Poljoprivredno-prehrambeni izvoz Srbije, relativan značaj za ukupni i udeo u svetskom, 2005-2012

Izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda vredeo je 2.090 miliona evra u 2012. godini. Uprkos suši i padu biljne proizvodnje izvoz je povećan za 8,9%, dok je nepoljoprivredni povećan za 3,1%, te je poljoprivredan dostigao rekordni udeo u ukupnom izvozu od 23,7%. Rast izvoza se najvećim delom može objasniti povećanjem izvoza žitarica ( povećanje za 122,6 od 171,5 miliona evra), ali je izvoz povećan kod 19 od 24 grupa proizvoda dvocifrene HS klasifikacije.

U odnosu na 2006. godinu (kada je plasman u Crnu Goru preklasifikovan iz domaćeg u izvoz) izvoz poljoprivrednih proizvoda povećan je za 110%, dok je izvoz nepoljoprivrednih proizvoda povećan za 63,5%, izraženo u evrima. Deo ovog rasta posledica je
rasta cena primarnih poljoprivrednih proizvoda na međunarodnom tržištu, a delom je posledica ekspanzije lokalnih preduzeća na udaljenija tržišta, u odnosu na zauzete pozicije na susednim tržištima.

Strukturu poljoprivredno-prehrambenog izvoza možemo kvalifikovati kao nepovoljnu: previše sirovog izvoza i premalo prerađevina. Udeo 4 grupe proizvoda, i to žitarica, voća, sokova i životinjskih i biljnih ulja i masti, veći je od polovine ukupnog, što znači da je visoko koncentrisan. Međutim, mnogo bi bolje bilo da je, na primer, izvoz mesa i mesnih proizvoda 522 miliona evra, a žitarica 20 miliona evra, u odnosu na realizovane, sasvim suprotne vrednosti. Isto važi i za druge proizvode: izvoze se žive životinje u vrednosti od 46 miliona evra, umesto da su izvezene mesne prerađevine koje bi, od iste količine životinja,
vredele dva do tri puta više.

U svetu je ukupan izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda povećan, u 2011. u odnosu na 2006. godinu, za 60,6%, dok je nepoljoprivredni izvoz povećan za 32,2%, te je njegov udeo u ukupnom svetskom izvozu povećan sa 6,9% na 8,4%. Vrednost
poljoprivrednog izvoza povećana je sa 620,4 milijarde evra u 2006. godini na 996 milijardi evra u 2011. godini. Iz priložene tabele se mogu videti vrednosti po grupama proizvoda. Recimo, izvoz mesnih prerađevina je u 2011 godini vredeo 83 milijarde evra i bio je malo veći od vrednosti izvoza žitarica (81,7 milijardi evra), ali je bio 5,7 puta veći od izvoza živih životinja.

Treća tabela prikazuje udele Srbije u ukupnom svetskom poljoprivrednom izvozu. Za 2012. godinu su dodati podaci, obeleženi italikom, a izračunati na osnovu vrednosti svetskog izvoza u 2011. godini, što nije ni tačno ni upotrebljivo. U 2011. godini Srbija je imala udeo od 0,193% u ukupnom svetskom poljoprivrednom izvozu, a 0,055% u nepoljoprivrednom, što znači da je imala više nego tri puta veći relativan značaj kod prve grupe proizvoda. Najveći udeo kod poljoprivrednih proizvoda u 2011 godini imala je kod voća (0,517%) i žitarica (0,489%), mada je u 2012 godini redosled verovatno zamenjen, usled pada apsolutne vrednosti izvoza voća iz Srbije, i povećanja vrednosti izvoza žitarica. Veći udeo od prosečnog za poljoprivredu Srbija je još imala kod mlinarskih proizvoda (0,443%), živih životinja (0,367%), šećera (0,347%),  proizvoda od žitarica (0,212%), sokova (0,208%) dok je kod životinjskih i biljnih masti i ulja (0,193%) udeo bio jednak prosečnom za poljoprivredne proizvode.

Uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iznosio je 1.095 miliona evra u 2012. godini i učestvovao je sa 7,4% u ukupnom robnom uvozu. Od 2006. godine ukupan uvoz je povećan za 40,4%, u čemu poljoprivredni za 51,5% a nepoljoprivredni za 28%m te je i udeo poljoprivrednog uvoza povećan sa 6,9% u 2006. godini. Najveća vrednost uvoza u 2012. godini registrovana je kod voća (135 miliona evra), raznih proizvoda za ishranu (91) i kafe, čaja i začina (87 miliona evra). Najveći relativan porast uvoza registrovan je kod mesa i jestivih klaničnih proizvoda, čiji je uvoz povećan više nego 7 puta od 2006. godine, i kod mlečnih proizvoda, čiji je uvoz povećan više od 5 puta. Ovaj rast uvoza je verovatno posledica smanjivanja carinskih stopa na uvoz iz Evropske Unije i zemalja CEFTA.

Poslednja tabela prikazuje trgovinski saldo po grupama poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Suficit se ostvaruje kod 13 a deficit kod 11 grupa proizvoda, pri čemu samo pet grupa proizvoda, žitarice, voće, ulje, šećer i sokovi, objašnjavaju gotovo celokupan suficit ovog sektora privrede.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *