Hrvatska propaganda o radnom logoru Jasenovac

Hrvati su majstori propagande a zato što nemaju stida ni morala, već samo mržnju prema Srbima, Jevrejima i Romima. Ovaj stav se ne odnosi na narod već na ljude koji rukovode hrvatskom politikom, političarima, sveštenicima katoličke crkve i drugima uključenim u holokaust Jevreja i Roma, genocid i etničko čišćenje Srba.

Propaganda nam nije tema knjige, ali iznosimo svedočenja preživelih, jer ih je i to povređivalo kao i ustaške “šale” pred likvidacije.

Za vreme ovih radova na lonjskom nasipu posetio nas je jednoga dana i Eugen Kvaternik, šef ustaškog redarstva, sin vojskovođe Slavka Kvaternika, pa nam je i on obećao da ćemo po svršenom poslu na nasipu biti pušteni kućama.

Za vreme ovih radova bili smo i filmovani i kako smo čuli bioskopskoj publici saopšteno je preko platna da su to Srbi, koji su izbegli od četničko komunističkog nasilja, a kojima su hrvatske vlasti dale utočište i hleba te sada marljivo rade na obnovi Hrvatske[1].

Nemački vojnici nisu verovali u hrvatsku propagandu, ali su sprečavani u nameri da saznaju šta se u Jasenovcu događa. Prilažemo svedočenje nemačkog oficira.

Pozivajući se na naš razgovor u pogledu koncentracionog logora u Jasenovcu, želeo bih da uputim na jedan od mojih izveštaja, koji dotiče ovo pitanje, povodom posete u propagandne svrhe koju su prošle zime pripremile ustaše, kojom prilikom je delegatima nemačkog poslanstva, oružanih snaga i štampe prikazan jedan uzoran logor, koji je gospodu poslanstva iskreno oduševio i koga su ljudi iz nemačke štampe u ovdašnjim nemačkim novinama hvalili kao najčistije mesto za odmaranje, što je kod stanovništva ove zemlje, koje je upućeno, izazvalo negodovanje. Samo je predstavnik oružanih snaga bio nepoverljiv i pokušao je da pogleda iza kulisa ovog Potemkinovog sela (Potemkinsches Dorf), ali ga je sumnjivim izgovorom sprečio ustaša[2].

I Egon Berger, preživeli logoraš, u svojoj knjizi uspomena navodi izveštaj o Jasenovcu iz hrvatskih novina.

Par dana posle posete komisije našao sam komad novina „Hrvatski narod“. Veliki članak sa krupnim masnim slovima: „Jasenovac nije mučilište, a ni oporavilište“. Sam naslov je već bio toliko perfidno postavljen, a tek sadržaj sa svojim hvalospevima i iskazom komisije o najbolje uređenom logoru u Evropi![3]

Mržnju prema Srbima Hrvati su podsticali nazivajući Srbe četnicima. Četnici su bili elitne borbene grupe dobrovoljaca u Prvom svetskom ratu, pa je njihovo spominjanje trebalo da budi strah i mržnju kod Hrvata. Čak i danas (2019) u Dnevniku nacionalne televizije Hrvatske koristi se izraz “Srbo-četnici” što je očigledan govor mržnje.

Navodimo dva svedočenja o “četnicima”.

Stražu nad nama držali su ustaše iz Jasenovca, koji su nam dobacivali razne pretnje kao, na primer, da ćemo svi biti ubijeni prije ulaska u logor, jer da nismo drugo ništa niti zaslužili, kada smo se odmetnuli u šumu.— Ovom prilikom naglasujem, da nam se je sa strane ustaša htelo silom sugerirati, kao da smo mi četnici, koje su oni prigodom borbe pohvatali u šumi, i ako smo svi kao mirni građani po noći dignuti iz svojih kreveta i dovedeni u Jasenovac.— Čuo sam posle priče od drugih zatočenika, da se je to isto i sa njima događalo. Dapače mnogima nisu dozvoljavali da se briju po više dana, samo da bi izgledali, kao da su bih u šumi i tamo pohvatani[4].

Na 27. jula 1941. god. oko 7 sati uveče izvedeni smo iz zatvora sreskog načelnika, povezani i potom pripojeni jednoj grupi Srba seljaka iz glinskog sreza, koji su se nalazili internirani u dvorištu osnovne škole u Petrinji. Tada su nas sve skupa ustaše i domobranci tukli kundacima i volovskim žilama u dvorištu osnovne škole. Posle toga poveli su nas povezane iz dvorišta i vodili nas na železničku stanicu u Petrinju usput do železničke. stanice, morali smo pevati pesmu „Spremte se spremte četnici“, a ustaše koji su nas pratili tukli su nas …[5]

P.S. Ovo je izvod iz buduće knjige „Jasenovac, svedočenja iz pakla“

 


[1] Đurković Sima, Zapisnik od 12. juna 1942. Sastavljen u Komesarijatu za izbeglice i preseljenike u Beogradu

[2] Zabeleška nemačkog kapetana Artura Hefnera oficira za transport u Zagrebuod 18. novembra 1942. Za kapetana Mecgera u vezi sa logorom Jasenovac. Antun Miletić “Koncentracioni logor Jasenovac”, str. 522-524.

[3] Egon Berger „44 meseca u Jasenovcu“

[4] Lončar Vladimir, Zapisnik od juna 1942. u Komesarijatu za izbeglice i preseljenike Nedićeve vlade u Beogradu.

[5] Stevo Simić, Zapisnik od 9.4.1942. Sastavljen u Komesarijatu za izbeglice i preseljenike u Beogradu

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *