SIVA EKONOMIJA – MOGUĆNOSTI SMANJENJA

Problem sive ekonomije nije samo srspki specifikum. Tvrdnje  o učešću sive ekonomije u bruto društvenom proizvodu od 40% su nerealne i nisu zasnovane  na valjanim analizama. Procenat je manji jer prema nekim relevantim istraživanjima procena sive ekonomije bi u Srbiji bile oko 30%, u Crnoj Gori je na nivou od oko 20% od BDP. Prosečna stopa sive ekonomija u zemljama EU-27 iznosi 19.5% BDP, od toga je najniža stopa u Austriji 8% a najviša u Bugarskoj 33%, dok u Belgiji iznosi 17%, Portugaliji 19%, Nemačkoj 14% i Italiji od 22%. U Hrvatskoj je učešće sive ekonomije u BDP 29,5%, u Norveškoj 15%, a u Švajcarskoj 7,9%. U strukturi sive ekonomije najviše otpada na maloprodaju, ugostiteljstvo i građevinarstvo. Na primer, u Nemjačkoj u strukturi sive ekonomije na građevinarstvo otpada 34%, na hotelijerstvo 15%, dok se 17% odnosi na maloprodaju. (informacija vlade C.Gore)

 Najefikasniji odgovor za suzbijanje sive ekonomije je unapređenje poreskog sistema koji je baziran na jednostavnim zakonskim rešenjima, jedinstvenim i niskim poreskim stopama i što manjem broju poreskih izuzeća i diskrecionih odluka. Ovakav sisem je najefikasniji sa aspekta administriranja i plaćanja poreza.

Uopšteno posmatrano, glavni uzroci i uslovi za pojavu sive ekonomije mogu se klasifikovati u tri grupe faktora: ekonomske (finansijski problemi, visoki poreski nameti, verovatnoća otkrivanja, strogost sankcija, očekivani profit), psihološke (neslaganje sa ciljevima i sredstvima ekonomske politike, stav prema riziku) i faktore oportuniteta (iskustvo u utaji, obrazovanje značajno za nalaženje posla i njegovo uspešno obavljanje izvan zakonske regulative)

Međutim problem države Srbije je neefikasna državna administracije, poreska politika nije transparentna, država pokušava dodatnim fisklanim nametima da puni budžet, privreda je totoalno dekapitalizovana i posluje globalno sa gubitkom od oko 1 milijardu eura godišnje, za kamate bankarskom sistemu izdvaja prosečno oko 5 milijardi eura godišnje. Vrlo nizak nivo društvenog prizvoda i niska izvozna aktvinost doprinose da privreda pratkično radi  daleko ispod optimalnog nivoa za servisiranje sopostvenih investicionih aktivnosti, da utiče na povećanje zapošljavanja i naravno da omogući optimalno punjenje budžeta. Ogromni troškovni pritisak na privredu uslovljava da ista ulazi u zone neplaćanja poreza kako  na zarade tako i PDV, pokušavajući na taj način da smanji troškovni pritisak i poslodavci ostvare dodatni profit. Naravno da efikasnost naplate poreza značajno doprinosi bujanju sive ekonomije. Nedavni nalog poreske uprave da banke  preuzmu kontrolu naplate doprinosa je demonstriranje nemoći poreske administracije Srbije.  

Još jedna bitna činjenica poreske evazije je egzistencija tzv. ‘’budžetske države’’. Tako je Srbija pretvorena u tzv. Budžetsku državu ili prema navodima studije uvaženih kolega Dragomira Sundaća i Natalije Nikolovske (Scenario za ekonomski slom zemalja u tranziciji) ’’budžetska potrošnja postaje izvor državnog intervencionizma umesto afirmisanja tržišta. S obzirom na teškoće na koje se susreću zemlje u tranziciji (reforme, strukturna prilagođavanja, denacionalizacija, stečajevi) država se pretvara u megadržavu. U takvoj državi nastaje trend rasta javnih rashoda u kome država kroz različite vidove oporezivanja isceđuje i preko polovine društvenog proizvoda. Bujanje državne potrošnje dolazi u koliziju sa štednjom, investicijama, zapošljavanjem. Privreda spas nalazi u sivoj ekonomiji, neplaćanju poreza, kompenzacijama i sl. Ovakav tip države se polako pretvara u patološku državu  koji stvara patološku političku strukturu. Uvođenje PDV na fakturisanu a ne naplaćenu realizaciju, je nova redistributivna šema velikog isisavanja sredstava iz privrede na račun države, čak i uslovima smrtne agonije privrede. Na kraju se dolazi i situaciju gde se potkopava sposobnost vlade da upravljaju nacionalnim ekonomijama’’. U ovakvim državama tip svojine  malo ili nikako ne utiče na ekonomsku efikasnost. Ako je bužet prioritet a poreska politike nije orijentisana ka ekspanziji ekonomkse aktinvosti nego punjenju budžeta krajnji rezultat je siva ekonomija kao metod odbrane od napada budžetske države.

Svojevremeno je siva ekonomija bila socijalni filter u vreme ekonomskih sankcija tokom  većeg dela devedestih godina. Visoka inflacija i niska izvozna aktivnost kao i voluntaristički pogled na ekonomsku politiku  su uslovavljavali da stanovništvo pribegne strategiji preživljavanja. Ništa bolja situacija generalno nije ni  sada. Tranzicija i ovakva privatizacija je omogućila  preraspodelu društvenog bogatstva i ostavila veliki deo radnika zrelih godina (50  i naviše) da se sami snalaze i spas od masovne gladi pokušaju da nađu radeći na ’’crno’’. Teško je troškovni efekat poreza u današnjoj srpskoj ekonomiji prevaliti na kupca kada je tražnja veoma niska (misli se pre svega na prevođenje delatnosti sive ekonomije u legalne tokove).

Da li je moguće prevesti tokove sive ekonomije u legalne oporezive tokove koji će omogućiti punjenje budžeta. Sigurno da. Međutim treba poći od sledećih pretpostavki:

  • Koji nivo sive ekonomije omogućava preživljavanje socijalno ugroženih kategorija stanovništva;
  • Koji nivo sive ekonomije je nastao kao produkt  neefikasne poreske adminstracije u kontrole  poslovnih tokova i koji omogućava onim preduzetnicima sticanje enormnog ekstraprofita i enormnog bogaćenja na račun države i društva.

U ovom trenutku glavni zadatak u cilju vraćanja tokova iz sive ekonomiju u oporezive tokove je stroža kontrola tokova novca kao i poreska kontrola subjekata koji se bave masovnim uvozom robe široke potrošnje (tekstil, hemija i sl), obzirom da se prema podacima Unije poslodavaca samo u oblasti trgovine na uličnim tezgama obrne oko 1,2 milijarde eura. Takođe sprečavanje utaje PDV kroz njegovu primenu na naplaćenu realizaciju bi bio od velike koristi i pre svega lakše bi ga bilo kontrolisati. Veliki deo robe se prikazuje kao fiktivan izvoz kroz overe JCI  da je roba istupila a stvarno ostala u zemlji. Treba reći da se na takvu robu vraća i plaćeni PDV na inpute.

Naravno da bi u cilju efikasne poreske reforme trebalo reformisati i državnu administraciju. U ovim trenucima kada je troškovni pritisak na privredu enorman i kada zbog poreske evazije jedna čitava grana privrede (tekstilna industrija) trpi ogromne štete jer na žalost stanovništvo u bedi i oskudici kupuje jeftinu i nekvalitetnu odeću, kada je kvalitet sasvim u drugom planu teško je doneti adekvatne mere pre svega represivnog karaktera. Na žalost i ovde se borba protiv sive ekonomije sprovodi sporadičnim hapšenijma i otkrivanja utajivača, zaplenom robe i sl. Sistemska borba mora početi od rešavanja ključnih strukturnih problema privrede i države. Borba protiv koprupcije je osnova i za suzbijanje problema sive ekonomije. Koliko bude uspešna (ne predviđam joj preveliki uspeh), toliko će biti i uspešna borba protiv evazije poreza.

23 komentara

  1. Zemlja koja ima ovoliku stopu nezaposlenosti nema sta da razmislja o sivoj ekonomiji. Misli li neko da ce ti nezaposleni ljudi mirno sesti i umreti. Svasta. Drugi deo pociva na nelojalnoj konkurenciji koju veliki trgovinski lanci cine malima. Dakle ako veliki mogu da ne placaju dobavljace (sto malima je znatno teze), ako veliki kroz razne „akrobacije“ mogu svasta da izvuku na troskove, sto mali ne mogu…. onda mali moraju da nestanu ili nadju nacin da svoju konkurentnost „isprave“. Inace poreska evazija pojacavace se sa pojacavanjem krize. Ukoliko srpski finansijski sistem ne krahira u narednih 12 meseci, predvidjam da ce poreski prihodi pasti barem 5%. Uostalom uz ovolike akcize, takse, monopole javnih preduzeca (cene struje, grejanja, komunalija, parkiranja,….) sta bi vise hteli. Kako je i sam autor primetio drzava koja postaje budzetski megakancer mora da pojede samu sebe. Svako zahvatanje vece od 33% je apsolutno nenormalno. Po mojoj proceni ( uzev u obzir sva skrivena opterecenja) Srbija zahvata preko 50% BDP. Ima li tu uopste mesta za povecanje poreskih prihoda. Ajde neka vise bilo ko normalan kaze ima li tu vise prostora za bilo kakva zahvatanja. Hrabro treba uci u spiralu smanjenja BDP uz mnogo brze smanjenje zahvatanja (i rashoda drzave, pogotovu za plate i penzije) i kad se pad zaustavi imamo sanse da se reorganizujemo i napravimo realan rast, ovako, nema nikakve sanse. Sto se mega firmi tice (ovih tridesetak najvecih u Srbiji) neka se niko ne zanosi da ce im naplacivati poreze u razmeri kako su to zamislili. Postoje mnoga „inteligentna“ resenja da se taj porez smanji pa cak i potpuno, i to na legalan nacin. Uz to takve firme imaju i odgovarajucu zastitu van Srbije, pa nasi poreznici i „sudstvo“ ne smeju niti mogu da se nad njima izivljavaju kako to rade na svima drugima. Dakle evo i predlog. Ukinuti fiskalne kase za male radnjice i tezge ( do odredjenog procenjenog prometa) ali ih primorati da imaju uredno prijavljenu delatnost, kalkulacije i zaposlene, te da za robu daju urednu garanciju, jedino tako se dugorocno i postepeno moze racunati na smanjenje poreske evazije.

    • Boki

      Ako odustanemo od restitucije i vracanja stare devizne stednje jos cemo vise da ustedimo.
      Bolje je uzeti od bogatih nego od sirotinje (penzionera). Takodje i povecati porez na imovinu i uvesti progresivno oporezivanje profita i plata.
      Ti se izgleda zalazes za superhik ekonomiju uzmimo siromasnim da bi dali bogatima.

      Inace u skoro svim drzavama EU javna potrosnja je preko 50%. Ovde je problem sto se placa porez na minimalac, a popovi kad uvoze dzipove su oslobodjeni i carine i poreza. Treba oporezovati bogate i to po prosecnoj stopi zemalja EU, oko 60%.

  2. Stedi se samo kada se ima od cega i to onda ima nekog ekonomskog smisla .Dakle, stednja iskljucivo ima pozitivne efekte u vremenu privrednog rasta???
    Stednja u recesiji pravi jamu bez dna…Stednju zagovara pre svega Nemacka jer joj to daje vremena da prebaci izvoz na drugi kolosek,da otvori nova trzista i onda ce jednostavno drzave stedise da pusti niz vodu…

    U Grckoj efekat stednje u krajnjoj istanci moze samo da vracanje duga skrati za jednu deceniju pa tako umesto da dug vrate za 100 godina uz maxsimalnu stednju vratice ga za 90 godina nakon cega ce nacija biti potpuno iscedjena ,raseljena i pred istrebljenjem.
    To su gluposti i to niko nece uciniti…
    Suzbijanje sive ekonomije nije nikakv spas za drzavnu ekonomiju jer je i to ( Zec) samo pitanje preraspodele.
    Sta vise siva ekonomija kao takva i stvori neku novu vrednost koja je u stvari kljuc za uspon ekonomije.

  3. Jednostavno-što je porez veći, to je utaja interesantnija, jer omogućava ekstra zaradu.Naravno, ovo tera druge da krenu istim stopama i to je vrzino kolo. Kontrola i rigorozni zakoni tu ne mogu mnogo da pomognu, jer je zarada obično veća.

  4. Pogresno je misljenje da novac iz sive zone nije aktivan.To je bilo nekada pre tri cetiri decenije ali na zalost ekonomska nauka na to i dalje tako gleda..
    Sustina zelje iskorenjivanja sive ekonomije je da drzava uzme svoj deo i preraspodeli ga.I to ima logike kod racionalnih drzava ali nema kod neracionalnih..To je ujedno i motiv za nastanak i opstanak sive zone..
    Najlaksi nacin za sto vecu legalizaciju poslovanja je labavljenje poreske politike ali i stvaranja povoljnog poslovnog ambijenta sto drzava Srbija organizovano ne cini.
    Stoga je jasno da treba ocekivati povecanje poslovanja iz sive zone..

    Ekonomijska nauka kao i drzavna uprava su dosta staticne i rigidne i jednostavno ne prate zivot ..Lakse je promeniti sebe nego drugog..

  5. Sve je Dragovan rekao u tekstu, nema sta ni da se doda, ni oduzme.
    Uz, ipak, jedan dodatak – najbolji nacin da se drzava bori protiv sive ekonomije je podizanje opteg nivao privrednih aktivnosti u zemlji, a time i i podizanje opsteg standarda. Sto je covek bogatiji, vise ce hteti da plati poreza i nece se mlatiti oko sitne utaje.

  6. Gospodine Miso ja se nikako ne zalazem za „superhik“ ekonomiju ili drzavu. Naprotiv, dokaz vam stoji pred ocima. Za superhik ekonomiju zalaze se svako ko se zalaze za povecanje poreza. Dakle ako je u realnom sektoru jednak broj radnika kao i na budzetu te ako budzetlije imaju 40% vecu platu, sta bi superhik? Da ovima koji vec imaju ladovinu od posla, siguricu i zastitu kao beli medvedi, jos malo povecaju primanja, a na ciju stetu? Dakle ne donosite zakljucke prebrzo. Drugo, postoji jedan antagonizam. Jos je Marks pricao da u svakom drustvu postoje „klasni neprijatelji“. Sa druge strane ako uzmete bilo koji udzbenik prava, saznacete da je sustina pravnog sistema i prava, ukljuciv i poreski zakon pre svih, da obezbedi i sprovede INTERES VLADAJUCE ELITE. Samo neobavesteni ljudi zive u zabludi da pravni sistem ima ikakve veze sa pravdom, naprotiv. Dakle ako postoje klasni neprijatelji, i ako je drzava sustinski „paravan“ za interes elite, a koja je moj „klasni neprijatelj“, logicno se namece zakljucak da je drzava moj neprijatelj. Inace nisam Libertijanac po opredeljenju ali ne mozete poreci cinjenicu da se od „proizvodjaca“ otima u nerealno visokom iznosu a onda se te pare preraspodeljuju tako da vam komsija bude kontrolor (jer od toga zivi a nista ne ume da radi) dok glavne oligarhe i lopuze olicene u politicarima i krupnim biznismenima niko zapravo ne kontrolise i oni skidaju kajmak bez da ih uopste zanima da li je ostalo dovoljno surutke za proizvodjace i njihove „kontrolore“. Superhik „jase“ Srbijom vec nekoliko godina uz ambiciju da pojaca svoju aktivnost. Recite mi molim vas koliko je Jurinih, ili Bambijevih radnika kupilo stanove na kredit i otislo svake godine na letovanje? Sad mi molim vas kazite isto to za drzavne sluzbenike i javna preduzeca? Znate li sada gde stanuje „Superhik“? Medjutim, treba otvoreno reci jos nesto. Ekonomisti koji misle da ce konsolidovati javne finansije povecanjem poreza, zive u legolendu. Nema teorijske sanse, pogotovo u zemlji gde poverilac „kreditira“ duznika PDV-om po sest meseci u proseku. Molim vas, malo vise realnosti i pokusajte da probleme sagledate malo ozbiljnije (Miso poslednja recenica nije upucena vama).

    • Zalaganje za stednju po ledjima, radnika i penzionera je superhik ekonomija.
      To o klasnoj podeli i drzavi kao aparatu za ugnjetavanje masa, a u korist vladajuce klase, kapitalista ja kao komunista najbolje znam. Sa tog stanovista i pisem sve komentare. U Srbiji je neophodna preraspodela BDP samo tako ce narod prihvatiti stednju. Nije pravedno da porezi i doprinosi na minimalac budu 63%, a cim imas platu vecu od 5 prosecnih placas samo 10% poreza.
      Nije u redu da radnici Zastave oruzija nemaju overene zdravstvene knjizice, iako je drzava vlasnik fabrike, a da u isto vreme drzava iz budzeta placa zdravstveno i penziono popovima. Zar u ustavu ne pise da je crkva odvojena od drzave?
      Nije u redu da skoro 2 mil gradjana nema zdravstveno, a da drzava vrati crkvi preko 60000h zemlje i skoro 300000m2 stambenog prostora, a ono sto se fizicki ne moze vratitiu se isplacuje u punom iznosu. Da nece popovi slucajno da se private motike?
      Nije pravedno da se placa carina i porez na lekove, a kad popovi uvoze dzipove su oslobodjeni poreza i carine.

      Tek kad resis ovakve primere mozes od naroda traziti da stede.

      Inace moj stav je jasan: Fabrike radnicima, Zemlja seljacima, vlast sovjetima!

      • Kao sto rekoh drzava ne sluzi da obezbedi pravdu, nego interes vladajuce elite. Inace ja se upravo zalazem za to da se ne stedi preko ledja radnika. Porez a posebno PDV, a u Srbiji i porez na imovinu ( kako je poslednjim zakonom predvidjeno) placace samo sirotinja raja, jer vile i jahte su vlasnistvo kompanija (pa ne placaju porez na imovinu) a porez na stan u kome zive dva starca treba da se placa verovatno bar dve mesecne penzije.
        Medjutim sustinska razlika u vasem i mom pogledu na stvari sastoji se u tome sto ja smatram da administracija nisu radnici nego deo elite (doduse onaj siromasni koji iz gluposti i sitnih interesa radi u korist sopstvene stete), a oni od njih koji su neophodni (mnogo je prekobrojnih i u administraciji i u JP) moraju da zaradjuju manje od onih koji ih hrane. To je sustina borbe protiv budzetske kancer drzave.

        • Radnici u administraciji nisu nikakva elita (bar 99% njih), oni su se samo brze i bolje prilagodili sistemu nego radnici u privatnim firmama. Ni jedni ni drugi nisu napravili ovakav sistem pa ih ne treba ni suprotstavljati jedne protiv drugih. To narocito Mile voli da radi.
          Osnovna snaga kapitalista je upravo ta sto uspevaju da podele sirotinju stalno isticuci i propagirajuci vestacke razlike medju njima: nacionalne, verske, rasne, u ovom slucaju na radnike u drzavnoj administraciji i radnike u proizvodnji.
          Jedina bitna razlika medju ljudima je podela na klase: na bogate i siromasne, na kapitaliste i radnike, na eksplatatore i eksplatisane.
          Zato se treba boriti protiv eksplatatora i to zajedno svi radnici jer samo tako imaju sanse da nesto promene, ovako gledajuci dali neki sluzbenik u opstini ima vecu platu nego u proizvodnji,, neces nista promeniti i jedni i drugi ce puniti dzepove kapitalista, mrzeci se medjusobno.

          Ovde imas najbolji primer one poslovice: Zavadi pa vladaj.

          • Miso, uskoro ce doci vreme kada ce se te dve strane sukobiti. Tebe licna ideologija sprecava da imas jasan pogled na svet. Drzavni sluzbenici i ostali civili su potpuno razliciti svetovi. To ti, kao drzavni cinovnik, ne mozes da shvatis, jer su u stara vremena fabrike radile, pa se to nije primecivalo, ali poslednju deceniju je to eskaliralo. Uostalom, to se i jasno videlo na poslednjim izborima. Drzavni sluzbenici su glasali za vladajuce partije, a civili za opoziciju. Ko to ne vidi, ima problem.

          • Miso, tvoja podela na bogate i siromasne vazi samo za kapitalisticke drzave. U izvitoperenom komunizmu u kome mi zivimo vazi podela na one gore na budzetu i na nas ostale civile. Oligarhija, politicari, binismeni, drzavni sluzbenici i javna preduzeca, otvoreno, nemilice, pljackaju vec godinama ovaj narod. Svako ko nije ideoloski zasplepnjen to vidi. Zaduzili su Srbiju samo za poslednje 4 godine za 10 miljardi evra i sve su potrosili na odrzavanje sopstvenog luksuza, jer i bez obzira na masovnu propast, prosecna plata konstantno raste, jer rastu plate u drzavnom sektoru. Samo ova ludacka administracija moze da zaduzuje poreske obveznike, da bi davala pare poreskim korisnicima.
            I sad mi ti pricas o bogatima i siromasnima… Smesno.

            • Nisi ti Miso nikakav komunista. Ti stitis radnike samo praznim recima i ideoloskim floskulama, a svaka tvoja recenica sustinski brani interes poreskih korisnika. Ja branim radnike, jer sam ja radnik. Sit gladnom ne veruje, moj Miso. Ne mozes ti sa drzavnih jasala, bolje znati kako se ja kao radnik osecam. Ti mene treba da pitas kako se osecam, ali vi, kao avangarda radnicke klase, niste naucili bilo koga da pitate, vi sami najbolje znate sta je za nas dobro i sami propisujete resenja. I evo, tu smo dosli kao rezultat vaseg eksperimenta.

  7. Gospodine Miso, moram da dodam jos jednu opasku. Zahvatanje drzave u obrtu privrede je preko 50%. Sa druge strane budzetska potrosnja Srbije je preko 50%BDP. E sada, problem je sto ne mozete porediti budzetsku potrosnju Nemacke i Srbije jer ste vec u prvom razredu ucili da se babe i zabe ne uporedjuju. Ekonomska „nauka“ je skup obmana kojima se sluze vesti biznismeni, nista vise. Recite mi koji je „ekspert“ ikad pozeleo da uporedi strukturu BDP Nemacke i Srbije ako bi da se dalje poziva ne neke proporcije (javni dug u delovima BDP ili budzetska potrosnja…). Nisam za sada procitao da je ijedan strucnjak imao hrabrosti da udje u ovaj „problem“. Kada bi se analiziralo, videlo bi se da srpski BDP pociva na parking servisu i uvozu, a Nemacki na stvaranju nove vrednosti. Znate li zasto se „cvika“ od zamrzavanja plata. Jer ce uvoz da padne (ako kurs odkliza ) i onda ce balon Srpskog BDP da se izduva. Bice problem objasniti razjarenim gradjanima lazi koje traju deceniju. Srpski realni BDP nije veci od 15Mlrd Eur (odokativno i smem da se kladim) a toliki je i javni dug. Da ne duzim dalje, ali jednom ce nekom morati da padne napamet da stalno pustanje dimne zavese nije resenje. Moracemo da drasticno smanjimo broj zaposlenih u Javnim preduzecima, administraciji, i uopste visinu plata i penzija i to nema alternativu , i moze to da nam se ne svidja koliko god hocete ali tako je i tacka. Evo i Grci mogu da zapale Atinu jos 20 puta i sta? Cinjenice nije lako pobediti i medijski izobliciti, jer „kad cifre progovore i Bog zacuti“.

  8. Radnici u administraciji su zlo ove drzave. Oni su svojim komunistickim pogledom na svet kontaminirali celu zemlju i zato je zemlja Srbija medju najgorima na svetu. Stare komunisticke zablude su i dalje Sine qua non u Srbiji, a izvor toga je politika i amdinistracija. Bez korenitih promena u Srbiji, smanjenja i razvlascivanja boljsevicke administracije nista se ne moze uraditi. Sve dok je salterski cinovnik u Opstini ili Posti bog kome svi moraju da se klanjaju od ove drzave nema nista. Sve dok su policajaca gradjani plase, umesto da budu u sluzbi gradjana, od ove drzave nema nista. Bahatost drzavnih sluzbenika je sahranila Srbiju. Zato u Srbiji i nema proizvodnje. Svi van drzavnog aparata su proglaseni gradjanima drugog reda, a to niko ne zeli da bude. Srbija debelo placa i placace ceh svog svesnog izbora jedne od poslednjih komunisticke utopija.

    • Mile ti izgleda pripads sitno burzoaskom kapitalu, verujem da ti poslovi lose idu i da su ti drzavni sluzbenici za sve krivi. Ali neces da vidis osnovne elemente ekonomije, a to je da veliki kapital uvek jede mali kapital. To je vec odavno objasnjeno, ti mislis da su drzavni sluzbenici krivi za to, ali nisu oni samo sprovode zakone. U kapitalizmu su kapitalisti vladajuca klasa (krupni kapitalisti) i svi zakoni se donose tako da njima povecas profit, a na stetu radnika i sitnog kapitala. Nema tu ni tragova komunizma, nego je na delu prvobitna akumulacija kapitala.

  9. Siva ekonomija je posledica skupe, neefikasne i birokratske drzave.

    Problem je malo i u ljudima, jer su navikli na birokratsku drzavu.

    Poznanik elektricar koji je imao problema sa overama zdr. knjizice pricao mi je kako je izgubio dan-dva za nekakvu markicu u knjizici. Kada sam mu rekao da ne vidim razlog zasto zdravstvene knjizice postoje(kao i markice, znackice, overe, stambilji, potpisi , parafi, barkodovi i dr. umotvorine srpskog sitema) – zaprepastio se.

    Sustina je u tome da skoro svi po nekom osnovu imamo zdr. osiguranje sto znaci da nam ne treba zdravstvena vec BROJ i pristup sospstevnoj bazi podataka (sto nemamo). Kao naprimer u UK. Tamo su izracunali da je bolje da nema knjizica i 50-ak ustanova koje pisu i prepisuju i setaju ljude izmedju sebe kada drzava vec to placa iz jedne kase. Tamo imate broj koji prijavite i to je to. Ako ste sumnjivi oni na termialu naprave unakrsnu pretragu za par minuta.

    Pitanje poreske discipline nije pitanje zdravstva vec poreske policije.

    Jos jedan smesan primer: Uzimam od drzave jedan papri, da bi od drzave dobio drugi papir, kojim dobijam treci papir. I pri tome izgubim mesec dana i platim x taksi, podmitim y sluzbenika, platim nebrojene provizije bankama…A drzave sve to ima kod sebe. Cak i da ne postoje kompijuteri. Zar odeljenje 1,2 i 3 ne mogu postom/telefonom/telefaxom da razmene informaciju. Zar ja sve to vec nisam platio kroz porez, njihove velike plate, penzije, kancelarije, stanove, benificirana letovanja…

    U Uk pasos i vozacku narucim preko interneta i dodje u posti za dva dana. Platim manje nekoliko puta nego u Sr.

    Zar odeljenja 1,2,3 i 150 treba u opste da postoje.

    Interesantno da se u UK u poslednjih 10-ak godina sve dobija brze i lakse. U 10 godina vidi se pomak i korist od IT tehnologije.

    • Pericu, poredis babe i zabe. Nema nikakvih slicnosti UK sa Srbijom. Kad vec pominjes te markice, moras da imas u vidu da je nase socijalno i dalje skoro isto kao pre 30 godina u vreme komunizma. Mi prakticno i nemamo privatnu lekarsku praksu. Biroi za zaposljavanje kod nas ne sluze da se posreduje izmedju nezaposlenih i firmi, vec da se na birou udome partijski kadrovi G17 i DS, a da odatle napreduju u druge drzavne inistitucije.
      Siva zona je jedini nacin da se opstane u zemlji koja je i dan-danas ideoloski protiv privatnog sektora. U Srbiji ljudi mrze preduzetnike. Skoro ceo svoj zivotni vek radim u privatnom sektoru i nagledao sam se i naslusao svega. U sprskom jeziku rec privatnik je pezorativnog karaktera.

  10. Mislim da je ovaj mali dijalog izmedju Mise i mene i pokazao ono sto ja smatram da je sustinu problema u Srbiji. Vladajuca oligarhija, a i prilicno stanovnistva, ne zeli da se menja, jer je vladajuca ideologija i dalje komunisticka, i to podrzavaju, sa sitnim varijacijama, sve partije. Ne znam zasto kod nas mnogi uporno ponavljaju da je u Srbiji nekakav neoliberalni koncept. Naravno, takva ideologija je samoodrziva samo na sastanscima i na teret budzetskih korisnika, u realnom zivotu ona nema uporiste, zato je u Srbiji privreda na umoru. Nas je vreme pregazilo, bespovratno.

Оставите одговор на MIsa Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *