POLJOPRIVREDA SRBIJE – OD ŠANSE DO PROBLEMA

Godinama  (čak i decenijama) unazad u svakom obraćanju narodu od strane političara se uvek govori da je poljoprivreda velika šansa Srbije, da može da zaposli veliki broj radnika, da može biti uzdanica u izvozu, da je obezbedjena prehrambena sigurnost nacije i sl.

Stvarnost je nažalost, kao i nebrojeno puta do sada, sasvim drugačiija i po Srbiju daleko nepovoljnija. Krajem prošle i početkom ove godine bili smo preplavljeni informacijama da je Srbija uvezla velike količine tovljenih svinja i svinjskog mesa da srpske svinje niko neće i sl. Kao odgovor na enormni uvoz svinja i mesa cene domaćih tovljenika su pale na 100-110 dinara, što ne obezbedjuje ni prostu reprodukciju kod farmera. Silni protesti, zatim najave resornog ministarstva da će pokušati nešto da učini po tom pitanju nisu dali značajnije rezultate. Posle toga je došlo na red pitanje mleka i mlečnih proizvoda odnosno uvoza mleka i preradjevina tako da po nekim informacijama danas Srbija ima viška 100.000 tona svežeg mleka. Najnovija informacija je i problemi sa krompirom, tj. da domaći krompir ne može da nadje kupca ni na domaćem tržištu ni u izvozu da će uzgajivači sledeće godine sejati neuporedivo manje površine i sl.

Svi navedni problemi srpske poljoprivrede imaju samo jedno ishodište-otvaranje tržišta svetskoj konkurenciji, ukidanje carina i prelevmana punom primenom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Jedini ventil koliko toliko je povećan izvoz u Rusiju, daleko manje od potencijala, ali i to je stvarnost srpske poljoprivrede.

Izvoz poljoprivrede Srbije u 000 Eura

Izvoz poljoprivede (sirovi ili delimično preradjeni proizvodi) za prethodnih osam godina je porastao za oko 2,2 puta. U istom periodu izvoz poljske poljoprivede je porastao za dva puta (od 5,1 na 10,4 milijardi evra), Rumunije za 6 puta (sa 442 hiljada na 2,9 milijardi dolara), Portugala za 2  puta (sa 1,1 na 2,2 milijarde evra) i Bugarske za 3,3 puta (sa 456 hiljada na 1,52 milijarde eura).

U istom periodu uvoz poljoprivrednih proizvoda (tarifne grupe od 01-10-nepreradjeni ili delimično preradjeni proizvodi) je značajan i iznosio je oko 50% prosečnog izvoza

 

U uvozu su preovladavale žive životinje (uglavnom tovljenici) kao i  smrznuto meso i preradjevine. Glavni izvozni ventil u 2014 je bio izvoz u Rusiju kao rezultat zavodjenja sankcija od strane EU prema Rusiji.

 

Povećanje izvoza mesa i preradjevina u 2014 je isključivo u Rusiju. Ostale zemlje beleže smanjenjenje ili stagnaciju u izvozu.

Slična situacije je i kod voća

 

Najveći deo u povećanju izvoza voća čini Rusija (jabuke) i Francuska (maline). Ostale zemlje imaju manje više sličan ili isti nivo godišnje vrednosti uvoza ovih proizvoda iz Srbije.

Mleko i mlečni proizvodi

 

Glavni problemi srpske poljoprivrede leže u nekonkurentnosti koja se ogleda u sledećem:

  • Nepostojanje dugoročne strategije razvoja poljoprivrede  koja mora biti definisana od strane države, odnosno resornog ministarstva;
  • Takodje država nije uradila ništa da se domaća poljoprivreda prilagodi novim uslovima svetske trgovine, odnosno uslova definisanih potpisanim sporazumima sa EU kao glavnog spoljnotrgovinskog partnera Srbije;
  • Izostanak  adekvantih nivoa udruživanja poljoprivrednika u cilju zaštite od oligopolskog ponašanja uvoznika, izvoznika i skladištara;
  • Velika razlika u organizaciji, upravljanju i tehničkoj opremljenosti izmedju glavnih poljoprivrednih rejona Srbije (pre svega Vojvodine i ostatka Srbije)
  • Nedovoljna produktivnost i visoki troškovi same proizvodnje koji prositiču iz stagnacije ili pada prinosa (neadekvatna primena  agrotehnike, prihrane i sl. kao rezultat male ili nedovoljne akumulatnivnosti i nedostatka svežeg kapitala);
  • Inertnost i otpor u primeni novih znanja i dostignuća savremne proizvodnje kao imanentno svojstvo srpskog poljoprivrenika, nepoverenje i indiferentnost prema promenama;
  • Internacionalizacija spoljnotrgoivnske razmene i ukidanje zaštite domaćeg tržišta će dovesti srpsku poljoprivredu u domen potpune neisplativosti biznisa i smanjivanja outputa.
  • Povlačenje države iz programa subvencija (objektivni i subjektivni faktori) će usloviti dalji rast fiksnih troškova poljoprivrede i prevelikog opterećenja po jedinici proizvodnje.
  • Visoke cene inputa u situaciji suboptimalnih prinosa ne doprinose ni pokrivanje proste reprodukcije. (primer kukuruza: proizvodna cena po kg u Srbiji je 13 dinara, cena suvog zrna po kg je trenutno oko 12 dinara)
  • Tehnička opremljenost poljoprivrede, neuporedive veličine izmedju Vojvodine i ostatka Srbije, prosečna starost mehanizacije u ostatku Srbije je preko 20 godina uz nadprosečnu starost  ljudskog potencijala (veliki deo su staračka domaćinstva)
  • Tradicionalni način organizacije i bavljenja  proizvodnje u savremnim uslovima je osudjen na neuspeh u vrlo kratkom vremenskom periodu (3-5 godina).

Cene uvoznog krompira:

 

Uvozna cena krompira u Sribju je oko 0,13 euro centi ili oko 15 dinara. Na to treba dodati 8%PDV, što prodajnu cenu bez marže definiše na oko 17 dinara po kilogramu.

Defektnost srpskog tržišta poljoprivrednih proizvoda

Tržište poljoprivrednih proizvoda u Srbiji je duboko poremećeno. Ono što pada u oči ovih dana jeste cena svežeg povrća na srpskim pijacama. U jeku sezone zelene salate, roktvica i mladog luka, cene su van svake ekonomske logike a usudjujem se reći i logike zdravog razuma.

U obrazloženju ovih navoda interesantna je priča zelene salate. Ovih dana na pijacama i u nekoliko velikih distributivnih lanaca (Delez, Idea i sl) glavica zelene salate se prodaje po 70 dinara na pijaci a u marketima po psihološkoj ceni od 69,9 dinara. U Idei cena je 72 dinara. Nije teško izračunati cenu po osnovnoj jedinici mere. Težina glavice salate je u proseku od 160-180 grama. Kilogram salate je oko 390 dinara. Kilogram svinjskog mesa obradjenog je  od 345-380 dinara. Ništa bolja situacije nije sa rotkvicama čija je cena po odnosnoj jedinici oko 400 dinara.

Srbija uglavnom u plastenicima proizvodi salatu, rotkcice, mladi luk i sl. To se može videti uproedjivanjem  uvezenih količina i potošnje.

Uvoz salate za prethodnih godinu dana je dat u sledećoj tabeli:

 

Uvoz salate na mesečnom nivou u prethodnih 12 meseci je oko 25 hiljada evra u proseku. Najveći deo tržišta pokriva domaća proizvodnja. Ali cena po jedinici je sasvim druga tema

 

Uvozna cena salate je oko 0,8 eura u proseku. Prodajna cena je 3,5 eura na pijacama i marketima. Da li je komentar potreban!?

 

Dalja defektnost tržišta se ogleda ako analiziramo cenu paradajza koji se prodaje na kilogram. Trenutna cena  je oko 220 dinara ili 60% od cene salate ili rotkvica po kilogramu. Paradajz se uvozi  bar do kraja maja meseca kada kreće isporuka iz domaćih plastenika. Uglavnom se sada uvozi iz Turske, Španije i Makedonije. U sledećoj tabeli su dati podaci o ceni i uvozu ove vrste povrća

 

Uvozna cena paradajza u januaru mesecu (usred zime kad mu vreme nije) je oko 75 dinara. I ovde je svaki komentar izlišan i pokazuje enormne zarade uvoznika i drugih mešetara.

Na ovim primerima se najbolje vide duboku poremećaju u strukturi tržišta i lanca snabdevanja od proizvodjača do krajnjih potrošača.

Da li je moguće organizovati poljoprivrednu proizvodnju da proizvodna cena svežeg mesa po kilogramu  bude maksimalno 2,5 evra, kvalitetne jabuke 35 euro centi, ranog povrća 30-50 euro centi po kilogramu, kukuruza 16 euro centi prosečne svetske cene u izvozu. Definitivno se mora promeniti mnogo toga, od psihologije samih proizvodjača, uloge države i njene strategije u ovoj esencijalnoj grani, sagledavanje savremene pozicije na tržištu i promena načina razmišljanja da se ne polazi od cene koštanja nego od promene cene i da upravljnje troškovima bude osnovni konkurentski faktor. Bez toga Srbija u narednim mesecima i godinama nema šta da traži u ponudi poljoprivrednih proizvoda. U Srbiji kad pitate poljoprivrednika reći će vam da je sve neisplativo raditi. Niko ne razmišlja o formiranju klastera proizvodjača ranog povrća, interesnih udruženja i dovodjenja u normalu ponašanja nakupaca i drugih lovaca tudje muke i znoja. Uostalom zar nije osnovni aksiom da se svako ponaša onako kako mu druga strana dozvoli.

Оставите одговор на Citalac Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *