INFLACIJA KAO POLITIČKI POJAM

Da inflacija pored ekonomskog može biti i politički pojam svedoci smo već izvesno vreme, tačnije poslednjih par godina  učestalo. Da bi se usresredili na tumačenje političkog pojma, mora se pre svega dati osnovno tumačenje samog pojma inflacije kako ga ekonomska  teorija i praksa definišu.

U definisanju inflacije mora se pre svega poći od etimološkog značenja.  Sama reč „Inflacija“ potiče od latinske reči ‘’inflatio’’ što znači nadimanje (ili naduvanje), tako da je to godinama bio medicinski izraz. Do upotrebe u ekonomskoj nauci, ovog termina (pojma), dolazi za vreme građanskog rata u Americi (1861 – 1864). Naime, 1864. godine, u Njujorku izlazi knjiga „Velika papirna obmana ili približavanje finansijske eksplozije Aleksandra Demlera, u kojoj se po prvi put u istoriji ekonomske nauke upotrebljava izraz inflacija, koji je prikazivao nadimanje novčanog opticaja i visok porast cena. Najbolju definiciju inflacije je dao nepoznati autor kada je slikovito opisan pojam inflacije da ‘’smo nekada odlazili u trovine sa novcem u džepu a vraćali se sa punom korpom namirnica. Sada odlazimo sa korpom novca a vraćao se sa namirnicama koje mogu da stanu u džep’’.

Postoje razne škole u tumačenju različitih uzroka inflacije, ali definitivno je rast novčanih stokova iznad realnog rasta dobara i usluga osnovni faktor inflacije. Milton Fridman kao rodonačelnik monetarističke škole mišljenja je je istako da je inflacija uvek  i svuda monetarni fenomen, odnosno da nastaje ili je nastao kao višak novca iznad ravntežnog nivoa dobara i usluga

Dva osnovna tumačenja inflacije su najbolje predstavjena na sledećem grafiku.

Praktično sve inflacije, bilo da je uvezena, strukturna (kako se u mnogim podelama može videti) se mogu svrstati u ova dva osnovna pojma.

Efekti visoke inflacije

  • Redistribucija dohotka i imovine
  • Zamagljivanje opštih ekonomskih kriterijuma
  • Poremećaji trgovinskih i platnobilansnih tokova
  • Deformacije u procesu formiranja i prelivanja akumulacije
  • Imlikacije u socijalnoj sferi
  • Implikacije u političkoj sferi

Upavo ovaj drugi efekta je predmet analize u ovom tekstu.

Naime, u svakodnevnom obraćanju visokih državnih funkcionera ističe se veliki rast plata, bruto društveog proizvoda i sl, čime se Srbija svrstava u sam vrh evrospkih zemalja po privrednom rastu. Ali bitna činjenica je da se uvek govori u efektima u stranoj valuti (eur) a vrednost eura u dinarima je opala zbog činjenice da je dinar gubio unutrašnju vrednost dok je kurs dinar euro mirovao. Efekat inflacije i precenjenog kursa dinara je potpuno deformisao ekonomske pokazatelje. Taj infatorni efekat iskazan u eurima  vidljiv je i kod zemalja EU. Zemlje sa visokim nominalim rastom BDP su i zemlje sa najvišom međugodišnjom inflacijom (naročito u 2022 godini)

Iz tabele se vidi da su u tekućim cenama sve zemlje kao rezultat visoke inflacije imale rast BDP. Orava vrednost se dobija kada se ove vrednosti svedu na baznu godinu. U ovoj analizi je izabrana 2018 godine kada su Evropske zemlje (pa i Srbija) imale regularne uslove ekonomskih i društvenih  atkivnosti.

Visoki zvaničnici se utrkuju u hvalospevima kako je naš BDP porastao sa 42 na čak 60 milijardi eura (mada statistika zvanična doduše i navodi da je godišnji realni rast oko 2%,) ali je dobro poznato kome su te poruke namenjene. Analiza u nastavku teksta pokušava da učini dodatna pojašnjenja u tumačenju pre svega BDP (uzet je sa namerom troškovni, a ne proizvodni pristup),zatim  raščlanjivanjem istog definiše se rast potrošnje po  segmentima i prezentuje koje komponente BDP su doprinele rastu istog sa stanovišta relativnih odnosa.

Godišnje stope inflacije od 2018-2022

Izvor:stat.gov.rs/cene

Upravo  ovaj pokazatelj je osnovni ključ za pojašnjenje tekućih kretanja


Izvor.ec.eurostat.eu/GDP in eur

Iz priložene tabele raspodele BDP uočljivo je: nominalni rast od preko 45% za petogodišnji period (za političke svrhe jedini upotrebljiv). Ali stvarni rast korigovin za inflaciju je 10,27% ili u proseku 1,97% godišnje. Ali različite komponente BDP su imale i nejednake stope rasta. Najmanji rast je individualna potrošnja domaćinstava 1,61% a najveći rast i doprinos BDP su imale bruto investicije (ovde se takođe čini važna napomena jer u bruto investicije ulazi i amortizacija kao trošak a ne izdatak osnovnih sredstava i ne doprinosi novostvorenoj vrednosti, tako da ova kategorija ispravno ulazi u obračun BDP ali ne i nacionalnog dohotka kao pokazatelja stvorenog godišnjeg bogatstva nacije.

Izvor:stat.gov.rs/nacionalni računi

Realni rast izvoza i uvoza je gotovo indetičan sa stanovišta doprinosu BDP (Izvoz+/uvoz-), tako da se može oceniti da izvozne aktivnosti imaju pasivan doprinos rastu BDP, čime se postavlja pitanje ekonomskih efekata otvorenosti i drugog političkog pamfleta jačanja konkurentnosti. Iznad prosečnu potrošnju ima i sektor države. Glavno pitanje je ovde koliko najširi slojevi stanovništva osećaju blagodeti povećanja BDP? Očigledno najmanje jer za ovo pitanje druga analiza raspodele BDP po kategorijama dohotka daje mnogo relevatnije objašnjenje ali nije tema ovog teksta.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *