Poređenje industrijske proizvodnje i drugih delatnosti bivših jugoslovenskih republika u 1981. i 2011. godini

Izvršena poređenja imala su za cilj da ukažu na odnose veličina pošto je nemoguće da budu tačna, ukoliko se uzme u obzir mnogo faktora poput: promene relativnih cena između različitih delatnosti; promene vrednosti dolara i realnih efektivnih kurseva zemalja; promena klasifikacija delatnosti…

Uzevši u obzir sva moguća i nemoguća ograničenja potrudili smo se da koliko je moguće približimo podatke.

Važne napomene:

  • U rudarstvo sam uvrstio: proizvodnju uglja, preradu uglja, proizvodnju nafte i zemnog gasa, proizvodnju rude gvožđa, proizvodnju ruda obojenih metala, proizvodnju nemetalnih minerala, proizvodnju kamena i peska.
  • Podatak za prerađivačku industriju u 1981. godini manji je za proizvodnju derivata nafte, koja je tada bila data zajedno sa vađenjem nafte i gasa.
  • Podaci o BDP-u Hrvatske su za 2010. godinu, a po oblastima prerađivačke industrije su za 2009. godinu.

Iz ovakvih, kakvih-takvih podataka, možemo izvući par komentara.

U 1981. godini Srbija je imala najveću dodatu vrednost u gotovo svim delatnostima. Makedonija je imala u proizvodnji i preradi duvana, Hrvatska u koži i obući, vodoprivredi, saobraćaju, turizmu i zanatstvu, BiH u proizvodnji rezane građe i ploča, a
Slovenija u proizvodnji električnih mašina i aparata, i proizvodnji nameštaja.

U 2011. godini Hrvatska je imala najveći BDP (58,6 milijardi dolara), ispred Slovenije (50,5) i Srbije (43,9 milijardi dolara), koja je imala veći od ostalih država i teritorija uzetih zajedno. U prerađivačkoj industriji Slovenija (8,9 milijardi dolara), bila je ispred Hrvatske (8 milijardi dolara) i Srbije (6,2 milijarde dolara). Srbija nije imala najveću dodatu vrednost ni u jednoj oblasti prerađivačke industrije, dok je zadržala najveću samo u poljoprivredi, rudarstvu, proizvodnji električne energije i u zdravstvu.

Fokus nam je na donjoj tabeli o dolarskim dodatim vrednostima u oblastima prerađivačke industrije u 1981. i u 2011. godini. Slovenija je povećala dolarsku vrednost prerađivačke industrije za 164%, Hrvatska za 108%, Srbija za 8%, a Bosna i Hercegovina za 1%. Na osnovu indeksa fizičkog obima proizvodnje ove dolarske indekse bi trebalo podeliti sa 2 ili sa malo više od dva da bi se došlo do realnih indeksa dodate vrednosti.

Uzevši u obzir ove indekse jedino je BiH neznatno pogoršala relativnu poziciju u odnosu na Srbiju: dodata vrednost u 1981. je bila manja za 64,2%, a u 2011. godini za 66,4%. Hrvatska je imala 32,8% manju vrednost u 1981, a u 2011 je imala za oko 30% veću, dok je Slovenija imala za 40,8% manju, a u 2011. godini za 45% veću dodatu vrednost u prerađivačkoj industriji, u odnosu na Srbiju.

Prokomentarisaćemo podatke po oblastima prerađivačke industrije.

–         Sve četiri države su povećale dodatu vrednost u prerađivačkoj industriji: BiH i Hrvatska za identičnih 3,7 puta, Slovenija za 2,7 puta, a Srbija za 78%. Ukoliko bi se podaci deflacionirali dolarskom inflacijom u 30 godina i promenama kurseva došli bi smo do realnog smanjenja dodate vrednosti ove delatnosti u Srbiji;

–         Proizvodnja pića (u BiH prikazana kod prehrambenih proizvoda), imala je rast dolarske dodate vrednosti u Hrvatskoj 4,7 puta, u Sloveniji 2 puta, a u Srbiji je ona utrostručena. Za Srbiju je ovo najpovoljniji pokazatelj uz duvan i proizvode od gume;

–         Proizvodnja duvanskih proizvoda u Hrvatskoj je imala rast dolarske dodate vrednosti 6,2 puta, u Srbiji 3,3 puta, dok je u BiH povećana za dve trećine, a u Sloveniji ova oblast više ne postoji, dok je pre 30 godina imala minimalnu vrednost.

–         U proizvodnji tekstila došlo je do ogromnog realnog pada u svim zemljama, mada je BiH imala nominalni rast dolarske vrednosti za 21%. U Sloveniji je smanjenje iznosilo 29%, u Hrvatskoj 58%, a u Srbiji 73%. Kada bi se iz nominalnih ovi podaci pretvorili u realne došli bi smo do smanjivanja proizvodnje tekstila u Sloveniji za više od tri puta, u Hrvatskoj 5 puta, a u Srbiji je ona smanjena više od 8 puta.

–         U proizvodnji odevnih predmeta Hrvatska je imala istu nominalnu vrednost kao i u 1981 godini dok je ona smanjena za po 56% u BiH i u Sloveniji i za 60% u Srbiji.

–         Proizvodnja kože i predmeta od kože je jedina oblast, uz proizvodnju nameštaja, u kojoj je u svim državama smanjena dodata vrednost: u Sloveniji za 10%, BiH za 28%, Hrvatskoj za 47%, i u Srbiji za 63%.

–         Dodata vrednost drvne industrije povećana je u Sloveniji 3 puta, u Hrvatskoj 2,7 puta, u Srbiji za dve trećine, dok je u BiH smanjena za 17%.

–          U proizvodnji papira, kartona i sličnih proizvoda u BiH je smanjenje iznosilo istih 17%, dok je povećanje u Hrvatskoj bilo 15%, u Srbiji 25%, a u Sloveniji 54%.

–         Hemijska industrija je podeljena na osnovne hemikalije i na proizvodnju lekova, tako da podaci nisu uporedivi. Uglavnom, dok su u 1981 godini Srbija, Hrvatska i Slovenija imale relativno slične dodate vrednosti u hemijskoj i farmaceutskoj industriji, u 2011 godini je Slovenija stekla nenadoknadivu prednost: 1.428 miliona dolara, prema 574 u Hrvatskoj i 447 miliona u Srbiji.

–         U proizvodnji proizvoda od gume i plastike Slovenija je povećala dodatu vrednost izraženu u tekućim dolarima 13 puta, BiH 8 puta, Hrvatska 3,6 puta, a Srbija tri puta.

–         Kod proizvodnje nemetalnih minerala proizvodnja u Hrvatskoj je povećana za 107%, , u Sloveniji za 78%, BiH za 71%, dok je u Srbiji smanjena za 17%.

–         U proizvodnji osnovnih metala dodata dolarska vrednost povećana je u Sloveniji za 108%, u BiH za 1%, a smanjena je u Srbiji za 16%, i u Srbiji ze 69%.

–         Metaloprerađivačka industrija je u Sloveniji povećana 3 puta, u Hrvatskoj za 82%, dok je u BiH smanjenje iznosilo 42%, a u Srbiji 46%.

–         Elektroindustrija je podeljena na proizvodnju računara, elektronskih i optičkih proizvoda i na proizvodnju električne opreme, pa podaci nisu uporedivi. Kao i kod hemijske industrije, i ovde je Slovenija stekla ogromnu prednost, dok je u 1981. godini imala neznatno veću dodatu vrednost u odnosu na Srbiju, i za trećinu veću nego u Hrvatskoj. U zbiru ove dve oblasti stvaraju dodatu vrednost od 1.103 miliona dolara u Sloveniji, 727 miliona u Hrvatskoj i 290 miliona u Srbiji.

–         Mašinska industrija je imala rast dolarske dodate vrednosti samo u Sloveniji 2,5 puta, dok je ona u Hrvatskoj smanjena za 7%, u BiH za 37%, a u Srbiji za 63%.

–         Proizvodnja motornih vozila je oblast gde je Srbija ostvarila ubedljivo najdublji pad, za 85%, a i u BiH je ovo oblast sa najvećim padom za 69%. U Hrvatskoj je smanjenje iznosilo 3%, a u Sloveniji je povećana dodata vrednost 4 puta. Ova oblast je
pomešana sa proizvodnjom ostalih saobraćajnih sredstava, gde je u 1981 godini posebno bila brodogradnja, a sada su u ovoj oblasti uz brodogradnju i druga saobraćajna sredstva, te ostala saobraćajna sredstva nećemo komentarisati.

–         Dolarska dodata vrednost u proizvodnji nameštaja smanjena je u svim državama, od 5% u Hrvatskoj, do 8% u Sloveniji, 33% u Srbiji i 45% u BiH.

–         Ostale prerađivačke oblasti i popravka i montaža mašina nisu vremenski uporedive.

Očitavanje izračunatih podataka ne uključuje istraživanje uzroka i posledica, šta se i kako dogodilo i kako iz stanja u kome se sada nalazimo pokrenuti rast industrijske proizvodnje i povećanje dodate vrednosti. Ali, i ovakve konstatacije su neophodne da bi se znalo kuda dalje.

3 komentara

  1. Zaista je teško izvršiti adekvatno poređenje za ovaj period, jer promene, kako na finansijskim tako i u ostalim segmentima tržišta i privrede, imaju enorman uticaj na finalne vrednosti ma koliko one bile približene današnjoj realnosti i uz poštovanje svih navedenih ograničenja.
    Mislim da je neophodnodno uticati na svest stanovništva i celokupne nacije, da prilikom kupovine i korišćenja proizvoda i usluga, uvek primat daju onima koji potiču, koliko je to moguće, najvećim delom iz naše zemlje. Naravno, svi potrošači imaju pravo na individualno opredeljenje prilikom kupovine, ali na primer nije Takovo sok ništa manje kvalitetan, verujem da je i bolji, od recimo Rauch sokova. Ili, ne kupovati voće i povrće u marketima nego na pijaci kod poštenih ljudi kojima su prsti i ruke crni od zemlje i rada. Primera je mnogo, ali suština ista.
    U pogledu na dodatu vrednost, podatak da u proizvodnji soka, gde se dodatata vrednost kreće negde oko 70%, jasno nam govori da ulaganja u prerađivačku industriju su od izuzetnog značaja za oporavak naše posrnule privrede. Od njive do trpeze je dug put.

  2. Masinska industrija u Srbiji pala za 63 odsto, ali nam to nimalo ne smeta da se u aprilu razduzimo za 309 miliona evra! Poslednja dva dana svi mediji bruje o tome, a niko ni slova da napise kako su to uradili.
    Zarad lazne objektivnosti, uvek se u drugoj polovini teksta kaze da smo se razduzili novim zaduzenjem, ali je vazno da je naslov pompezan. Naravno, nigde to ne pise ni na pocetku, a ni na kraju teksta, jer vecina ljudi upravo tako cita novine. Prakticno svesno i namerno sire dezinformacije, sto je protivustavna delatnost, ali imaju uvek tu zaturenu recenicu, da mogu, ako zatreba, da kazu, ne, mi smo objektivni, pa napisali smo to. Pogledajte samo danasnji tekst na sajtu Blica, definicija primera kako se vrsi propaganda u korist vladajuceg rezima.

    • Opšte poznata stvar je kako se prenose vesti za široku javnost. Uvek mora da se čita između redova ili da se posegne za bar još dva, tri izvora informisanja ne bi li se vest kompletirala. Evo, u Dnevniku su preneli tu vest i na brzinu pročitali čitave prve dve rečenice. Pa sigurno neće reći da ukupne obaveze zaključno sa aprilom 2013. iznose 19.079,1 mln evra, a na kraju 2012. 17.671,1 mln. Svima je jasno kako je vraćen dug Londonskom klubu, a narodu je najlakše zamazati oči tendencioznim naslovima i isključivo pozitivnim brojkama jer su negativne nepopularne pa ih ne treba ni pominjati.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *