UVOZ MESA U SRBIJU: Uništeno domaće svinjarstvo

Izvoz svežeg svinjskog mesa iz Srbije u EU je samo pusta želja, jer članice ove zajednice imaju te sirovine na pretek. Imačju višak čak od 50 miliona tovljenika. Ove zemlje, poput Danske, Nemačke, Belgije, kod nas imaju kupce zamrznutog mesa starijeg od šest meseci. Uz komade zamrznutog svinjskog mesa uvozi se i mašinski otkošteno meso, koje kod nas završava i u polutrajnim i trajnim suhomesnatim proizvodima i sa većom količinom kalcijuma od dozvoljene.

Srbija u EU sa izvozom svinjskog mesa nije prisutna od 1992. godine kada su joj uvedene ekonomske sankcije. Od tada Srbiji nije omogućen ni transport svinjskog mesa preko zemalja EU. Omogućen jedino izvoz i transport mesa prerađenog na 70 i više stepeni, naravno ako ima kupca. Takva zabrana uvedena je zbog vakcinacije svinja u Srbiji protiv bolesti svinjske kuge. Za proteklo vreme, više od tri decenije, Srbija je svake godine za uvoz vakcina trošila oko 25 miliona dolara. Stočari nisu plaćali vakcine, već je to bila čast države. Stalno se govorilo o prestanku vakcinacije, ali nijedan ministar nije imao hrabrosti to da uradi. Nije mu to dozvoljavao uvoznički lobi. Konačno je to odobrio 13 ministar poljoprivrede od 2000, godine Branislav Nedimović, 15. decembra 2019. godine. Odmah je preuranjeno, narodu i obećao izvoz svinjskog mesa na tržište EU. A, tog izvoza neće biti sve dok u Srbiji bude postojala i jedna svinja iz vremena vakcinacije. Dakle posle donošenja odluke o prestanku vakcinacije mora da prođe najmanje četiri godine, pa možda i šest, da bi se zamenio stočni fond iz vremena vakcinacije, kažu dobro upućeni eksperti u ovaj posao.

Srbija je od izvoznika svinjskog mesa postala njegov uvoznik! Tako je 1990. godine u svet iz Srbije bilo izvezeno svinjskog mesa u vrednosti od 762 miliona dolara. Dobar deo tog mesa plasiran je i SAD za vojsku te zemlje. Nekada davno 1866. godine Srbija je na 1.000 stanovnikas imala 1.300 svinja! U to vreme SAD su na 1000 stanovika imale između 800 i 900 svinja. Dakle, Srbija je bila daleko razvijenija zemlja. Danas je Srbija veliki uvoznik svinjskog mesa i to lošeg kvaliteta. Najbolji dokaz je činjenica da je za uvoz zamznutog svinjskog mesa u 2019. godini potrošeno 71, a u 2020. godini čak 58 miliona dolara! Tako se i ostvarila prognoza FAO će Srbija od izvoznika mesa postati njegov uvoznik.

Kamioni bez kontrole

Kamioni koji ulaze u zemlju sa ovakvom uvoznom robom iz „tehničkih razloga” bez analize se puštaju na istovar, a rešenja za upotrebu prerađivači dobijaju naknadno. Ulazak ovakvog mesa u Srbiju za preradu, uz razne dodatke, industrijalcima je omogućio dobru zaradu. Neke klanice su prestale da uzimaju sveže meso, jer uvezena „dobro pakuju”, kaže Čedomir Keco, agroanalitičar. Ministar poljoprivrede Branislav Nedimović se ljuti kada se javno kaže da uvoz gasi domaće svinjarstvo. U oktobru 2021. godine je uvezeno 3.601.328,75 kilograma svinjskog mesa (svih vrsta) i trećinu je poručio samo jedan uvoznik. Ukupno je za ovo potrošeno 7.316.314,36 evra ili po kilogramu 2,032 evra. Uvezeno je i goveđe meso – 157.200,6 kilograma za 663.680,95 evra.

Zamrznuto meso iz uvoza u našim trgovinama

Da su klaničari bili voljni da kupe utovljene svinje od domaćih farmera u preradi bi bilo u oktobru obrađeno oko 35.000 tovljenika i za mnoga gazdinstva to bi značilo nastavak bavljenja ovim poslom, a ovako se farme gase, navodi ptrofesor stočarstva na novosadskom Poljoprivredom fakultetu dr Vitomir Vidović. Mi iz naše poljoprivrede danas dobijamo samo u proizvodnji samo 1.000 evra po hektaru. Holandija im do 24.000, a Danska oko 17.000 evra. Imamo sve uslove da i mi imamo bar 10.000 evra po hektaru, ali za to još uvek nepostoji politička volja. Vrednost naše poljoprivredne proizvodnje u jednoj godini se već decenijama kreće oko pet milijardi dolara godišnje. Samo u 2020. godini to je bilo 5,6 milijardi dolara. Nauka ima strategiju na šest do osam strana za razvoj agrara, ali nju niko ne zove u pomoć. Kad bi se usvojilo to što mi predlažemo prihod u agraru bi bio oko 60 milijardi dolara godišnje! Tada bi se zaustavili i svi projekti o rasproodaje prirodnih i rudnih bogatstava Srbije. Jer, više novca može da nam donese domaća pamet koja će da uposli više desetina hiljada radnika u ruralnim područjima. Tada u razgovorima ne bi više bilo reči o tome koliko ćemo rudnika pokloniti strancima, ne bi više bilo više mesta za razgovor o ,,Rio Tintu’’ i drugim sličnim projektima, jer, sami možemo više da zaradimo, navodi Vidović.

Razna stočarska udruženja su javno priznala da za poboljšanje situacije ne mogu da učine ništa i da šansu za promene vide u ličnom bavljenju politikom. Ispada, da su oplakali svinjarstvo i da im je partijska pripadnost šansa za promene. Da nije situacija ozbiljna, to bi bila smešna poruka.

Pojedini klaničari i trgovački lanci su dobro snabdeveni zamrznutim mesom, koje u svakom povećanju cena živih svinja uključuju u promet. Država je svoju obavezu prema svinjarstvu svela na milijardu dinara podsticaja i „ne mešanje u zaštitu domaćeg tržišta”. Sve do nedavno sm u oborima imali oko 1,1 miliona krmača, a sad kraj godine dočekujemo samo sa 110.000 grla. U toku ovog leta u dva navrata uvezli smo i oko 300.000 prasića.  Uvoz je obavljen jer smo poklali domaće stado. Ove dve mere jedna drugu potiru.

Stočarima je ostala aktuelna vlast  dužna obećanih 28 milijardi dinara stimulacija (što je 237,28 miliona evra) od 2016. do 2018. godine. Državna revizorska institucija je 17 decembra 2019. godine objavila izveštaj o reviziji svrsishodnosti poslovannja EFEKTIVNOSTI PODSTICAJA U STOČARSTVU. Broj dokumenta je 400 – 1115/2019-04/15, na 85 strana. Između ostalog u tom dokumentu piše : REVIZORI U OBJAVLJENOM IZVEŠTAJU SU UKAZALI DA ULAGANJE U UZGOJ STOKE NIJE DONEO REZULTATE. Tako u izveštaju piše iako je u periodu o 2016. do 2018. godine Srbija iz budžeta izdvojila 28 milijardi dinara za podsticaje u stočarstvu, nije došlo do povećanja  broja grla, kod pojedinih vrsta životinja, proizvodnje mesa i povećanja izvoza u oblasti stočarstva. Ova proizvodnja u našoj zemlji suočava se sa brojnim problemima, koji za posledicu imaju smanjenje broja grla i pad proizvodnje pojedinih vrsta mesa.

DAKLE, TRAGA PARAMA NEMA, A NE POSTOJE NI REZULATI U ONOME ŠTA SU ONE TREBALE DA DONESU U BOLJITKU STOČARSTVA, UTVRDILA JE DRI!

Prilikom planiranja, resorno ministarstvo, nije polazilo od potreba poljoprivrednika, već se prilagođavalo dobijenim sredstvima, kroz česte izmene Uredbe o raspodeli podsticaja o poljoprivrednom i ruralnom razvoju, ali i Pravilnika o uslovima i načinu ostvarivanja prava na podsticaje u stočarstvu. Državni revizor u izveštaju još piše: Inače, u periodu od 2016. do 2018. godine, ostvaren je spoljnotrgovinski deficit kada je reč o svinjskom mesu, dok se beleži sufIcit kod govedine (godišnje se proizvodi oko 72.000 tona). Izvoz ovčijheg mesa tek počinje da se razvijs.

  • Ministarstvo poljoprivrede obavljalo je i delimičan nadzor nad radom Uprave za agrarna plaćanjs – navodi se u izveštaju DRI. Sama Uprava agrarna plaćanja ne uspeva da obradi za sve zahteve korisnika za podsticaje u stočarstvu, pa iz godine u godinu, neizmirene obaveze čine oko 35 odsto planiranih  sredstava u tekućoj godini.

Poljoprivredni proizvođači ne znaju kada će dobiti podsticajna sredstva, a i kada podnesu uredan zahtev, odlučivanje po zahtevima predugo traje. Neko dobije za 30 dana neko za 300, a neko za 500 dana…

Državni revozori utvrdili su i da se zahtevi za subvencije ne obrađuju po vremenu dospeća. To samo stvara dodatnu nesigurnost kod samih poljoprivrednika, da će im novac uopšte i biti na raspolaganju. Uz to, revizori su u izveštaju naveli da Uprava nema potpisane interne procedure u posupku dodele subvecija, pa postoji rizik i to je jedan od razloga zbog čega čitav process dobijanja novca dugo traje.

Ministarstvo poljoprivrede trebalo bi da obezbedi planska dokumenta, kojima će se na kratkoročnom nivou, po godinama, utvrditi ostvarenje ciljeva, oblik, vrsta i namena podsticaja, jedna je od preporuka DRI. Uz to trebalo bi obezbediti uslove da se u razumnim rokovima dodele subvencije. Potrebno je utvrditi i zbog čega podsticaji u stočarstvu nisu doveli do značajnog napretka u izvozu i obimu proizvodnje.

Odgovarajući na pitanje istraživača gde su naše pare namenjene subvencija u agraru, nadležni iz Ministarstva pojoprivrde za Okruglim stolom u MPC koji je nedavno, krajem oktobra 2021. godine, organizovao UNS, između ostalog su rekli da se ne slažu sa nalazima DRI kao i da su naše pare kod naših stočara! Evo i objašnjenja nadležnih.

Srbija na godišnjem nivou ubira prihod od zakupa poljoprivrednog državnog zemljišta preko pet milijardi dinara, od čega 40 odsto ovih sredstava ide u republički budžet, a 60 odsto je prihod jedinica lokalnih samouprava na kojima se nalazi zemljište, rekao je direktor Uprave za zemljište Branko Lakić, na konferenciji na temu poljoprivrednog budžeta Srbije, koju je organizovalo Udruženje novinara Sribje u Međunarodnom PRESS centru u Beogradu.  Konferencija „Kako se troši budžetski novac u poljoprivredi“ održana je na inicijativu istraživačkih novinara koji se bave ovom temom, a njoj su prisustvovali pored predstavnika medija, predstavnici resornog ministarstva i nadležnih institucija, kao i profesori i akademici iz stručnog sektora.

„Uprava manje novca izdvaja iz budžeta za mere zaštite uređenja poljoprivrednog zemljišta od iznosa koji se ostvaruje od zakupa zemljišta“, rekao je Lakić i objasnio da je uzrok toga neadekvatan i zastareo Zakon o zakupu poljoprivrednog zemljišta iz 2006. godine po kome se do skoro nije znalo šta je precizno u vlasništvu države. Istakao je da se takvi problemi rešavaju, te da je napravljen Geoportal o poljoprivrednom zemljištu i prema podacima naša zemlja trenutno raspolaže sa oko 500.000 hektara državnog zemljišta. Od ukupnog zemljišta kojim raspolaže država, po njegovim rečima 90.000 hektara je pod pašnjacima koji su vraćeni selima na upravljanje, a to znači da država preko ministarstva upravlja sa 410.000 hektara. Lakić je objasnio da je deo novca od zakupa uložen u pravljenje informacionog sistema putem koga svaki građanin Srbije može da ima satelitski uvid u zemljište kojim raspolaže naša zemlja, i istakao da su podaci transparentni.

Kada je reč o poljoprivrednim subvencijama direktorka Uprave za agrarna plaćanja Biljana Petrović rekla je da resorno ministarstvo dodeljuje subvencije domaćinstvima, ali da se isto tako obavlja i kontrola kako je subvencija iskorišćena. Petrović je objasnila da inspektora nema dovoljno, ali da su kontrole redovne te da se sprečava svaki način zloupotrebe novca dobijenog subvencijama. Osvrnula se da ovaj sektor posebno ulaže u vino i vinogradarstvo, kao i u celokupnu oblast voćarstva i primarnu biljnu proizvodnju. Sredstava budžeta ovaj sektor koristi za podsticaje, kaže Petrović, kao i za inovacije koje bi poljoprivrednicima olakšao da obavljaju svoju delatnost.

Na konferenciji je bilo reči o sredstvima koja se ulažu u novu mehanizaciju, olakšice koje dobijaju određene grane poljoprivrede, podsticaje za radnike sa sela, navodnjavanje, kao i protivgradnu zaštitu. Takođe, rečeno je da se dobar deo sredstava ulaže u modernizaciju tehnologija i digitalizaciju, kako bi se poslovanje u poljoprivrednom sektoru odvijalo na brži i lakši način.

Predstavnici ministarstva poljoprivrede istakli su da se radi na usvajanju novih zakona i uredbi kojima će se rešiti sporna pitanja oko zakupa zemljišta i istakli da je za novi projekat navodnjavanja izdvojeno preko 100 miliona dolara. Najavljeno je da će u naredne tri godine ovim projektom biti pokrivena površina od 100.000 hektara obradivog zemljišta. Rebalansom budžeta Republika Srbija je izdvojila 48 milijardi dinara, a novinari na konferenciji pitali su se da li neko prati gde je taj novac i na šta se koristi.

Direktor uprave za zaštitu bilja Nebojša Milosavljević istakao je da je u poslednjih nekoliko godina Srbija postigla dobre rezultate u izvozu sadnog materijala, da je srpsko vinogradarstvo „na visokoj mapi Evrope“, kao i da se broj grla koja se subvencionišu povećava iz godine u godinu.„Ako se pitate gde su pare iz budžeta? Naše pare su kod poljoprivrednika“, poručio je Milosavljević.

RZS i analitičari ukazuju da danas u stajama u Srbiji 891.055 goveda, tek oko 2,5 miliona svinja, 1,7 miliona ovaca, oko 191.280 koza, oko 26 miliona pilića, oko 14.000 konja.

Na osnovu mugućnosti Srbije i na osnovu 4,1 miliona hektara obradivih poljoprivrednih površina, ona bi trebala da ima bar 1,6 miliona goveda, oko 6,5 miliona svinja, najmanje tri miliona ovaca, 95 miliona pilića i osam miliona koka nosilja.

                                                                                                                              B. Gulan

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *