ANALIZA RASPODELE DOHOTKA I POTROŠNJE U JAPANU

Analiza nejednakosti na primeru Japana kao izrazito industrijski razvijene ekonomije polazi od sledećih specifičnosti:

  • Kretanje Bruto društvenog proizvoda;
  • Kretanja nadnica po godinama
  • Kretanje minimalnih nadnica
  • Raspodele mesečnog i godišnjeg dohotka po domaćinstvima na bazi decilne raspodele;
  • Izdvanjanja dohotka za različite oblike potrošnje

Uporedjujući Japan sa razvijenm zemljama i zemljama brzo rastućeg dohotka može se konstatovati da ova zemlja ima uglavnom veoma blagi ili stagnatni rast BDP u odnosu na druge zemlje. Ova pojava nije novijeg datuma jer Japan već dugi niz godina beleži veoma niske stope rasta osnovnih ekonomskih agregata. U poslednjih sedam godina, Japan u odnosu na grupu izabranih zemalja ima veoma niske stope rasta BDP. Situaciju dodatno usložnjava i činjenica da je i pre krize Japan imao niske stope rasta BDP.

Izvor: https://data.oecd.org/gdp/real-gdp-forecast.htm

Upoređujući tri ključne svetske ekonomije, SAD, Japan i Nemačku od naftne krize 1973 do 2017 godine, vidi se da je Japan ušao u dublju krizu rasta 1993 godine sa  negativnim pick-om 2008 godine i da praktično još uvek ne može dostići nivo dohotka predkriznog perioda.

To je najbolje može videti iz  prikaza kretanja GDP pdo 1981-2017 godine po godinama

 

Izvor:tradingeconomics.com/japan

 

Naravno da ekonomska stagnacija ne omogućava ni realni rast zarada koje su kao što se može zaključiti na istom nivou rasta ili bolje rečeno stagnacije kao i BDP. Praktično ne postoji rast realnih zarada osim rasta minimlnih nadnica kao koje su 2018 godine dostigle nivo od 850 jena ili 7,7 dolara po satu. Minimalna mesečna zarada bi preračunom radnih sati 1360 dolara

 

Kretanje potrošnje u Japanu od 1971-2017 pokazuje sledeće:

Nagli pad potrošnje od 1993 kada ulazi u negativne stope rasta. Uz izvesna ciklična kretanja potrošnja prati zarade i privrednu aktivnosti i uglavnom je stagnatnog karaktera. U Japanu je definitivno nultni rast potrošne od 1998 godine.

Kretanje osnovnih makroekonomskih agregata se završava analizom rasta cena od 1960 do 2017 godine. Od izbijanja krize 1992 i 1993 godine se smenju period veoma niske inflacije i deflacije. Deflacija je bila naročito izražena od 2009-2012 godine. Blaga deflacije je zabeležena i 2016 godine.

 

Analiza raspodele dohotka

Analiza raspodele dohotka i potrošnje je naslonjena na model koji je već korišćen u analizi potrošnje odabranih zemalja u prethodnim radovima.

Korišćena je decilna analiza dohotka po grupama stim da je naglasak stavljen na raspoloživi dohodak domaćinstava.

Decilni raspored dohodaka u Japanu

Izvor: www.stat.go.jp/english/

Decilna raspodela dohotka u Japanu na privy pogled govori da je razlika prvog i desetog decila 1:10 u rasponu godišnjeg dohotka (u Srbiji je taj raspon 1:30,2), što govori na prvi pogled da je Japan u odosu na druge zemlje sa prilično uravnotežnim dohocima po decilima. Kada se pogledaju ostale razvijene zemlje Japan ima nešto veću nejednakost raspodele u odnou na prosek EU koji iznosi 8,4 izmedju prvog i desetog decila. U odnosu na SAD Japan ima daleko veći stepen jednakosti u raspodeli dohotka.

Interesano je poredjenje rezultatan nejednakosti u raspodeli dohotka od stane  Toshiaki Aizawa, Robert Dekle and Matthias Helble: Why is Income Distributed Unequally? A Comparison of Japan and the United States (https://www.asiapathways-adbi.org/2017/03/why-is-income-distributed-unequally-a-comparison-of-japan-and-the-united-states/).

Japan i Sjedinjene Države (SAD) su na sličnom nivou ekonomskog razvoja, ali se njihove distribucije prihoda znatno razlikuju. Dok Japan ima relativno jednaku raspodelu prihoda, Sjedinjene Države su obeležene visokim nivoom nejednakosti u prihodima. Koji su izvori nejednakosti dohotka u obe zemlje? Naše najnovije istraživanje ima za cilj otkrivanje izvora  nejednakosti prihoda u obe zemlje na bazi rezultata detaljnog anketiranja domaćinstava. Za Japan koristimo pet najnovijih talasa (2009-2013) podataka Keio Household Panel istraživanja, kao i za US Panel Studiju dinamike prihoda za 2009, 2011 i 2013. godine. Naši rezultati pokazuju da  razlike u broju godina obrazovanja i bračnog statusa objašnjavaju trećinu nejednakosti dohotka u Japanu. U SAD, obrazovanje i radno vreme su najsnažniji doprinosi nejednakoj distribuciji prihoda (zajedno preko 30%). Prilikom uvođenja dodatnih varijabli specifičnih za državu, utvrdili smo da su rad za veliku kompaniju i neregularni radnici važni pokretači nejednakosti u Japanu.

Knjiga  Tomasa Piketija iz 2014. godinu, Kapital u dvadeset prvom veku, pokrenula je puno novih istraživanja o nejednakosti dohotka, ali studije koje upoređuju izvore nejednakosti dohotka u zemljama su retke.

Izabrali smo Japan i SAD iz sledećih razloga. Prvo, obe zemlje uživaju visok nivo bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika, ali imaju prilično različitu raspodelu prihoda. Budući da SAD imaju jednu od najneujednačnijih raspodjela prihoda među razvijenim zemljama, Japan je poznat po svojoj velikoj srednjoj klasi i manjoj nejednakoj distribuciji prihoda. Drugo, detaljne analize domaćih panela su dostupne za obe zemlje i predstavljaju veliki deo stanovništva. Istraživanja domaćinstava sadržavaju uporedive informacije o prihodima od rada i drugim socioekonomskim varijablama, što omogućava direktna poređenja.

Koristeći takozvanu analizu raspodele, utvrdimo da obe zemlje pate od značajne nejednakosti u prihodima zbog običnih faktora i specifičnih za zemlju. Prvi važan rezultat je da obrazovna postignuća mogu objasniti veliki deo neravnopravnosti prihoda u obe zemlje. Obrazovanje je glavni pokretač nejednakosti dohotka u SAD, objašnjavajući do 26%, dok je u Japanu drugi najvažniji faktor, objašnjavajući do 20%. Bračni status je najvažniji pokretač nejednakosti dohotka u Japanu (17%), dok je u SAD bračni status je treći najvažniji faktor (11%). Rezultati postaju sveobuhvatniji kada predstavimo specifičnosti tržišta rada koje se razlikuju između Japana i SAD. U Japanu primećujemo da rad u velikoj kompaniji i redovnom poslu znatno pogoršava nejednakost dohotka u Japanu (zajedno sa preko 15%), pošto ona omogućava znatno veće zarade od onih koje primaju neregularni radnici. Za SAD, mi smatramo da disparitet zarada između afričkih Amerikanaca i ostalog značajno doprinosi nejednakosti (oko 9%).

Ovi rezultati imaju značajne implikacije. Pre svega, ulaganje u obrazovanje je važan alat za suzbijanje nejednakosti dohotka. Drugo, obe zemlje treba da preduzmu napore da ispravi propuste na tržištu rada. U Japanu, prioritet treba da bude reforma tržišta rada, što rezultira visokim razlikama u prihodu između redovnih i neregularnih radnika. Neregularni radnici imaju znatno niže plate, a japansko radno pravo zahteva od njih da menjaju posao svake 3 godine. Štaviše, mogućnosti za napredovanje u karijeri su obično ograničene. Vremenski raspon između redovnih i neregularnih radnika postaje sve veći. U Japanu, neregularni radnici su pretežno žene, a značajna mera politike bila bi da olakša premještanje neregularnih radnika (rad na određeno vreme) na redovne poslove. Ako se više žena preseli na stalne pozicije, to bi smanjilo nejednakost polova i nejednakost u ukupnom prihodu.

U SAD je uticaj razlika u obrazovnim dostignućima posebno visok. Učenici imaju slobodan pristup srednjoškolskom obrazovanju, ali njihova obrazovna postignuća možda i ne zavise ne samo od ličnih preferencija ili talenta. Na primer, stopa napuštanja škole je naročito visoka u manjinskim susedima, a obrazovanje na fakultetima je obično ograničeno na studente sa dobrostojećim roditeljima jer studentski krediti nisu uvijek dostupni. Jedna od političkih opcija bila bi da se ispravi neuspjeh na tržištu  obrazovanja, a ciljana je srednja škola sa relativno visokim stopama napuštanja. Najzad, niža plata za afričke Amerikance može biti znak rasne diskriminacije, ali takođe može odražavati razlike u kvalitetu obrazovanja među školama sa različitim rasnim kompozicijama. Javne politike treba da pokušaju da obezbede da sve rasne grupe imaju iste mogućnosti, posebno u pogledu obrazovanja, a rasna diskriminacija mora biti rešena kako bi se postigli pravičniji ishodi.

 

 

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *