STOČARSTVO U SVETU, EU I SRBIJI: U Srbiji 600 sela nema nijednu kravu (2.)

Od 2019. do kraja 2023. godine izvoz ,,bebi bifa’’ se kretao od 300, najviše do 440 tona godišnje!

Kako se tvrdi, u Srbiji je u 2023. godini od 228.000 grla mlečnih krava, koliko ih je do nedavno bilo po zvaničnim brojkama vlasti, dobilo oko 1,4 milijardi litara mleka. Međutim, stočari ističu da je taj broj krava, realno manji za 78.000! Od proizvedenog mleka, godišnje se proizvede oko 60.000 tona sireva. U Srbiji se proizvodi oko 70 vrsta sireva u zemlji. Od toga oko 15.000 tona izvozi. Međutim, u Srbiji se godišnje uveze oko 85.000 tona konzumnog mleka, zatim više od 10.000 tona mleka u prahu, koje je čak i kancerogeno, i više od 12.000 tona sireva.

Od postojećeg mlečnog stada u Srbiji  se dobijalo godišnje oko 1,4 milijardi litara mleka. Stočari kažu da u vreme skupe stočne hrane prasići popiju po 100 miliona litara mleka! Jer, je to jefitniji način ishrane. Uz to bio je i godišnji pad proizvodnje mleka za 100 miliona litara. Jer, zahvaljujuci nauci porasla je njihova mlečnost pa se kreće od 7.000 pa do 9.000 litara u proseku. Znači sa manje grla dobija se ista količina ,,bele reke’’.

Foto Goran Mulić – U desetak sela Srbije, za vreme nestašice mleka podignut je spomenik kravi!

Dokaz krize…

 Dokaz krize u stočarstvu je da sve više ima sela gde se podiže spomenik, seljaku,  kravama, pa se ukazuje, na činjenicu, ako se ovako nastavi, da će deca uskoro moći, kravu muzaru,  da vide jedino u zoološkim vrtovima! U svemu tome bitno je istaći da dugo građani čekaju da počne sa radom laboratorija za mleko u Batajnici. Jer, ona je davno završena, mnogi funkcioneri su se slikali povodom tog njihovog uspeha, davno je završenaa gradnje laboratije.

Kada je reč o mleku u Srbiju je u 2022. godinu, pema podacima RZS,  oko 84.000 konzumnog melka, pa mleka u prahu 9.663 tona,  u vrednosti od 39,4 miliona evra. Države iz kojih smo najviše uvozili mleko u prahu su Poljska i Francuska. Isti državni izvor, carina, navodi da je uvoz sireva i drugih mlečnih proizvoda takođe nije izostao. U Srbiju je u 2022. godini iz uvoza stiglo 12.764 tone sira, zbirno svih vrednosti za 6,59 miliona evra. Države iz kojih smo najviše uvozili sireve su Nemačka, Poljska, Holandija i Italija. Dakle, samo za uvoz mleka i mlečnih proizvoda samo u 2022. godini potrošeno je više od 100 miliona evra. Te količine su još povećane prilikom uvoza u 2023. godini, sa tempom rasta i u 2024. godini.  Tendencija uvoza mleka, mleka uprahu i sireva, ka i mesa svih vrsta, se nastavlja. Srbija je od zemlje izvoznika postala zavisna od uvoza, da bi tržište bilo valjano snabdeveno. Poznavaoci priliku ističu da nedostatak domaćeg mleka i mlečnih proizvoda „…nije problem koji se može rešiti hirurškom intervencijom, danas za sutra, već sistemskim pristupom, subvencionisanjem domaće proizvodnje i kontrolom uvoza. Mora proći dugačak period kako bi se veliki nedostatak mlečnih krava nadoknadio’’…

Moraju se obezbediti uslovi da se u Srbiji za svakog stanovnika obezbedi bar po 400  litara mleka godišnje, zatim da u staji  svakog stočara bude najmanje prvo 20 pa do 40  krava muzara smatra profesor dr Milan St. Tošić, iz Zemuna. Proizvodnja mleka, potrebe i korišćenje u Srbiji ne bi trebalo da se razlikuju od onih u Evropi. Po prirodnim uslovima proizvodnja mleka u Srbiji je čak u boljem položaju. Srbija ima odlične uslove za proizvodnju kukuruza kao osnovne hrane i bar slične uslove za proizvodnju trava, sena i silaže za stoku. Svake godine i kada je ona loša, mi imamo kukuruza za izvoz. Razlog je što nema stoke u Srbiji da ga troši, pa je uvek dovoljno četiri miliona tona ,,žutog zlata’’. Po tradiciji i iskustvu u govedarstvu naša zemlja takođe je visoko cenjena. Na osnovu svega toga bi mogla lako da obezbedi sopstvenu proizvodnju mleka za svoje potrebe od najmanje 400 litara po stanovniku godišnje (dans trošimo sa preradom, oko 200  litara po stanovniku godišnje). Time bi Srbija u velikoj meri doprinela kod održavanja kvaliteta obradivog zemljišta preko vraćanja većih količina organskog đubriva, što bi i povoljno uticalo na povećanje radnih mesta i održavanje industrije prerade mleka. Umesto svega toga, Srbija je u Evropi pala među države koje su prisiljene da mleko ili njegove proizvode dobrim delom i uvoze, navodi Tošić. To znači i da se prosečna mlečnost krava mora povećati  najmanje na 7.000 litara mleka godišnje. Nije legenda, niti mit, podatak koji su otkrili istraživači iz britanske kraljevske bolnice u Glosteru, a to je da nacije koje konzumiraju puno mleka i mlečnih proizvoda imaju tendenciju da među stanovništvom imaju više nobelovaca nego ostali! U oba slučaja – Skandinavci dominiraju. Očigledno da neka veza postoji!

Zemlje u kojima stanovnici najviše konzumiraju mleko i prerađevine:

  1. Danska……………..900,00 kilograma godišnje;
  2. Finska………………361,19 kilograma godišnje;
  3. Švedska…………… 355,86  kilograma godišnej;
  4. Holandija…………..320,15 kilograma godišnje;
  5. Švajcarska………….315,78 kilograma godišnje;
  6. Grčka……………….314,69 kilograma godišnje;
  7. Srbija……………….200,00 kilograma godišnje;

Analitičari daju i predloge o mogućim rešenjima problema u stočarstvu, a u okviru njega i mlekarstvu. Prosečna mlečnost krava mora se povećati  na najmanje na 7.000 litara mleka godišnje. Iz ugla mlečnih govedara najvažniji potez bio bi prekid uvoza mleka, da se povećaju subvencije po grlu što bi ublažilo štetu. I na kraju da se dozvoli uvoz samo manjka mleka! Država treba da zna tačno koliko Srbiji mesečno treba mleka i sireva i samo da dozvoli uvoz manjka potrebnog tržištu! U Srbiji ima 4.720 sela, a čak u 600 njih nema nijedne krave mlekulje. Govedarstvo može biti mlečno, mlečno – mesno i mesno govedarstvo. Srbija izlazi u svet sa ponudom junetine iz prirode. Trenutno u tovu ih ima oko 25.000 junadi!

Na odluku poljoprivrednka, koliko će sejati, ponajviše je uticalo tržište. Posejano je oko 600.000 hetkar au Srbiji,a od toga ponajviše u žitnici  zemlje Vojvodini. Na setvu je uticala, cena pšenice koja se početkom 2023.  godine kretala oko 34,5 dinara po kilogramu bez PDV-a, a u  januaru, do 26,5 dinara, da bi tokom maja cena pala na 21,5 dianra po kilogramu, a pred početak žetve bila je 20,9 kilogama. Nakon žetve usledio je blagi rast cene (21,6 dinara po kilogramu) se cena spušta na 19,8 dinara po kilogramu. Posle žetve se nastavlja negativan cenovni trend, da bi 2023. godinu pšenica ispratila sa cenom od 20,9 dinara po kilogramu ili 178 eva po toni! Naša pšenica koja se nalazi na zalihama, a to je oko 2,5 milioan tona, je lošeg kvaliteta, nema kupaca za nju. Kada bi nam neko ponudio 170 evra po toni, sve bi trebalo prodati, kada bi se moglo!

U drugoj polovini 2024. godine predviđa se da će proizvodnja goveda u EU dostići 12,1 milion grla. Taj podatak ukazuje na smanjenje od jednog procenta u poređenju sa istim periodom 2023. godine kada je uzgoj iznosio 12,2 miliona grla. Podaci Eurostata pokazuju da će i broj ovaca u drugoj polovini 2024. biti smanjen za sedam odsto na 15,6 miliona grla. Predviđa se i pad proizvodnje koza za devet odsto, na 2,4 miliona grla. Za poslednji kvartal 2024. predviđen je pad broja svinja za jedan procenat u odnosu na isti kvartal 2023.  godine iznosiće 57,7 miliona grla. Agroekonomisti predviđaju da će u ovoj, 2024. godini Francuska, sa proizvedenih 2,7 miliona grla, ostati najveći proizvođač goveđeg mesa u EU! Seljaci, u ovom slučaju su oni koji tove junad, nemaju sigurnost, jednom se proda stoka i naplati, ali su najčešće su bivali prevareni. I tako iz godine u godinu.

Najbolji dokazi takvog stanja su da je Srbija poslednjih godina proizvodila prosečno  godišnje oko 73.000 tona pa najviše do 86.000 tona junetine (strancima smo govorili mnogo, mnogo, mnogo veće podatke, nego štoje bila njihova realnost,  i stavljali ih u strategije koje su ostale u fiokama, ali su i danas validne). Jednog trenutka je bio obećan izvoz junetine Kinu čak od 500.000 tona godišnje! Obmanjiali smo sebe, narod i strance…Prema najnovijim podacima RZS u zemlji se troši po jednom stanovniku samo 3,1 pa možda do 3,5 kilograma junetine godišnje! U EZ to je za 10 puta više!

Po stanvoniku trošimo do tri i po kilograma ovog mesa! Daju se i drugi podaci pa u svet odlazi da smo mnogo bogatiji i jedemo daleko više, mesa, posebno junetine i teletine. Poneka bogata porodica, a retke su?! Ne zna se tačno ni koliko junadi ima u tovu, jednom su viškovi jer se ne može prodati, drugi put kada se javi tržište nema goveda! I to je Srbija danas. I to je ISTINA o Srbiji u ovoj oblasti.

Tovljači stoke su se odlučili da vide kako to rade, susedi. Nedavno, vlasnici farmi i analitičari su posetili farme u Hrvatskoj u kojoj se tada tovilo oko 120.000 junadi. U Srbiji čas ima viškova, a ali i najčešće manjkova, kada je reč ovoj, ali i drugoj stoci. Ni u Hrvatskoj nisu zadovoljni, jer je među tovnom stokom najviše uvozne teladi (iz Mađarske i Rumunije), ali su daleko ispred Srbije bar nekoliko decenija po tome. Rešili su probleme zemljišta i pašnjaka… Daju stimulacije stočarima, veće nego u Srbiji. Tove u stajama po 120.000 juandi. Od toga 20.000 imaju za turiste, koji hoće da jedu baš juand koaj je tovlejna na pašnjacima u Hrvaskoj, a sotalo izvizeu 60 zemljama bivšeg nesvrstanog sveta.

U Srbiji je tov te stoke još uvek simboličan, u povoju, i naša proizvodnja ne može biti konkurentna. Zato su i staje prazne. Nalaze se u EU, koja godišnje iz Brazila i Argentien uvozi 700.000 tona junećeg mesa. Ali, oni neće to meso, već rekalamiraju da se kupuje meso proizvedeno od tova stoke na hrvatskim, domaćim pašnjacima i stajama. U njemu nema GMO, postiže se izuzetan kvalitet. Jer, baš  zbog takvog mesa dolaze i turisti na Jadransko more u Hrvatsku. Dakle, i u Srbiji se vidi svetlo na kraju tunela zahvaljujući, entuzijastama, koji su se udružili i posle prevara, države, pojedinaca i svih drugih koji se bave ovim poslom, sudbinu ove delatnosti (zvanično stočarstvo u BDP poljoprivrede pre  nepune dve godine učestvovalo je samo sa 28,1  odsto). To znači da smo tada mislili da su konačno svoju sudbinu uzeli u svoje ruke. Međutim, nema velikog poboljšanja, samo nam se to činilo. Zbog toga što se nečuja glas proizvođala iz sela i sa njiva, počeli su problemi da se rešavaju na ulici. Jer, Vlada je to pokušalava uredbama. A, uredbe nikome nikada nisu donele ništa dugoročno dobro! Samo su ,,gasile požar’’. Potrebna su sistemska rešenja.

Rast i pad u agraru!

Pema najnovijim podacima Republičkog zavoda za statistiku, na početku 2024. godine, poljoprivredna proizvodnja u Republici Srbiji u 2023. godini, pemašila je očekianja i prema podacima RZS-a, ostvarila je rast fizičkog obima od devet odsto, u odnosu na 2022. godinu (koja je imala nezadovoljavajuće ostvarene rezultate, odnosno pad od blizu osam odsto, usled ekstremne suše). Pod pretpostavkom prosečne sezone u 2024. godini, očekuje se da će agrarna proizvodnja u Republcici Srbiji biti manja za oko tri odsto od prošlogodšnje. Dakle, stvarna bi trebala da bude veća za oko šest odsto!? Evo i rezultata agrara Srbije, prema podacima RZS, od 2014. godine!

Strategija proizvodnje, (pada) agrara od 2014. do 2024. godine

2014. god                                      +     2,0         odsto

2015. god                                     —      7,7         odsto

2016. god                                     +      7,7         odsto

2017. god                                      —   11,4         odsto

2018. god                                      +   15,1         odsto

2019. god                                      —     1,7         odsto

2020. god                                     +      2,2         odsto

2021. god                                     —      5,7         odsto

2022. god                                     —      7,8         odsto

2023. god                                     +      9,0         odsto

2024. god – očekuje se?                +        6,0         odsto

Izvor RZS (2024

Prema najnovijim procenama RZS-a poljoprivredna proizvodnja u Republici Srbiji je u 2023. godini ostvarila je rast, fizičkog obima od devet odsto u odnosu na 2022. godinu (koja je podbacila zbog ekstremne suše). Procena za ovu 2024. goinu je da će rast biti oko šest odsto!?

Sektor poljoprivrede, šumarstva i ribarstva je u 2023. godini učestvovao sa 5,2 odsto u BDP-u Republike Srbije (u 2021. i 2022. godini  to učešće je bilo 6,3 i 6,5 odsto respektivno), prema podacima RZS–a (kvartalni obračun). Protekla, 2023. godina bila je izazovna ya poljoprivrednike, usled velikog dispariteta cena primarnih poljoprivrednih proizvoda i troškova proizvodnje. Cena proizvođača porizvoda poljoprivrede i ribarstva je u Republici Srbiji u proseku 2023. godine bile manja za 7,7 odsto u odnosu na 2023. godinu. Najveći ad cena zabeležen je kod ratarskih proizvoda (22,6 odsto), žia su bila jeftinija za 25,8 osto, a industrijsko bilje za 22,1 odsto. Cena proizvođača stoke i živine zabgeležila je rast od 12,0 odsto,a navjšie je porasla cenasvinja, za 17,6 odsto. Cena proizvođača stočnih proizvoda zabeležila je rast od 21,7 odsto, u odnosu na 2022, godinu, a među njima, cdna proizvođača mleka i jaja je bila veća za 23,4 odsto i 18,4 odsto respektivno. Posmatrajući potrošačke cene za hanu i bezalkoholna pića 2023. godine  trebalo je izdvojiti 17,9 odsto   više sredstava nego u 2022, godini. Najveći rast zabeležile su cene povrća ( 27 odsto), a mleko, sir i jaja su sa cenom većom od 25,5 odsto na drugom mestu. Novi infirmacioni sistem e – Agrar uveden je 20. marta 2023. godine sa ciljem moderniazcije i ubrzanja procesa upisa podataka, promene podataka u Registru poljoprivrednih gazdinstava (RPG), kao i odobravanja i isplate podsticaja poljoprivredi.

Budućnost u prošlosti!

 Kada se pogleda budućnost, mada su najbolji rezultati bili sad već u davnoj prošlosti, u Vojvodini je u jesenjoj setvi 2023. godine zasejano 408.525 hektara površine, štoje za 9,8 odsto manje u odnsoiu na jesenju setvu 2022. godine. Tad je bilo posejano 453.085 hektara. Svi ozimi usevi su posejani na manje površina nego prethodne jeseni, i to posmatrano po usevima, ovas, pšenica, raž, ječam iuljana repica za 14,8 odsto, 10,4 odsto, 9,6 odsto, 7,2 i 7,1 odsto. Uzrok se nalazi u niskim cenama primarnih poljoprivrednih proizvoda, visokim troškovima setve, ali i sušnom oktobru 2023. godine.

Foto Goran Mulić – Pšenica u Srbiji u skladištima čeka kupce

Istovremeno u zemljama EU različite su cene žitarica. Pšenica je u decembru 2023. godine bila najskuplja u Portugaliji (255 eva po toni, što je za 77 evra po toni više nego u Srbiji), dok je najjeftinija bila u Mađarskoj (172 evra po toni, što je bilo za šest evra niža nego u Srbiji).

Kada je reč o kukuruzu, treba reći da je on 2023. godinu započeo visokom cenom, kako na inostranom, tako i na domaćem tržištu. U januaru je zabeležena maksimalna cena ,,žutog zlata“ od 33,5 dinara po kilogamu (bez PDV), a posle je imala negativan trend. U aprilu je cena kukuruza pala na 23,5 dinara po kilogramu, a minimalnu  godišnju cenu kukuruz je zabeležio u oktobru samo (15,3 dinara po kilogramu).Potom se blago oporavlja, da bi cena na kraju godine iznosila 17,9 dinara po kilogramu ili je bila 153 evra po toni. Od početka 2023. godine, ponderisana cena kukuruza se prosečpno mesečno smanjivala za 6,6 odsto. Inače, kukuruz je najznačajniji izvozni proizvod naše primarne poljoprivrede. Od zemalja EU, kukuruz je u decembru najskupji bio u Grčkoj (240 evra po toni, što je bilo za 87 evra više nego u Srbiji), dok je najjeftiniji bio u Slovačkoj

(151 eva po toni, što je bilo za dva evra jeftinije nego u Srbiji).

Slično je bilo i sa sojom, pa smo od izvoznika postali njeni uvoznici jer je u 2023.godini u svetu kupljeno 81.742 tone soje. Krajem 2023. godine kilogram soej je vredeo 53,7 dinara po kilogramu, što je bilo za 17,4 odsto manje nego u decembru 2022. godine.

Suncokret roda 2023. gdoine otkupljivan je po ceni od 38 do 40 dinara,  što je bila niska cena na onu iz 2021. godine, kada je iznosila oko 60 dinara po kilogramu, a 2022. godine je prometovan po ceni od 66 do 67,5 diarna po kilogamu. Na svetskom tržištu cena mu je bila oko 390 evra po toni.

Uljana repica je imala nisku cenu u 2023. godini, svega 43,4 dinara po kilogramu, a 2022. godine, na počtku žetve cena joj je bila 85,1 dinara po kilogramu. Na svetskom tržištu cena je takođe bila niska, malo iznad 420 eva po toni.

Na osnovu podataka i poređenja iz protekle godine sa podacima iz prethdonih godina, zaključuje se daje 2023. godina na tržištu žitarica i uljarica cenovno bila izuzetno nepovoljna za poljoprivredne proizvođače.

Kada je reč o stočarstvu, trend je zabrinjavajući.  Zavisni smo od uvoza svinjskog mesa, mleka i mlečnih proizvdao. Tokom 2023. godine zabeležen je uvoz živih životinja. Uvezeno je više od 500.000 prasadi! Istovremeno izvozila su se junad za klanje. Proizvdođači tovnih junadi mogu biti zadovoljni cenom žive mere na kraju godine, koja je dostigla 320 dinara po kilogramu. Za govedarstvo je u 2023. godini bila dobra proizvodnja, i cena bikova od 350 dinara po kilogramu žive mere je zadovoljavajuća!

Prema podacima RZS u Republici Srbiji, sa stanjem 1. decemba 2023. godine, u odnosu na stanje istog dana prethodne godine bio je manji broj svinja za 19,7 odsto, goveda za 9,3 odsto, živine za 3,6 odsto i ovaca za 0,2 odsto. U odnosu na desetogodišnji prosek ukupan broj svinja u
Srbiji manji je za 28,2 odsto, goveda za 18,2 odsto i živine za 12,1 odsto, dok je jedino veći broj ovaca za 1,1 odsto.  U Republici Srbiji klanje stoke obavlja se u klanciama, ali i van njih, ukupno 1.600 mesta! Naši najveći prinosi, odnosno proizvodnji, pa i rekordi bili su, sad u dalekoj prošlosti, pre tri ili četiri decenjije.  Kada je reč o govedima, klanje u klanicama iznosi 57 odsto, dok je kod svinja i ovaca, pretežno zastupljeno klanje van klanica čak do 84 odsto, navodi se u publikaciji Privredne komore Vojvodine  s naslovom Privredna kretanja u AP Vojvodini.

                                                                                                   (Nastaviće se)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *