Izvoz malina i jabuka

U Blicu od 19.9.2011. gosp. Dragan Vujadinović je, između ostalog, napisao: “Da li su u pravu, niko ne zna. Mada svi znaju da je malo. Ko je u pravu, jedino može znati (i obelodaniti) država. Koja raspolaže podacima i brojevima (naša i svetska proizvodnja, ko su izvoznici i kolike se cene, da li neko „dampinguje“ cene itd.). Država je obećala i da će pomoći da se doplati po 10 dinara. Naredni dani će pokazati šta će reći i učiniti država, i da li ima nekakvih „tajni“ oko Crvene Kraljice (kao nekada o šećeru).”

Sa ostalim delom tekstom se slažem pa ne treba ponavljati.

U citatu me je iziritirala rečenica o državi kao svemogućoj i sveznajućoj. Pomoć malinarima, i seljacima uopšte, da je neophodna smatram jednim od prioriteta u potrošnji države.

Trademap je jedna od najvećih besplatnih svetskih baza podataka koje postoje, a sadrži podatke o svetskoj trgovini, carinskoj zaštiti, konkurentnosti… Poseduje najdetaljnije statističke podatke jer joj većina država dostavlja podatke. Objedinjeni u bazu služe sa promociju međunarodne trgovine i u nekoliko minuta se mogu saznati i najbizarnije, kao i najdragocenije statistike.

Postojanje takve baze podataka trebalo bi da bude osnovni izvor analitičke pismenosti svih preduzeća koja se bave proizvodnjom, izvozom, trgovinom…

Ako, na primer, niko iz ministarstva trgovine i poljoprivrede ne pristupa bazi morao bi neko iz Vlade, udruženja hladnjačara, udruženja malinara, izvoznika, proizvođača džemova, sokova…

Da li baš niko ne pristupa? Meni je ovo treći put da “kačim” na internet osnovne podatke o tržištu malina. Jednom sam prošle godine na ekonomija.org, a drugi put pre par meseci na makroekonomiji kada je počela priča o niskoj otkupnoj ceni.

Mrzi me da pišem o tome da je ovaj tržišni segment vredan oko 600 miliona evra, da Poljska ima niže prodajne cene od Srbije, da je cena malina smanjena prošle godine, verovatno i ove.

Prosečna izvozna cena iz Srbije prošle godine je bila oko 165 dinara po kilogramu. Prosečna je, jer zavisi od zemlje u koju se izvozi: u udaljenijim zemljama se dobija veća cena, što je verovatno uslovljeno rastućim transportnim troškovima.

Kad sam već ušao u bazu zapao mi je za oko ogromni skok izvoza voća u Rusku Federaciju u prošloj godini. Radi se o izvozu jabuka koje su plasirane po ceni od oko 37 dinara po kilogramu, a prodato je nepunih 90 hiljada tona. Dalji korak mi je bio da “snimim” ovaj tržišni segment uvoza RF: vredi 4,1 milijardu evra i Srbija se približila udelu od 2%. Sad, ne možemo da izvozimo banane i pomorandže u RF (možemo kao reeksporteri), ali je za našu malenkost ovo tržište neograničeno veliko.

Kad već pomenuh banane, stalno se prave priče o tome kako su jeftinije od domaćih jabuka. Prosečna uvozna cena banana iznela je oko 75 dinara po kilogramu prošle godine (na ovu cenu ide carina, PDV…), što je dvostruko veća cena od izvozne za jabuke. Izgleda da je problem u pristupu trgovinskim lancima, a ne o skupoći domaćih jabuka.

Ja sam se nadao da plaćam skuplje jabuke zato što su seljaci zaradili na višim prodajnim cenama za izvoz u Rusiju. Samo neka seljaci zarade.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *