Spoljni dug i zaduženost privrede XI 2013

У новембру 2013 године спољни дуг Србије износио је 25.525 милиона евра, у чему је јавни био 12.623 милиона, предузећа су дуговала 9.308 милиона, а банке 3.583 милиона евра. У односу на октобар дуг је повећан за 22 милиона евра јер су предузећа повећала дуг за 70 милиона, док су банке смањиле за 18, а јавни је смањен за 30 милиона евра. У односу на новембар 2012 спољни дуг је смањен за 180 милиона евра, зато што су банке смањиле спољне обавезе за 567 милиона евра, предузећа за 8 милиона евра, а при расту јавног спољног дуга за 394 милиона евра.

Укупан дуг привреде, укључујући и унутрашње обавезе домаћем финансијском сектору, износио је 19,016 милиона евра и то је била најмања вредност од октобра 2010 године (18.945), и била је мања у односу на септембар 2008 године (19.274 милиона евра). Као и код опоравка индустријске производње (која је на нивоу из новембра 2008 године) тако ће и код раздуживања бити потребне године да би се вредност дуга смањивала само за по један месец његовог раста пред избијање кризе: у августу 2008 дуг је износио 18,5 милијарди, у јулу 17,8, у јуну 16,9 у мају 16,1 милијарди евра. Сада је ситуација супротна тадашњој: док је производња прерађивачке индустрије расла дуг привреде је ескалирао, док се сада очекује опоравак уз симултано раздуживање.

А раздуживање се догађа: за 12 месеци укупан дуг привреде смањен је за 1.201 милион евра, или за по тачно 100 милиона евра месечно. Истовремено су депозити привреде повећани за 125 милиона евра, што је раст у просеку за 10,5 милиона евра те је нето дуг смањен за 1.326 милиона евра или по 110,5 милиона евра у просеку месечно.

Депозити привреде износили су 3.904 милиона евра у новембру 2013 године. Домаћи кредити привреди били су 9.708 милиона евра уз прекогранични дуг вредан 9.308 милиона евра. По одбитку депозита нето дуг привреде износио је 15.112 милиона евра.

Бруто дуг привреде у новембру износо је 2.169 милијарди динара и за 12 месеци је смањен за 108 милијарди динара, а нето дуг је износио 1.723 и смањен је за 128 милијарди динара.

И док је дуг привреде на нивоу из септембра 2008, а производња прерађивачке индустрије на нивоу из новембра те исте године, срећу квари јавни дуг који је у септембру те предкризне године износио 8.740 милиона евра и од тада је повећан за 10.767 милиона евра. У збиру свих влада од тада раст јавног дуга износио је у просеку 173,7 милиона евра месечно, 5,8 милиона дневно или по 67 еврића у свакој секунди. Постаће врло незгодно по привреду и становништво када се заустави раст јавног дуга и када крене, попут дуга привреде, да се полако смањује. За привреду и становништво то ће значити веће порезе и мањи стандард, а то се догађа и без тога да је раст јавног дуга заустављен.

Рад портала економија у новембру 2008 године почео је са злим слутњама до чега ће тадашњи раст пензија да доведе и још страшнијим назнакама каква је криза у свету тада почела. Један пјевач, мени омиљени, је давно отпевао: „која вајда од визије, свирепе тишине…“

4 komentara

  1. Kamo srece da su milioni u pitanju .

    Ne mislim da ce se nastaviti razduzivanje privrede ,bar ne nekim intenzivnijim tempom. U prvom trenutku privreda je servisirala dospele dugove ali to je bila samo jednostrana aktivnost. Vec u drugom kvartalu 2014 videce se da je trend razduzivanja stao usled nelikvidnosti.
    Novog zaduzivanja privrede nema jer nema vise mogucnosti za to i to je primetno i osetno.

    Sada se postavlja i pitanje efekta obaranja standarda (stednje) ako se odustalo od reformi a odustalo se fakat. Sve i da vlada nije odustala od reformi vreme je ucinlo svoje tj. dve godine su prosle i sada je sve teze okrenuti trend negativne spirale. Ako bi se nesto od reformi i sprovelo u prvom kvartalu 2014 efekti ne bi bili vidljivi do 2016 godine.
    To privreda i stanovnistvo, apropo postojeceg zaduzenja ne moze da izdrzi. Sta vise bice sve teze izbegavati ozbiljno devalviranje dinara a onda nastaje problem ne samo sa fiskalnom vec i monetarnom politikom. I to ne neke tamo godine vec ove, tekuce.
    U stvari kako god okrenete treba racunati sa ozbiljnim klizanjem dinara i ako sve ostane u stanju levitacije kao sada ali i ako bude nekih kapitalnih investicija sa strane u sta iskreno sumnjam. Srbija sada iz meseca u mesec za godinu produzava vreme povrata kapitala.
    Ne znam sta bi to MMF mogao da predlozi osim rezanja penzija i insistriranja na prodaji javnih kompanija …Ako Srbija to ne prihvati rejting ode jos jedan stepen nizbrdo a ako prihvati to je samo jos jedna godina produzene agonije u jos nepovoljnijoj ekonomskoj atmosferi.

    Iza toga ne postoji mogucnost ekonomskog oporavka osim ako neki paor ne pronadje naftu u Vojvodini jer kazu tu je nakad bilo more….
    E sad ako i pronadju naftu to ne znazi da bi Vojvodina ostala u sastavu Srbije jer Nemacka ….

    I tako idu dani …

  2. Ako prestane zaduzivanje drzave prestace i firme da se razduzuju. Na ovom portalu smo citali koliko bi firmi bankrotiralo kada bi euro ojacao „samo“ 10 dinara (sto je sa stanovista precenjenosti dinara smesan iznos). Do sada dinar (uslovnom) stabilan, cene rastu + drzava subvencionise firme = preraspodela duga sa firmi na (javni tj. stanovnistvo). Kakva divna socijala. Kad budu banke pocele da pucaju od nenaplativosti kredita onda ce opet da nama koji ne dugujemo nista a pride i izvozimo da prebace dugovanja ostalih. Kada sam davne 2008 pitao neke poznanike iz nbs sto se sprovodi ovakva nakaradna monetarna politika dobio sam odgovor kako se sve zna sta treba da se radi (u smislu da to nije nikakva ekonomska mudrost) ali je do politickih odluka. Ukratko ne znam ni sam sto se nisam iselio.

    • Znas kako kazu: voditi ekonomiju drzave se ne svodi na sprovodjenje ekonomske teorije, nego na usaglasavanju ekonomskih interesa raznih grupa. Danas je najjaca ona duznicka grupa zato se i sprovodi ovakva ekonomska politika.

      • Duznici i poverioci Win-Win. Kolaterl su svi.. Poverioci kazu ,nek plate svi to nije nas problem, a duznici kazu dug nije vrljika da se iskrivi i zec da pobegne u sumu.
        Preostalo pucanstvo vredno radi i placa svoje obaveze da bi saniralo pohlepu duznika i poverioca.
        Tako je na planeti zemlji..

        Uglavnom ugodnija je pozicija i duznika i poverioca u odnosu na smerne. Vecita borba lukavoga i dobroga..

Оставите одговор на Darko Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *