PROIZVODNJA I POTROŠNJA RIBE U SRBIJI 2: Jedemo uvoznog šarana!

Poslednjih 15 i više godina šaran na našoj trpezi nije iz ovdašnjih ribnjaka, već iz zemalja koje nas okružuju. Upravo odatle se veoma često uvozi na crno, tako da ga statistika i ne registruje. Dakle, i tu, u potrošnji, zaostajemo, jer zaostajemo i u proizvodnji slatkovodne ribe. Naši ribnjaci zahvatali su poslednjih godina negde oko 13.000 hektara i iz njih se izlovi ribe sa kojom se nekad podmirivalo samo 60 odsto potreba. Govorilo se nekada da bi veoma lako mogli da povećamo površinu ribnjaka, čak i da dupliramo, jer tada smo za to imali neophodne uslove. I umesto povećanja površina pod ribnajcima, mi sad imamo tek polovinu tih nekadašnjih površina! Uz obalu Tise, zatim levu obalu Dunava i Save, pa i u delu Pomoravlja ima preko 300.000 hektara ritove i slatinaste zemlje, sedme i osme klase od koje nema naročite vajde. U velikim rekama ima dovoljno vode da se pumpama prebacuje u mnogo veće ribnjake. Potencijal imamo, kaže struka, ali na žalost, država ne pokazuje nameru, a ni želju da se neplodno zemljište koristi na mnogo bolji i unosniji način!

Analitičar Miroslav Zdravković ističe da su, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku Srbije, šaranski ribnjaci najveću površinu imali 2010. godine. Do 2022. godine površina je smanjena čak za za 37,6 odsto! Ako dalje analiziramo vidi se da su pastrmski ribnjaci najveću površinu imali 2018. godine i od tada su smanjeni za 26,1 odsto. Iz analiza vidimo da su šaranski i pastrmski ribnjaci najveću proizvodnju mlađi imali u 2012. godini i od tad je proizvodnja u šaranskim smanjena za 87,3 odsto, a u pastrmskim ribnjacima čak za 98,4 odsto.  Zdravković ukazuje da je proizvodnja ribe u šaranskim ribnjacima bila najveća u 2010. godine i od tada je smanjena za 44,8 odsto, gde je šarana najviše bilo u 2010, i od tada je smanjenje iznosilo 39,1 odsto, kod somova 2015 (-58,8 odsto), tolstolobika 2007 (-80,4 odsto), amura 2010 (-70,9 odsto i ostale slatkovodne ribe u 2008 (-96,1 odsto).

Mnogi dižu ruke od ribnjaka

Ima onih koji bi želeli da ulože novac i vreme u ovaj posao, ali kada čuju kakve papire treba da pribave, dižu ruke i odustaju od ideje. Država, očigledno, nije u stanju da pomogne ekspanziju slatkovodnog ribarstva, pa stoga ne mora ni da odmaže. Kada se pre nekoliko decenija govorilo o razvoju ribarstva Jugoslavoie, posebno je isticano kako u Vojvodini postokji više od 100.000 hektara slatinastog zemljišta, koje će se u budućnosti pretvoriti u ribnjake. Ostalo je samo na obećanjima. Jer, ribnjaka i ribe sad je sve manje u Srbiji! Dodudše ima je, ali iz uvoza!

Ukoliko bi se pojednostavila papirologija, a sam postupak uprostio, neplodni tereni oko reka bi mogli da se ustupe na korišćenje u periodu od 50 ili 100 godina. Tako bi smo imali dovoljne količine ribe i ne bismo morali da je uvozimo. Osim toga stvorio bi se i višak za izvoz, a uposlilo bi se i više radne snage. Posebno je važno što bi hranjenjem ribe porasla i sama vrednost kukuruza.Dakle, jedinične cene uvoza kod 18 proizvoda sa udelom u ukupnom uvozu većim od jedan odsto kretale su se od 0,96 evra po kilogramu kod zamrznutih sardina do 18 evra kod dimlјenog pacifičkog lososa. Veću cenu od 10 evra po kilogramu imao je samo još sveži pacifički losos (11,8 evra). Zamrznute skuše su se uvozile po ceni od 2,2 evra po kilogramu, atlantski losos, svež po 8,9 evra. Kada podelimo procenjenu količinu potrošnje (20.600 tona) sa procenjenim brojem stanovnika Srbije (6,6 miliona) dolazimo do prosečne godišnje potrošnje od 3,1 kilograma po stanovniku, što nas nakon Mađarske i Crne Gore svrstava na svetsko dno, navodi Miroslav Zdravković, analitičar.

