STOČARSTVO SRBIJE 2016.

Prazna sela, kuće i staje

U oborima u Srbiji nalazi se oko 3,2 miliona tovljenika, ali se godišnje zakolje blizu pet miliona tovljenika. Pored nekontrolisanog uvoza, to je dovoljno za ishranu naroda, imajući u vidu da nema izvoza ovog mesa,  osim u neke zemlje eks Jugoslavije. To ukazuje i na činjenicu da nema potrebe za dovođenje nemačkog ,,Tenisa’’ sa novih četiri miliona tovljenika. Potrebno je okrenuti se tovu goveda. EU od Srbije traži narednih pola veka, godišnje po 50.000 tona ,,bebi bifa’’

Piše: Branislav Gulan

I pored izrazito povoljnih uslova, stočarstvo Srbije se nalazi u dubokoj krizi. Broj stoke se u poslednje tri decenije  značajno smanjivao pa je proizvodnja svih vrsta mesa opala sa 650.000 na 440.000 tona godišnje. Potrošnja mesa po stanovniku smanjena je u tom vremenu sa 65 na 43 kilograma godišnje, da bi sad jedva dostizala 38 kilograma po stanovniku godišnje. Uzroci se nalaze u narušenim paritetima cena, gubitku tržišta, nemogućnosti izvoza svih vrsta mesa, smanjenoj kupovnoj moći stanovništva, narušenom sistemu finansiranja, nedovoljnim sredstvima u agrarnom budžetu, neadekvatnom funkcionisanju robnih rezervi… Najteže stanje je u govedarstvu, što pokazuju i podaci da već dve decenije imamo dozvole za preferencijalni godišnji izvoz  ,,bebi bifa’’ od 8.875 tona u Evropsku uniju, a koristimo ga sa tri odsto. Najbolji primer je činjenica da je 2013. godine bilo izvezeno svega 600 tona, a 2015. godine samo 315 tona! Čak i od toga polovina je vraćana zbog lošeg kvaliteta?! Razlog je nepostojanje junadi. Jer, u tovu imamo oko 15.000 do 20.000 grla. Da bi ispunili kvotu izvoza ,,bebi bifa’’ prema Evropskoj uniji, potrebno je da namenski u stajama bude 100.000 junadi! Da je to malo koliko sad imamo junadi i izvoza ,,crvenog mesa’’, najbolji dokaz je činjenica da je 1990. Godine sa prostora tadašnje Jugoslavije u svet bilo izvezeno čak 50.000 tona ,,bebi bifa’’, a od toga 30.000 tona je bilo iz Srbije. Za novac dobijen od izvoza ,,bebi bifa’’ u SAD koji je trošila američka vojska, tadašnja Jugoslavija je kupovala avione, Beograd se  bio opremio novim autobusima… Proizvodnja junećeg mesa u Srbiji gotovo da je ugašena i država pod hitno bi trebalo da opredeli određena sredstva da bi je obnovila. Privrednici se sve manje odlučuju za tov junadi jer im se finansijski ne isplati, pa su čak i oni stočari koji su imali nadu, potpuno odustali od toga nakon suša, kada je tov junadi bio desetkovan.

Stočarstvo u Srbiji, i pored izuzetno povoljnih prirodnih uslova, u velikoj je krizi. Broj stoke u periodu u poslednje dve decenije opadao je po stopi od tri do četiri odsto godišnje. Za dve i po decenije pala je proizvodnja mesa sa 650.000 tona na oko 440.000 tona, a smanjena je potrošnja mesa sa oko 65 kilograma godišnje po stanovniku na blizu 38 kilograma! Osnovni faktori pomenutih kretanja nalaze se u nerešenom pitanju finansiranja ove važne kapitalno intenzivne delatnosti poljoprivrede, gubitku tržišta, kako domaćeg tako i u izvozu, i odsustva bilo kakvih strateških rešenja koja bi doprinela da se nepovoljna kretanja u stočarstvu zaustave.

Na početku 2010. godine broj goveda je manji za 6,4 odsto u odnosu na isti period 2009. godine, odnosno za 63.962 grla. U isto vreme bio je manji i broj krava i steonih junica za 4,1 odsto ili za 25.169 grla. Takav trend smanjenja nasavljena je sve do 2015. godine. Istovremeno broj svinja manji je za 3,9 odsto ili za 142.262 grla, pa je 201. godine u oborima bilo 3.488.738 grla. Broj krmača i suprasnih nazimica manji je za 0,3 odsto, pa je u 2010. godini bilo 519.119 grla. Na početku 2010. godine bilo je i 1.475.395 ovaca, što je manje za 1,9 odsto u odnosu na vreme od godinu dana ranije. Kada je reč o živini, u 2010. godini bilo je 20.156.110 komada, uz registrovan godišnji pad od 11,7 odsto. Isti trend nastavljen je sve do 2015. godine, kada se osetio blagi, simboličan rast u stočarstvu.

* U milionima dolara

** Izvor: Izračunato na osnovu podataka RZS

Stočarstvo izvuklo poljoprivredu

Ukupna bruto vrednost poljoprivredne proizvodnje u 2015. iznela je 4.751 milion dolara, što je za 7,59 odsto manja od realizovane u 2014. Neto ostvarena vrednost poljoprivredne proi­zvodnje, u visini od 4.172 miliona dolara, manja je za 8,49 odsto u odnosu na 2014. Istovreme­no, vrednost realizovane stočarske proizvodnje u Srbiji iznosila je 1.826 miliona dolara, što predstavlja kratkoročni rast za 3,51 odsto i imalo učešće od 38 odsto u ostvarenoj bruto vrednosti poljoprivredne proizvodnje, navodi se analizi. Podaci pokazuju da postojeći stočni fond, i pored nezadovoljavajućeg broja stoke u odnosu na raspoložive poljoprivred­ne površine, predstavlja značajan razvojni resurs.

Posmatrano dugoročno, posebno u odnosu na prosek 1988-1990. godina, broj goveda u Srbiji manji je za 20,2 odsto, svinja za 22,5 odsto, ovaca za 26 odsto i živine za 22,7 odsto. Najnepovoljnija situacija,  je kod priplodne stoke. Broj krava i steonih junica na početku 2012. godine manji je za 28 odsto u odnosu na 1991. godinu, a krmača i suprasnih nazimica čak za 60,8 odsto. Ova nepovoljna kretanja ukazuju da se mora hitno reagovati, ali je to ostajalo bez odjeka kod nadležnih, kako bi se zaustavio dalji pad i dalja devastacija stočnog fonda. Rezultat ovakvog stanja u stočarstvu je njegovo učešće u ukupnoj verdnosti ostvarene poljoprivredne proizvodnje prosečno od 31 odsto, uz broj uslovnih grla po hektaru obradivih površina od 0,33. Tek nešto više biolo je na kraju 2015. Godien, ali je to bilo kraktog daha I na kraju samo jedne godine.

Dakle, sad su na potezu novi kreatori poljoprivredne politike koji vanrednim merama moraju da intervenišu u ovoj dealtnosti poljoprivredne proizvodnje. Stočarstvo u strukturi poljoprivrede Srbije i njene politike mora da dobije svoje mesto koje se prevashodno ogleda u procesu valorizacije radnih i proizvodnih potencijala, realizaciji veće dobiti (po grlu stoke, hektaru i po zaposlenom), u održavanju i poboljšanju plodnosti zemljišta, u ukupnoj intenzifikaciji i jačanju izvozne orijentacije agroindustrijske proizvodnje.

 

Stočarstvo Srbije ima značajno mesto u privredi zemlje jer stvara veliku vrednost angažujući prirodne i ljudske resurse. Zastupljeno je u više od 600.000 domaćinstava (od toga 330.000 gazdinstava se intenzivno bavi tovom stoke) i predstavlja granu koja učestvuje u formiranju domaćeg proizvoda poljoprivrede sa oko 31 odsto. Iako ova delatnost ima šanse da bude značajna privredna grana, broj stoke u poslednjih dve do tri decenije ima stalnu tendenciju opadanja. Istovremeno dok se smanjuje broj grla, opada proizvodnja i potrošnja mesa, ali raste broj klanica pa se danas u zemlji stoka kolje čak na 1.500 mesta! Analize pokazuju da je stočni fond u Srbiji opadao po stopi od 1,5 do tri odsto godišnje. U zemlji danas ima oko 920.000 grla goveda, što je za  300.000 manje nego 2000. godine, dok je u proteklih 12 godina broj svinja smanjen za više od 600.000, pa ih danas ima oko 3,2 miliona. Istovremeno dok se smanjuje stočni fond u Srbiji ima praznih oko 50.000 kuća za koje se ne zna ko su vlasnici, a u njima je isto  toliko obora i staja za tov stoke! Pored toga ima još oko 15o0.000 kuća i isto toliko obora i staja u kojima trenutno niko ne živi. Sve to uz mala ulaganja moglo bi da se koristi u tovu stoke.

 

Istovremeno Srbija od izvoznika mesa postaje njegov uvoznik! Najbolja potvrda takvog stanja je činjenica da je u 2014. godini u Srbiju uvezeno 18.000 tona mesa, 35.000 tona treće kategorije mesa, odnosno svinjskih otpadaka. Pored toga u 2014. godini uvezeno je i 347.957 komada živih tovljenika, ponajviše iz Mađarske i Hrvatske. Samo za uvoz živih tovljenika plaćeno je 48.197.433 evra! Isti trend je nastavljen i u 2015. godini kada je u Srbiji uvezeno oko 330.000 komada živih svinja i oko 38.000 tona mesa treće kategorije (čitaj mesnih otpadaka). Taj uvoz je stigao u vreme kada stočari u Sremu nisu imali kom da prodaju svoje tovljenike, pa su u znak blokirali puteve.  Nestašice mesa sad se odjednom i veštački stvaraju. I to istovremeno kada seljaci ne mogu da prodaju svoje tovljenike.  Cilj je jasan. Da se na postojeću proizvodnju, koja je dovoljna, ali ne može da se izvozi iz Srbije, hoće da dovede nemački ,,Tenis’’ koji bi proizveo još četiri miliona svinja.

 

To bi potpuno ugušilo domaće proizvođače! Dakle, dovođenje ,,Tenisa’’ je suprotno interesima Srbije, i može da donese samo ličnu koristi za manji broj ljudi. Zato Srbija treba da se okrene tovu junadi, jer, to meso može da prodaje u celom svetu, a svinjsko samo u zemljama eks Jugoslavije. Primera radi, 1990. godine na 40 tržišta u svetu iz tadašnje Jugoslavije, je izvezeno 50.000 tona junećeg mesa, ,,bebi bifa’’. Od toga je više od 30.000 tona bilo iz današnje Srbije. Ta tržišta bi i danas rado kupovala ,,crveno meso’’ iz Srbije…

,,Ali staje su prazne, nema junadi, nema ni mesa. Imamo tek 15.000 do 20.000 grla. Oko pet 5.000 grla ode ilegalnim kanalima preko Drine u Federaciju BiH, a deo i na Kosovo i Metohiju’’, navodi predsednik Odbora za poljoprivedu u Privrednoj komori Srbije Rajko Latinović. Broj goveda, svinja i ovaca bio je 2014. godien blago povećan, ali farmeri kažu da ih jeftinija konkurencija iz Evropske unije uništava.

 

,,Cena svinja je bila pala na 100 dinara po kilogramu žive mere, a sad je oko 140 do 160 dinara po kilogramu žive mere. dinara. Profit bi omogućila tek cena veća od 180 dinara po kilogramu žive mere. Da bi se svinja ugojila jedna kilogram troškovi su 176 dinara. A mismo sve do skroa dobijali oko 120 dinara za kilogram žive mere, navodi stočar Zlatan Đurić, iz Sremske Mitrovice. Dakle, tovili smo gubitke  umesto profita! Dakle, postoje ciklusi u proizvodnji, ali retko kad cene idu u koristi. I sad kada je meso poskupelo, najmanje dobijaju stočari, već svi ostali prekupci, klaničari, trgovci zidaju cene. Sve se radi u korist ličen štete, kako bi imali što manje svinja. A, uz veću sigurnost možemo napuniti obore i ponuditi znatno više mesa.

Urednik portala Makroekonomija Miroslav Zdravković, kaže da je broj svinja  u 2014. Godini bio povećan 2,9 odsto, i to samo u Vojvodini 10,5 odsto u poslednje dve godine. Ovaj podatak upućuje, objašnjava on,  na mogućnost da su velike kompanije, odnosno farme svinja, povećale broj grla usled  očekivanja rasta izvoza u Rusiju, dok su individualna domaćinstva dodatno smanjila broj grla.

Prazna obećanja

Prazna obećanja političara i njihovih ekonomskih l kreatora su bila da je ekonomska blokada Rusije, šansa Srbije za izvoz svinjskog mesa. To je bila politička prevara seljaka! Tog izvoza nema, jer Srbija vakciniše svinje protiv bolesti – kuge. Kada se prestane sa vakcinacijom treba da prođu tri godine. Izvoza nema ni zbog toga što se takvo meso ne može transportovati preko zemalja Evropske unije. Ako bi ga slali brodom iz luke Kotor (Crna Gora) koja još nije u EU, to bi trajalo  47 dana. Takvo meso Rusima tada ne bi trebalo. I naravno od izvoza svinjskog mesa, koga imamo dovoljno za domaće potrebe (proizvedemo oko 270.000 tona godišnje), nije bilo ništa!

Preusmeravanje subvencija

Stanje u stočarstvu Srbije ukazuje  da bi sistem subvencija trebalo što više preusmeravati u korist ove grane kako bi se zaštitila domaća proizvodnja od konkurencije iz EU, koja ima ogroman udeo subvencija u ceni proizvodnje, i povećala proizvodnja goveda, ovaca, koza, za izvoz u Rusiju, Tursku, Arabiju i Emirate. Subvencije bi, trebalo da dobijaju svi, ne samo registrovana domaćinstva (ima ih oko 330.000), kako posle liberalizacije uvoza poljoprivredno – prehrambene robe ovde, već uskoro, ne bi ostala „spržena zemlja“. Antal Cindel, predsednik Udruženja odgajivača svinja, iz Bajmoka, kaže da slobodan uvoz mesa i svinja i mala otkupna cena uništavaju seljake. Da bismo mogli da povećamo broj svinja, mora da se spreči uvoz i da nam se pomogne subvencijama jer ih dobijaju i stočari u drugim zemljama,  navodi on.

U Srbiji postoji i oko 40 većih industrijskih klanica za klanje goveda i veliki broj malih klanica, a kapaciteti za klanje su oko milion grla, ali se u klanicama zakolje manje od 200.000 grla goveda svih kategorija. Mi danas u Srbiji proizvodimo godišnje 80.000 tona junećeg i oko 270.000 tona svinjskog mesa. U 2012. godini je ukupna vrednost realizovane stočarske proizvodnje u Srbiji procenjena na oko 1,8 milijardi dolara, a tolika je bila i u 2015. godini,  što je predstavljalo pa od svega 0,81 odsto u odnosu na 2011. godinu. Učešće stočarske proizvodnje u bruto ostvarenoj vrednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje iznosila je 37,9 odsto. Vrednost govedarske proizvodnje iznosi oko 796 miliona dolara godišnje. Inače, u Srbiji kontrolisani uzgoj goveda zauzima svega pet odsto učešća, a u ovčarstvu samo jedna farma ima organizovani i kontrolisani uzgoj ovaca. Jedna od najvećih farmi u nekadašnjoj Jugoslaviji, ali i poslednja velika farma u Srbiji, koja se nalazi u Vlasini Stojkovićevoj na Vlasinskom jezeru pre dve godine je prestala da radi. Jer, pored obilja pašnjaka i trave, nije bilo hrane za stoku! Ta farma se proteklih godina održavala zahvaljujući tome što je bila u sastavu ,,SIMPA’’. Iako ima sve objekte infra strukturu i livade i pašnjake, niko u Srbiji nije imao interes da je održi… Slično je i na Pešteru, na kome je pre četiri decenije bilo 200.000 ovaca, a sad ih ima jedva nešto više od 10.000! Zahvaljujući neadekvatnim merama države, a pre svega, lošoj i nerealnoj strategiji i agrarnoj politici, sve je uništivano postepeno. Jer, lakše je bilo i korisnije za uvoznike da se sve to kupuje u svetu! Takvu politiku i sad vodimo.

,,Nekadašnja Jugoslavija je devedesetih godina prošlog veka izvozila je 50.000 tona ,,crvenog junećeg mesa’’, a od toga iz Srbije je bilo 30.000 tona. U 2006. godini bilo je izvezeno 2.300 tona, a u 2013. godini oko 600 tona, sa tendencijom daljeg pada tog izvoza, pa smo u 2015.godini izvezli samo 315 tona. ’’, navodi Nenad Budimović, sekretar Udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju Privredne komore Srbije. Broj uslovnih grla stoke, prema procenama, trenutno iznosi 0,30 grla po hektaru oraničnih površina, što i dalje ukazuje na ekstenzivnost domaće proizvodnje. Cilj je da bude najmanje jedno grlo po hektaru, koliko imaju srednje razvijene zemlje. Po njegovim rečima Srbija ima kapacitet da gaji nekoliko desetina hiljada junadi u tovu. Problem je što farmeri ne vide dobit u tom poslu, a za to postoji više faktora. Ako nije garantovana cena otkupa stoke, onda će izgubiti. Tržište formira cenu, i svaki posrednik ugrađuje sebe u nju, tako da najmanje dobija onaj koji tovu stoku i oko nje radi 365 dana godišnje. Hrana za životinje je skupa i zato automatski nismo konkurentni na tržištu EU. Opstaje samo onaj ko sam i proizvodi hranu. Pored toga proizvođačima je potrebna stimulacija države, ali i organizovana proizvodnja. Dakle, ističe Budimović, proizvođačima treba jeftina hrana za životinje, organizovana proizvodnja, siguran otkup i plasman na inostrana tržišta, koji su ključni za unapređenje izvoza mesa na bilo koje tržište. Zbog loših uslova i nesigurne proizvodnje u Srbiji je 2012. godine zaklano oko 368.000 goveda i 5,8 miliona svinja. Ako se pretvori u meso, to je oko 80.000 tona goveđeg mesa, 270.000 tona svinjskog mesa, kao i 100.000 vrsta mesnih prerađevina, trajnih, polutrajnih, dimljenih i konzervisanih proizvoda. Takav trend klanja nastavljen je i prethodnih godina.

 

Stoka u brojkama

Od 1980. godine broj grla svinja smanjio se sa 4,5 miliona na četiri miliona 2000. godine i 3,1 miliona 2013. godine. Smanjio se i broj grla goveda – pre 35 godina, bilo ih je dva miliona, 2000. godine gotovo upola manje. Vođena je pogrešna agrarna politika, posebno u stočarstvu, pa je 2013. godine bilo je svega oko  920.000 grla. Poslednjih 15 godina posebno su problematične. Ta pogrešna agrarna politika dovela je do toga da se stočarstvo Srbije danas nalazi na nivou 1910. godine! Od tada ide intenzivan pad koji se meri oko dva do tri odsto na godišnjem nivou. Potpuno je pogrešna politika vođenja u stočarstvu, a znamo da u stočarstvu najsporije ide obrt kapitala, najveća su ulaganja i najduži je period za obnovu.

 

Između pogleda u nebo i očekivanih subvencija, nakupaca i otkupljivača, između zime i nove sezone radova, poljoprivrednici ističu samo da im je važno da ne budu na gubitku. I kad su uspešni, iskusni, predani poslu koji rade, zarada im nije zagarantovana. Oni koji su u minulim godinama odlučili da ne uzmu kredite makar i na uštrb razvoja, danas lakše dišu, ističući to kao dobar potez, izbegnutu omču o vratu.

 

Poljoprivredom u Srbiji bavi se oko dva miliona ljudi. Prema poslednjem popisu Srbija ima 631.000 gazdinstava. Oko 500.000 je aktivnih poljoprivrednika. Stočarstvom se aktivno bavi njih 330.000. Srbija ima 4,1 miliona hektara obradivog poljoprivrednog zemljišta! Najnoviji podaci ukazuju da se koristi samo 3.360.000 hektara. Dakle, u parlogu je bilo 800.000 hektara! U kontrolisanom uzgoju životinja je samo pet odsto njih! Prosečna njiva je veličine 4,5 hektara. Gazdinstva sa posedom manjim od tri hektara u proseku imaju po jednu kravu. Ta gazdinstva u ukupnom broju goveda učestvuju sa oko 25 odsto! U Srbiji se godišnje proizvodi oko 440.000

tona svih vrsta mesa. Polovinu čini svinjsko meso. U zemlji se danas troši po jednom stanovniku prosečno godišnje do 38 kilograma mesa, a od toga je polovina svinjsko meso. U oborima u Srbiji nalazi se danas oko 3,2 miliona tovljenika, ali se godišnje zakolje oko pet miliona tovljenika. Pored nekontrolisanog uvoza, to je dovoljno za ishranu naroda, imajući u vidu da nema izvoza ovog mesa,  osim u neke zemlje eks Jugoslavije. To ukazuje i na činjenicu da nema potrebe za dovođenje nemačkog ,,Tenisa’’ sa novih četiri miliona tovljenika. Jer, šta bi radili sa tim mesom? Jer, znamo da se ono odavde za sada ne može izvoziti u zemlje EU, zbog komplikovanog transporta nema izvoza ovog mesa ni u Rusiju. Pošto se svinje u Srbiji vakcinišu

protiv bolesti kuge, tek kada se prestane sa vakcinacijom i prođu tri godine ono će moći da se izvozi u zemlje Evropske unije. Inače, kada Srbija bude primljena u EU, mora da se prestane sa vakcinacijom svinja protiv bolesti, a potom da bi ušla u EU, mora da prođe najmanje šest godina!

Gluvi kreatori ekonomske politike

Pošto nemamo prođu sa svinjama možemo u svet sa junećim mesom, ali njega nemamo! Evropskoj uniji nedostaje godišnje oko 700.000 tona junećeg mesa koje uvozi iz Argentine i Brazila. Srbija ima dozvolu EU od 1996. godine da može da izvozi godišnje 8.875 tona ,,bebi bifa’’, ali se toj brojci nikada nije primakla. Izvoz se iz godine u godinu smanjivao pa je u 2015. godini dstogao samo 315 tona. I od toga polovinu su nam vratili zbog lošeg kvaliteta! Inače, iz Jugoslavije je u svet 1990. godine izvezeno čak 50.000 tona ,,bebi bifa’’, a od toga je čak 30.000 tona bilo iz Srbije. Danas u prazne staje u 200.000 kuća u Srbiji nema ni goveda, ni mesa, ni izvoza. Procenjuje se da imamo tek oko 15.000-20.000 junadi u stajama! Zato se Srbija mora okrenuti tovu goveda. Svinja ima dovoljno, a nestašice se izazivaju veštački, kako bi se doveli stranci za ovu proizvodnju! Jer, EU je poručila da će narednih pola veka u Srbiji godišnje kupovati po 50.000 tona junetine. Ali, političari i kreatori ekonomske, odnosno agrarne politike su se oglušili na taj poziv. A, kada bi samo četiri najveća tajkuna u Srbiji koji imaju zajedno više od 100.000 hektara zemlje, po jednom hektaru imali po jedno uslovno grlo goveda, dobrim delom bi se rešili problemi srpske poljoprivrede. Imali, bi dovoljno ,,bebi bifa’’ za izvoz (oko 10.000 tona godišnje) više goveđeg mesa na domaćem tržištu (sad trošimo po stanovniku tek oko četiri kilograma junetine godišnje)  po nižim cenama, i dovoljno stajskog đubriva za njive.

 

Oko 330.000 agrarnih gazdinstava u Srbiji se bavi stočarstvom. U njihovim  stajama sad se nalazi samo 920.762 grla. Dakle, po gazdinstvu tek 1,9 grla. Godišnji pad stočarstva i sad je između dva i tri odsto godišnje. Vrednost ove proizvodnje godišnje je oko 300 miliona evra. U Srbiji ima oko 436.000 krava mlekulja. One prosečno daju godišnje po 2.700 litara mleka. Poređenja radi, u Austriji ima 23.000 gazdinstava i oni imaju 436.000 krava mlekulja. Jedno grlo daje između 7.000 i 9.000 litara mleka godišnje. U Srbiji do 3.000 litara se dobija mleka od jedne krave, mlekulje.

U Srbiji se godišnje proizvode oko 1,5 milijardi litara mleka. Cilj je da to bude dve milijarde litara. Međutim, 2014. godine zabeležen je pad proizvodnje od oko 150 miliona litara ,,bele reke’’ ili deset odsto. To se ne oseti na tržištu jer se zbog rasta siromaštva sve manje kupuje i troši mleko (potrošnja mleka je 57 litara godišnje po stanovniku). Potrošnja je oko 50 litara godišnje po stanovniku… U Evropskoj uniji i zemljama kojima težimo to je i za tri puta više!

Od postojeće proizvodnje danas se otkupi i preradi oko 900 miliona litara u 220 mlekara. Ova industrija radi sa 50 odsto kapaciteta! Opstaće samo mlekare koje budu dnevno prerađivale najmanje 50 tona mleka! Govedarstvo Srbije se danas nalazi na nivou od 1910. godine!

 

BROJ SVINJA

 

  1. 1984. 5.492.000

1985.               5.000.000

  1. 1987. 5.079.000

  1. 1988. 4.981.000

  1. 1989. 4.311.000

  1. 1990. 4.238.000

  1. 1991. 4.263.000

  1. 1992. 3.752.000

  1. 1993. 3.998.000

  1. 1994. 3.599.000

  1. 1995. 4.086.000

  1. 1996. 4.345.000

  1. 1997. 4.119.000

  1. 1998. 4.058.000

  1. 1999. 4.293.000

  1. 2000. 4.066.000

  1. 2001. 3.615.000

  1. 2002. 3.587.000

  1. 2003. 3.634.000

  1. 2004. 3.439.000

  1. 2005. 3.165.000

  1. 2006. 3.999.000

  1. 2007. 3.832.000

  1. 2008. 3.594.000

  1. 2009. 3.631.000

  1. 2010. 3.489.000

  1. 2011. 3.287.000

  1. 2012. 3.139.000

  1. 2013. 3.144.207

  1. 2014. 3.200.000

  1. 2015. 3.180.000

  1. 2016. 3.200.000

Stočarstvo Srbije u bruto domaćem proizvodu poljoprivrede učestvuje samo sa 31, a ponekad i sa 35 odsto. Nema razvijene poljoprivrede bez razvijenog stočarstva. A, u Srbiji je stočarstvo –nerazvijeno. Da bi ga razvili recept je da tajkuni imaju po jedno grlo na osnovu poseda koji imaju u vlasništvu. Primer, je da recimo ,,MK Komerc’’ poseduje oko 30.000 hektara, ali nema goveda! Sa kupovinim ,,Karneksa’’ u Vrbasu dobili su oko 100.000 tovljenika. Sad se pominje da hoće da kupi novosadskju ,,Neoplantu’’ koja preradi oko 70.000 tovljenika i proizvede više od 15.000 tona mesa i prerađevina.

 

Podsticaji u agraru treba da budu po broju grla po hektaru. Ako hoćemo da idemo ukorak sa razvijenima trebalo bi da imamo najmanje po jedno grlo stoke po hektaru (mi imamo samo 0,30 grla), a razvijeni po dva grla! Ekstenzivna proizvodnja je prepreka za intenzivan rad. Prosečna njiva u Srbiji je tek oko 4,5 hektara po gazdinstvu. Prepreka su sitna gazdinstava. Jer, najveći broj imanja po gazdinstvu ima tek između jedne do dve krave. Takvih gazdinstava je više od 40 odsto! Sitna gazdisntva su manjila tov stoke, pa oni koji su nekada imali o10 krava, i bikova, sad jedva da imaju po jedno ili dva grla. Samo za sopstvene potrebe. Zahvaljujući lošoj agarnoj politici u državi, seljaci su niz puta prevareni, kada su imali stoke oni su ucenjivani, potcenjivani, pa nisu imali kome da prodaju stoku.

Rešenje problema u ovoj industriji nalazi se u tome da se okrenemo malim gazdinstvima jer tu se najbrže može povećati proizvodnja. Primera radi, da oni koji imaju jednu kravu, da imaju po tri. Da ona gazdinstva sa dve u stajama imaju po pet grla… Želja Srbije, kada je mleko u pitanju je da se proizvodnja poveća na dve milijarde litara ,,bele reke’’ godišnje i da se ono prerađuje u sireve. Trenutnio u Srbiji postoji oko 220 mlekara, ali će opstati samo one srednje i veće! Jer, u selima nema stoke, pa ni potrebe da se ide u otkup mleka, koga je sve manje.

Dakle,nova vlada treba da se okrene takvoj politici i uništenim malim gazdinstvima. Šansa je da se to radi i u napuštenim selima jer u Srbiji ima 50.000 praznih kuća koje nemaju ni vlasnike i još 150.000 njih u kojima trenutno niko ne živi. Stočarstvo, mlekare i proizvodnju je uništila loša politika države i velikih prerađivača mleka. Stanovnik Srbije godišnje popije po 57 litara mleka, a u EU to je od 100 do 150 litara. Slično je i sa prerađevinama od mleka. Jer, u Srbiji se godišnje po stanovniku troši oko 9,9 kilograma belog sira, a u EU to je 19,1 kilograma!

 

 

Izvoz i uvoz

Kada je reč o izvozu hrane on je u 2013. godini iznosio 2,8 milijardi dolara, a uvoz je bio 1,5 i suficit od oko 1,3 milijarde dolara.  Na kraju 2014. godine izvoz je bio blizu, a uvoz 1,5 milijardi dolara. U 2015. odini izvoz hrane , odnsono sirovina za njenu proizvodnju bio je 2,8, a uvoz oko 1,5 milijardi dolara. Ulaganjem u agrar oko 1,5 milijardi dolara, taj izvoz bi se udvostručio već za pet godina! Do novca se može doći na više načina, a jedan od njih je i da se državne njive koje vrede oko tri milijarde evra, prodaju malim gazdinstvima. Novac uložen u poljoprivredu, uz dobru organizaciju vratio bi se već za tri godine. Cilj je da se  izvoz hrane poveća prvo na pet, a zatim na 10 milijardi dolara do 20130. godine. Najveća neiskorišćena šansa za izvoz hrane iz Srbije  su bivše nesvrstane zemlje u kojima živi oko 1,7 milijardi stanovnika gde se godišnje obrne ,,halal’’ hrane u vrednosti od 650 milijardi dolara. U tim zemljama Srbija može da ponudi odgovarajući kvalitet, ali i da bude konkurentna! Jer, u njima se na ministarskim mestima nalazi dobar deo stručnjaka koji su u vreme SFRJ ovde završili fakultete i prijateljski su raspoloženi prema Srbiji.

Uvoz svinjetine uvećan osam puta

Uvoz svinjskog mesa iz Evropske unije u poslednjih pet godina povećan je osam puta, a primena Sporazuma o saradnji i pridruživanju Srbije od 1. januara 2014. godine i novo smanjenje carina, dodatno su ga još uvecali. Procene su da je u 2014. godini u Srbiju uvezeno i zaklano blizu 350.000 živih tovljenika, a u 2015. godini 330.000 živih tovljenika. Izvozili smo kukuruz, recimo, u Makedoniju i druge zemlje. Oni su sa tim našim kukuruzom hranili svoje svinje i onda ih prodavali Srbiji! Istovremeno srpski stočari nisuz znali šta će sa svojom proizvodnjom, pa su ih prodavali jedino preprodavcima, i po kilogramuj žive mere dobijali oko 100 dinara, navodi stočar iz Srema Dragan Stanković. Nadležni iz Ministarstva poljoprivrede opet uveravaju farmere da će značajna sredstva iz agrarnog budžeta biti uložena u stočarstvo. Za neke grane poput domaćeg svinjarstva to bi trebalo da bude zanačajna finasijska injekcija, jer je stočni fond značajno smanjen. Iako proizvodnju u svinjarstvu karakteriše naizmenični skok i pad cena žive mere, poslednjih godina mnogo su duži periodi niskih otkupnih cena i haosa na tržištu žive stoke, gde klaničari i nakupci postavljaju uslove proizvođačima, a država ne interveniše. Postojeći agrarni budžet predlaže da farmeri kredite kojima su se zadužili kod države ili kod banaka vraćaju robno, u mesu. To je oblik planske privrede kojoj se Evropa vraća, posebno u poljoprivredi, a koje se mi odričemo, iako je u prošlosti davala rezultate. Planski se od januara 2014. smanjuje carina na uvoz svinjskog mesa iz EU sa 15 na devet odsto. Procenjuje se da nam zbog toga sledi dalji pad domaće proizvodnje i eksplozija uvoza mesa životinja koje su hranjene genetski modifikovanom sojinom sačmom. Domaći stručnjaci već dugo upozoravaju da Srbija godišnje gubi dve milijarde evra, samo zato što umesto proizvoda od mesa izvozi kukuruz u rinfuzi.

Nova obećanja premijera!

Dakle, poljoprivreda, a u okvirunje stoačrstvo traži hitne mre za oporavak. Potrrebna je nova realna strategija,l ilki kacioni plan koji će odmah početi da se primenjuje. Tako je predstavlјajući program vlade, mandatar  – premijer Aleksandar Vučić je rekao da će u polјoprivredi i ruralnom razvoju fokus biti na srednjim gazdinstvima. Zatim će se voditi računa o unapređenju tehnologije, kao i primena standarda kod proizvoda za izvoz. Imajući u vidu značaj polјoprivrede za nacionalnu ekonomiju u kojoj učestvuje sa 10 odsto u BDP-u, 21 odsto u izvozu i 20 odsto u radnoj snazi, uspešan odgovor ovim izazovima je imperativ, naveo je mandatar u ekspozeu.

Takvog odgovora, ukazao je, nije bilo u pravoj meri do danas.

„Da bismo postigli održiv razvoj u polјoprivredi, već sada moramo gledati u budućnost. Novim i odlučnim reformskim merama, budžetskom podrškom, snažnom ekonomskom politikom i trgovinom pokrenućemo polјoprivredu i aktivirati potencijale da hranimo svet“, naveo je.

Srbija, kazao je, može biti ravnopravni akter u globalnoj tržišnoj utakmici ako budemo imali bolјu strategiju, ako budemo igrali kao tim i ako budemo brži i odlučniji u realizaciji naših cilјeva od drugih. Najavio je da će nova politika biti realna i fleksibilna, fokusirana na efikasniju raspodelu polјoprivrednog budžeta i ohrabrivanju svih učesnika u polјoprivrednom sektoru da investiraju, tako što će obezbediti bespovratna sredstva u visini i do 60 odsto od vrednosti ukupne investicije.

„Mlade polјoprivrednike i područja manje pogodna za polјoprivrednu proizvodnju država će podržati većim procentom bespovratnih sredstava. Mladi polјoprivrednici će biti u prilici da ispune snove svojih očeva i zamene traktor i priklјučne mašine stare preko 20 godina, novim koje će država subvencionisati“, obećao je mandatar!

Najavio je i da će bespovratnim sredstvima biti izgrađeno hilјade „malih fabrika“ na selu. Vlada će, kazao je, podržati ulaganja novih i modernizaciju postojećih objekata za držanje životinja na farmama, skladištenje, hlađenje, čišćenje, sušenje, zamrzavanje, klasiranje i pakovanje proizvoda, zaštićene prostore za proizvodnju sadnog materijala, voća, povrća, lekovitog bilјa i cveća, podizanje novih višegodišnjih zasada i vinograda.

Takođe, vlada će podržati kupovinu novih polјoprivrednih vozila, mehanizacije i opreme, pobolјšanje postojećih, kao i izgradnju i opremanje novih sistema za navodnjavanje. „To je politika za koju se zalažemo, politika kojom će se polјoprivrednicima i njihovim porodicama dati prilika da žive dostojanstveno, od svog rada, a ne od milostinje“, naveo je mandatar, stari i novi premijer. Samo da napomenemo da Srbija ima oko 408.000 traktora više od 25.000 kombajna, starih više od dve i po decenije. Prilikom obavljanja žetve, ogromni su gubici u sakupljanju seljačkog proizvoda, primedba autora.

Dodao je da će u saradnji sa vodećim međunarodnim finansijskim institucijama, poput Svetske banke, Evropske banke za razvoj, Evropske investicione banke ili Nemačke razvojne banke, vlada će investicije u polјoprivredi podržati razvojem adekvatnih finansijskih instrumenata i povolјnih kredita kako bi se polјoprivrednicima i prerađivačima pomoglo da ulažu u svoju proizvodnju radi veće konkurentnosti i sprovođenju strukturnih prilagođavanja.

Vlada Srbije će, istakao je mandatar, posebno voditi računa da investicioni ciklus bude stimulativan i efikasan, oslobođen suvišnih birokratskih procedura koje ograničavaju i usporavaju realizaciju investicija u polјoprivredi.

Cilј ovih mera Vlade Srbije je da se se ukinu nepotrebne procedure, usaglase standardi bezbednosti hrane sa trgovinskim partnerima i proširi ponuda srpskih proizvoda na stranim tržištima, rekao je mandatar Vučić.

Istakao je i da će u skladu sa evropskim standardima, Vlada Srbije redefinisati ulogu Republičke direkcije za robne rezerve, omogućavajući joj da još efikasnije štiti polјoprivredne proizvođače i obezbedi stabilnost od tržišnih poremećaja.

Za sada ovo su obećanja kao i sva dosadašnja Aleksandra Vučića i vladajuće oligarhije. Brojke I život u koem se nalazi narod će pokazati šta je ostvarneo od stalnih obećanja. Do sad aje uvke bilo večito čekanje bolejg sutra!

Bial su još jedna u nizuo bećanja… Realizacija treba da bude ne sutra, već odmah, kako bi seljaci, a i oni su narod, kao i potrošači, počeli da osećaju taj obećavani i očekivani boljitak!

(Autor je član Akademijskog odbora za selo SANU)

 

Jedan komentar

  1. Узгајање биљних култура, сточарство, органски начини производње хране су свакако компаративне предности којима Србија може конкурисати и које, ако се на прави начин искористе, могу довести до бољег положаја домаћинстава које се њима баве али и самог финансијског стања државе путем приходне стране буџета.
    Питање демографског и руралног развоја је тема која се наслања на исту и која је веома битна али за такав системски развој нису довољна само обећања.

    Речи особе поменуте у последњем делу текста имају тежину у временском интервалу од једног дана, евентуално викенда.

    Било би добро да је другачије али није.
    У данашње време је потребно бити реалан и закључке доносити на основу објективно посматраних чињеница и аргумената без импулсивног прихватања свега изговореног.

    С тим у вези, тешко је очекивати да ће до неких промена доћи али треба бити истрајан и немилосрдан у изношењу података, мишљења, анализа и решења, представљању догађаја и ствари онаквим какве јесу.

Оставите одговор на Предраг Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *