PROF DR SVETOZAR LIVADA, SOCILOG IZ HRVATSKE O DR BRANKU HORVATU

Velikan znanosti i tvorac samoupravljanja

Prošlo je osam godina od smrti istaknutog ekonomiste dr Branka Horvata (17 godina od 2003 – MZ). Dva puta je doktorirao u različitim temama i oblastima. Predavao ja na 80 univerziteta. Gde god je zaorao ostavio je dubok trag. Uostalom, kao poklonik društvenog vlasništva, njemu pripada ideja samoupravljanja, koja se rodila za vrijeme studija u Engleskoj Kao poliglota postao je građanin svijeta. Bio je savjetnik, po svemu sudeći, u 16 vlada na svim kontinentima i meridijanima.  Kako vidite bio je i veliki inovator, kaže akademik prof dr Svetozar Livada (93)  iz Zagreba (Hrvatska), povodom osam godina smrti Branka Horvata

Branislav Gulan

Prošlo je osam godina od smrti prof. dr. Branka Horvata. Idejni tvorac samoupravljanja Branko Horvat rođen je u Petrinji, 1928. godine, a srednju skolu završio je u Požegi gdje mu je bio zaposlen otac. U 16. godini, otišao je u partizane i to mu je odredilo sudbinu života Dakle, bio je antifašist po učestvovanju i spoznaji pogubnosti fašizma za ljudski rod. Zbog toga je naš antifašizam vrednovao kao najveći povijesni iskorak priključenja civiliziranom svijetu. Odrastao je u intelektualnoj porodici. Otac mu je bio ugledni liječnik, koji je ostavio tragove svugdje gdje je profesionalno djelovao. Horvat je 1946. godine nastavio školovanje i upisao se na studij elektrotehnike, a 1947. godine prelazi na studij ekonomije. Prvi doktorat stekao je 1955. godine pod naslovom „Ekonomika Jugoslavenske naftne privrede“, koji je kasnije objavljen u tri knjige. Drugi doktorat stekao je u Engleskoj, u Mančesteru, pod naslovom „Towards a Theory of a Planned Economy“, koji je kasnije objavljen, pod istim naslovom, 1961. godine u Beogradu, navodi Livada.

,,Bio je darovit, inovator, polihistorik, ekonomista, sociolog i filozof. Veliki pedagog pisanom i izgovorenom riječi. Imao je u svemu stil koji valja studijski promicati. Da istaknem samo jednu činjenicu. Zbog njegove znanstvene erudicije nastala je kovanica marksizam-horvatizam, koju je prema Stipetiću u „Ekonomsku teoriju“ unio Benjamin Ward. Sama činjenica da je predavao na 80 univerziteta to potvrđuje. Gdje god je zaorao, ostavio je duboki trag. Još kao student, istakao se da uzastopno četiri godine, u ondašnjem takmičarskom duhu, svake godine njegov rad biva ponajbolji na Sveučilištu. Uostalom, kao poklonik društvenog vlasništva, njemu pripada ideja samoupravljanja, koja se rodila za vrijeme studija u Engleskoj. Kako vidite bio je veliki inovator, priča Livada. Kao poliglota postao je građanin svijeta. Bio je savjetnik, po svemu sudeći, u 16 vlada na svim kontinentima i meridijanima. Bio je aktivista, a i političar kad je trebalo’’, ističe Livada.

Čuvao levu orijentaciju

Pokrenuo je osnivanje Socijal-demokratske unije da se ne ugasi oganj lijeve orjentacije na ovim prostorima. Njegova bibliografija je golema i fascinantna.. Prema Stipetiću, objavio je 29 knjiga, na više jezika. To znači da bi neke trbalo prevesti na naš jezik. Na jednom mjestu, Stipetić ističe: „Nabrojio sam više od 650 naslova, objavljenih studija, znanstvenih i stručnih radova, tiskanih i objavljenih na mnogim jezicima.“ Nadam se da će ovdje priložena selektivna bibliografija koju je marni akademik Stipetić tiskaio ponajbolje sve reći o Branku, jer Branko je doista ono što o njemu njegova djela svjedoče. Mi, njegovi drugovi, njegovu preranu smrt smatramo kao najveći gubitak za našu znanost’’, ukazuje Livada. Ja imam posebnog razloga. Bili smo „pobratimi,“ što se ono kod nas kaže, jer njegov otac, Artur, poznati liječnik, prilikom jednog operativnog zahvata na meni, upao sam u šok dao mi je direktno vlastite krvi, jer ima moju grupu i specifičnost RH. Kad sam se probudio nakon operacije, u šali će on: „E, sad si savladao sve rasne i nacionalne teorije kroz vene, jer si dobio i Židovske krvi“, priča Livada. To isto mi je jedanput rekao čuveni moj profesor filozofije Vladimir Filipović.  Istovremeno nastavi Artur:, „imam ja sina, takvog junačinu kao ti, i tvoje dobi, i žarko želim da vas upoznam!“ Uskoro nas je upoznao u obostranu korist i sreću. Branko me je bodrio skoro svaki dan, a svaki tjedan je bar dva puta donosio u bolnicu, u kohšalama u jednoj ruci hranu, a u drugoj knjige.  Kad bih primao kisik, znao je uporno dugo mi  čitati izabrane tekstove. Bio je socijalno osjetljiv i volio je ljude. Imao je vizionarsku maštu.

Zvao sam ga riljator

’’Bio je besprimjeran radoholičar. Vazda je nešto učio studirao ili radio u vrtu.Intimno sam ga zvao:“riljator“,Valjalo je vidjeti njegova hortkulturna riješenja oko kuće pod Sljemenom. Pravi arboretum.­ Otac mu je bio uzor s punim pravom. Ne poznajem profesora koji je učestvovao u toliko komisija pri ocjeni magistara, doktora, stručnih radova, koji je napisao toliko prikaza recenzija i informacija, studijskih analiza i radnih projekata, pokrenuo toliko postdiplomskih studija kao Horvat. Koji je posredovao kod prijevoda tolikog broja knjiga da budu prevedene na naš jezik’’, ukazuje Livada.

 Srednju Evropu je poznavao u detalje i stalno insistirao u povezivanju njenih komparativnih prednosti u ekonomiji i integraciji razvoja. Izučavao je demografiju kao da je mora predavati. Samnom je studirao filozofiju kao das se priprema za profesora filozofije. Bio je u svemu temeljit. Znanstvena želja mu je premašivala intelektualne i psiho fizičke i vremenske mogućnosti Žarko se zalagao za društveno vlasništvo, posebno za samoupravljanje, kao oblik neposredne demokracije. Dakle, imao je golem  svestrani interes. Kad smo provodili antropometrijska mjerenja u Kosovu  i Metohiji, pristao je da bude anketar, i kao kuriozum ističem, počeo da uči albanski jezik. Kad smo istraživali krvnu osvetu u Kosovu i Metohiji, i porodičnu zadrugu, angažirao je prof. dr. Rudija Supeka, prof. dr. Vojina Milića i prof. dr. Vojana Rusa, sa insistiranjem da to treba temeljito istražiti. Ponavljam,u svemu je bio razuman, temeljit i dosljedan, navodi Livada.

Iza nas je zločin

,,Poštovani kolege i prijatelji, iza nas je povijesni zločin, i to bez stida i kajanja. Nestali su brojni ljudi, razoreni su brojni toponimi, porodična stabla, nestala neka prezimena, brojna kulturna dobra i potpuno pokidani kulturni krugovi. Tome se Branko opirao svim bićem. Nažalost, mi u građanskoj strani rata nismo imali niti mirovnih pokreta. Branko je osobno  doživio poniženje u vlastitoj sredini, blokadom kabineta da nije mogao uzeti ni osobne stvari iako je zadužio tu istu sredinu, ekonomski fakultet, nauku i našu svekoliku zajednicu’’, ukazuje Livada.

Slično se dogodilo akademiku Dušanu Čaliču da je dekan priređenu komemoraciju zabranio, jer je integralni nacionalizam prokljućao i u znanstvenim institucijama. Nasrtljivci na njega  iz gole zavisti nisu mogli izdržati tu njegovu znanstvenu veličinu.Takva je sudbina i mnogih drugih veličina ove naše malograđanske jadnosti. Krleži je poslije smrti uništeno najveće djelo. To je bilo 40.000 kompleta enciklopedija Leksikografskog zavoda bačeno je u rezalište, a da se niti jedan leksičar tome nije suprotstavio.

Knjige nisu spaljene, već otišle na reciklažu!

,,Na kraju, resko sam odgovorio leksičaru Daliboru Brozoviću: „To što tvrdite da je osnovna greška prof. Kangrge, da nisu spaljene nego su stavljene u reciklažu, znači samo „nije šija nego vrat!“, ali je činjenica da su uništene.“ Pitao sam ga onda, i pitam vas,sada jeli moguća sada nova leksikografija, potpuno suprotna onoj koju su pisali oni isti koji sada pišu nove, govori Livada. O svemu tome nedavnu sam dobio akribijalni rukopis, na 960 stranica od Ante Lešaje – „Knjigocid – Uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih“[1],što dokazuje da nas je zahvatio barbarski trend.  Nekažnjen talibanstva uništavanje po mojoj procjeni četiri milionasvezaka  Vizionarska istina Tomasa Manna „tko pali knjige, palit će i ljude“ postala je naša brutalna stvarnost’’, ukazuje Livada.

Gledao sam kao gore sela!

,,Imao sam priliku da pogledom iz helikoptera gledao sam kao humanitarac, kako gori 100 sela hrvatske baštine do danas nekažnjeno. Naprotiv slavi se kao najveća pobjeda. Inače je, po mom istraživanju, građanskim ratom i etničkim čišćenjem, ugašeno 5.000 toponima na nekada zajedničkom prostoru, srušeno 1.000 bogomolja različitih religijskih uvjerenja, 19 najvećih mostova i sa ubijenim i ranjenima, nestalo oko 180.000 građana neke zajedničke državne zajednice. U jednom trenutku  veća polovina STANOVNIŠTVA  bila je izvan svojih prostora. Mi rat slavimo, i živimo na kulturi smrti ne kažnjeno. Negiramo žrtvu drugog, bez stida i kajanja, živimo u doba kompletne revizije povijesti, također nekažnjeno. Čak je privatiziramo, što nije moguće. Nije isključeno budući da na povijesni zločin nedržimo povijesni odgovor da se i ovdje ne razvije sofisticirani terorizam. Usmena i pisana kultura vrvi nam od osvete’’, priuča Livada i dodaje: Ne zaboravite naše konc logore, mučilišta i golemu masu prognanika. Tragično je što se ona poznata „stara dobročinstva“ olako zaboravljaju. Navest ću vam nekoliko primjera: Prof. dr. Rudi Supek, osnivač moderne sociologije, umro je prije 20 godina, a ovdje je zaboravljen kao da nije niti postojao. Dakle, više je poznat u Francuskoj, gdje je bio pripadnik pokreta otpora, nego u zemlji gdje je unaprijedio znanost u modernu disciplinu. Vojinu Bakiću su sva djela za života uništena, a smatrao se inovatorom moderne plastike. Večini umjetnika koji su obilježili epohu sva antifašistička memorija je uništena.

Osvetnička kontrarevolucija

,,Branko je to  nazvao osvetničkom kontra revolucijom. Mi nemamo ni jednog muzeja iz Drugog svjetskog rata kao da se ovdje nije ni dogodio i groblja drugog uzimali smo kao strateškog neprijatelja O Meštroviću znamo samo preko svađe nasljednika, ali nemamo niti jedne sustavne znanstvene monografije o njemu. Praksisom i Korčulanskom filozofijskom školom, premjestili su centar filozofiranja sa Zapada na naše prostore, a to je zaboravljeno  kao da nisu postojali. Gdje se danas spominje filozof prof. dr. Gajo Petrović, prof. dr. emeritus Milan Kangrga i njegovi drugovi, koji iza sebe imaju preko 150 naslova, što vlastitih radova što prijevoda. Naznačeni Ante Lešaja sakupio je bibliotečni fond od 400 primjeraka koji su obilježeni njihovim imenima. Iako je poznato da su ljevičari pomicali povijesne tokove, ovdje ih se smatra kao neku grešku prirode’’, podvlači naš sagovornik Livada.  

Povodokm osam godina od smrti Branka Horvata, želimo da ukažemo na njegovu veličinu i značaj za znanost, da svjedočimo tako široko, kako je on svjedočio o svom vremenu polihistorijski, u brojnim domenama, i to izvorno, kritički, na onaj način kako je to Branko govorio i svjedočio. Dakle, da branimo njega i njegova djela i metod na onaj način na koji je on postao veća veličina u svijetu znanosti, veća nego što se ona cijeni i proučava u sredini u kojoj je nikao.

Mesečeva površina u Hrvatskoj

,,Želim da znate i propovjedate da su Brankove generacije najproduktivnije generacije koje su seljačko društvo prevele u industrijsko. To je dosada najveći civilizacijski pomak ovih sredina. Kada mi je poznati Kensijanac Galbrajt saopćio da pozdravim Branka Horvata, da je kandidat za Nobelovu nagradu, istovremeno je rekao: „On je bio veliki prozor u svijet svega onoga što se kod Vas događalo.“ To mi se učinilo kao najbolja konstatacija koja nas obvezuje da mu ovdje vratimo ugled koji zaslužuje’’, dodaje Livada.

Odužit ćemo se njemu ako njegov rad i stvaralaštvo približimo narednim generacijama, da nastave njegov stvaralački napor. Meni će vazda nedostajati kao najveći stvaralački stimulans da se posvetim ne istraženim područjima naših ruralnih prostora. A, doživio sam da gledam kako „lepa sela lepo izgoriše“ i na jednoj trećini katastra Republike Hrvatske nastade Mjesečeva površina.


[1] Zagreb, srpanj 2012.  Profil Internacional d.o.o.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *