RAZVOJ NOVOG AGRARA SRBIJE: Mere za akciju u reformi

      Agrar Srbije je devastiran, nije konkurentan na svetskom tržištu, a za poslednje tri i po decenije ima rast proizvodnje od samo 0,45 odsto. Sve strategije do sada, koje je donosio gotovo svaki ministar poljoprivrede (bilo ih je 13 samo od 2000. godine) obećavale su čak i dvocifren godišnji rast. Uglavnom smo imali obrnuto! Bilo je i subvencija koje nisu donele očekivane rezultate. Primer je za razvoj stočarstva od 2016. do 2018. godine kada je Državna revizorska institucija utvrdila da je potrošeno 28 milijardi dinara namenskih subvencija, a da poboljšanja stanja u stočarstvu nema!

        To znači da proizvodnja i dalje opada dva do tri odsto godišnje! Najbolji prikaz stanja je danas kada stoačri ne mogu da prodaju junad, ni u zemlji a nama stručnjaka koji bi to uradili u svetu. Cena kilograma žive mere svinja je ispod svakog cenovnog nivoa i kreće se oko 135 dinara. A, proizvodnja nam je na nivou 1955. godine, pa u oborima ima tek oko 2,7 miliona tovljenika (pre dve i po dedcenije bilo je 5,4 miliona grla). Zato FAO upozorava Srbiju da će uskoro do nekadašnjeg izvoznika mesa postati zavisna od njegovo uvoza!  Reforma agrarne politike kroz akciju, treba da doprinese rastu konkurentnosti porodičnih komercijalnih gazdinstava.

Piše: Branislav Gulan

Politička volja i promena stanja

           Za promenu stanja na selu i polјoprivredi neophodna je politička volјa, upornost i istrajnost. Srbiji je potrebna akcija, u novoj strategiji. Za sada se zrsačak nade vidi u Nacionalnom timu za preprodo sela Srbije, ali i ministarstvu za brigu o selu, koej vodi Milanh Krkobabićš. Ali, za oproavak ja potrenbo najmanej pola veka. Ništa se neće uraditi za jedan skraćeni ministarski mandat pa ni za nekoliko mandata. Sve mere treba da se istovremeno sprovode na nacionalnom, pokrajinskom i lokalnom niovu. To je prvi preduslov za zaustavlјane negativnih tendencija u ovoj oblasti.

 Neophodne mere koje treba preduzimati za ostvarivanje cilјeva i prioritetnih pravaca razvoja u regionalnom i razvoju agrara Srbije:

– Jer, za poslednje tri decenije agrar u Srbiji je imao stopu rasta od samo 0,45 odsto. Od 2000. godine do danas vodilo ga je 13 ministara! Važeća Strategija razvoja polјoprivrede od 2014. do 2024. godine (delo je 200 naših eksperata u ovoj oblasti) predviđa dve nerealne stope rasta. Jednu od 9,1 odsto, a drugu blažu od 6,1 odsto godišnje. U prvoj 2015. godini primene pad je bio osam odsto, zatim u 2016. godini rast od osam odsto, pa u 2017. godini pad od oko 10,7 odsto. U 2018. godini bio je rast oko 17 osto, a u 2019. Godini agara je bial jedina grana u sribji sa padom proizvodnej od 0,1 odsto. U 2020. godini, kada je ,,korona 19“, vladala ovim prostoriam, agrar je uz sve teškoće pokazao vitalnost, pa se procenjuej rast na oko pet odsto. Dao je doprinos da imamo dovoljno hrane za sebe, pa i izvoz, koji se procenjuje na oko tri milijarde dolara (u 2019. godini to je bilo 3,62 milijarde dolara). Dakle, ni ove godine nije se radilo niti se ostvarila validna strategija koja važi od 2014. do 2024 godine. Postojeća Strategija razvoja polјoprivrede Srbije od 2014. do 2024. godine je nerealna, netačna i zato neostvariva! Autori te strategije želja na 145 strana su 200 naših eksperata. Ona pravi štetu koja se jedino može ispraviti novom agrarnom i socijalnom reformom, pre svega, sa realnim podacima i pretpostavkama. U tome je potrebno koristiti realne podatke, sa fokusom na reindustrijalizaciju i porodična gazdinstva (ima ih oko 570.000), sa osloncem na sopstvene snage! Jer, „ako ne želimo ništa da promenimo, sve će se promeniti“, a sada je već pet minuta do dvanaest za takvu akciju.

Posle toga sledi niz aktivnosti kao što su:

–          donošenje deklaracije Narodne skupštine Srbije o radikalnom zaokretu ka razvoju sela i polјoprivrede. To bi trebalo doneti konsenzusom u parlamentu – uz punu saglasnost svih poslaničkih klubova;

–          pored deklaracije treba doneti strateška dokumenta razvoja sela i polјoprivrede u skupštini s jasno definisanim cilјevima, pravcima, prioritetima razvoja i konkretnim merama za njihovo ostvarivanje;

–          sve ovo treba da prati i snažna materijalna podrška na svim nivoima nadležnih institucija, pre svega, agrarnog budžeta (postoji zakon da to bude pet odsto budžeta, ali e nepoštuje) razvojnih fondova s jasno razrađenim merama agrarne i ruralne politike i konkretnim, profitabilnim razvojnim programima u seoskim područjima. Za to je potrebno da postoji i agrarna banka, kao svuda u svetu;

 –         posebno ističemo neophodnost namenskog, racionalnog i ekonomski opravdanog korišćenja i onako oskudnih finansijskih – budžetskih i fondovskih sredstava. Srbija ima značajan fizički kapital – obradive površine (oko 4,1 miliona hektara, a koristi se 3,47 miliona hektara), livade, pašnjake, šume, vode, a takođe i lјudski kapital. Jedino je ograničen – finansijski kapital. Zbog toga mora se zaoštriti ekonomisanje ovim kapitalom, pre svega, namenskim i racionalnim korišćenjem, kao i praćenjem njegovog efektuiranja u dužem i kraćem periodu;

–          i s tim u vezi podsetili bismo na komentar italijanskog pisca Lampeduze (Giuseppe Tomasi di Lampedusa, 1896–1957) u romanu Leopard: „ako ne želimo ništa da promenimo, sve će se promeniti“, a sada je već pet minuta do dvanaest

Na lokanom nivou

–          Brzo doneti strateška dokumenta lokalnog i seoskog razvoja u svakoj sredini, s jasno definisanim cilјevima, prioritetima i programima razvoja;

–          Konkretnim i detalјno razrađenim merama za njihovo ostvarivanje uz neophodnost formiranja agrarnog budžeta na gradskom i opštinskom nivou. Paralelno s tim potrebno je formirati ekspertske timove tzv. LOKALNE AKCIONE GRUPE (LAG) na tom nivou;

–          Izvršiti analizu i snimanje stanja prirodnih i lјudskih resursa u selima po opštinama, tzv. mapiranje. Izabrati proizvodne programe prilagođene prirodnim uslovima i tradiciji proizvođača. Na teritoriji opštine to moraju biti profitabilni programi, tržišno i izvozno orijentisani, zasnovani na komparativnim prednostima rejona – radi smanjenja troškova i povećanja konkurentnosti. S obzirom na izražene klimatske promene, s jedne, i agrohemijske i pedološke promene, s druge strane, treba razmotriti mogućnost uvođenja novih bilјnih vrsta i sorata koje se mogu prilagoditi novim uslovima, uz primenu novih tehnologija;

–          Iznalaženje finansijskih sredstava, pre svega, iz sopstvenih izvora, odnosno opštinskih prihoda. Progresivno oporezivanje bogatijih slojeva, odnosno građana. Pojedine opštine i gradovi, već nekoliko godina, imaju solidne prihode od izdavanja državne zemlјe u zakup. Zar se od tih prihoda nije moglo izdvojiti 5–10 odsto u ruralni budžet. Niu zakoianska obaveza od pet odsto novca iz ukupngo budžeta za agrar se nije ostvarivala.  Tu su i ino fondacije, pre svega, i IPARD fondovi. Još uvek nemamo spremne projekte za ove fondove koji su se aktivirali nakon početka pregovora s EU;

–          Dobro je što smo krenuli u novu organiazciju zadrugarstva u Srbiji. Država je prepoznale probleme kao i da ih može rešavati kroz razvoj zadrugarstva. A, to se odnosi na delove Srbije koji ostaju prazni. Posebno na jugu Srbije. Cilј je ujednačen regionalni razvoj. Vraćen je duh zadrugarstva, ponudili smo nove projekte u zemlјoradničkom zadrugarstvu – novi model zadruge, zasnovan na ZADRUŽNIM I ETIČKIM vrednostima i principima. Srbija je bila zemlјa u kojoj se godišnje gasilo 100 zadruga. U Srbiji je tek pre tri godine dat politički signal za razvoj zadrugarstva. Od tada do danas osnovano je oko 760 novih zadruga. Prvi put u razvoj zadrugarstva uložen je bespovratni novac od 1,7 milijardi dinara. Te pare dobile su 152 zadruge. Novac je pomogao i poboljšao život 6.120 porodica.

 Dakle, itneresovanje postoji. Ide se u osnvianje specijalizovanih, a već imamo i složene zadruge. Država će u prve tri godine za razvoj zadrugarstva bespovratno uložiti 25 miliona evra! Cilј je da se pomognu mali, sitni proizvođači;

–          Razvoj klastera i udruživanje subjekata po fazama proizvodnje, od trpeze do njive, odnosno jačanje horizontalne i vertikalne koordinacije, s obzirom na to da su ove veze pokidane tokom procesa privatizacije, u proteklih 30 godina, a nove nisu izgrađene;

–          Intenzivirati saradnju s dijasporom. U svetu postoji četiri miliona lјudi sa ovih prosnjtora koji imaju kapital od 80 milijardi dolara. Svake godine održavati radne sastanke lokalne samouprave sa dijasporom na temu mogućnosti njihovog investiranja u konkretne razvojne programe koje nudi lokalna samouprava ili pak koje oni nude. Ovaj model je dao dobre rezultate u Kini, Tajlandu, Kipru, Izraelu. Zašto da lokalne samouprave ne budu istrajne u saradnji s dijasporom. Moramo učiniti sve što je u našoj moći da oni, ali i mi, prepoznamo obostrane interese u toj saradnji; Treba osnivati ,,srpske kuće“ u mestima gde oni žive gde bi se kupovali proizvodi sa naših njiva i iz naše prerađivačke industrije;

–          Predlažemo formiranje razvojne banke dijaspore, gde bi oni deponovali sredstva, formirali upravni, nadzorni odbor i skupštinu. Od svojih članova izabrali bi direktora i utvrdili kriterijume za raspodelu tih sredstava, zatim vodili računa o namenskom korišćenju istih kao i o njihovom efektuiranju, pre svega, s ekonomskog stanovišta. U prioritetu ove institucije bili bi programi i projekti koji se odnose na selo i polјoprivredu. Od stranih direktnih investicija koje su dolazile u Srbiju posle 2000. godine u agrar je odlazilo samo 0,6 do najviše 1,7 odsto nova od SDI;

–          Imamo 4.709 naselјa – sela u Srbiji. Od toga njih 1.200 je u fazi nestajanja. U 1.034 naselјa – sela ima manje od po 100 stanovnika. Treba stvarati uslove za razvoj malih i srednjih preduzeća u vanpolјoprivrednim delatnostima koje se naslanjaju na polјoprivredu, zatim za razvoj zanatstva, kućne radinosti, konsultantskih usluga, seoskog turizma, itd.. Netreba ulagati novac u svako selo. Ali, se mora to uraditi u onim selima koja imaju šanse za opstanak, ostanak i samoodrživost!

–          Besplatno davati građevinsko zemlјište, ili uz što je moguće nižu cenu za otpočinjanje preduzetničkog poduhvata. Pojednostaviti procedure za dobijanje neophodnih dozvola, najduže 5–7 dana. Oslobađati nove firme, 2–3 godine, opštinskih poreza i doprinosa, dok ne stanu na noge, a onda će se prihodi u opštinskim budžetima uvećavati. Davati im dobre lokacije i besplatnu infrastrukturu. Nјihova je obaveza da imaju program zaštite životne sredine i da zapošlјavaju nezaposlene s teritorije opštine. Sve to medijski i marketinški dobro propratiti.

–          Lobiranje za svoju sredinu treba obavlјati institucionalno i vaninstitucionalno. Koristiti sve moguće kanale i veze za privlačenje ino i domaćih partnera u sopstvenu sredinu. Aktivirati intelektualni kapital – znanje – u ovoj oblasti na svim nivoima, posebno lokalnom u proizvodnji, uslugama, ali i u administraciji. Ovde uklјučiti mlade visokoobrazovane stručnjake s evidencije nacionalne službe za zapošlјavanje (Imamo 25.000 nezaposlenih agrarnih stručnjaka. To je mrtav kapital od 1,5 milijardi dolara koji je uložen u njihovo školovanje). Cilј je da zajedno sa starijim kolegama analiziraju stanje, rade programe, biznis planove, studije slučaja itd., stvarati uslove za zapošlјavanje nezaposlenih inženjera, ekonomista, pravnika, prehrambenih tehnologa, informatičara, veterinara, lekara i drugih struka. Davati im besplatne placeve za kuće ili stanove, adaptirati im napuštene kuće, uselјavati ih u njih, kako bi ostali na selu. Posebno se treba angažovati u srednjim polјoprivrednim školama (ih ih više od 70) kako bi mladi posle završetka škole ostajali u selu na imanjima roditelјa da rade. Cilj mroa biti da u selu ostanu mladi posle završetka srednjih poljoprivrednih škola. Takvih godišnje ima oko 2.500 u Srbiji. Potiču sa sela, roditelji im imaju njive , pa samo da primene znanje stečeno usrednjoj školi, ili posle na fakultetu, radom na sopstvenim njivama. Cilј je da postanu robni proizvođači;

–          Obavezna obuka na lokalnom nivou stanovništva, posebno proizvođača u zimskom periodu u organizaciji i finansiranju lokalne samouprave. To treba da budu seminari iz agronomije, ekonomije, prava, informatike, zdravstva, prehrambene tehnologije, menadžmenta, marketinga, preduzetništva, turizma, modernizacije lokalne samouprave, itd. To je neophodno u XXI veku radi povećanja održive konkurentnosti na lokalnom nivou;

–          Mogu se adaptirati postojeći domovi kulture, zadružni domovi i zapuštene škole. Mogu se privesti prvobitnoj nameni ili ih pretvoriti u etno centre, muzeje sa seoskim sadržajima, ugostitelјske objekte s lokalnim specijalitetima, fiskulturne sale itd… S tim u vezi postavlјa se pitanje mogu li se oni samofinansirati ili je neophodna budžetska podrška lokalne samouprave? Infrastruktura je neophodna i starima i mladima na selu. Ovde posebnu ulogu imaju mesne zajednice s projektima iz infrastrukture, školstva zdravstva, sportskih, lovačkih, kulturnih aktivnosti, itd;

–          Imaju li lokalni biznismeni i uspešni preduzetnici i društvenu odgovornost u razvoju sopstvene sredine? Više koristiti mogućnosti jačanja javnog i privatnog partnerstva na lokalnom nivou. Podsticati zasnivanje brakova i rađanje dece. Jer, u Srbiji godišnje umre oko 102.000 žitelјa, a rodi se manje od 65.000 beba! Rađanje je na nivou od 1914. godine, na početku Prvog svetskog rata, što je katastrofalno! Za postizanje bolјih rezultata u većoj agrarnoj proizvodnji (godišnja vrednost se kreće od četiri do pet milijardi dolara, zavisno od ćudi Boga) potrebno je da mali proizvođači sa prosekom 2,5 hektara postanu robni proizvođači! Jer, u Srbiji ima čak 217.623 poljoprivrednika sa posedoim veličien do dva hektara. Kako od toga živeti. Svi onis u na pragu do penziej, a kada je dobiju to je sada manej od 100 evra. Kako od toga živeti?

Vrednost agrarne proizvodnje u Srbiji po hektaru je oko 1.000 evra. To je veoam malo i na nivou nisko razvijenih zemalјa. Godišnja vrednost se kreće oko pet milijardi dolara. Potrebno je više akcija na svim nivoima, posebno na lokalnom.

– Gde se Srbija danas nalazi najbolјe poređenje je sa Slovenijom koja je bila članica SFRJ: ona ima 1,97 miliona stanovnika i bruto domaći proizvod vredan 70,36 milijardi dolara. Nacionalni dohodak po stanovniku je 34.100 dolara! Ako, pogledamo Srbiju danas, BDP je oko 43 milijarde dolara i nacionalni dohodak je  oko 6.000 dolara po stanovniku!? 

– Učešće polјoprivrede u BDP Slovenije je 2,3 odsto, a u Srbiji oko 11 odsto (2020. godini to će biti  više jer jer korona smanjila ukupnu proizvdonju)! Kada je reč o Srbiji i to je karakteristika nerazvijenih zemalјa.

– Kada je reč o zadrugarstvu u Sloveniji ima 60 zadruga, 15.000 zadrugara i 45.000 kooperanata. Mladi bračni parovi ako ostaju da nasleđuju roditelјe dobijaju po 45.000 evra. Ako samo jedan od parova hoće da radi u nekoj firmi i da istovremeno obrađuje roditelјsku zemlјu, dobija po 18.500 evra! 

– Prosečne subvencije po hektaru u Sloveniji su veće od 500 evra. U Srbiji one su oko 36 evra. U tom finansijskom raskoraku se nalazi i uzrok zašto su oni konkurentni, a mi nismo!

Izazov EU

Poljoprivreda Srbije se nalazi pred velikim izazovom koji nameće pristupanje Evropskoj uniji. Neophodno je izvršiti brojne promene, kao što su promene u strukturi proizvodnje, organizovanju poljoprivrednih gazdinstava, upravljanju resursima, sistemu kontrole proizvodnje, pristupu tržištu, odnosu prema očuvanju životne sredine, ruralnom razvoju i usvajanju evropskih standarda. Evropska komisija je u septembru 2004. godine predložila uspostavljanje novog instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA 2007–2013) koji je namenjen pružanju podrške zemljama kandidatima za članstvo u EU i potencijalnim kandidatima za članstvo.

Aktuelna situacija u polјoprivredi Srbije i mogući pravci razvoja:        

  • U procenama efekata liberalizacije na polјoprivredu Srbije moraju se analizirati svi faktori koji mogu uticati na evoluciju polјoprivrede, ne samo u Srbiji već i na globalnom planu. Prvi su takozvani spolјni faktori, jer se oni ne menjaju pod uticajem agrarne politike u Srbiji. To su  na primer rast ili smanjenje populacije, makroekonomska kretanja, preferencije potrošača, razvoj tehnologija u polјoprivredi, uslovi životne sredine, kretanja na svetskom tržištu;
  • Drugi su unutrašnji faktori, to jest toni koji su vezani za različite politike. Još uvek je nepoznato da li će Srbija kreirati svoju nacionalnu politiku u oblasti polјoprivrede ili će po ulasku u EU prihvatiti i primenjivati CAP. Da li će Srbija ući u STO pre ulaska u EU, ili će biti jedina zemlјa koja je ušla u STO posle ulaska u EU? Zatim, da li će potpisati i sprovoditi različite bilateralne ugovore u oblasti polјoprivrede, kao i drugim oblastima, koje direktno ili indirektno utiču na polјoprivredu (obnovilјivi izvori energije, zaštita životne sredine, politika konkurentnosti…). Sve ovo je veoam bitno za projekta koji mi rdimo na duže staze!
  • Liberalizacija tržišta polјoprivrednih proizvoda koja je usvojena na osnovu prelaznog Trgovinskog sporazuma u Srbiji, nije nastupila u skladu sa procesom koji se javlјa kao odgovor na stanje u privredi i polјoprivredi u određenom stepenu razvoja proizvodnje, tržišta i sposobnosti svih učesnika u sektoru, već kao proces postavlјen sporazumom. Polјoprivredni sektor nije dostigao nivo konkurentnosti koji bi omogućio ravnopravno suočavanje s konkurecijom; Jer, SRbiaj po hetkaru ima vredsnto proizvodnej samo 1.000 dolara, a Holandian reicmo 24.000 doalra, Danska 17.000 dolara. Kakos a njiam da se merimo i da budemo konkurentni?

Postoji više razloga za to:

  • Različit nivo privrednog razvoja u trenutku prihvatanja istih cilјeva. Dok su cilјevi EU i savremena načela CAP, rezultat privredne evolucije (dugogodišnja ulaganja u polјoprivrednu tehnologiju i znanje, ali i u sistem intervencija, tržišne – spolјnotrgovinske zaštite i domaće podrške sektoru, razvijena tržišna infrastruktura, proizvodni i tržišni standardi…), u Srbiji su rezultat želјenih političkih cilјeva (međunarodne integracije i usklađivanje sa standardima), a ne odgovor na stvarno stanje u polјoprivredi;
  • Različite karakteristike polјoprivrednika u Srbiji i EU kao posledica istorijskih okolnosti. Polјoprivrednici ne predstavlјaju jednaku društvenu grupu u razvijenim zapadnoevropskim zemlјama i u Srbiji. U zapadnoevropskim zemlјama polјoprivredno stanovništvo čini 2-3 odsto ukupnog stanovništva, a sektor više od 50 godina funcioniše na industrijskim i tržišnim principima, dok u Srbiji je i danas polјoprivrednicima nejasno šta se od njih i pod kojim uslovima očekuje. Polјoprivrednici u Srbiji u današnjim okolnostima su dezorijentisani dugogodišnjim socijalističkim pristupom kojim se forsirala društvena proizvodnja, koja nije nužno bazirana na ekonomskim načelima, a zanemarivao se selјak – proizvođač, i ako se proizvodnja obavlјala na polјoprivrednim porodičnim gazdinstvima;
  • Nasuprot tome, danas se od porodičnih polјoprivrednih gazdinstava očekuje da budu osnova organizovanja polјoprivrede. Promene strategije koje su zasnovane na političkim efektima nedovolјno jasno i čvrsto postavlјene finansijske obaveze i prava polјoprivrednika nisu osigurali restrukturiranje sektora na zdravim tržišnim osnovama. Polјoprivrednici ne raspolažu preduzetničkim veštinama, ekonomskim znanjima i volјom da sarađuju, udružuju se i pokreću inicijative;
  • Različite potrebe nastoje se ostvariti jednakim ili sličnim merama i instrumentima. Na tržištu EU koje je zasićeno polјoprivrednim proizvodima reforme politike su logično rezultirale razdvajanjem subvencija od proizvodnje, ali to ne daje rezultate ukoliko se želi povećati proizvodnja i konkurentnost, što su još uvek cilјevi koji se očekuju od domaće polјoprivrede. Usvajanje načela liberalne trgovine takođe je logično u zemlјama čija su tržišta zasićena, a proizvođači posluju na ekonomski opravdanim načelima; u Srbiji se istovremeno očekuje porast proizvodnje i samodovolјnosti i zaštita domaćih proizvođača, što je u suprotnosti s načelima liberalne trgovine;
  • Često se u raspravama o konkurentnosti ekonomisti koncentrišu na jedan faktor konkurentnosti i to onaj o cenovnim faktorima konkurentnosti, a posebno uticaju kursa na uvoz i izvoz, smatrajući ga najvažnijim. Jedna od teorija koja generalno u Srbiji služi kao opravdanje za slabu konkurentnost i efikasnost privrede je, kako izvoznici ispaštaju zbog kursa dinara (“jak” dinar“). Osnovni argument ove teorije je da bi slabiji dinar činio izvoznu robu jeftinijom stranom kupcu, a uvoznu robu skuplјu domaćem kupcu. Smanjenjem uvoza i povećanjem izvoza, depresijacija bi trebalo da pobolјša spolјnotrgovinski bilans, poveća proizvodnju i zaposlenost;
  • Problemi konkurentnosti su daleko složeniji i kompleksniji. Kod svakog proizvoda, koji se plasira, moraju se razmotriti i necenovni faktori konkurentnosti koji su često važniji i uticajniji od cenovnih. Broj necenovnih faktora je veliki i nikada se sa sigurnošću ne može reći da su svi uvaženi;
  • Neki od njih su: nivo tehnologije i produktivnost rada, kvalitet, rokovi isporuke, trajnost proizvoda, ambalaža, dizajn, kreditiranje kupaca, sertifikacija, označavanje proizvoda, robne marke… Za to su presudne tehnologije proizvodnje, multidisciplinarna znanja koja su na raspolaganju polјoprivrednim proizvođačima, zakonski propisi, sistemi tehničkih propisa, čija implementacija omogućava da proizvod ispuni tehničke i bezbedonosne zahteve tržišta na koje se plasira;

Da bi se obezbedila konkurentnost polјoprivrednih proizvoda u Srbiji, potrebno je razviti svest kod proizvođača. Potrebno poštovati međunarodne propise (pravila igre), dramatično unaprediti programe obrazovanja stručnjaka i obučavanja polјoprivrednika, upoznati i poštovati pravila  nadzora tržišta. Međutim, i pored toga što među polјoprivrednicima u Srbiji postoji svest o konkurenciji, jer se svakodnevno dokazuju među drugim polјoprivrednicima, mora se graditi svest o tome da ulaskom u EU i STO i liberalizacijom tržišta tek počinje prava borba s konkurencijom!

Iskustvo EU pokazuje da se s velikom verovatnoćom može predvideti da će se:

  • Učešće polјoprivrede u BDP (sad je između osam i devet odsto) i zapošlјavanju u Srbiji dalјe smanjivati. Kako uposliti 100.000 ljudi u poljoprivredi koji su u pljačkaškoj privatizaciji ove grane ostali bez posla? Ovaj uticaj će biti različit u različitim regionima Srbije. Konkurentnost polјoprivredne proizvodnje, kao i struktura polјoprivredne proizvodnje se veoma razlikuje u različitim delovima Srbije. Zapošlјavanje u sektoru polјoprivrede će se smanjivati, jer mali posedi neće biti u stanju da konkurišu velikim u Srbiji, a naročito u okviru EU. Ovo će rezultirati dalјim migracijama u okviru Srbije ali i u susedne zemlјe EU;
  • Doći će do intenzifikacije polјoprivrede u konkurentnim regionima (Vojvodina), a do dalјe ekstenizifikacije u drugima regionima Srbije. To će dovesti do veće diversifikacije privređivanja u ruralnim područjima. Veliki deo ruralnih područja će postati zavistan od politika koje nisu vezane za polјoprivredu;
  • Struktura polјoprivredne proizvodnje će se izmeniti. Cena zemlјišta neće porasti prema  očekivanjima koja su trenutno u Srbiji. Može se očekivati da će cena zemlјišta padati pod uticajem liberalizacije koja će eliminisati nekonkurentne proizvođače i povećati efikasnost intenzivne proizvodnje čime bi se sa manjih površina dobijao isti reultat. Međutim, kako je veliki uticaj CAP, ali i trenutne politike plaćanja po hektrau u Srbiji, može se pretpostaviti da će cene zemlјišta blago rasti. Ukoliko bi Srbija ušla u EU, tada bi opet pod uticajem ostalih mera CAP cena zemlјišta blago porasla;

                                      (Autor je  analitičar i publicista)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *