Srbija na svetskom tržištu gvožđa i čelika

Prilažem nekoliko tabela uz osnovne komentare o priloženim podacima.

Prošlu godinu je US Steel završio sa gubitkom iznad visine kapitala u iznosu od 34,8 milijardi dinara. U tom iznosu su veća dugovanja i obaveze sada Železare Smederevo od vrednosti imovine i potraživanja kojom raspolaže. Detalje preuzimanja od US Steel-a ne znam, a radi činjenice da li su prilikom prodaje državi za jedan dolar i otpisane neke od obaveza Smedereva u odnosu na US Steel kompaniju.

Podaci iz bilansa uspeha pokazuju da Železara nije bila u stanju da pokrije troškove poslovanja u 2010. i 2011. godini. U 2010. godini poslovni rashodi su pokrivani sa 88% poslovnim prihodima, a u prošloj godini sa 85,3%, što znači da je prodajna cena bila za 17,3% niža od cene po kojoj se ne bi stvarao gubitak u poslovanju.

Troškovi zarada, naknada zarada i ostali lični rashodi povećani su sa 6,9 na 7,3 milijarde dinara, a njihov udeo u poslovnim rashodima sa 7,5 na 8,6 procenata.

Na osnovu podataka o troškovima zarada (šifra 652) i broju zaposlenih (605) dolazimo do prosečne bruto zarade od 79.261 dinar u 2010. i 82.808 dinara u 2011. godini. Prosek je verovatno značajno iznad prosečnih plata, a na ime plata rukovodilaca kojima je ovo bio rad u inostranstvu. Koliko, ne znam.

Podaci o izvozu gvožđa i čelika po zemljama pokazuju da je u prošloj godini izvoz čelika iznosio 335 milijardi evra, i bio je manji za 6,3% u odnosu na 2008. godinu. Srbija je imala za 23,5% manji izvoz čelika u odnosu na 2008. godinu, bila je 47. prema vrednosti izvoza i relativno veći pad vrednosti izvoza imale su samo tri zemlje: Luksemburg, Kazakstan i Tajland. Među BJR, Slovenija, Hrvatska i BiH imali su veću vrednost izvoza nego pre krize, dok je Crna Gora imala upola manju.

Podaci o uvozu čelika dodatno pogoršavaju sliku u pogledu perspektiva Železare Smederevo da kroz veći izvoz izađe iz zone gubitka: izuzev Ruske Federacije ni jedna od evropskih zemalja nije se oporavila u odnosu na vrednosti uvoza u 2008. godini. Uzevši u obzir troškove transporta i nisku jediničnu cenu proizvoda, teško da je moguće tražiti izlaz iz sadašnje situacije na rastućim, ali veoma udaljenim, tržištima.

Podaci o izvozu po zemljama pokazuju da je osnovni problem pad izvoza čelika u Nemačku (i u Italiju, od kraja prošle godine) i u bivše jugoslovenske republike. Sa druge strane postoji rast izvoza u Rumuniju, Tursku i Albaniju, ali daleko od dovoljnog da kompenzira za pad vrednosti izvoza na glavna tržišta.

Mesečni podaci o izvozu po grupama proizvoda pokazuju da je najveća vrednost izvoza, nakon 2008. godine, ostvarena u martu prošle godine, 106,8 miliona evra, da bi do septembra prošle godine bila prepolovljena, a nakon toga došla do minimalnih 22,5 miliona evra u februaru ove godine.

Kada se posmatra izvoz po zemljama, u odnosu na mart prošle godine izvoz u aprilu ove godine bio je manji za 58,5%. Najveće smanjenje imao je izvoz u Austriju (za 96,7%), Slovačku (94,5%), Nemačku (94,1%), i od većih u Italiju (za 64,6%). To znači da je US Steel preusmerio snabdevanje ovih tržišta iz filijale u Slovačkoj, a sa obzirom na činjenicu da je izvoz čelika iz Slovačke bio skoro na nivou iz 2008. godine u prošloj godini.

Jedinične cene izvoza pokazuju da je prosečna izvozna cena povećana sa 50 centi po kilogramu čelika, u septembru 2010, na 59 centi u martu prošle godine, i da je od tada u padu. Najniža je bila u martu ove godine (42 centa) i u aprilu je povećana na 45 centa, što je četvrtinu niža cena u odnosu na mart prošle godine.

Godišnje jedinične cene izvoza po proizvodima ukazuju na različitu dinamiku cena: najvažniji izvozni proizvodi (7208) imali su nižu cenu nego u 2008. godini, dok su manje važni (7210 i 7204) imali višu nego pre krize.

Za kraj data je tabela o jediničnim izvoznim cenama valjanih proizvoda (7208) koji se najviše izvoze iz Srbije. Osim što je izvozna cena niža nego u 2008. godini, uvek je bila oko prosečne svetske cene.

Najniže cene imaju velike zemlje sa sopstvenom rudom (Rusija, Ukrajina, Australija i Južna Afrika), ali je srpskoj železari glavna konkurencija proizvođač iz Makedonije sa gotovo za petinu manjom izvoznom cenom i količinom izvoza koja je prošle godine bila polovina količine izvoza iz Srbije.

Da sumiramo sve ove podatke:

–        izvoz iz Srbije je u padu od marta prošle godine, od kada su u padu i jedinične cene izvoza, što produbljuje gubitak u poslovanju;

–        pad izvoza je posledica smanjivanja izvoza u Nemačku, Italiju i Austriju, koje su istovremeno i najznačajnija tržišta za US Steel Košice;

–        potraživanja od Železare su značajno veća nego vrednost njene imovine, pa je njen nastavak rada zavistan od strategije čišćenja ovih potraživanja: kroz stečaj, delimični otpis, reprogram… Od toga zavisi hoće li se naći zainteresovana velika kompanija u proizvodnji čelika da kupi Železaru i ponovo započne proizvodnju u Srbiji.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *