SVET, EU I SRBIJA – REPA I ŠEĆER (1): Preti nestašica slatkog kristala!

Rezerve šećera  u svetu počele su se smanjivati 2020. godine, a to pokazuju i podaci američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA) koje je nedavno objavio „Euronews“. Zzlihe su na najnižem nivou od 2010. godine zbog čega se ovom robom, široko korišćenom u mnogim industrijama, trenutno trguje po najvišoj ceni u 12 godina. Razlog tome su uglavnom niže globalne zalihe nakon neuobičajeno sušnog vremena, koje je uticalo na smanjenje proizvodnje u Indiji i Tajlandu, zemljama koje su drugi i treći svetski izvoznici. Stručnjaci primećuju da je nakon mirnijeg razdoblja kada su cene počele naglo da rastu početkom ove godine, Tajland preokrenuo tržište uvođenjem kontrole cena šećera po prvi put od 2018. godine.Veleprodajnim cenama dopušten je porast kako bi se poljoprivrednicima pomoglo da se nose s rastućim troškovima. Sve to doprinosi nesigurnosti trgovine hranom, zbog kombinovanih učinaka klimatskog fenomena „Niño“, rata u Ukrajini i slabijih valuta… Bogatije zapadne zemlje mogu apsorbovati veće troškove, ali siromašnije se bore, stoji u analizi, uz napomenu da Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu predviđa dva posto pada globalne proizvodnje šećera u sezoni 2023.-2024. godine u poređenju s prethodnom godinom. To će dovesti do gubitka od oko 3,5 miliona tona, rekao je u izjavi za javnost Fabio Palmeri, FAO istraživač za globalno poljoprivredno tržište. „Niño“ globalno uzrokuje sve ekstremnije vremenske uslove od suša do poplava. Kada je reč o šećeru, nestabilnost je uzrokovana činjenicom da se sve više koristi za biogoriva poput etanola, pa su globalne rezerve šećera na najnižem nivou od 2009. godine, navodi ovaj evropski portal.

Branislav Gulan

Predviđanja su da će ovogodoišnja žetva u Brazilu biti 20 posto veća nego 2022. godine. Budući da se zemlja nalazi na južnoj hemisferi, povećanje globalnih zaliha neće se dogoditi do marta sledeće godine. Zemlja je imala povoljne vremenske uslove, ali Brazil je značajno povećao površine pod šećernom trskom, prema podacima USDA. Najveća briga za sledećih nekoliko meseci, kaže Palmeri iz FAO-a, jeste da sve veća potrošnja šećera dodatno ne optereti zalihe te namirnice.

Ističe se da je Indonezija, najveći uvoznik šećera bila prošle godine, pa je sad smanjila uvoz, a da je Kina, drugi uvoznik, prvi put nakon šest godina bila prisiljena osloboditi se šećera iz svojih rezervi kako bi kompenzirala visoke cene na domaćem tržištu.

Podsetimo, svetska cena šećera naglo je porasla pa je u februaru ove godine imala mesečni skok od 6,9 posto, što je ponovno stvorilo pometnju na tržištu. Za Evropu je od presudne važnosti bilo to što je Francuska, kao veliki proizvođač, očekivala najslabiju setvu šećerne repe u poslednjih 14 godina. Suša, bolesti i odluka suda Evropske unije o zabrani pesticida za zaštitu šećerne repe rezultirali su manjim setvenim površinama u toj zemlji.

Svet ima male zalihe šećera

Svet j nedavno imao šećera na zalihama za 68 dana da bi zadovoljio svoje potrebe, izneto je u  javnosti u poslednjem tromesečju 2023. godine. Ovo je veliki pad u poređenju sa vremenom kada su rezerve počele da se smanjuju još 2020. godine, pokazuju podaci Američkog ministarstva poljoprivrede (USDA), a prenosi Euronews. Kako se ističe u saopštenju, zalihe su na najnižem nivou još od 2010. godine, zbog čega se ovom namirnicom sa širokom upotrebom u mnogim industrijama trenutno trguje po najvišim cenama u poslednjih 12 godina. Razlog tome su uglavnom niže globalne zalihe šećera nakon neuobičajeno suvog vremena, koje je uticalo na smanjenje proizvodnje u Indiji i na Tajlandu – državama koje su po veličini druga i treća svetska izvoznica.

Indija zabranjuje izvoz šećera u narednoj sezoni: Šta to znači za ceo svet, pa i nas? Indija je dozvolila da se izveze samo 6,1 miliona tona šećera tokom tekuće sezone do 30. septembra 2023. godine. Indija će zabraniti izvoz šećera u narednoj sezoni počevši od oktobra, prvi put za sedam godina, pošto je nedostatak kiše umanjio prinose šećerne trske. Agencija Rojters je ovu informaciju dobila od svojih izvora iz Vlade Indije.

Evropa zatrpana ukrajinskim šećerom!

Uvoz šećera iz Ukrajine u EU porastao je na 390.000 tona između oktobra 2022. i jula 2023. godine u odnosu na 25.000 tona u istom periodu prethodne sezone!

Rat u Ukrajini prouzrokovao je uvoz znatnih količina šećera u Evropsku uniju, što je izazvalo strah od viškova. Proizvođač ove namirnice SLS, u vlasništvu nemačkog „Sudcukera”, zatražio je od francuskih ratara da ne povećavaju proizvodnju repe 2024. godine kako bi izbegli pad cena usred jake konkurencije ukrajinskog šećera, objavio je Rojters na osnovu pisma kompanije u koje je imao uvid, preneo je Agroklub.

Naime, evropske cene dosegle su rekordne nivoe, znatno iznad onih na globalnim tržištima, zbog deficita ove robe u bloku, a što je posebno u vezi sa padom proizvodnje u Francuskoj. Tamo su polјoprivrednici odustajali od uzgoja šećerne repe zbog loših berbi prošlih godina, na šta je uticala zabrana korišćenja određenih pesticida.

(Foto EPA/GYORGY VARGA)

Cilј nam je da osiguramo da svaka tona šećera proizvedena u Francuskoj savršeno odgovara potražnji i da bude cenjena na evropskom tržištu kao i da se omogući najbolјi mogući prihod od repe – navode iz te kompanije. Naglašavaju da očekuju od polјoprivrednika da količinu u 2024. zadrže na nivou iz 2023. godine.

Uvoz šećera iz Ukrajine u EU porastao je na 390.000 tona između oktobra 2022. i jula 2023. godine u odnosu na 25.000 tona u istom periodu prethodne sezone, pokazuju podaci EU.

U nemačkoj kompaniji komentarišu da ukrajinski šećer, koji remeti tržište EU, treba izvoziti u treće zemlјe, gde je potrebna hrana, a ne u Evropu. Inače, šećer i cene ove namirnice u žiži su još od početka  2023.godine. Dok su se indeksi gotovo svih kategorija hrane koje prati Organizacija za hranu i polјoprivredu (FAO) vraćale blizu nivoa pre pandemije, samo je šećeru vrtoglavo rasla cena. Još u februaru 2023. godine porasla je za 6,9 odsto, čime je dostigla najveći iznos od 2017.  godine. U martu je zabeleženo još jedno poskuplјenje od 1,5 procenata.

Podsetimo, cena šećera u zemlјama EU u februaru i martu 2023. godine podignuta je u proseku za 61 odsto u odnosu na iste mesec 2022. godine. Prema podacima Evrostata, najviše je poskupeo u Češkoj, gde je njegova cena bila za 98 odsto veća, a znatno je povećana i u Estoniji – za 97 odsto, kao i u Polјskoj – 82 odsto, Nemačkoj – 72 i Letoniji – 70. Manje poskuplјenje šećera zabeleženo je u Mađarskoj – 17 procenata, slede Luksemburg – 19, Belgija – 35, Bugarska – 36 i Irska – 37.

Globalna proizvodnja ove namirnice u tržišnoj 2022–2023. godini procenjuje se na oko 183,2 miliona tona, što je za 2,8 miliona tona više nego prošle sezone ali se očekuje i rast potrošnje što će  dovesti i do pada zaliha, jer će rast globalne potrošnje premašiti porast u proizvodnji. Svi proizvođači šećera u EU su u gubitku, a vreme visokih cena nepovratno je prošlo.

Rekordna proizvodnja i drastičan pad cena

Nakon ukidanja proizvodnih kvota za šećer značajno su porasle površine u EU, a taj je rast praćen rekordnom proizvodnjom i drastičnim padom cena šećera. Evropska industrija šećera samo u jednoj tržišnoj godini nakon ukidanja kvota izgubila je oko 2,5 milijarde evra prihoda, uprkos porastu proizvodnje oko 27 odsto. Prosečna cena za ovaj period prema podacima Evropske komisije iznosi samo 350 evra po toni. Ne postoji nijedna šećerana u EU koja može dugoročno poslovati uz ovaj nivo cena, istakao je u intervjuu za novosadski sajt ,,Agrosmart’’ Miroslav Božić, jedan od najboljih poznavalaca stanja na tržištu šećera, savetnik Uprave Hrvatske industrije šećera i predstavnik ove zemlje u Evropskom udruženju šećerana CEFS, 23 marta 2021, godine. Godinama unapred znalo se da će EU ukinuti kvote, da li se mogao preduprediti pad rentabilnosti i gašenje fabrika, pianje jena koej je deao odogvoor0 Miroslav Božić, ekspert iz Hrvaske za novosadski  sajt ,,Agrosmart’’, pre nekoliko godina.

Šećerne proizvodne kvote su bile na snazi 50 godina, to je jedini ‘preživeli’ kvotni režim nakon što su 2014. godine ukinute kvote za mleko. Glavni problem ukidanja kvota je hiperprodukcija. Došlo je do enormnog porasta proizvodnje u 2017, posebno u nekoliko najvećih kompanija u EU kojima je jedan od, doduše nikada javno iskazanih ciljeva, bio da unište male nezavisne proizvođače. Dodatna nepovoljna okolnost je rekordna proizvodnja u Indiji, Tajlandu i Australiji što je dovelo do globalnog viška i istorijskog rekorda svetske proizvodnje. Cena šećera na tržištu Evropske unije strmoglavo je pala: samo dva meseca nakon ukidanja kvota beleži se jedva 400 evra po toni što je u tom trenutku bila najniža mesečna cena u istoriji praćenja od strane Komisije. Pad se nastavio do januara 2019. Godine kada je dostignuto dno na tek nešto više od 300 evra po toni. Nakon toga se cena šećera sve do danas, uprkos blagom rastu, uporno zadržava ispod službenog referentnog praga u EU koji je postavljen na 404 evra. Prosečna cena za ovaj postkvotni period prema podacima Komisije iznosi samo 350 evra po toni. Ne postoji nijedna šećerana u EU koja može dugoročno poslovati uz ovaj nivo cena.

Zbog ovog cenovnog poremećaja, svi proizvođači šećera u EU, bez izuzetka, tokom poslednje dve, a većina i poslednje tri tržišne godine, beleže gubitke. Stoga nije moglo proći bez gašenja šećerana.  Posebna ironija je da je šteta koja je prouzrokovana ovom prekomernom proizvodnjom najveće finansijske gubitke donela upravo najvećim proizvođačima u Uniji koji su i doveli do prekomerne proizvodnje. Od ukupnog povećanja proizvodnje šećera u 2017/18. godine koje je iznosilo više od 4,5 miliona tona, blizu dve trećine se odnosi na šećerane u Francuskoj i Nemačkoj. Ironija je da je od ukupno 12 ugašenih šećerana u EU nakon ukidanja kvota – polovina zatvorena upravo u te dve zemlje gde je najveća proizvodnja. Iz naše perspektive, nažalost, dve su od šećerana koje prestaju s radom u Hrvatskoj. Kaže se da je lako biti general posle bitke. Međutim, zbog ograničenja tržišne utakmice, nije bilo moguće da evropske šećerane nekim ‘dogovorom’ ograniče vlastitu proizvodnju i tako spreče pad cena i ogromne gubitke. Već visoka koncentracija evropske šećerne industrije samo je dodatno osnažena u ovoj krizi. Osam najvećih kompanija u EU drži više od 92 odsto tržišne prodaje. Hrvatska je industrija šećera u grupi preostalih tek nešto više od tridesetak kompanija koje posluju na tržištu EU, a čiji je zbirni tržišni udeo manji od osam odsto.

Najviše šećera u svetu proizvode BrazilIndija i Kina, dok su u Evropi najznačajniji proizvođači FrancuskaNemačka i Poljska.

ŠEĆER

U teoriji je postojala podrška Evropske komisije širenju izvoza na treća tržišta ali u praksi se pokazalo da je to samo verbalna podrška. Proizvođači šećera u EU nisu dobili nikakvu pomoć iz Brisela za vreme ove sada već trogodišnje krize. Frustracija industrije zbog toga je ogromna ali kuknjava ne pomaže. Međutim, ovo ponašanje Komisije treba staviti u istorijski kontekst. Na početku velike reforme sektora šećera u EU započete 2004/05. godine bilo je 195 aktivnih šećerana. Do tržišne godine 2012/13. godine ostalo ih je samo 106, znači broj je skoro prepolovljen. To je bilo najveće sektorsko restrukturiranje unutar agro-prehrambene industrije ikad sprovedeno u EU, za koje je iz zajedničkih sredstava Unije potrošeno čak 5,5 milijardi evra. Mislim da je u pozadini pasivnog držanja Brisela u ovoj poslednjoj i zapravo najvećoj krizi koju prolazi sektor, upravo to saznanje da se dosta novaca iz EU kase već potrošilo i da sad industrija sama mora podneti teret, navodio je Miroslav Božić, u intervjuu novosadskom sajtu.

Gubici indusrije šećera

Za ilustraciju, evropska je industrija šećera samo u jednoj tržišnoj godini nakon ukidanja kvota izgubila oko 2,5 milijarde evra prihoda, uprkos porastu proizvodnje skoro 27 odsto. U lancu vrednosti taj je novac najvećim delom završio u industrijama koje troše šećer kao sirovinu. To su npr. konditori, proizvođači raznih napitaka, sladoleda, džemova i  sličnih proizvoda gde nije bilo skoro nikakvog pada cena. Manjim je delom profitirala i maloprodaja jer je došlo do bespoštedne tržišne utakmice, često s udarcima ispod pojasa. Učinak drastičnog pada cena šećera (35 odsto u odnosu na poslednju godinu kvotnog sistema), naglavačke je okrenuo stvari na tržištu. Nekad visoko profitabilan sektor počinje gomilati gubitke. Kriza posebno teško pogađa zemlje i šećerane u kojima nije postojala dovoljno visoka akumulacija da se na održiv način pokriju nastali gubici. Najteže je zapravo pogođena Hrvatska koja nije dobila nijedan evro pomoći iz fonda za restrukturiranje koji je ugašen upravo u godini našeg ulaska u Uniju.

U početku krize, moglo je donekle biti razumljivo stajalište evropske administracije da se unutar sektora šećera mora tragati za balansom i po potrebi ograničenjima proizvodnje. Međutim, Evropska je komisija napravila niz pogrešnih procena o očekivanom razvoju stanja na tržištu šećera nakon ukidanja kvota. Zaista je teško shvatljiv izostanak čak i simbolične pomoći sektoru unutar postojećih mera EU podrške. Od reforme sektora 2004. godine zna se da je referentna cena 404 evra po toni, svojevrsni kritični prag ispod kojeg je potrebna intervencija zajedničke politike za uređenje tržišta. Međutim, do te intervencije nikada nije došlo, iako je već 38 meseci u nizu do davanja ovog intervjua, cena na tržištu EU bila ispod propisane referentne cene. Postavlja se pitanje čemu onda služi taj kritični prag?

Rast cena šećera na svetskom nivou izaziva zabrinutost jer od njega zavise mnoge druge industrije, prvenstveno prehrambena i konditorska. Tokom 2022. godine namirnice su na globalnom nivou pojeftinile u proseku za 20 odsto, osim šećera koji je ponovo poskupeo.

Globalna proizvodnja šećera u tržišnoj 2022/23. godini procenjena je na oko 183,2 miliona tona, što je za 2,8 miliona tona više nego prošle sezone.

Proizvođači šećerne repe u Evropskoj uniji su prethodnih godina imali umanjene prinose, što izaziva zabrinutost i proizvođača i prerađivača oko raspoloživih količina šećera u budućnosti. Prošle godine prinosi su bili za sedam odsto manji zbog suše, a prethodne dve i više usled suše i biljnih bolesti. Francuska, kao veliki proizvođač, ove godine ima najslabiju setvu šećerne repe u poslednjoj deceniji. Razlog za to je, pored suše i biljnih bolesti, i presuda suda EU koji je zabranio upotrebu pesticida koji se koristi za zaštitu šećerne repe od bolesti, što je proizvođače odvratilo od njene setve.

 Sledi: Repa, najisplativija kultura

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *