POGLEDI: Zašto su čvarci skupi – pa Srbija više nema svinja!

Trgovci su uspeli da svinjske čvarke ponude potrošačima i za 2.000 dinara po kilogramu, mada ima i jeftinijih, ali mnogo dalje od gradskih centarа

Tačno je da su čvarci odavno narodna hrana ljudi na selu i da ih niko i nije pominjao u gradovima, dok se u paorskim kućama zimi klalo od dva do pet tovljenika težih od 150 kilograma, pa je rodbina u varoši ovaj proizvod dobijala kao novogodišnji pozdrav. Danas su obori prazni i daleko smo od 1.500.000 seoskih zabijački,  a na tržištu su sve više tovljenici iz ekspresnog tova, od kojih se može tokom prerade dobiti svega 300-400 grama čvaraka. Tako za prodaju ima sve manje ovog proizvoda, jer je i sve manje tovljenika od 120-130 kilograma od kojih je moguće iscediti tri do četiri  kilograma kvalitetnih čvaraka, javljaju analitičari novosadskog ,,Agroprofita’’.

Čvarci su skupi jer nemamo svinja za klanice, od kojih se oni proizvode! Jer, prema zvaničnim podacima do nedavno je u oborima, do pre dve godine bilo tek oko 2,7 miliona tovljenika. Stočari kažu da ih je danas  i manje od dva miliona. Zabravljamo da  mo u Srbiji posle Drugog svetskog rata imali više svinja nego danas! Da je uništeno  stočarstvo, pokazuje podatak da je recimo, 1866. godine u oborima u Srbiji bilo na 1.000 stanovnika čak 1.300 svuinja! Tada je Srbija bila razvijenija od SAD! Jer je u njoj na 1.000 stanovnika bilo tek 800 svinja!

Izvoznik postao uvoznik!

Srbija je sad od izvoznika svinjskog mesa postala zavisna od njegovog uvoza. Dakle, nema svinja dovoljn ni za ishranu sopstvenog naroda. Najnoviji podaci ukazuju da se u Srbiji sad godini po jednom stanovniku troši samo po 15 kilograma svinjskog mesa! Dok se smanjuje potrošnja svinjskog, istovremeno je zabeležen rast potrošnje živinskog mesa na 18 kilograma godišnje po jednom stanovniku. To je znak rasta siromapštva.

Svinjskog mesa nema dovoljno ni za sosptvene potrebe. Nekada smo ga izvozili, sad ga moramo uvoziti!  Poslednji veliki izvoz svinjskog mesa u vrednosti do 762 miliona dolara iz Srbije bio je 1991. godine. Tada je dobar deo proizvodnje iz Srbije otišao u konzervama i za vojsku SAD. Posle toga, došli su ratovi, pa sankcije, zatim zabrana izvoza zbog vakcinacije protiv svinjske kuge. EU već nekoliko decnenija nije kupila u Srbiji ni gram svinjskog mesa. Jer, zbog vakcinacije protiv klasične kuge neće da daju svom narodu da troši to meso. Dakle, uvoz svinjskog mesa iz Srbije je zabanjen u EU. Zabranjen i transport preko zemalja EU, takođe ovog mesa iz Srbije zbog vakcinacije, izuzev ako meso nije prerađeno na 72 stepena. To je i razlog zašto nemački ,,Tenis’’ nije izgradio četiri farme svinja za bescarinski izvoz iz Srbije u Rusiju. Bio je plan da se u Srbiji godišnje proizvodi i bez carina u Rusiju izvozi godišnje oko četiri miliona svinja! Mešutim, kada je ,,Tenis’’ trebalo da gradi četiri farme svinja u Srbiji iz kojih bi godišnje u Rusiju izvzio svinje, saznao je da ne može da transportuje te svinje iz Srbije preko EU u Rusiju! Jer, EU je zabranila  i transport svinjskog mesa iz Srbije zbog vakcinacije protiv bolesti klasične svinjske kuge. Moglo se tansportovati samo meso koje je bilo prerađeno na temperaturi iznad 72 stepena!  Tek kada je to saznao vlasnik ,,Tenisa’’ je odustao od gradnje farmi u Srbiji. O tom problemu ga nisu inforamisaleni ličen obaveštajne službe ili zaduženi za to u Srbiji. Do njega je ta informacija, koja nije bila tajna u Srbiji, kasno stigla! Jer, kasno su ga obestile lične službe ili nadležni za to u Srbiji. Potom je odustao  je od gradnje i otišao daleko od Srbije!

Vakcinacija protiv klasične svinjske kuge  u Srbiji ukinuta je ukinuta 15. decembra 2019. godine. Takva odluka donela je godišnje uštede zemlji od 25 miliona dolara. Jer, nije više bilo godišne potrošnje tolikog novca za uvoz vakcina. One su bepsplatno delenje vlasnicima svinja! Međutim, trošenja novca za vakcine ni sad nema, ali je ostala prisutna i dalje klasična svinjska kuga. Tadašnji ministar poljoprivrede  izašao je u javnost i saopštio da kreće izvoz svinjskog mesa i svinja iz Srbije u EU. Odnosno da je konačno stiglo blagostanje za stočare u Srbiji. Već tada mesa u Srbiji nije bilo. Pokrentui je bio samo trentuno tvo svinja. Međutim, i da je bilo dovoljno svinja, nije moglo da se izvozi još u EU. Pa i da je moglo da se izvozi u EU, ne bi moglo da se prodaje. Jer, u EU je tog trenutka bil, pa ima i danas 55 miliona svinja viška! Dakle, svesno ili nesvesno sve ih je obmanuo. Jer, ni dans nema dozvola za izvoz mesa ili svinja u EU!  Pad proizvodonje svinjskog mesa u Srbiji nije zaustavljen! Jer, nije rekao da mora da prođe najmanje četiri pa do sedam godina da se nepojavi nikavka bolest, pa ni klasičhna svinjska kuga u Srbiji.  Da nestane i poslednja svinja iz vremena vakcinacije! Tek posle toga bi mogli u svet, pod uslovom da ne bude više svinjske kuge. Pošto je i danas prisutna neka od kuga, svinje i meso iz Srbije, i da ih ima, opet ne mogu u svet!  Tako je Srbija od izvoznika postala zavisna od uvoza svinjskog mesa! Potom je stigla i afrička kuga, pa je u zemlji eutanazirano blizu 55.000 svinja. Samo neznatan broj svinja u Srbiji još je u oborima. Nije ih bilo puno pa se nije mnogo ni razbolelo!  Dakle,  kada bi imali svinja i mesa za izvoz, i kada bi stigle dozvole da može to da se izvozi, mi ne bi bili konkurentni na tom tržištu!

Tako u zemlji Srbiji postoje tri kuge svinja. Najjača je domaća kuga, pa je zbog loše agroekonomske politike,  smanjen broj svinja u oborima od 1984.godine sa oko 5,5 miliona svinja na manje od dva miliona u 2023. godini! Na drugom mestu je klasična kuga svinja, koja traje već godinama, a na trećem mestu je tek afrička kuga. Ona kada je stigla nije imala šta ni da uništi. Jer, je sve već uništeno, obori su prazni. Jer, je loša agroekonomska politika stočarstvo dovela na rub propasti. Nema svinja ni za ,,čvarke’’. 

Jedemo uvozno zamrznuto meso!

U ovoj 2023. godini u zemlju je do jula 2023. godine stiglo oko 18.000 tona zamrznutog svinjskog mesa i blizu 180.000 prasića. U Srbiju je proteklih godina stizalo  po 300.000 prasića i isto toliko svinja za klaničnu industriju.  Te svinje  i meso su od stoke koja je hranjena GMO, što je prema podacima Ministarstva za poljoprivredu Vlade Srbije jeftinije i do 40 odsto nego proizvodnja u Srbiji. Međutim, ta stoka je hranjena GMO proizvodima, pa se u Srbiji danas jede i to meso. A, zanično je zabranjena njegova proizvodnja i upotreba.

Pored toga u Srbiji se godišnje uveze oko 35.000 tona zamrznutog mesa. To meso se nudi po sniženim cenama posle pražnjena robnih rezervi u zemljama EU. Jer, one svakih šest meseci obnavljaju svoje robne rezerve. Meso koje stiže kdo nas oni neće da daju svom narodu. Ono zvanično nije štetno za ljudsku ishranu pa ga mi u Srbiji rado koristimo. Oni posle obnavljaju svoje robne rezerve, ovo zamrznuto meso praktično poklanjaju ili prodaju po simboličnim cenama. Ali, ono u to vreme još nije neupotrebljovo za ljudsku isrhanu, pa ga Srbija rado uvozi.  Inače, u ovoj godini  u Srbiji je odobren uvoz oko 500.000 prasića. Po običaju stigne po 35.000 tona ovog mesa koje je bilo zamrznuto. Sve to neće spasiti gašenje, ali ni obnovu stočnog fonda u Srbiji. Jer, već sad smo zavisni u ishrani od uvoza svinjskog mesa! Dklaz za to je I gašenej 62.000 farmi u Srbiji u poslednjoj deceniji.

A, daleke 1866. godine u Srbiji je na 1.000 stanovnika bilo 1.300 svinja, a u SAD samo 800! To je sve posledica zapostavjanja ove privredne grane. Jer, agrar nije  strateška grana u Srbiji. Nekoliko decenija je prisutno odlaženje iz sela, a prazna sela nemaju proizvodnje, jer nema ko da tovi stoku. U selima nema prerađivačke industurije, nema gde da se mladi zaposle, pa moramo uvoziti hranu!

Dakle, da bi se sve to obnovilo u Srbiji, potreban je novi koncept poljoprivrede, koji podrazumeva i da se zaustavi godišnje gubljene oko 25.000 hektara plodnih njiva za infrastrukturu i druge neproizvodne namene.  Inače, stočarstvo u Srbiji je danas uništeno, a to potvrđuje i podatak RZS da je u 2022. godini ono učestvovalo u BDP agrara samo sa 28,1 odsto. To je na nivou nerazvijenih zemalja. Inače srednje razvijene zemlje imaju svinja koliko i stanovnika ili čak i više! Primer je Danska sa 5,6 miliona žitelja koja u oborima ima više od 32 miliona svinja. Srbija ima 6,6 miliona žitelja  i  manje od dva miliona svinja! Ako se ovako nastavi stočarstvo će uskoro učestvovati samo sa 20 odsto u BDP poljoprivrede. Inačle, agrar u BDP Srbije učestvoje od sedma do10 oesto. To je karakteristika nerazvijenih zemalja. Primerera radi U Sloveniji poljoprivred au BDP zemklej učestvuje samo a 1,7 odsto!

Dakle, čvarci su skupi u Srbiji jer se proizvode i zavise od uvoznih svinja i zamrznutog mesa!

Pretnja afričke kuge

Afrička kuga svinja predstavljala bi izuzetno ozbiljnu pretnju za celokupan sistem proizvodnje svinja, kad abi on bio razvijen. Međutim, pre nego što je stigla 2019. godine, u Srbiji obori su već bili prazni! Afrička kuga nije imala skoro ni šta da uništi. Jer, je brfoj svinaj bio sveden na minimum.

BROJ SVINјA U SRBIJI, PREMA RZS

GodinaSvinje u hiljadama
19471.904
19571.929
19673.328
19875.079
20073.832
20083.594
20093.631
20103.489
20113.287
20123.139
20133.144
20143.236
20153.284
20163.021
20172.911
20182.872
20192.903

2020 – 2022                  2.000– 2.700

Prema podacima RZS-a u Srbiji zvanično na kraju 2022. godine bilo je oko 3,22 miliona svinja, dok stočari tvrde da ih je sad, srediniom 2023. godine, manje od 2.000.000! Eto zbog čega su čvarci skupi i odjednom postali hit u marketima, a niko i ne pominje niti primećuje prodaju zamrznutog svinjskog mesa iz uvoza, koji dobijaju pojedini trgovci i pakuju kao sveže.

Nema ni junećeg  mesa

U Srbiji danas nema ni junećg mesa, jer se godišnje proizvodi tek oko 76.000 tona. Trošimo ga godišnje sano oko 3,5 kilogama prosečno po jednom stanovniku.  U EU je to desetak  puta više! Stočarstvo je divedeno na rub propasti jer učestvuje u BDP agrara samo sa 28,1 odsto. Sve ispod 60 odsto je na niovu nerazvijenih zemalja. Dokay takvog stanja je da imamo u zemji manje od 400.000 junadi, među kojima je imanej od 200.000 krava mlekulja. Dokaz lošeg stanja u govedarstvu je i činjenica da  da je u 2022.godini uvezeno 84.000 tona konzumnog mleka, 10.000 tona mleka u prahu i oko 12.000 tona sireva! 

Mnogo je propusta ovoj oblasti.  Potvrada qakvog stanja je činjenia da je recimo, 1991. godine iz Srbije u svet bilo izvezeno 30.000 tona ,,bebi bifa’’, a sad se godišnje izvozi 100 puta manje! Jer, prazne su staje, nema goveda, pa se prodaje tek između 300 i 400 tona godišnje! Jer, nema ni junadi, pa ni mesa za izvoz.

Riba iz uvozaI kada meso u pitanju, treba istaći da se u Srbiji godišnje pojede oko 50.000 tona rine. Od toga je oko 15.000 tona domaće proizvodnje, a oko 35.000 tona iz uvoza. Tako je i ta potrošnja svedena na manje od četiri kilograma po jednom stanovniku. Nekada smo imali oko 15.000 hektara ribnjaka. Na njime se proizvodila riba za domaće i strano tržište.U pljačkaškoj privatizaciji posle 2000. godine ribnjaci su uništeni, pa ih sad ima tek na nešto više od 6.000 hektara! A sve do nedavno se govorilo da će se u Vovjvodini proširiti ribnjaci na oko 100.000 hektara slatinastog zemljišta. To je ostao samo san nerealnih obećanja za one koji su bili u to poverovali radašnjim vlastima! 

Foto: Goran Mulić

Uvoz rečne ribe u Srbiji za 11 meseci prošle 2022. godine porastao je za 300 odsto u odnosu na isti period prethodne godine, pokazali su podaci Privredne komore Srbije. Ukoliko Srbija želi da poveća proizvodnju ribe neophodno je da ribnjake oslobodi vodnog doprinosa i uvede posebnu finansijsku pomoć ribnjacima za svaki kilogram izvežene ribe, izjavila je za javnost viša savetnica u Udruženju Privredne komore Srbije za stočarstvo Mirjana Miščević. „Samo izvoz ribe može povećati proizvodnju, a mi našu ribu ne izvozimo u zemlјe EU“, kazala je Miščevićeva.

Govoreći o situacijama u drugim zemlјama, koje proizvode ribu, Miščević je navela, da su za primer ribnjaci u Češkoj i Hrvatskoj oslobođeni plaćanja vodnog doprinosa, a Hrvatska za svaki kilogram izveženog šarana plaća ribnjacima jedan evro. Ona je ukazala  i su domaći ribnjaci u teškom položaju. „Pomoć ribarstvu je neophodna. Potrebno je ukinuti sve vodne doprinose, omogućiti izvoz rečne ribe u EU i davati po jedan evro za svaki kilogram izvežene ribe kao što to rade naši konkurenti“, zaklјučila je Miščevićeva. Za sve to potrebno je ponovo obnoviti, graditi  ribnjake i u njima proizvoditi ribu za domaće i svetsko tržite. Jer, ona uvek ima kupce. (B. GULAN)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *