POGLEDI: Evropski poljoprivrednici plaćaju previsoku cenu zbog uvoza ukrajinskih proizvoda

Piše: Branislav GULAN

Svetsko tržište primarnih agrarnih proizvoda snažno utiče na poslovanje naših ratara. Ono što je trenutno najaktuelnije kada je svetsko tržište u pitanju jeste uvođenje carine od strane Evropske unije na pšenicu iz Rusije i Belorusije u iznosu od 95 evra za tonu, što će uvećati cenu pšenice za otprilike za 50 odsto. U praksi će pšenica iz Rusije i Belorusije definitivno biti eliminisana, jer će biti nekonkurentna. Koliki će to uticaj imati na Rusiju govori i to da EU nije njeno cilјno tržište, objašnjava agroekonomski analitičar Žarko Galetin. Evropska unija je ovom merom gledala da „opere“ savest prema Ukrajini, zbog koje je najpre otvorila granice, zatim ih zbog štrajka polјoprivrednika zatvorila, pa je EU našla neku satisfakciju preko ruske pšenice. Ta carina će definitivno uticati na neka pomeranja na tržištu pšenice u EU, ali ne bih rekao da će biti velikih promena. Smatram da će se donekle ta situacija preliti i na naše tržište. Evropska unija jeste najveći kupac pšenice iz Srbije, kao i kukuruza. To je,pre svega,zbog evropske luke Konstance, ali nije najveći potrošač naše pšenice, već su to zemlјe Bliskog i Dalekog Istoka. Italija je najveći pojedinačni uvoznik pšenice, koja takođe nije bila okrenuta ka Rusiji, pa to neće značajno povećati cenu naše pšenice i kukuruza, dodaje Galetin.

Zašto Evropskoj uniji odgovara uvoz ukrajinske pšenice

EU proizvodi dovoljno pšenice za svoje potrebe i izvozi 26 do30 miliona tona godišnje. Treba li joj ovaj uvoz? Treba, jer tako snižava cenu stočne hrane, dalje izvozi tu pšenicu i ubira dobar profit prodajući je u treće zemlje i, ne na kraju, brojne kompanije iz EU su vlasnici stotina hiljada hektara u Ukrajini direktno ili indirektno. Međutim, pojedine države više ne pristaju na ovako veliki priliv jeftinih žitarica na svoja tržišta i to pod pritiskom domaćih ratara. Prema podacima za tekuću ekonomsku godinu, EU je proizvela gotovo 126 miliona tona pšenice. Potrošiće se nešto više od 100 miliona tona, a u tekućoj godini, do kraja februara, u EU je stiglo 8,4 miliona tona pšenice piše Politika.  Francuska i Poljska založile su se na sastanku u Briselu za veće ograničavanje uvoza prehrambenih proizvoda iz Ukrajine, da bi se sprečila, kako su navele, destabilizacija evropskih poljoprivrednih tržišta i novi protesti poljoprivrednika, javlja Tanjug. Članice EU raspravljaju o tome kako da produže za godinu dana bescarinski uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine, a da istovremeno ispune i zahteve evropskih poljoprivrednika koji mesecima protestuju zbog ekoloških pravila Unije i uvoza jeftinih proizvoda iz zemalja koje nisu članice Unije, preneo je Rojters. Francuski ministar poljoprivrede Mark Fesno rekao je pre sastanka da bi destabilizovana evropska tržišta mogla da naruše podršku Kijevu, što ne bi bilo u interesu EU, ni Ukrajinaca. Poljski ministar poljoprivrede Česlav Sjekjerski rekao je da su poljoprivrednici u zemljama koje su susedne Ukrajini platili previsoku cenu zbog uvoza jeftinih ukrajinskih proizvoda. Evropska komisija predložila je suspenziju dažbina na ukrajinske poljoprivredne proizvode za godinu dana do juna 2025. godine. Predviđeno je da se tom temom pozabave ambasadori EU.

Evropsku uniju, Ukrajina ubedljivi lider

Žito iz Ukrajine znatno je jeftinije od evropskog. Evo po kojim cenama stiže i ko su još vodeći uvoznici izuzimajući kukuruz, Evopska unija proizvodi više žitarica nego što troši, a u pogledu snabdevanja svetskog tržišta, posebno je značajan njen izvoz pšenice i ječma. To u praksi znači da joj nije potreban nikakav uvoz, baš suprotno, piše Agrarheute. Cene žitarica na tržištu EU, odnosno one koje poljoprivrednici dobijaju za svoj proizvod, mnogo zavise od prihoda od izvoza. Sa izbijanjem rata u Ukrajini, značajne količine ukrajinskog žita teku na evropsko tržište. Otvaranje žitnog koridora preko Crnog mora dodatno je pogoršalo priliv. Upravo je to i razlog protesta poljoprivrednika u Poljskoj, Rumuniji i drugim zemljama. Žito iz Ukrajine znatno je jeftinije od evropskog, navodi Olaf Zinke koji već tri decenije analizira domaća i međunarodna tržišta poljoprivrede i sirovina. Dodaje kako to stvara veliki cenovni pritisak na unutrašnjem tržištu EU, ali i istiskuje skuplje žitarice evropskih farmera, koje se gomilaju u sve većim zalihama u silosima. U Francuskoj, vodećem proizvođaču žitarica u Evropskoj uniji, proizvođači već zahtevaju od predsednika Emanuela Makrona da preduzme mere za zaštitu domaćih proizvođača, javlja AFP.  „Danas imamo cenu pšenice sa farmi od 155 evra po toni. U poređenju sa cenom između 220 i 240 evra po toni, vidimo da je gubitak značajan, 420 evra po hektaru ili 42.000 evra za 100 hektara“, rekao je za ovu francusku novinsku agenciju, Erik Thirouin, predsednik tamošnjeg udruženja proizvođača žitarica (AGPB), naglasivši kako obim ukrajinskog izvoza u EU više nije održiv za poljoprivrednike.

Uvoz pšenice utrostručen u dve godine

Ipak, prema podacima Evropske komisije, na tržište EU je u tekućoj marketinškoj godini do kraja februara 2024. godine, stiglo 8,4 miliona tona pšenice, što je 600.000 tona više nego prošle godine i čak 5,2 miliona tona više nego pre dve godine, kada je obim uvoza iznosio samo 3,1 milion tona. Dakle, uvoz se gotovo utrostručio u roku od dve godine.

Izuzimajući kukuruz, EU proizvodi više šitarica nego što troši. I u pogledu snabdevanja svetskog tržišta posebno je značajan njen izvoz pšenice i ječma. To u praksi znači da joj nije potreban nikakav uvoz ali događa se upavo suprotno, piše specijalizovani portal ,,Agrarhojte’’.  Prema podacima za tekuću ekonomsku godinu, EU je proizvela gotovo 126 moliona tona pšenice. Potrošiće se nešto više od 100 mliona tona, a predviđanja su da će se izvessti oko 31 miliona tona (jer na zalihama ima i stare pšenice) čime bi postala najveći izvoznik posle Rusije, preneo je ,,Agroklub’’. Međutim, prema podacima Evropske komisije, na tržište EU je u tekućoj godini do kraja februara, stiglo oko 8,4 miliona tona pšenice, što je 600.000 tona više nego prošle godine za ovo vreme, ili čak 5,2 miliona tona više nego pre dve godine kada je uvoz iznosio samo 3,1 mliona tona. Dakle, uvoz se gotovo udvostručio u roku od dve godine, zaključuje taj portal.

Otkupne cene žitarica na tržištu EU značajno zavise od prihoda od izvoza. Kako se navodi, s izbijanjem rata u Ukrajini, odnosno od početka intervencije Rusije u toj zemlji, značajne količine ukrajinskog žita krenule su ka evropskom tržištu, što je i glavni razlog višemesečnih protesta poljoprivrednika širom Evope. Žitarice iz Ukrajine znatno su jeftinije od evropskih, naveo je Olaf Zinke, višegodišnji agrarni analitičar, dodavši kako to s jedne strane stvara veliki cenovni pritisak na unutrašnjem tržištu EU, a s druge istiskuje skuplje žitarcie evropskih farmera, koje se gomilaju u sve većim zalihama u silosima.

U Francuskoj, koja je vodeći proizvošač žitarice u EU, proizvođači već zahtevaju od Emanuela Makrona da preduzme mere za zaštitu domaćih proizvođača, javlja AFP. Sad imamo cenu pšenice od 155 evra po toni. U poređenju s proizvođačkom cenuom od 220 do 240 evra vidimo da je gubitak značajan, čak 42.000 eva na sto hektara, rekao je za Francusku novinsku agenciju, Erih Terouin, predsednik tamošnjeg udruženja proizvođača žitarica (AGPB), naglasivši kako količina ukrajinskog izvoza u EU više nije održiva za poljoprivrednike.

Poređenje sa Srbijom

Foto: Goran Mulić

Evo poređenja samo sa Srbijom. Prema podacima Petra Radića, saradnka u Zadružnom savezu Vojvodine, prošle 2023. gogdine u žetvi na oko 600.000 hektara u Srbiji, požnjeveno je oko 3,17 milion tona pšenice. Troškovi proizvodnje bili su oko 164.000 dinara po hektaru, tamo gde je prosečan prinos bio pet tona po hektaru. Za sve one koji simali pet tona po hektaru koilogam proivzdonej je kotšaooko 33 dinara. Po toj ceni pšenicu niko nije prodao.

Od pšencie uvezene u tekućoj marketinškoj godini u EU (isključujući durum pšenicu i brašno), najveći udeo od 4,4 miliona  tona ili gotovo 70 odsto dolazi iz Ukrajine. Ostali dobavljači bili su Kanada sa 630.000 tona, Moldavija s 450.000 tona, Rusija s najmanje 290.000 tona ali i Srbija sa 220.000 tona!

Ako se sagledaju cene jasno je zašto ukrajinska pšenica potiskuje evopsku robu sa tržišta. Prema podacima EK, najjeftinija pšenica poslednji put je utovarena u najvažnijoj  francuskoj izvoznoj luci bila za 198 evra po toni. Istovremeno, ukrajinska izvozna pšenica košta od 160 evra po toni, odnosno oko 20 odsto manje. Glavna odredišta uvezene obične pšenice bila su Španija, Italija, baltičke zemlje, Poljska, Rumunija i Slovačka.

Cena pšenice na berzi

Od meke pšenice uvezene u tekućoj marketinškoj godini (isključujući durum pšenicu i brašno), najveći deo od 4,4 miliona dolazi iz Ukrajine. Ostali dobavljači bili su Kanada sa 630.000 tona, Moldavija sa 450.000 tona, Rusija sa najmanje 290.000 tona i Srbija sa 220.000 tona.

Gledajući cene, jasno je zašto ukrajinska pšenica potiskuje evropsku robu s tržišta. Prema podacima Evropske komisije, najjeftinija evropska hlebna pšenica poslednji put je ukrcana u najvažnijoj francuskoj izvoznoj luci u Ruanu za 198 evra po toni. Istovremeno, ukrajinska izvozna pšenica košta oko 160 evra po toni, odnosno, oko 20 odsto manje. Glavna odredišta uvezene obične pšenice bile su Španija i Italija, kao i baltičke zemlje, Poljska, Rumunija i Slovačka.

Evropska unija uvodi carine na rusko žito, cena skače 50 odsto!

Evropska unija namerava da narednih dana uvede carinu na uvoz žitarica iz Rusije i Belorusije od 95 evra po toni, preneo je Fajnenšel tajms, pozivajući se na izvore. Evropska unija se priprema da uvede carine na uvoz žitarica iz Rusije i Belorusije kako bi uverila poljoprivrednike i neke zemlje članice, piše list.Prema istim izvorima, takav korak će dovesti do povećanja cena za najmanje 50 odsto. Kako je navedeno, carine će biti uvedene i na uljarice i njihove prerađevine.

Prostesti farmera

U Evropi, protesti farmera traju već nekoliko godina – prvi se dogodio 2019. godine u Holandiji u pozadini pooštravanja zelene regulative. U 2023. protesti su se već proširili na druge zemlje, a do kraja godine su zahvatili 12 država. Sad su u toku u Velikoj Britaniji u Londonu i u Belgiji u Briselu.

Pored „zelene“ agende, poljoprivrednici protestuju zbog niskih cena svojih proizvoda zbog uvoza ukrajinske robe, skupih đubriva i goriva i nedovoljnog budžetskog finansiranja. U Srbiji su protesti bili da bi seljaci preživeli, a u ostalim zemljama da bi zadržali postojeće stanje ili da bi poboljšali uslove rada, proizvodnje i života.

Stiglo više i ječma

IZVOZ HLEBNOG ŽITA KONAČNO RASTE Srpska pšenica na svetsko tržište dobro plovi preko Konstance, SMANjUJU SE DOMAĆE ZALIHE!    

Situacija s ječmom nije puno drugačija nego sa pšenicom, iako je ovo tržište manje značajno. U tekućoj marketinškoj godini EU je proizvela gotovo 47,5 miliona tona ječma, a potrošeno je nešto više od 41 milion tona.

Do kraja februara 2024. godine, na evropsko tržište je u tekućoj marketinškoj godini stiglo 1,4 miliona tona ječma, odnosno 200.000 tona manje nego prošle godine, ali 720.000 tona više nego pre dve godine kada je obim uvoza bio tek 665.000 tona. To znači da se uvoz ječma više nego udvostručio za dve godine. I ovde najveći udeo od 711.000 tona ili gotovo 51 odsto dolazi iz Ukrajine. Drugi najvažniji dobavljač bilo je Ujedinjeno Kraljevstvo sa 453.000 tone (uglavnom pivarski ječam) i Moldavija sa 101.000 tona. Tu su još Rusija sa 60.000 tona i Srbija sa 55.000 tona.\

,,Velike količine pšenice koje Srbija ima  konačno bi mogle da budu manje, pošto je dobro krenuo izvoz preko luke Konstance, gde je u februaru prodato oko103.000 tone hlebnog zrna. Ako ova inotrgovina bude nastavljena i narednih meseci, procenjuje se da bi do nove žetve mogli da prodamo oko milion tona i da nam ostane bar još toliko viška, navodi Zdravko Šajatović, direktor Udruenja mlinske, pekarske testeničarske proizvodnje Srbije – novosadske ,,Žitunije’’. Ali, i pored toga ako se ostvare ove ambicije novu žetvu Srbija će dočekati sa starim zalihama od oko milion tona pšenice!? To je pšenica lošeg kvalieta, najveći deo nje je najpogodniji za stočnu hranu. Zato bi bilo dobro kada bi se mogla što pre prodati, pa čak i ne pitajući za cenu. Svi bi bili zadovoljni kada bi dobili 170 evra po toni, mada je to značajan gubitak na prorošlogodišnja ulaganja. Tada je ulagano po 164.000 dinara uz prinos od pet tona po hekaru. Ako je prinos bio manji onda je cena bila i viša po kilogramu. Po toj kalkulaciji jedan kilogram pšenice proizvođače je koštao oko 33 dinara!

– Do žetve, bez novog roda, ostaće nam sigurno još milion tona, što su velike količine, pa je dobro što je izvoz u većem obimu krenuo i što raste. U oktobru 2023. godine bilo je prodato je svega 1.000 tona žita, a u januaru ove, 2024. godine oko 52.000 tona, dok je u februaru taj izvoz udvostručen, navodi Zdravko Šajatović.Većem izvozu, rekao je on, doprinela je cena prevoza, niže izvozne tarife po toni, jer sada prevoz baržama košta 16 evra po toni, a bio je 40 evra. Inače, žita smo, sa prelaznim zalihama i novim rodom u žetvi 2023. godine, imali preko četiri miliona tona, a za domaće potrebe nam treba nam najviše 1,5 molion tona sa potrošnjom, semenskom pšenicom i obaveznim zalihama u mirnodopsko vfžeme koje iznose oko 10 osto. To znači da imamo velike količine pšenice za strano tržište, navodi direktor ,,Žitounije’’

,,Ukupan izvoz pšenice u ovoj ekonomskoj godini od jula 2023. godine do februara ove 2024. godine, bio je oko 236.000 tona Žita smo, sa prelaznim zalihama i novim rodom u žetvi 2023. godine, imali preko četiri miliona tona, ponavlja on. To znači da imamo velike količine pšenice za strano tržište. Dakle, izuzetno dobro je što je konačno počeo prevoz našeg žita preko crnomorske rute i što nam je i dalje dobar kupac Italija, jer smo tamo izvezli 200.000 tona pšenice. Sada očekujemo da trgovanje preko luke Konstnace pretekne izvoz našeg žita za Italiju. Tona pšenice utovarena na barže prodaje se, trenutno, za oko 180 evra. To je za nas danas veoma dobra cena.

I dok smo 2023. godine imali rod oko 3,17 miliona tona pšenice, a  godinu pre toga više od 3,17 miliona tona, a posle zabrane izvoza, baš kada su proizvođači mogli da zarade kada smo mogli da zaradimo, posle osrednjeg  roda kukuruza većeg od šest miliona tona (potrebno nam je najviše četiri miliona tona), nastao je veliki problem sa skladištenjem. Jer, mesta ima za oko 7,5 miliona tona ove robe u rinfuzi. U problemima sa pšenicom država interveniše, ali uglavnoim nespretno. Pre svega, nedovoljno, pa to ne može da utiče na smirivanje na tržištu.  Jer, recimo prošle 2023. godine kupila je za robne rezerve samo oko  200.000 tona pšenice plus PDV plativši 25 dinara po kilogramu. Pored toga država je intervenisala ponudom zamene 36.000 tona mineralnih đubriva za pšenicu.  Odnos je bio kilogram đubriva za 2,3 kilogama pšenice. Posle problema koji su stvoreni sa pšenicom   i drugim kulturama isključivo krivicom nepoznavanja ovih problema od strane vlasti,  jesenas je pšenica u Srbiji zasejana na oko 600.000 hektara. Znatno manje nego prethodne godine. Srbija nikada ne treba da brine za pšenicu jer će je uvek biti dovoljno za domaće tržište. Jedino neće uvek imati poboboljšivača, odnosno tvrde pšenice, koju će morati da uvozi.  Za domaće tržište, pema potrebama, biće je dovočljno uvek ako se zaseje na najmanje na 300.000 hektara uz prinos od pet tona po hektaru. Proizvođači su početkom ove 2024. godine su počeli da prodaju i njive da bi mogli da izmire obaveze prema državi i obave setvu setvu. Za to je isključivi krivac loša agroekonomska politika koju vodi država, odnosno stručnjaci sa nedovoljno znanja u ovoj oblasti.

Nastale klimatske promene i složena geopolitička situacija u svetu uticali su na velike oscilacije na trštu agrarnih proizvoda. To je i uzrok što su primarni proizvođači skoro u celoj Evorpi izašli na ulice tražeći pravdu. Razlog u Srbiji je da bi prežveli, (već je u protekloj deceniji yatvoreno 62.000 farmi) a u EU da bi zadržali postojeće stanje ili da bi ga bar malo poboljšali. Podaci ukazuju, dodaje Šajatović, da je potrošnja pšenice u svetu, već šest godina uzastopno veća od proizvodnje, pa bi trebalo da raste i cena. Ali, još uvek, u prometu se događa suprotno, posebno što se najveći broj država suočava rastućom inflacijom. Potvrda toga je da svetska proizvodnja pšenice iznosi oko 786,70 miliona tona, dok je potrošnja oko 798,98 miliona tona. Istovremeno svetske zalihe su 258,83 miliona tona, pa je i to dovoljnoza 2,7 meseci potrošnje.

Nazire se boljitak

,,Posmatrajući sve ovo, procenjujuči kretanja na tržištu poslednjih osam meseci ekonomske godine u ovoj oblasti, naziru se i povoljna kretanja. Kao da se vidi sunce na izlasku iz tunela. Jer, februara 2024. godine izvoz pšenice iz Srbije porastao je na 152.413 tona, što je za preko tri puta više nego pre četiri meseca. Tada je visok nivo Dunava omogućio da prema Konstaanci, kao tradicionalno najvećem prodajnom mestu, otplove pune barže sa ukupno 103.333 tone pšenice. Istovremeno vozarine su sa 40 pale na 16 evra po toni, čime su izvoznici mogli da se uklope u relativno niske prodajne cene. U februaru je na drugom, mestu po izvozu bila Italija, naš tradicionalni kupac sa 17.396 tona pšenice, koliko u proseku uzimaju mesečno od nas. Sledi BiH sa 9.259 tona, dok su Kosovo, Severna Makedonkija, Albanija, Hrvatska, Nemačka i drugi tradicionalni kupci ispod tih količina. Do kraja maja 2024. godine očekuju da se nastavi takav plasman. Slično je i sa brašnom. Jer, u februaru je izvezeno 13.388 tona što je za oko 26  odsto manej nego u avgustu. Najveći kupci su bili BiH sa 5.166 tona, Severna Makeodnija sa 3.749 tona i Crna Gora sa 2.607 tona, dok su znatno manje preuzeli kupci iz Albanije, Mađarske, Hrvatske, Slovenije i drugi’’, navodi Šajatović.

Agrarni analitičar iz Novog Sada Žarko Galetin ocenio je za javnost da je za naše poljoprivrednike važno što je konačno krenuo izvoz pšenice preko luke Konstance, koja je pre dve-tri godine bila naše glavno tržište za pšenicu. Po njegovim rečima, to uliva nadu.  Jer, nećemo se pre početka žetve suočiti sa preterano velikim zalihama žita, kao što je to bilo prošle i pretprošle godine. Ono što nije dobro jeste da je cena pšenice niska zbog rusko-ukrajinskog sukoba, dva velika proizvođača pšenice na svetskom tržištu koji se bukvalno utrkuju ko će biti konkurentiji u cenovnom smislu. Neki rast cene pšenice, po Galetinu, mogao bi se desiti na globalnom tržištu, gde se beleži manja proizvodnja u odnosu na potrebe za desetak miliona tona, što je minimum zaliha u proteklih deset godina i to bi moglo malo da pogura da cene pšenice budu malčice više. Slavko Jovanović, predsednik Upavnog odbora ,,ŽitoSrbije’’ upozorava na činjenicu i da je pšenica već dugo u skladištima na zalihama, izgubila i na kvalitetu, pa je na nivou stočne hrane. Takva joj je i cena. Po njegovim rečima bilo bio dobro kada bi dobili po toni oko 170 dolara, pa da ispraznimo  skladišta do nove žetve.

Rat ivzoza bašna!

Kada je izvoz brašna posredi, direktor Šajatović navodi da smo ga prodali za osam meseci u ekonomskoj godini, posle žetve u 2023. godini, od jula do februara 2024. godine, 116.000 tona, i da je to u odnosu na ekonomsku 2022. godinu bilo povećanje u izvozu za 20 odsto. – Naši kupci su tradicionalno BiH, Crna Gora i Severna Makedonija, s tim što su nam se pojavili i novi kupci: Slovenija, Mađarska i Hrvatska, gde je za osam meseci prodato 2.000 tona – naveo je Šajatović i procenio da bi do nove žetve 2024. godine, brašna na druga tržišta mogli da prodamo ukupno oko 160.000 tona. Poslednja cena brašna tipa 500 u izvozu bila je 265 evra po toni. S druge strane, kilogram pšenice trenutno se na Produktnoj berzi Novi Sad prodaje za 18,47 dinara bez PDV-a. Na stranim tržištima, u zavisnosti od fjučersa i berzi, po toni je oko 200 dolara.

Na osnovu analiza Srbija, za proteklih osam meseci, koliko traje ekonomska godina u ovoj oblasti, izvezla je ukupno 715.376 tona pšenice. Pord toa na strana tržišta  plasirano je i 116.819 tona brašna, što je za 20 odsto više nego prethodne ekonomske godine za isto vreme. Stručnjaci procenjuju da ćemo u toku sezone izvesti ukupno 160.000 do 170.000 tona bašna. Posle dugo očekivanja da li ćemo rasteretiti zalihe, ovo su ohrabrujući podaci. Jer se ističe da je naša pšenica sad već loša za ljudsku ishranu, najveći deo je za stočnu hranu pa joj  se cena kreće do 170 dolara po toni. Sad kad kreće prolećna setva u Srbiji na oko 2,5 miliona hektara, podaci ukazuju da je jesenas hlebnim žitom zasejano oko 600.000 hektara. Da bi  obvavila nova prolenćna setva, proizvođači nemaju novca pa prodaju njive.

Izvor: DNEVNIK

Uz klimatski povoljnu ekonomsku godinu, računajuči desetogodišnji prosečan prinos, može se očekivati rod od od oko tri miliona ton u ovoj 2024. godini. Novu žetvu pšenice ćemo dočekati sa oko milion do milion i po tona pšenice koje se nalaze na zalihama već dve godine zbog zabrane izvoza kada je mogla da se dobro proda. Ukoliko ekonomska diplomatija države ostane na lošem nivou i glasu, kao što je sada, preti opasnost daljg finansiranja zaliha, pa i obavljanje prolećne, ali i jesenje setve.  To neće biti dobro. A, to znači da se mogu očekivati i novi protesti na ulicama. Jer, jedino država tada čuje glas proizvođača hrane, pa uredbama samo ,,gasi požar“. Takvo rešavanje problema nikada nikome dugoročno ništa dobro nije donelo. To je smao trenutno rešavanje probolema. Protesta će uvek biti, samo sve češće. Sve dok  se problemi ne reše sistemski!

Foto: Goran Mulić

Cene na Produktnoj berzi u Novom Sadu

Krajem prvog tromesečja, 25. marta 2024. godine berzanske cene pšenice, kukukuruza i soje bile su sledeće:

Pšenica

  • Ponuda pšenice je bila slaba i kretala se u cenovnom opsegu od 18,80 do 19,10 dinara po kilogramu bez PDV-a u zavisnosti od parametara kvaliteta, dok je tražnja bila povećana i u cenovnom rasponu od 18,50 do 18,80 dinara po kilogamu  bez PDV-a. Do trgovanja nije došlo;

Kukuruz

  • Berzanski ugovori za kukuruz bez analize na aflatoksin zaključeni su po ceni od 17,30 do 17,40 dinara po kilogramu bez PDV-a. Dalja tražnja bila je izražena na paritetu CPT luka po ceni od 18,00 dinara po kilogramu bez PDV-a, dok je dalja ponuda bila slaba;

Soja

  • Sojino zrno potraživalo se danas po ceni od 53,00 do 54,50 dinara pokilogamu bez PDV-a uz obračun kvaliteta. Ponuda je bila slaba, a do zaključenja berzanskih ugovora nije došlo;

 (Autor je analitičar i publicista)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *