Odnos broja zaposlenih u primarnom i sekundarnom sektoru prema drugim kategorijama stanovništva

Primarni sektor predstavljaju poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo i rudarstvo, a sekundarni čine prerađivačka industrija, snabdevanje električnom energijom, gasom i parom, snabdevanje vodom i upravljanje otpadnim vodama i građevinarstvo.  Tercijalni sektor predstavljaju svi vidovi usluga.

Ud seprembra 2008. godine do maja ove godine broj zaposlenih lica u Srbiji smanjen je za 261.540. Najveće smanjivanje broja zaposlenih imali su preduzetnički sektor, za 166.556 lica, i primarni i sekundarni sektor, za 91.184 lica.

U uslužnom sektoru smanjenje broja zaposlenih iznosilo je 3.800 lica, mada je to bilo posledica smanjivanja broja zaposlenih u trgovini (za 15.115), saobraćaju i skladištenju (za 7.010) i uslugama smeštaja i ishrane (za 3.734), dok je u ostalim delatnostima došlo do povećanja broja i to u informisanju i komunikacijama (za 1.623), informisanju i komunikacijama (1.581), nekretninama (544), stručnim i naučnim delatnostima (2.762), administrativnim i pomoćnim uslužnim delatnostima (1.816), državnoj upravi (1.598), obrazovanju (6.349), zdravstvu (3.775), umetnosti, zabavi i rekreaciji (1.693) i ostalim uslužnim delatnostima (za 318 lica).

Od izbijanja svetske ekonomske krize, dok se smanjivao broj zaposlenih u proizvodnji (primarni i sekundarni sektor) i preduzetnika, rastao je broj penzionera i nezaposlenih, te su se pogoršale proporcije stanovništva u pogledu rada i izdržavanja.

Na primer, krajem 2008. godine na 100 zaposlenih imali smo 82 penzionera i 36 nezaposlena, a sada imamo 98 penzionera i 45 nezaposlena. Broj prvih se smanjivao a ovih drugih se povećavao utičući na kvarenje inače neodržive pozicije, a u razvijenom svetu kreiranja nepostojećih proporcija radnog, nezaposlenog i izdržavanog stanovništva.

Priložene su dve tabele, prvu čine brojevi stanovnika po izabranim grupama, a drugu relativan odnos izabranih grupa stanovništva u odnosu na 100 zaposlenih u primarnom i sekundarnom sektoru (u daljem tekstu u proizvodnji).

Podatke po oblastima treba tumačiti sa rezervom jer penzioneri nisu razvrstani po statističkim i upravnim oblastima kako to čini RZS sa zaposlenima i NSZ sa nezaposlenima. PIO ima i nerazvrstane pa sam penzionere raspodelio po oblastima u broju 1.608.723 od 1.690.587, te je 81.864 penzionera ostalo nelocirano (Kosovo i Metohija i nerazvrstani). U podatke za Beograd sam dodao penzionere razvrstane pod „Služba 1“, šta god da to značilo. Pošto je Beograd najbolji  u relacijama zaposleni-penzioneri-nezaposleni 106.918 penzionera iz Službe 1 ne pogoršava značajno relacije za prestonicu.

Znači, bitni su odnosi veličina, uz otklon za eventualne netačnosti.

Srbija je na popisu imala 7.121 hiljada stanovnika (sada je verovatan broj oko 7.090 hiljada). U martu ove godine bilo je 1.730 hiljada zaposlenih, 1.690 hiljada penzionera uz 770 hiljada nezaposlenih. Ove tri kategorije stanovništva učestvovali su sa 59% u ukupnom stanovništvu. Do ukupnog broja dolazi se sa stanovništvom mlađim od 18. godine, neaktivnom armijom od 2 miliona punoletnih, poljoprivrednim domaćinstvima…

Cilj prikazivanja podataka je odnos broja zaposlenih u proizvodnji u odnosu na druge kategorije stanovništva. U proizvodnji je bilo zaposleno 474.964 lica, u preduzetničkom sektoru 391.264, u ostalim delatnostima zaposleno je 863.841 lice, broj penzionera iznosio je 1.690.587 a nezaposlenih je bilo 771.104 lica (podatak iz baze APR-a, ne znam da li se odnosi na mart, jun…).

Na sto zaposlenih u proizvodnji dolazi 82 u preduzetničkom sektoru, 182 u ostalim delatnostima, 162 nezaposlena i 356 penzionera.  Jedan zaposlen u proizvodnji dolazi na 15 stanovnika, što znači da jedan radi u proizvodnoj delatnosti a 14 stanovnika pripada ostalim kategorijama stanovništva (maloletni, neaktivni i nabrojane grupe.

Da ovo dalje ilustrujemo 15 osoba u proseku ima 5 porodica. U pet porodica imamo jednog zaposlenog u proizvodnji, jednog u preduzetničkom sektoru, dva u ostalim delatnostima, 1,5 nezaposlena, 3,6 penzionera, dva maloletna lica, jednog poljoprivrednika i 3 neaktivna lica.

Na osnovu priloženih podataka može se doći do mnogobrojnih uvida. Na primer:

–          U Vojvodini bez Novog Sada na 100 proizvodnih radnika ima 61 preduzetnika,120 ostalih zaposlenih, 262 penzionera i 150 nezaposlenih, a u Novom Sadu 103 preduzetnika i kod njih zaposlenih, 274 u ostalim delatnostima, 321 penzioner i 138 nezaposlenih. Znači, u Novom Sadu ima više svih drugih kategorija stanovnika u odnosu na proizvodne radnika, a u odnosu na ostatak Vojvodine, osim nezaposlenih;

–          U Centralnoj Srbiji bez Beograda na 100 zaposlenih u proizvodnji ima 86 kod preduzetnika, 133 ostala zaposlena, 372 penzionera i 207 nezaposlenih, a u Beogradu 92 preduzetnika, 319 u ostalim sektorima, 356 penzionera i 93 nezaposlena. U odnosu na Centralnu Srbiju Beograd ima više preduzetnika i ostalih zaposlenih a manje penzionera i nezaposlenih.

–          Na jednog zaposlenog u proizvodnji dolazi 7 zaposlenih u ostalim sektorima, penzionera i nezaposlenih, u proseku u Srbiji. Relacija je najmanja u Vojvodini bez Novog Sada (5,32), zatim u Centralnoj Srbiji (7,1), Novom Sadu (7,3) a najviše u Beogradu (7,7).

–          Posmatrano po oblastima Srbije najviše zaposlenih u ostalim sektorima, penzionera i nezaposlenih imaju Jablanička (13,4 na jednog u proizvodinji), Niš grad (10,9), Raška (9,9) i Zaječarska oblast (9,3), a najmanje Južna Bačka bez Novog Sada (4,8), Srednje-banatska (4,9), Zapadno-bačka (5), Kolubarska (5,1) i Moravička (5,1) oblast.

–          Broj preduzetnika u odnosu na zaposlene u proizvodnji najveći je u Novom Sadu (103), Beogradu (92), Centralnoj Srbiji (86) a najmanji u ostatku Vojvodine (61). Po oblastima najveći broj preduzetnika u odnosu na proizvodne zaposlene imaju Jablanička (177), Raška (127), Braničevska  (121) i Pomoravska (115) oblast, a najmanji Srednje-banatska (33), Severno-banatska (42), Severno-bačka (43) i Borska (47) oblast.

–          Na 100 zaposlenih u proizvodnji najviše zaposlenih u ostalim delatnostima imaju Beograd (319), Novi Sad (274) i Niš (262), a najmanje Kolubarska (95), Zlatiborska (99) i Podunavska (102) oblast.

–          Na 100 zaposlenih u proizvodnji najviše ima penzionera u Jablaničkoj (625), Zaječarskoj (565) i Nišu (554), a najmanje u Južno-bačkoj bez Novog Sada (200), Srednje-banatskoj (258) i Pčinjskoj (265) oblasti.

–          Broj nezaposlenih, u odnosu na zaposlene u proizvodnji kreće se u rasponu od 93 u Beogradu, 95 u Moravičkoj i 102 u Braničevskoj do 376 u Raškoj,  403 u Nišavskoj bez Niša, 526 u Jablaničkoj oblasti.

Interesantno bi bilo izvršiti niz dinamičkih istraživanja poput kretanja zaposlenosti u proizvodnji i zaposlenih u preduzetničkom sektoru i u ostalim sektorima, promene odnosa fonda zarada i fonda penzija po oblastima…

4 komentara

  1. Skandalozni podaci.
    „U proizvodnji je bilo zaposleno 474.964 lica, u preduzetničkom sektoru 391.264…“
    Ako bi sad ovih 474.964 u proizvodnji razvrstali na drzavne i privatne firme, podaci bi tek onda postali dramaticni. Vecina te proizvodnje (struja, nafta, gas, kamen i silcno) iskljucivo naplacuje od domaceg stanovnistva ili rade za budzet. Primera radi, gomila zaposlenih u lokalnim putarskim preduzecima radi za budzet, apsoutno neefikasno i uz stravicne gubitke. Po nomenklaturi su te firme proizvodne, a sustinski je to rak rana ovog drustva.
    Takodje, mnoge firme u preduzetnickom sektoru su osnovane samo da bi se uzimale pare iz budzeta i ako nova vlast uvede kontrolu, skoro sve ce se pogasiti.

  2. Inace, Zdravkovicu jos jednom skidam kapu.

    • Hvala puno gosn. Mile
      Na žalost, oljuštiti podatke od javnih preduzeća, neprivatizovanih… doći do samo privatnih konkurentnih proizvodnih…
      Trebalo bi i preduzetničke umanjiti za one koji su isključivo zavisni od veza po opštinama i minstarstvima…

  3. Ili, pomenuti primarni sektor, uzmimo sumarsku industriju, gde sve pociva na drzavnom monopolu i gde ogroman broj ljudi radi u JP Srbijasume. Pa dodajmo JP Srbija vode, pa dodajmo rudnike, koji su svi od red drzavni, pa ribarstvo koje je takodje dobrim delom drzavno ili placa ogromne takse drzavi… Pa sekundarni sektor – Majdanpek, Bor, Sartid, pa aktuelne 14. oktobar, Zupa, Zastava oruzje i slicni… Gomila firmi koja zaposljavaju ogroman broj radnika, a sve, manje-vise se placa iz budzeta.
    I kad se sve sabere, mi zivimo u ljutom drzavnom socijalizmu, a deceniju slusamo medijske tirade raznih eksperata kako zivimo u najsurovijem liberalnom kapitalizmu na svetu.
    Skoro sve sto donosi profit je u rukama drzave. Nekoliko fabrika je privatizovano, a sve ostalo je ostalo kao sto je i bilo. Zato u ovoj zemlji toliko i zavisi od izbora. Setimo se nekada u Italiji, vlade padale non-stop, a sve funkcionisalo, jer se poslodavac zna, kod nas izbori odredjuju poslodavca, otud je i logicno da sve stane oko izbora.

Оставите одговор на mile Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *