POGLEDI: Nestali pašnjaci u Vojvodini

Od 2009. godine do danas iz popisa zemlјišta u AP Vojvodini nestalo je 30.000 hektara pašnjaka. Udruženje „Agroprofit” iz Novog Sada pokrenulo je aktivnost na oplemenjivanju pašnjaka, otklanjanju nepravilnosti pri korišćenju i upravlјanju, ovim, za stočare korisnim, površinama.

Udruženje je formiralo više stručnih timova za realizaciju mera koje doprinose povećanju rasta bilјaka i produženju vegetacije na pašnjacima. Za ovaj biološki proces odabrano je nekoliko, uglavnom, organskih stimulatora rasta i đubriva. Prvi poslovi su obavlјeni na pašnjacima Zemlјoradničke zadruge ,,Agročoka“ u Čoki i u Ečkoj, a ovih dana to će biti učinjeno i u Mužlјi i Dubovcu. Ogledna primena biostimulatora uz edukaciju održaće se 15. maja na farmi Milenka Čutovića, koji gaji hereford rasu goveda u organskoj proizvodnji, u selu Bogdanica nedaleko Gornjeg Milanovca. Površine pašnjaka u pojedinim regionima u Srbiji su umanjene, jer su lokalne uprave ovo zemlјište izdale u zakup, pa ga ratari pokušavaju koristutit za bilјnu proizvodnju.

Mr Zoran Novaković, iz Polјoprivredne savetodavne stručne službe u Novom Sadu, smatra da su pašnjaci, bez razlike na kvalitet trava na njemu, značajan oslonac za govedarstvo i ovčarstvo. Svako smanjenje broja hranidbenih dana u štali za proizvođače mleka ili samo teladi, kao i za vlasnike stada ovaca, je finansijski dobitak. Ispašom su moguće velike uštede u korišćenju zdrave hrane, a postiže se i uzgoj zdravih životinja, uz samo neophodnu veterinarsku preventivu, dodaje Novaković. On podseća da su mnoge analize pokazale da upotreba pašnjaka više od 200 dana u godini predstavlјa u ovom času veliki oslonac, jer se cene žitarica i ulјarica ne smiruju.

,,Udruženje „Agroprofit” ima pripremlјen program za obnovu i zaštitu pašnjaka, a prvi cilј je da se do kraja juna 2022. godine obuhvati oko 1.000 hektara pašnjačkog zemlјišta, na koje bi „pali” biostimulatori. Najveći posao, pored desetak pašnjaka u Vojvodini, biće u okolini Čačka, Sjenice i na Pešteru. Ako bi samo ove godine povećali bujnost trave na pašnjacima za 15 odsto i za dvadesetak dana produžili vegetaciju u sremskim uslovima, stočari bi ostvarili milionsku uštedu. Stručnjaci koji dobro poznaju bilјnu strukturu samoniklih, ili kako ih zovu prirodnih pašnjaka, kažu da je došlo vreme, gde je to moguće zbog kvaliteta zemlјišta, da se pod hitno obavi dosejavanje“, navodi Čedomir Keco, predsednik Udruženja ,,Agroprofit“.

Za partnera u ovom poslu Udruženje je predložilo Institut za krmno bilјe iz Kruševca, sa kojim želi da potpiše sporazum o poslovnoj saradnji,  koji bi obuhvatio više bitnih detalјa, među kojima su izbor lokaliteta za ispitivanje zemlјišta, dosejavanje trava, analizu efekata korišćenja pašnjaka u ishrani stoke… Za dugoročne analize i za sve eksperimente biće potrebno oko 800 hektara pašnjaka, koji bi koristili stočari i istraživači najmanje 10 godina. To je neophodno zbog toga što program obuhvata oplemenjivanje  pašnjaka, održivost, ali i rezulatate u prirastu i stanju zdravlјa stoke u ispaši. Zbog ovoga će Udruženje predložiti da se u posao uklјući i jedan od veterinarskih instituta. Krajnji cilј je da se formira širok istraživački program, koji  stiče uslove da se finansira i iz fonda za nauku. Zbog obima posla i prema iskustvu zemalјa koje imaju gajene i prirodne pašnjake, očekuje se podrška više resornih ministarstva, a i lokalnih uparava.

Među prioritetne poslove, vezane za pašnjake, stižu poruke iz više regiona, a stočari iz Banata ponovo ističu potrebu da se pašnjačke površine vlasnicima stoke izdaju bez nadoknade i da se obustavi prodaja ovih površina od strane opština. Naveli su da u Banatu pašnjake preuzimaju industrijalci i „momci nepoznatih zanimanja”. U poslednje dve godine inspektori nisu poništili nijedno nezakonito izdato rešenje o korišćenju pašnjaka, a od stočara iz Duplјaje opština Bela Crkva traži da se poništi ugovor o korišćenju seoskog pašnjaka, koji kao pravno važeći imaju seoski stočari. Slična situacija je i u Seleušu, Bavaništu, okolini Kikinde…

                                                                                                (B. Gulan)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *