POKAZATELJI RASTA GDP SRBIJE-REALNI VERSUS NOMINALNI

Ova tema je inicirana pre svega zbog značaja ove makroekonomske veličine za nacionalnu ekononimiju svake zemlje. Preko njega se meri bogastvo jedne zemlje (neadekvatan pokazatelj-bogastvo se meri kroz njegovu raspodelu), potencijal zaduživanja, potencijal fiskalne potrošnje i sl.

U ekonomiji, bruto domaći proizvod (BDP ili GDP*) predstavlja ukupnu produkciju roba i usluga, ostvarnu u nacionalnoj ekonomiji (domicilnoj zemlji), bez obzira na vlasništvo. To podrazumeva da BDP uključuje vrednost produkcije stranih lica
(kompanija) u zemlji, a isključuje aktivnosti firmi u vlasništvu domaćih rezidenata u inostranstvu. BDP predstavlja ukupno stvoren domaći dohodak. Sama definicija BDPa po rečima osnivača tih merenja nema nikakve veze s predstavljanjem podataka o poboljšanje ili pogoršanje kvalitete života stanovnika neke države.

Bruto domaći proizvod po tržišnim cenama (Gross domestic product at market prices – po tržišnoj koncepciji) predstavlja krajnji rezultat proizvodne aktivnosti. Sastoji se od ukupne proizvodnje dobara i usluga umanjene za međufaznu potrošnju. Dobija se a) zbrajanjem bruto dodatne vrednosti svih proizvodnih jedinica rezidenata ili b) zbrajanjem svih dohodaka ostvarenih u tekućoj proizvodnji (zarade zaposlenih, poslovni višak, amortizacija osnovnih sredstava) i poreza na proizvode umanjenih za subvencije ili v) zbrajanjem vrednosti dobara i usluga za finalnu potrošnju, obračunatih po nabavnim cenama
i umanjenih za vrednost uvoza dobara i usluga.

Najčešće korišćen makroekonomski agregat u Sistemu nacionalnih računa je bruto domaći proizvod, koji predstavlja meru finalne proizvodnje. Naime, proizvodnja se u sistemu nacionalnih računa definiše po širem konceptu i obuhvata niz usluga
(finansijske, obrazovne, zdravstvene, socijalne zaštite, delatnosti državne uprave i odbrane, privrednih i stručnih udruženja, humanitarnih organizacija, udruženja građana itd.) koje nisu obuhvaćene društvenim proizvodom po materijalnom konceptu proizvodnje.

Bruto društveni proizvod ili bruto nacionalni proizvod (GNP) predstavlja ukupnu produkciju roba i usluga jedne nacinalne ekonomije, u određenom periodu po tržišnim cenama. On uključuje sve dohotke domaćih lica ostvarene ekonomskim aktivnostima u zemlji i inostranstvu. GNP meri ukupan dohodak zarađen od strane nacije. Na primer, ako građanin Srbije poseduje stambenu zgradu u Minhenu, dohodak od zakupa koji zaradi je deo nemačkog GDP , zato što je zarađen u Nemačkoj.
Ali kako je ovaj dohodak od zakupa činilac plaćanja inostranstvu, u krajnjem svođenju računa ipak nije deo namčkog GDP, već srpskog. Drugim rečima, domaći bruto društveni proizvod uključuje dohotke (plate, profite i zakupninu – rentu) od ostatka sveta, a isključuje plaćanja činilaca dohotka ostatku sveta.

Postoje nekoliko načina iskazivanja GDP. Osnovni su:

  • Po stalnim cenama;
  • Po tekućim cenama;
  • Po deviznom kursu i,
  • Po paritetu kupovnih  snaga

Zbog ovakvih metoda obračuna postoji i veliki broj vrednosti samog bruto društvenog proizvoda zemlje. Najzanimljivije je posmatrati obračun BDP po tekućem kursu i prema ’’Paritetu kupovinih snaga’’ (Purchasing power parity). Paritet kupovne moći (en. Purchasing power parity – PPP) je odnos opštih indeksa cena među državama koji služe za korekciju službenih kurseva. Temelji se na načelu ’’Pravila jedne cene’’ koje kaže da se roba na svim mestima mora prodavati po istoj ceni. Ukoliko nije tako, dobit može ostati neiskorištena. Recimo, neka je neka roba skuplja na jednom tržištu od iste robe na drugom tržištu. Neko bi mogao kupiti robu po jeftinijoj ceni i prodati je na tržištu gde je ta roba skuplja, i tako zaraditi na ceni.

Prema teoriji o paritetu kupovne moći valuta mora imati istu kupovnu moć u svim zemljama, odnosno jedinica svake valute
mora imati istu realnu vrednost u svakoj zemlji.

Po deviznom kursu, GDP se izračunava tako što se ostvareni GDP po tekućim cenama podeli sa tekućim kursom sopstvene
valute u odnosu na izabranu stranu (dolar ili evro).

Kakva je situacija u Srbiji, najbolje se može videti kroz analizu kretanja GDP u periodu 2000-2012 godina

Izvor:NBS Statistički bilten januar 2013,  obračun autora

Šta se iz tabele može zaključiti:

prvo bazni pokazatelj se odnosi na 2000.godinu i zvanični podatak o vrednosti društvenog proizvoda od oko 10 milijardi dolara. Rast društvenog proizvda po godinama je bio različit i njime je na bazi lančanog indeksa množena bazna vrednost GDP. Na kraju 2012 godine, ralni rast GDP je bio samo 43% gledajući prema dolaru, takodje i 43% kada se uzmu u obzir stalne cene prema podacima republičkog zavoda za statistiku. Medjutim prema tekućim ekonomksim pokazateljima kojima se diče političari naš GDP iznos 30 milijardi eura ili 42 milijarde dolara po tekućim cenama, dok po paritetu kupovne moći naš GDP je na nivou od 10500 dolara po glavi stanovnika ili oko 78,4 milijarde dolara.

U čemu je ovde problem izrazito velike neuskladjenosti u vrednosti. Pre svega u intervalutarnim odnosima, odnosno umesto realnog rasta medjusobni odnosi valuta dinara,evra i dolara su uradili svoje.

Prvo i osnovno kurs dinara i eura i kretnaje inflacije u Srbiji i zoni eura. Zbog enormnog rasta cena GDP po tekućim cenama se uvećao za preko 8,8 puta iako je relano do samo 43%, dok je dinar depresirao prema euru za samo 94% (koeficijent 0,94), praktični ni dva puta. Enormna precenjenost dinara je učinila ovu državu prividno bogatijom nego što jeste. Kada se pogleda i
intervalutanri odnos kursa dolara i eura, onda  Srbija gledajući u eurima nema rast društvenog prozvoda koji je u početnoj iteraciji izražen u dolarima bio oko 43%. Prosečna godišnja stopa rasta GDP u relanom iznosu je od 2010-2012 iznosila 3,02%. što je medju najnižim stopama rasta u zemljama sličnih ekonomskih performansi kao Srbija.

Ovo je jedan od odgovora na katastrofalno stanje u privredi i ukupnom društvu. Reallna vrednost dinara bi dala odgovore na pitanja gde smo sada i gde možemo biti. Depresijacija dinara i svodjenje na realnu vrednost u ovom trenutku je kraj svakog ekonomskog života u Srbiji. Srbija nije uradila ono što ekonomska teorija i praksa nalažu u cilju očuvanja vrendosti sopstvene valute i njenog uticaja na ukupna privredna dešavanja. Sada je kasno ispravljati paritete (mi ipak nismo Švajcarska koja je sama snizila vrednost prejakog franka usled snage švajcarske privrede kako bi spasila izvozni sektor).

 

 

12 komentara

  1. Odličan tekst. Nisam razumeo zaključak autora kada kaže: „Sada je kasno ispravljati paritete.“ Šta podrazumeva pod tim, da li to znači nastaviti po starom po svaku cenu ili da više nije ni bitno koliki su pariteti bankrot je izvestan?

    • Složio bih se sa vašom konstatacijom kao i postavljenim pitanjem gospodinu Milićeviću.

    • Pridruzujem se postavljenom pitanju za autora texta.

    • Evo maalog pojasnjenja:
      U ovom trentuku kurs nije kljucna determinta izvoza (bar prema ekonometrijskiim testovima), i ubrzana devalvacija nije kljuc povecanja izvoza nego konkurentnost koje je veoma niska, kao i struktura izvoza (sirovinsko i radno intezivni proizvodi), „peglanje“ vrendosti dinara i njegova ubrzana devalvacija dize zaduzenja privredi i stanovnistvu za preko 5 milijardi eura u dinarima, sto je jedino relevatno jer se u dinarima primaju plate i ekvivalatno vracaju krediti od strane preduzeca. Preduzece mora zaraditi dinare i kupiti devize. Apsolutno saglasan sa nacinom obracuna BDP kako rece Boki…

      • Dragovane, tvoj komentar upravo implicira i suprotno. Naime, kako ne mozemo skoro povecanti konkurentnost, niti promeniti strukturu izvoza, onda se resenja moraju traziti i na drugoj strani, tj. devalvaciji. Ista stvar je i sa zaduzenoscu privrede i stanovnistva. Drzanje ovakvog kursa dovodi do laznog standarda onima koji mogu, preko budzeta i politike da otmu pare, ali i do potpune propasti vecine poreskih obveznika. Ko danas moze do kredita? Osim malog broja proizvodjaca, vecinom kredite (i obicne i Dinkiceve) uzimaju upravo uvoznicki monopoli, bas kao i kod stanovnistva – privilegovani sektor, drzavni sluzbenici i penzioneri, jedino ispunjavaju uslove za kredite. Takva situacija samo produbljuje nezainteresovanost za strukturnim reformama u drustvu, koje su neophodne, da bi dosli do onoga sto pominjes – povecanje konkurentnosti i promene strukutre izvoza. Dakle, mozemo zakljuciti da je odrzavanje postojeceg kursa upravo u sluzbi odrzavanja postojeceg sistema, koji ce, pre ili kasnije, dovesti do sigurne propasti. Apsurdno, ali prilicno tacno.

        • Tacno Mile!

          Inace nije da smo bez para, evo mediji u Rusiji javljaju da smo kupili 6 aviona, MiG-35, cena, prava sitnica 80 mil. dolara po komadu.

          Evo vidis da ima para, samo vi proizvodjaci nasli da kukate.

          • Evo vesti:
            „Pasoši u Srbiji od srede su skpulji skoro dvostruko, odnosno izdavanje biometrisjke putne isprave sada umesto 2.000 dinara košta čak 3.600 dinara. Od subote će poskupeti i izdavanje vozačkih odnosno saobraćajnih dozvola.“
            I sve to po postojecem kursu. Gde se preliva ono malo bede od dohotka koji se stvara u tzv. realnom sektoru?
            I da ponovim svoje pitanje od pre nedi dan, ovo podizanje cena izdavanja pasosa sa koliko procenata utice na rast BDP-?
            Takodje, svedoci smo da sirom Srbije novi funkcioneri,skoro svi iz pravdoljubivog SNS-a, povecavaju sebi i drugim drzavnicima plate. Kako i koliko to utice na rast BDP-?
            Ako novi funkcioneri sirom Srbije od budzetskog novca kupe novi automobil, da li to blagotvoro ili negativno utice na BDP? Ako politicari sirom Srbije uzmaju stotine miliona kredita i bacaju na besmislene, potpuno promasene investicije, za koliko to povecava trenutni BDP, a za koliko ce unistiti BDP neke naredne godine i po stalnim i po tekucim cenama i sezonirano i desezonirano posmatrajuci?

  2. Bankrot je izvestan, ako sad devalviramo dinar, duznici nece placati obaveze i bankrot smo.
    Doduse moze se dugo voditi ovakva monetarna politika, cvrst kurs dok se ne iscrpe sve mogucnosti zaduzivanja i rezerve, a onda nekontrolisana devalvacija i bankrot.

    Na kraju ce kurs doci na normalni paritet, mi proizvodimo manje nego 1998me i uskoro cemo ziveti losije nego tada.

  3. Opet ti Miso u mnozini. Neki, vise od pola drzave, vec zive mnogo gore, ali ovi „goramo“ zive i zivece kao nikada pre… Sto bi rekla stara pesma „ovo je njihovih pet minuta“, ali se mnoooogo oduzilo…

  4. Mile!

    Ja i mislim na sirotinju raju koja globe placati ne moze, ni trpeti tajkunskog zuluma!

    A ako se nastavi kao na Kipru uskoro ce i tajkuni propistati.

  5. BDP je budalastina a ne podatak. Koga briga za BDP koji se pravi u „parking servisu, NSZ-u, i ostalim „cudima“. Ako bi se zavirilo u strukturu BDP i izbacile gluposti koje ulaze u danasnji BDP a nisu postojale 2000 videlo bi se da je realni BDP manji. Tesko nama ako tako lako nasedamo na podvale. Bitno je kako se nesto meri, ali je jos bitnije sta je referentna tacka i sta se zapravo meri. Povecanjem akciza na cigarete i benzin, povecanjem poreza, uvodjenjem taksi na disanje ili uvodjenjem sluzbi „parking servis“ i „komunalna policija“ BDP se moze pumpati do neslucenih razmera, takodje i „uslugama“ koje oslonac nalaze u uvoznoj robi (shoping mol ekonomija). Da skratim. Ako nekoga hoces da namagarcis, onda ga lepo upises na ekonomski fakultet na kome on uci nesto sto „ja hocu“ i onda „on“ na osnovu „svog znanja“ donosi sve same pogresne zakljucke i odluke. Sto bi rekli, valjda je bolje verovati meni nego svojim ocima. Postoji medjutim i nesto sto se zove zdrava logika, pa i laik moze na osnovu kretanja broja zaposlenih, opsteg infrastrukturnog napretka (ili nazadovanja), percepcije opstih merila vrednosti i morala nacije, te nivoa zaduzenosti i platnog bilansa sa inostranstvom da donese neke zdravije i sasvim razlicite zakljucke. I da dodam, kurs apsolutno nema nikakve veze sa tim. Kurs je matematicka velicina koja je u korelaciji sa nekoliko drugih stvari i sasvim je sve jedno hoce li se recimo kurs depresirati x puta ili x puta smanjiti opticaj novca (i potrosnja pre svega drzavna i javnog sektora) jer ce u oba slucaja rezultat biti smanjena kupovina strane robe, a onda to tako treba i zvati. Drugim recima na „otvorenom“ trzistu kurs je najjednostavniji instrument za „peglanje“ gluposti ali ima lose nusefekte a to je da se realna vrednost preliva od onih koji stvaraju ka onima koji samo trose i zaduzuju se sto nije dobro. Dakle nama nivo domace potrosnje nije mali nego je prvelik (inace platnobilansni deficit ni bi postojao), pa ovo treba razumeti pre nego sto se olako „odlucuje“ o mehanizmu ispravljanja dispariteta u ovakvoj socialnoekonomskoj realnosti naseg drustva.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *