Još jedan tjedan u Washingtonu za pamćenje

https://ronpaulinstitute.org/another-week-in-washington-to-remember/

Ako netko misli da naoružavanje Ukrajine protiv Rusije ili da izraelski vojnici, a također i američki izvođači radova, pokolji civile u Gazi ne podržavaju stvarne interese Sjedinjenih Država, prošli tjedan bi se lako mogao otpisati kao još jedan silazak u pakao od strane Sjedinjenih Država. Amerikanci i drugi trebali bi imati pravo kritizirati način na koji Izraelci vode rat, a da ih vlade koje su korumpirane iznutra, najčešće novcem, osuđuju i kriminaliziraju, ali upravo se to događa u SAD-u i odabranim zemljama Europe. Gledanje djece kako se ubijaju i pritužbe na to ne čine nekoga antisemitom iako izraelska vlada iskorištava to pitanje upravo kao alat za izbjegavanje bilo kakvih posljedica za svoje užasno ponašanje. Ovdje u Americi, krajnje je vrijeme da se Bijela kuća i Kongres oslobode svoje opscene i nepristojne opsesije prosuđivanjem inozemnih događaja koristeći optiku testova lojalnosti Izraelu. Postoji značajna razlika između refleksne mržnje prema Izraelu na temelju njegove religije i ponašanja kao člana navijačke galerije na steroidima svaki put kada premijer Benjamin Netanyahu dođe u grad.

Tijekom tjedna dogodila su se tri glavna događaja. Prvi je bio usvajanje u Kongresu i potpisivanje od strane predsjednika Donalda Trumpa „velikog, prekrasnog zakona o proračunu“ kojim se zakonom utvrđuju projekcije potrošnje nacionalne vlade za 2026. Fiskalna godina počinje 1. listopada ^. Vlada je dugo iskorištavala navodne strane prijetnje nacionalnoj sigurnosti kako bi povećala potrošnju i ojačala američku vojnu moć. Ova tendencija uglavnom je ostala neosporna od 11. rujna, kada je predsjednik George W. Bush najavio da on i SAD sada predstavljaju „novog šerifa u gradu“ i da će voditi rat protiv terorista diljem svijeta. Troškovi Pentagona za 2025. godinu bili su predviđeni na razini od 895 milijardi dolara. Međutim, sada je predsjednik Donald Trump svojim zakonom premašio i tu granicu,  dodajući 150 milijardi dolara  vojnom proračunu za 2026., koji će teoretski prvi put premašiti više od 1 bilijun dolara.

Zanimljivo je, međutim, da je stvarnost takva da SAD već neko vrijeme premašuje 1 bilijun dolara zbog načina na koji vlada rješava svoje ratne troškove putem nefinanciranih materijalnih transfera i dodatnih troškova koji se odobravaju izvan samog proračunskog procesa, u kombinaciji s činjenicom da nekoliko komponenti Pentagona i loše upravljanje novcem onemogućuju uspješnu reviziju. Na temelju Zakona o nacionalnoj obrani (NDAA) od 895 milijardi dolara,  očekuje se da će američka nacionalna sigurnosna potrošnja za 2025. godinu zapravo doseći oko 1,77 bilijuna dolara . Razlika djelomično proizlazi iz vojne potrošnje drugih vladinih agencija koje nisu financirane NDAA-om, poput Ministarstva za pitanja branitelja i domovinske sigurnosti, kao i iz udjela nacionalne sigurnosti u kamatama obračunatim na američki dug.

U rujnu 2024. Vladin računovodstveni ured  izvijestio je da  Ministarstvo obrane „ostaje jedina velika savezna agencija koja nikada nije uspjela postići čisto revizorsko mišljenje“. A brojke su zapanjujuće. U fiskalnoj godini 2024., koja je trajala od 1. listopada ^2023. do 30. rujna ^2024. , Pentagon nije mogao objasniti barem 44% svoje imovine, niti barem 68% novca koji je dodijelio Kongres.

Najveći dodatak stvarnim obrambenim izdacima su ratovi u Ukrajini i Gazi, s nedavno otvorenim novim frontom u Iranu, koje SAD podržava izvan proračuna, što znači da se za njih plaća „iz vlastitog džepa“, a novac tiska Federalna rezerva i dodaje se državnom dugu, gdje se povećava akumulacijom kamata imateljima zapisa i obveznica. Savezni dug sada iznosi 37 bilijuna dolara, a  očekuje se da će Trumpov zakon dodati  još najmanje 3 bilijuna dolara. Strane nacije koje su ulagale u dug kupnjom trezorskih zapisa uskoro bi mogle shvatiti da je to loše ulaganje i prestat će to činiti, a dolar će strmoglavo pasti.

A onda je tu i posjet Washingtonu, treći po redu Benjamina Netanyahua otkako je Trump postao predsjednik prije šest mjeseci, koji je na svoj način bio nezaboravan. Netanyahu je ponovno bio u Americi jer je nešto želio. Veći je problem dobiti izravnu američku podršku za obnovu napada na Iran, a drugi cilj je ubrzati opskrbu oružjem jer je Izrael  de facto  izgubio sukob s Irancima koji su potrošili svoje obrambeno oružje. Kakvi su dogovori postignuti u vezi s Iranom još nisu u potpunosti otkriveni, ali je objavljeno da više transportnih zrakoplova putuje napunjeno oružjem iz američkih rezervi koje je na putu za Tel Aviv kao dar SAD-a Izraelu. A onda je tu bila i komična rutina koju je Netanyahu priredio predlažući Trumpa za dobitnika Nobelove nagrade za mir, što je vjerojatno prvi put da šef države koja otvoreno provodi genocid plus masovne deportacije i koja se sprema stvoriti koncentracijske logore podržava državnog vođu koji omogućuje masovno ubojstvo. Dok je bio u Washingtonu, Netanyahu se također uobičajeno ulizivao Kongresu i Kongresu, kao i održao sastanak iza zatvorenih vrata sa židovskim milijarderima koji su tako učinkovito korumpirali američku vladu.

Treća izvedba komične opere održana je nad Ukrajinom. Ministar obrane Pete Hegseth očito je zaustavio isporuku novog oružja Kijevu kao sredstvo za povlačenje iz sukoba s Rusijom. Iako je jasno da SAD nemaju interesa voditi posrednički rat s Moskvom, Trump se pokazao nesposobnim prekinuti borbe prvog dana na dužnosti, što je obećao prije izbora. Na pravo iznenađenje svih, Trump kao da nije znao za odluku i poništio ju je, pokazujući određenu zbunjenost tijekom konferencije za novinare oko onoga što se dogodilo. Podsjetilo je na bizaran razvoj događaja prošlog tjedna oko nestanka „popisa klijenata“ izraelskog špijuna Jeffreyja Epsteina, moguće kako bi se izbjeglo osramotiti Izrael, a također, kako se sugerira, kako bi se uklonile sve nagađanja o  odnosu Donalda Trumpa s Epsteinom  na Floridi prije 2019. godine. Moglo bi biti razumno pretpostaviti da cijela epizoda predstavlja još jednu veliku laž i zataškavanje koje dolazi iz klaunovskog ansambla koji čini Trumpov kabinet.

Konačno, postoji još jedna priča koju smatram čistim proizvodom neznanja i čiste gluposti koja karakterizira Trumpov režim. Vijeće Ujedinjenih naroda za ljudska prava ima ono što nazivaju posebnim izvjestiteljem i istražiteljem za događaje u Izraelu i Palestini, uključujući izraelske okupirane teritorije na Zapadnoj obali. Francesca Albanese, Talijanka, iskusna je birokratkinja dokazanog integriteta koja se usredotočila na pitanja ljudskih prava. Bila je pod intenzivnim pritiskom i Sjedinjenih Država i Izraela da prestane izvještavati o izraelskim zločinima, posebno u Gazi, ali oni koji su s njom zapravo komunicirali tvrde da je događaje bilježila iskreno i točno. Prošlog tjedna, koji se poklopio s Netanyahuovim posjetom, Washington je odlučio poduzeti mjere protiv nje, a američki državni tajnik Marco Rubio najavio je sankcije protiv nje.

Rubio je ovako  opisao  argumente koji su se koristili za opravdanje sankcija: „Danas namećem sankcije posebnoj izvjestiteljici Vijeća UN-a za ljudska prava Francesci Albanese zbog njezinih nelegitimnih i sramotnih napora da izazove djelovanje [Međunarodnog kaznenog suda] protiv američkih i izraelskih dužnosnika, tvrtki i rukovoditelja… Albaneseina kampanja političkog i ekonomskog ratovanja protiv Sjedinjenih Država i Izraela više se neće tolerirati. Uvijek ćemo stajati uz naše partnere u njihovom pravu na samoobranu.“

Čovjek se počinje pitati je li Rubio potpuno neuk i glup kao njegov šef. SAD su prethodno pozvale UN da smijeni Albanese, a tjedan dana prije nego što su sankcije izdane, upozorenje iz Washingtona nagovijestilo je da se nešto sprema. „Sjedinjene Države su još jednom izrazile svoju ozbiljnu zabrinutost glavnom tajniku UN-a Antóniju Guterresu zbog kontinuiranih aktivnosti Francesce Albanese… i ponovno pozvale glavnog tajnika da osudi njezine aktivnosti i zatraži njezinu smjenu“,  rekla je američka misija pri UN-u u izjavi od 1. srpnja.  SAD su karakteristično optužile Albanese za „zaroka antisemitizam“ zbog njezine kritike Izraela,  što je također blaćenje Albanese napravila administracija predsjednika Joea Bidena  nakon što je prošle godine objavila izvješće u kojem optužuje Izrael za genocid. Može se primijetiti da su SAD u veljači također koristile  instrument sankcija  protiv sudaca Međunarodnog kaznenog suda (i njihovih obitelji) nakon što je sud izdao naloge za uhićenje Netanyahua i bivšeg izraelskog ministra obrane Yoava Gallanta zbog optužbi za genocid.

Volio bih da je to sve, ali postoji  još jedna priča  o tome kakvo je Izrael zapravo lijepo mjesto „najbolji prijatelj Amerike i najbliži saveznik“. Dvadesetogodišnji palestinski Amerikanac iz Tampe na Floridi, Seif al-Din Muslat, u petak je posjećivao obitelj u gradu Sinjilu, sjeverno od Ramallaha. U gradu su ga suočili i pretukli na smrt razjareni izraelski doseljenici. Još jedan palestinski tinejdžer Mohammad Shalabi ubijen je u istom incidentu. Američko veleposlanstvo je očito obaviješteno o ubojstvu od strane dječakove obitelji, ali kao i obično neće poduzeti nikakve mjere i prepustit će istragu takozvanom izraelskom pravosudnom sustavu. To znači da ološ doseljenika, uglavnom američki iseljenici iz mjesta poput Brooklyna, ni na koji način neće biti kažnjen i slobodno će hodati ubijajući još palestinske djece. Sve je više slučajeva u kojima izraelski doseljenici na Zapadnoj obali pljačkaju palestinska naselja i gradove, paleći kuće i vozila te uništavajući usjeve i poduzeća u napadima. I osjećaju se slobodnima ubiti svakog Palestinca koji im se nađe na putu ili koji pokuša intervenirati.

Pretiskano uz dopuštenje Unz Reviewa .

Autor

• Philip GiraldiPhilip Giraldi je američki kolumnist, komentator i sigurnosni konzultant. Izvršni je direktor Vijeća za nacionalni interes, ulogu koju obnaša od 2010. godine.