                                                                                 Sutra: Kladovski kavijar  – crno  zlato plavog Dunava                                                                                                           

PROIZVODNJA I POTROŠNJA RIBE U SRBIJI (2)

Kladovski kavijar – crno zlato iz plavog Dunava

Ali, ako se vratimo malo u istoriji šta su nam reke donosile, sad već davno, videćemo da tog bogatstva više nema, jer ga nismo sačuvali. Vode smo pozajmili od budućih generacija, a pitanje je šta ćemo im ostaviti. Primer je ono što su nam reke davale nekad, a šta sad.   Sivkasto-crne bobice svojstvenog ukusa i zlatnog statusa, pre samo tridesetak godina pronalazile su put od malog grada na lepom, plavom Dunavu – Kladova, do luksuznih restorana i raskošne trpeze imućnih ljudi širom Evrope i Amerike. Verovatno ni sami alasi iz istočne Srbije, koji su početkom 20. veka ribljom ikrom hranili stoku i jeli je za doručak, nisu sanjali da će njihov ulov dostići svetsku slavu, kao i cenu.

Piše: Branislav GULAN

„Kladovski kavijar je poznat zbog vrhunskom kvaliteta, nije zaostajao za ruskim koji se smatrao najboljim“, navodi u pisanoj izjavi za BBC na srpskom Dubravka Vučić, viša kustoskinja Prirodnjačkog muzeja u Beogradu. Iako se kavijar u Srbiji proizvodio mnogo ranije, prema njenim rečima, prelomni trenutak bio je dolazak ruskih migranata iz Rumunije u sela oko Kladova, posle Oktobarske revolucije 1917, kada su boljševici preuzeli vlast.

Oni su doneli recepturu koju su lokalni ribolovci prihvatili, a Ribarsko gazdinstvo „Đerdap“ kasnije nastavilo da neguje kod proizvodnje kavijara.

Sredinom osamdesetih godina 20. veka, posle izgradnje i puštanja u rad hidroelektrane „Đerdap II“, u blizini Prahova, morune i jesetre iz Crnog mora više nisu mogle na njihova višedecenijska plodišta uzvodno, što isprva nije umnogome ugrozilo sam kavijar. Međutim, prekomerni izlov ovih vrsta, doveo je do smanjenja njihove brojnosti, zbog čega je, između ostalog, na zalasku prošlog i početku ovog veka stala je proizvodnja kavijara u Kladovu. Moruna je najveća slatkovodna riba na svetu i može da živi više od 100 godina

Foto: Goran Mulić – Izlov ribe u Vojvodini

Prema nekim istorijskim izvorima kavijar se u ovom delu Dunava proizvodi i konzumira od 15. veka, dok pojedini autori smatraju da se jesetarske vrste ribe na tom području love više od 2000 godina. Još iz perioda Rimskog carstva. To su građevine od stabala i greda, kojima su pregrađivani brzaci reke i delovi ispred sprudova od šljunka, gde su ribe dolazile na mrest u vreme visokih voda. Ovaj način je bio aktuelan i početkom 19. veka, pa ih je tridesetih godina knez Miloš Obrenović otkupio od Turaka i potom davao ribarima u zakup. Kasnije se u lovu na ovu grdosiju koristila posebna mreža setka, a onda i pampurača, odnosno morunski struk – ribarski alat sa velikim brojem udica na koje su se jesetre kačile tokom češanja o okolno stenje u dubini reke.

Kavijar je, tvrde lokalni istorijski izvori, krajem 19. veka bio deo jelovnika i na kraljevskom dvoru Obrenovića, dinastije koja je vladala Srbijom do 1903.godine. Tokom 19. i u prvoj polovini 20. veka,siromašno stanovništvo na području Kladova, kome su pripadali i alasi, redovno je konzumiralo neprerađenu ikru, dok je manja količina prerađivana i dopremana do Beograda i dalje.

„Kako je ikre bilo jako puno i praktično nije imala cenu, Srbi su ostatkom ikre, koju nisu pojeli hranili stoku i živinu jer je ona jako kvarljiva“, objašnjava Dubravka Vučić. Ona dodaje da je tek sa dolaskom ruskih porodica u Kladovo i okolna sela iz Rumunije dvadesetih godina prošlog veka, počela primena novog postupka konzervacije koji je omogućio dugoročnije čuvanje ove hrane. Oni su tada zakupili garde, angažovali alase i uneli brojne druge novine – od originalnog načina pripreme, do organizovanog prometa kavijara. „Doneli su recepturu za spravljanje kavijara koja je bitno doprinela da se kvalitet poboljša“, ističe Dubravka Vučić.

,,Osamostaljena’’ Srbija

Prema analizi  Miroslava Zdravkovića proizvodnja kalifornijske pastrmke bila je najveća u 2019. godini i od tada je smanjena za 16,3 odsto, a ostale slatkovodne ribe u pastrmskim ribnjacima u 2018.godini  i smanjena je za 90,7 odsto. Ulov ribe u rekama i jezerima bio je najveći u periodu od 2009. do 2013. godine i od tada je smanjen najviše kod šarana (-63,2 odsto), deverike i srebrnog karaša (po 58 odsto) i ostale slatkovodne ribe (-69,4 odsto).

  • Analizirajuči izvoz ribe iz Srbije, on dodaje, da je najveća količina izvoza ribe bila u 2021. kada je iznosila 2.013 tona. Količina izvoza u HS03 veća je za izvoz puževa (762 tone u 2022), koji se u Srbiji ne upotreblјavaju u svakodnevnoj ishrani, dok u Italiji, zemlјi plasmana, predstavlјaju poslasticu;
  • Najveća količina uvoza bila je 2007. godine kada je iznosila 23.693 tone;
  • Najveća raspoloživa količina za potrošnju (proizvodnja + uvoz – izvoz) bila je 2008. kada je bilo 33.625 tona! Ona je smanjena u 2022. za 38,7 odsto, na 20.618 tona;
  • Najveći udeo uvoza u ukupnoj potrošnji bio je 2006. (75,2 odsto) što je posledica tada mnogo većeg nivoa potrošnje nego danas;

,,Izvoz ribe i morskih (vodenih) plodova iz Srbije bio je u 2022. godine, a rekordnu vrednost od 18,1 miliona evra. Od pet proizvoda sa najvećom vrednošću četiri su pripadala lososima (zamrznuti fileti pacifičkog lososa, sveži fileti pacifičkog lososa, sveži fileti atlantskog lososa i dimlјeni pacifički losos), a puževi su bili na drugom mestu sa 3,7 miliona evra (neznatno veća, za 49.000 evra, vrednost izvoza u 2020). Šaran je bio na šestom mestu sa samo 3,4 odsto ukupne vrednosti izvoza i 610.000 evra. Da se kod lososa radilo o nekim doradnim, uslužnim, poslovima govori podatak da je 63,1 odsto ukupne vrednosti izvoza plasirano u Italiju (11,4 miliona evra), pa slede BiH sa 10,6 odsto, S. Makedonija (7,1 odsto), Rumunija (6,4 odsto), Francuska (4,1 odsto), Češka (3,3 odsto), Crna Gora (2,6 odsto) i Hrvatska (1,9 odsto)’’, ukazuje Zdravković.

Analizirajući stanje u ribarstvu Srbije, Miroslav Zdravković navodi: U periodu od 17 godina (2006-2022) Srbija je ostvarila deficit u trgovini ribom i morskim plodovima u iznosu od 588 miliona evra ili po 34,6 miliona evra u proseku godišnje. Deficit u trgovini je bio relativno stabilan, u rasponu između 25 i 42 miliona evra, da bi u 2022. godini naglo skočio na 67 miliona evra jer je rast cena primarnih proizvoda uticao da naš uvoz bude povećan sa 49,4 miliona u 2020. na 57,8 u 2021. i rekordnih 85 miliona evra u 2022. godini. Ukupna vrednost uvoza u posmatranom periodu bila je 702 miliona evra, što je u proseku 41,3 miliona evra godišnje, navodi analitičar.

Po njegovim rečima smisao trgovine, od kako postoji, je da se razmene proizvodi kojih neko ima u višku za proizvode koje nema. Srbija ne izlazi na more, te prirodno nema morsku ribu i morske plodove, pa ih uvozi.  Ali, kada ove podatke, „osamostalјene“  Srbije uporedimo sa dužim vremenskim periodom, dodaje, a na osnovu podataka iz Statističkog godišnjaka Srbije za 2000. godinu (strana 180), možemo konstatovati sledeće:

  • Površina šaranskih ribnjaka bila je najveća 1981. i iznosila je 13.251 hektara. To je za 48 odsto više nego u rekordnoj 2010.godini (8.940) i za 137 odto više nego u 2022. godine (5.579);
  • Površina pastrmskih ribnjaka bila je najveća 1997. godine i iznosila je 146.933 kvadratnih metara. U odnosu na rekord iz 2018.godine (81.411) vila je veća za 80,5 odsto, a u odnosu na 2022. godinu  (60.135) i bila je veća za 144 odsto;
  • Rekordna proizvodnja mlađi šarana bila je 1989. godine i to 2.404 tona, što je za 25,4 odsto manje nego u 2012. godine (3.221) ali šest puta više nego u 2022. godini (408 tona)!
  • Rekordna proizvodnja mlađi pastrmki bila je u 1995. i to 331 tona što je za 77 odsto više nego u 2012 (187 tona) i 110 puta više nego u 2022. godini;

Zlatno doba ribarstva je odavno prošlo (ukoliko ga je i bilo)!

Prema analizi proizvodnja kalifornijske pastrmke bila je najveća u 2019. godini i od tada je smanjena za 16,3 osaro a ostale slatkovodne ribe u pastrmskim ribnjacima u 2018. i smanjena je za 90,7 odsro. Ulov ribe u rekama i jezerima bio je najveći u periodu od 2009. do 2013. godine i od tada je smanjen najviše kod šarana (-63,2 odsto), deverike i srebrnog karaša (po 58 odsto) i ostale slatkovodne ribe (-69,4 odsto).

  • Analizirajući izvoz ribe iz Srbije, pema podacima RZS vidi se da je najveća količina izvoza ribe bila  u 2021. kada je iznosila 2.013 tona. Količina izvoza u HS03 veća je za izvoz puževa (762 tone u 2022.godini), koji se u Srbiji ne upotreblјavaju u svakodnevnoj ishrani, dok u Italiji, zemlјi plasmana, predstavlјaju poslasticu;
  • Najveća, zabeležena, količina uvoza bila je 2007. kada je iznosila 23.693 tone;
  • Najveća raspoloživa količina za potrošnju (proizvodnja + uvoz – izvoz) bila je 2008. kada je bilo 33.625 tona! Ona je smanjena u 2022. godini za 38,7 odsto, na 20.618 tona;
  • Najveći zabeleženi udeo udeo uvoza u ukupnoj potrošnji bio je 2006. (75,2 odsto) što je posledica tada mnogo većeg nivoa potrošnje nego danas;

,,Izvoz ribe i morskih (vodenih) plodova iz Srbije imao je u 2022. godine rekordnu vrednost od 18,1 miliona evra. Od pet proizvoda s najvećom vrednošću četiri su pripadali lososima (zamrznuti fileti pacifičkog lososa, sveži fileti pacifičkog lososa, sveži fileti atlantskog lososa i dimlјeni pacifički losos) a puževi su bili na drugom mestu sa 3,7 miliona evra (neznatno veća, za 49.000 evra, vrednost izvoza u 2020. godini). Šaran je bio na šestom mestu sa samo 3,4 odsto ukupne vrednosti izvoza i 610.000 evra. Da se kod lososa radilo o nekim doradnim, uslužnim, poslovima ukazuje podatak da je 63,1 odsto ukupne vrednosti izvoza bilo plasirano u Italiju (11,4 miliona evra), pa slede BiH sa 10,6 odsto, S. Makedonija (7,1 odsto), Rumunija (6,4 odsto), Francuska (4,1 odsto), Češka (3,3 odsto), Crna Gora (2,6 odsto) i Hrvatska (1,9 odsto)’’, ukazuje Zdravković.

Analizirajući stanje u ribarstvu Srbije, između ostalog se navodi: U periodu od 17 godina (2006-2022) Srbija je ostvarila deficit u trgovini ribom i morskim plodovima u iznosu od 588 miliona evra ili po 34,6 miliona evra u proseku godišnje. Deficit u trgovini je bio relativno stabilan, u rasponu između 25 i 42 miliona evra, da bi u 2022. godini naglo skočio na 67 miliona evra jer je rast cena primarnih proizvoda uticao da naš uvoz bude povećan sa 49,4 miliona u 2020. na 57,8 u 2021. i rekordnih 85 miliona evra u 2022. godini. Ukupna vrednost uvoza u posmatranom periodu bila je 702 miliona evra što je u proseku 41,3 miliona evra godišnje, ističe analitičar Miroslav Zdravković. Po njegovim rečima smisao trgovine, od kako postoji, je da se razmene proizvodi kojih neko ima u višku za proizvode koje nema.

Srbija ne izlazi na more, te prirodno nema morsku ribu i morske plodove, te ih uvozi. U šestocifrenoj carinskoj klasifikaciji postojalo je 208 pozicija kod kojih je registrovan uvoz, a u 2022. godine on je postojao na 109 pozicija.Veći udeo od jedan odsto u vrednosti ukupnog uvoza u 2022. godini,  imalo je čak 18 vrsta riba i plodova, gde se oslić, losos, som i pastrmka ponavlјaju, jer ih ima i svežih i zamrznutih.Najveći uvoz iz Španije

STO i UNCTAD

Ubedlјivo najveću vrednost (24,6 miliona evra) i udeo (28,9 odsto) imao je zamrznuti oslić, pa atlantski losos (11,8 i 13,9 odsto) i pacifički losos (6,2 i 7,3 odsto). U zbiru su ova tri proizvoda učestvovala sa 50,1 odsto u ukupnoj vrednosti uvoza. Slede sveža pastrmka (6,2 miliona, 7,3 odsto), smrznuta skuša (3,4; 4,1 odsto), zamrznut som (3,4; 4 odsto), svež šaran (2,7; 3,2 odsto), sipa i lignje (2,4; 3,1 odsto), zamrznute sardine (2,2; 2,6 odsto), sveže orade (2,1 i 2,5 odsto), svež brancin (1,9; 2,2 odsto), škampi i kozice (1,6; 1,9 odsto), dimlјeni pacifički losos (1,4; 1,7 odsto), svež som (1,4; 1,6 odsto), zamrznuti oslić (1,3; 1,0 odsto), zamrznuti fileti tune (892.000 evra, jedan odsto) i dimlјena riba i fileti (883.000 evra i jedan odsto)

U tabeli su obeležene rekordne vrednosti žutom bojom, a ovde ih tekstualno i taksativno samo nabrajamo: Posmatrano po zemlјama, gotovo polovinu ukupne vrednosti uvoza je iz Španije (21,4 miliona evra što je 25,2 odsto) i Norveške (19,6; 23,1 odsto), a uvoz je registrovan čak iz 65 zemalјa. Nakon pomenutih slede Vijetnam (5,2; 6,1 odsto), BiH (4,4; 5,1 odsto), Hrvatska ( 4,2; 4,9 odsto), Argentina (4; 4 odto), Polјska (3,5; 4,1 odsto), Grčka (3,3; 3,8 odsto), SAD (3,3; 3,8 odsto), Turska (2,3; 2,7 odsto), UK (1,8; 2,1 odsto), Albanija (1,4; 1,6 odsto), Kanada (1,3; 1,5 odto) i Maroko (928 hilјada evra, 1,1 odsto).

Analizirajući stanjeu ribarstvu Srbije, Miroslav Zdravković navodi: U periodu od 17 godina (2006-2022) Srbija je ostvarila deficit u trgovini ribom i morskim plodovima u iznosu od 588 miliona evra ili po 34,6 miliona evra u proseku godišnje. Deficit u trgovini je bio relativno stabilan, u rasponu između 25 i 42 miliona evra, da bi u 2022. godini naglo skočio na 67 miliona evra jer je rast cena primarnih proizvoda uticao da naš uvoz bude povećan sa 49,4 miliona u 2020. na 57,8 u 2021. godine i rekordnih 85 miliona evra u 2022. godini. Ukupna vrednost uvoza u posmatranom periodu bila je 702 miliona evra što je u proseku 41,3 miliona evra godišnje, navodi analitičar.

Po njegovim rečima smisao trgovine, od kako postoji, je da se razmene proizvodi kojih neko ima u višku za proizvode koje nema. Srbija ne izlazi na more, te prirodno nema morsku ribu i morske plodove, te ih uvozi. U šestocifrenoj carinskoj klasifikaciji postojalo je 208 pozicija kod kojih je registrovan uvoz, a u 2022. godine on je postojao na 109 pozicija. Veći udeo od jedan odsto u vrednosti ukupnog uvoza u 2022. imalo je čak 18 vrsta riba i plodova, gde se oslić, losos, som i pastrmka ponavlјaju, jer ih ima i svežih i zamrznutih.

Ubedlјivo najveću vrednost (24,6 miliona evra) i udeo (28,9 odsto) imao je zamrznuti oslić, pa atlantski losos (11,8 i 13,9 odsto) i pacifički losos (6,2 i 7,3 odsto). U zbiru su ova tri proizvoda učestvovala sa 50,1 odsto u ukupnoj vrednosti uvoza. Slede sveža pastrmka (6,2 miliona, 7,3 odsto), smrznuta skuša (3,4; 4,1 odsto), zamrznut som (3,4; 4 odsto), svež šaran (2,7; 3,2 odsto), sipa i lignje (2,4; 3,1 odsto), zamrznute sardine (2,2; 2,6 odsto), sveže orade (2,1 i 2,5 odsto), svež brancin (1,9; 2,2 odsto), škampi i kozice (1,6; 1,9 odsto), dimlјeni pacifički losos (1,4; 1,7 odsto), svež som (1,4; 1,6 odsto), zamrznuti oslić (1,3; 1,0 odsto), zamrznuti fileti tune (892 hilјade evra, jedan odsto) i dimlјena riba i fileti (883.000 evra i jedan odsto).

Posmatrano po zemlјama, gotovo polovinu ukupne vrednosti uvoza objašnjavaju Španija (21,4 miliona evra što je 25,2 odsto) i Norveška (19,6; 23,1 odsto), a uvoz je registrovan čak iz 65 zemalјa. Nakon spomenutih slede Vijetnam (5,2; 6,1 odsto), BiH (4,4; 5,1 odsto), Hrvatska ( 4,2; 4,9 odsto), Argentina (4; 4 odto), Polјska (3,5; 4,1 odsto), Grčka (3,3; 3,8 odsto), SAD (3,3; 3,8 odsto), Turska (2,3; 2,7 odsto), UK (1,8; 2,1 odsto), Albanija (1,4; 1,6 odsto), Kanada (1,3; 1,5 odto) i Maroko (928 hilјada evra, 1,1 odsto).

Kada ove podatke, „osamostalјene“ Srbije uporedimo sa dužim vremenskim periodom, a na osnovu podataka iz Statističkog godišnjaka Srbije za 2000. godinu, strana 180, možemo konstatovati sledeće:

  • Površina šaranskih ribnjaka bila je najveća 1981. i iznosila je 13.251 hektara. To je za 48 odsto više nego u rekordnoj 2010.godini (8.940) i za 137 odto više nego u 2022. godine (5.579).
  • Površina pastrmskih ribnjaka bila je najveća 1997. godine i iznosila je 146.933 kvadratnih metara. U odnosu na rekord iz 2018.godine (81.411) vila je veća za 80,5 odsto, a u odnosu na 2022. godinu  (60.135) i bila je veća za 144 odsto.
  • Rekordna proizvodnja mlađi šarana bila je 1989. godine i to 2.404 tona, što je za 25,4 odsto manje nego u 2012. godine (3.221) ali šest puta više nego u 2022. godini (408 tona).
  • Rekordna proizvodnja mlađi pastrmki bila je u 1995. i to 331 tona što je za 77 odsto više nego u 2012 (187 tona) i 110 puta više nego u 2022. godini.

 (Autor je analitičar i publicista)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *