdisaju, osetila boljitak i danas bi drugačije izgedala! Na to je ukazala prilikom kontrole i Državna revizorska institucija u svoja dva izveštaja. Ona je prilikom, kontrole utvrdila da nema rezultata u stočarstvu, u povećanju broja grla, kvalitetu, stoke, povenjau u tonama proizvodnje i izvoza mesa… Slično je utvrđeno iprilikiok kontroel trošenja novca od 26 milijardi dinarra u vremenu od 2018, do 2020. godine u ruralnom razvoju. Dakle, nema rezultata, a ni para.

Samo ,,gašenje požara“

Ima dosta problema sa mlekom, posebno kad su subvencije u pitanju. Zvanično  po statistici u stajama imamo oko 891.055 grla stoke. U stvarnosti to je mnogo manje. Od oga je između 270.000 i 300.000 krava mlekulja. Proizvodi se oko 1,5 milijardi litara mleka, ali sa manjim brojem grla, jer je povećana mlečnost grla. Ali, od toga je tek oko 800 miliona litara u redovnim kanalima, a ostalo u sivoj emisiji. Proizvođači mleka su nezadovoljni, država im premije poveća za tri dinara.  Neće biti boljitka u ovoj oblasti sve dok je mineralna voda skuplja od mleka. To se dešava već decenijama. Problem se ne rešava sistemski, već se samo ,,gasi požar“.

Srbija je 1990. ggdine proizvodila oko 650.000 tona svih vrsta mesa. Danas proizvodi oko 200.000 tona mesa manje godišnje. Da su te pare stigle u stočarstvo bili bi drugačiji rezultati proizvodnje koja učestvuje u BDP agrara samo sa 29 odsto. To je karakteristika nerazvijenih zemalja.  Subvencije u agraru moraju da budu po zakonu, koji postoji na papiru. To je najmanje pet odsto od ukupnog budžeta Srbije. Postoji zakon o tome, ali se ne primenjuje. Ako hoćemo boljtiak, sve se mora bolje kontrolsiati. Očito je da nije bilo ni kontrole ni odgovornosti odgovornih za neurađeno ili pogrešno urađeno u trošenju subvencija. Najbolji primeri su za stočarstvo i ruralni razvoj! Svedoci smo i opšteg pokolja stoke, goveda i svinja. Pune su mesa ali prazne saje i obori. Kako će biti sutra? Zbog neadekvfatne agroekonomske politike, poklali smo goveda i svinje. A, sve je to trebalo da služi za reprodukciju.

Srbija je 1990. godine bila izvezla u svet svinjskog mesa za 762 miliona dolara. Sad smo od izvoznika postali uvoznici ovog mesa, Zahvaljujući lošim merama i njihovom sporovođenju ona je od izvoznika postala uvoznik ovog mesa. Tako je, prema podacima RZS, u 2021. godini je uvezeno zamrznutog svinjskog mesa za 64 miliona dolara. Prethodnih godina i za mnogo više. Stočarstvo je danas na najnižim  granama. Stanje se poredi sa vremenom pre Prvg svetskg rata! Ljudi iz prakse kažu da u stajama imamo oko 500.000 goveda, u oborima oko dva miliona svinja, zatim oko 1,7 milion ovaca, pa 191.280 koza, 26 miliona pilića, milion košnica za pčele, 14.000 konja, 1.000 magaraca… Danas bi tebali da imamo  bar 1,6 miliona goveda, oko 6,5 miliona svinja, tri miliona ovaca, 95 miliona pilića, više desetina hiljada konja i bar nekoliko hiljada magaraca… Srbija jedina u Evropi nema plavi dizel za agrar!

Prema izveštaju RZS statistiku za 2021.godinu u Srbiji se navodnjavalo samo nešto više od 52.236 hektara njiva, što je manje za 0,4 odsto nego godinu dana ranije! A, svaki dan slušamo o izgradnji novih sistema za navdonjavanje na više stotina hiljada hektarara. Sad agrar Srbije vodi 13 ministar poljoprivrede od 2000. godine. Da je svaki od njih izgradio sisteme na po 10.000 hektara, sad bi u Srbiji bilo novih sistema na 130.000 hektara. A, najveća promašena investicija u Evropi D-T-D je završena 1977. godine. Tada je rečeno da će se navodnjavati najmanje 510.000 hektara samo iz ovog sistema i odvodnjavati milion hektara. Ntog navodnajkvanja niej nikad abilo, dok je odvodnajvale funkcionisalo do 2005. godien kada sisem niej mogao da primi suvušne vode. Kada je građen iz njega je iskopano voko 135 milioan kubika zemlej, a sad ga treba očistiti od najmanej 15 milioan kubina mulja,m kako bi mu vratili plovne funkcije. O novim sistemima samo slušamo priče, a ovo su zvanični rezultati. U Srbiji se navodnjava samo 1,4 odsto njiva, a u svetu 17 odsto. U tome treba i tražitii zašto nam proizvodnja stagnira već decenijama i pored toga što nauka nudi dobre rezutlate. Ali, genetske mogućnsoti se koriste samo od 30 do 50 odsto!

Sumorna je islika sela u Srbiji. Od 4.700 naseljenih mesta ili sela, u Srbiji nestaje svako četvrto selo. Po Ustavvu Srbije u njoj nepostoji nijedno selo, već se zovu naseljana mesta. U fazi nestajanja je njih 1.200, u 1.000 nema prodavnice, 500 nema puta,  u više od hiljadau sela ima mkanje od po 100 stanovnika. U Srbiji je i oko 200.000 praznih kuća, 2000 sela nema poštu ni bankomat…

Vraćen duh zadrugatrstvu

Jedino je u ovoj oblasti počelo je nešto da se radi od 2017. godine. Pre dve godine formirano je ministarstvo za brigu o selu koga vodi Milan Krkobabić pa je više od 200 zadruga dobilo pomoć od 2,2 miliajrde dianra od 2017. godini, vraćen je duh zadrugarstvu pa je osnovno oko 1.000 novih zadruga. U 2021. godini  čak 651 prazna kuća na selu je dobila nove stanare, a u 479 sela iz 18 lokalnih samouprava rešen je problem prevoza mini busevim, dok se oko 100.000 ljudi iz 961 sela družilo na ,,Miholjskim susretima“.  Akcija je nastavljena i u ovoj  godini. Ali, da bi se boljitak više osetio potrebno je da se akcija vodi pola  veka. U nju treba uključiti i mviše od 2.500 mladih koji svake godine završavaju srednej poljopriv rednbe škoel.č Roditelkji im imaju imanja za pčetak rada. Onikoji odu da studiju neko će kasniejd a se vrati na selo da bude direktor zadruge. Jer, selo niej samo poljoprivreda. Kada se izjednači sa urbganuim delvoma zemlej za život postaje privlačno za mlade.

Traktori stariji od vlasnika

Treba obnoviti poljoprivrednu mehanizaciju jer imamo više od 400.000 traktora i 25.000 kombajna koji su stariji od svojih korisnilka. Treba otvarati mala i srednja preduzeća u selima, formirati razvojnu banku za agrar, više uključliti ljude izdijaspore. Račuan se da  u svetu na svim meridijanima živi oko četiri milioanm ljud iz ovihkrajeva koji raspolažu sa kapitalom od oko 80 milijardi dolara. Stimulisati rađanje dece, jer Srbija nestaje! Samo u 2021. godini u Srbji je više umrlo nego što se rodilo čak 75.000 stanovnika. Sličan trend nastavljen je i u 2022. godini pa je za prva tri meseca više umrlo nego što se rodilo 21.000 žitelja Srbije. Dakle, samo za tri meseca nestala je jedna varošica, manji gradić. Dok se ne vrate velike izvozne firme, treba osnviati izvozne zadruge, da preuzmu nekadašnju uloge bivših izboznika firmi poput ,,Geneksa“…

Za sve ovo potreban je novi koncept funkcionisawa poljoprivrede. Ako to ne napavimo zaokret, ostaćemo bez sela i biti sirotinja. To se posebno odnosi na 1,4 milioanmj ljudi koji su zaposleni i žive od agrara.  Novi koncept treba da podrazumeva odmicanje od primarne proizvodnje, odnosno zaokruživanje celog ciklusa od njive do trpeze, što podrazumeva prerađivačku industirju koju Srbija nema. Jer, ona je uništena u pljačkaškoj privatizaciji koja je obavljena uz pomoć države. Tada je oko 400 firmi dobilo nove vlasnike. Bez posla je osalo i oko 100.000 ljudi. U tojk pljačkaškoj privatizaciji, selaljci, oni koji su gradili kombinate, nisu postali vlasnici te prerađivačke industrije. Pa nemaju ni uticaj na kreiranje politike. To bi donelo mnogo veći obrt kapitala i veću zaradu. Tada bi se poboljšala zainteresovanost ljudi za ostanak na selu, ali i drugih da se orijentišu na taj vid biznisa. Postojeće stanjje je potrebno menjati jer sadašnji koncept nekorišćenja skupe nauke u poljorpvredi daje slabe rezultate. Treba nam sistem transfera nauke preko instituta čiji us vlasnici farmeri. Ljudi od nauke će farmere ,,hraniti“ pravovremenim i krajnje konkretnim znanjem koje će moći odmah da primene u proizvodnji. To je i put da se poveća proizvodnjui količinski i novčano, pa i da se krene ka berićetu i boljoj budućnosti agara u Srbiji. Taj bolji život u agarua se čeka već decenijama. Jer, hrana će biti sve skuplja, odnosnio nikada vieš neće biti jeftina. A, Srbija ima mogućnosti da je proizvodi znatno više nego što je potrenbbvo za ishranu sopstvsenih stanovnika, kojih je na žalost sve manje. I ne samo za samodovljnost nego i da se izvoz za koju godinu već udvostruči, bude veći od 10 milijardi dolara godišnje. To će moći samo uz ovi koncept agrarne politike.

                                       Branislav Gulan, analitičar i publicista

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *