Tehnokratska vlada Srbije: sanjanje lepše budućnosti

Smrt Ante Markovića, inženjera po struci, naterala me je da se zamislim o tehnokratskoj vladi Srbije – vladi čiji bi članovi bili isključivo inženjeri mašinstva, elektrotehnike, tehnološki, poljoprivredni, programeri… U takvoj vladi bi bio zabranjen pristup ekonomistima (posebno ekspertima) i bankarima. Političari bi se preusmerili na humanitarni rad, kako bi uvek nešto delili i poklanjali.

Za razliku od ekonomista koji kada se suoče sa dva problema naprave treći, inženjeri prvo sagledaju probleme, a onda rešavaju probleme jedan po jedan, ili istovremeno.

Najbolji srpski ekonomski analitičar je Stojan Stamensković, diplomirani matematičar. Tik uz njega je Dr. Miladin Kovačević, takođe matematičar.

Ideja nije originalna, u Kini je prethodnih deset godina kompletan državni vrh sačinjen od inženjera kako bi uspešno projektovali visok ekonomski rast. Sledećih deset godina Kinom će upravljati psiholozi i sociolozi, a kako bi od toliko velikog ekonomskog rasta što veću korist imali obični građani.

Nasuprot Kini, u Evropi (Grčkoj, Italiji…) na vlast dolaze bankari, da bi sproveli stečaj nad državama u interesu banaka. Hoće li se ovo i Srbiji dogoditi, ili je moguće krenuti po ugledu na Kinu, ili Republiku Srpsku, u pravcu brzog ekonomskog rasta?

Znači, razvijam tezu šta je sve moguće učiniti kako bi se Srbija ekonomski oporavila i razvila u roku od, recimo pet godina.

Da ono što sledi nije nemoguće poslužiće mi dva primera: Austrijska okupacija Srbije u 18. veku i rezultati industrijske proizvodnje u Republici Srpskoj u prethodne tri godine.

Када је Аустрија запосела Србију 1718. нашла ју је запуштену, ратом опустошену и готово расељену. У ратовима 1683-1689 и 1716-1718. неке нахије у Србији остале су готово пусте. По извештају комесара за разграничавање у Србији грофа Најперга, у Крагујевачкој нахији долазило је 1718. године на 38 насељених села 160 ненасељених, у Ресавској нахији на 16 насељених села 54 пуста. У осталим нахијама Србије које је запосела Аустрија нису биле тако лоше разлике између насељених и ненасељених места; поред свега тога, по Д. Пантелићу, у Србији је тада долазило 386 ненасељених села на 664 насељена, дакле на 8 насељених села долазило је 5 пустих. По попису становништва у Србији 1720.г., према Алтеру, чиновнику Дворског коморског већа, она је имала једва четири хиљаде породица.

Велике напоре улагали су нови господари Србије у отварању и експлоатацији рудника. Државне власти су се распитивале и слале стручњаке да истражују места где се некада копала и прерађивала руда. У неким старим рудницима, као на Авали и под Рудником, почели су радови. На Рудник се обратила највећа пажња; у експлоатацији његових руда уложен је велики капитал; доведени су Саси, рудари из Ердеља, и рад је започео 1724 године.

Republika Srpska je u prethodne tri godine, kada je u većini evropskih zemalja smanjena, povećala industrijsku proizvodnju za 33%, što je u proseku 10% godišnje, zahvaljujući oživljavanju proizvodnih kapaciteta u oblasti prerade naftnih derivata. Rast u prerađivačkoj industriji izneo je nepunih 50%.

ИНДЕКСИ ИНДУСТРИЈСКЕ ПРОИЗВОДЊЕ – ПО ОБЛАСТИМА
  I–XII 2009 I–XII 2010 I-X 2011 2011/2008
I–XII 2008 I–XII 2009 I-X 2010
         
ИНДУСТРИЈА УКУПНО 119,0 105,0 106,7 133,3
         
C ВАЂЕЊЕ РУДА И КАМЕНА 92,5 109,1 121,0 122,1
10 Вађење каменог и мрког угља, лигнита и тресета 108,3 94,1 127,0 129,4
13 Вађење руда метала 66,9 155,8 100,2 104,4
14 Вађење осталих руда и камена 69,4 74,9 145,0 75,4
           
D ПРЕРАЂИВАЧКА ИНДУСТРИЈА 135,1 105,1 104,6 148,5
15 Произ. прехрам. произ. и пића 100,3 103,9 94,7 98,7
16 Произ. дуванских производа 138,7 77,1 70,0 74,8
17 Произ. текст. предива и тканина 88,4 57,9 127,5 65,3
18 Произ. одјевних предмета, дорада и бојење крзна 80,7 71,3 103,0 59,3
19 Произ. коже и предмета од коже и обуће 95,4 124,0 126,0 149,0
20 Прерада и производи од дрвета и плуте 69,7 101,1 115,0 81,0
21 Произ. целулозе, папира и производа од папира 101,3 95,3 96,7 93,3
22 Издавачка дјел., штампање и репродукција сним. медија 83,6 114,7 98,5 94,5
23 Произ. кокса и деривата нафте 1334,5 112,5 106,6 1601,0
24 Произ. хемикалија и хемијских производа 250,1 97,4 113,5 276,5
25 Произ. производа од гуме и пластике 78,3 93,9 99,8 73,4
26 Произ. производа од осталих минерала 87,7 105,7 102,8 95,3
27 Произ. основних метала 60,4 131,8 99,1 78,9
28 Произ. металних производа, осим машина 64,9 103,3 102,8 68,9
29 Произ. осталих машина и уређаја 71,2 135,3 62,5 60,2
30 Произ. канцеларијских и рачунарских машина 95,7 115,7 129,1 142,9
31 Произ. других електричних машина и апарата 58,5 131,8 113,9 87,9
32 Произ. радио, ТВ и комуникационе опреме 43,6 1,5 125,8 0,8
33 Произ. медицинских, прецизних и оптичких инструмената 112,1 170,9 135,3 259,3
34 Произ. моторних возила и приколица 100,7 88,9 105,2 94,1
35 Произ. осталих саоб. средстава  1341,2 75,9 87,4 890,2
36 Произ. намјештаја и сличних производа 69,4 94,9 131,5 86,5
37 Рециклажа 79,0 159,6 91,2 115,0
           
E ПРОИЗ. И СНАБД. ЕЛ.ЕН., ГАСОМ, И ВОДОМ 107,9 103,0 103,5 115,0
40 Произ. и снабд. ел. енергијом, гасом, паром и топлом водом 107,9 103,0 103,5 115,0
Izvor: Republički zavod za statistiku RS

 

Znači, ukoliko bi tehnički mozgovi preuzeli rukovođenje državom bilo bi moguće da u roku od pet godina se poveća industrijska proizvodnja poveća za 50% (i tada bi bila za četvrtinu manja nego davne 1989. godine), udvostruči robni izvoz, i značajno poveća broj zaposlenih lica.

Neophodni preduslovi bi bili:

–        Zatvoriti sva curenja iz ekonomskog sistema. Srpska ekonomija je bušna kao švajcarski sir, ili suva kao pustinja, pa koliko god da se novca unese ne postoje nikakvi vidljivi efekti. Da bi se “zatvorila curenja” neophodno je da se pojačaju kontrolni mehanizmi države (istražni organi, carina, javne nabavke…)

–        Zavesti striktnu primenu zakona u svim oblastima i dosledno se držati prava, a ne kao sada donositi zakone koji nikada neće zaživeti;

–        Sprečiti i neutralisati bilo kakvo “štetočinsko” ponašanje bilo koga, kako bi se onemogućili potencijalno dobri projekti;

Kako bi bilo moguće, i koji projekti bi do toga doveli, da se ostvari visok rast proizvodnje i oporavak izvoza uz rast zaposlenosti?

Neophodne mere:

–        Veliko povećavanje zarada tužiocima, sudijama i specijalnim policijskim i vojnim jedinicama kako bi se sprovodili zakoni;

–        Maksimalno pojednostavljivanje svih procedura za poslovanje kako bi se privuklo što više firmi iz Nemačke, Italije, i iz drugih zemalja Zapada da proizvode u Srbiji;

–        Matematičko-pravno rešavanje problema nelikvidnosti: matematičko kroz multilateralne kompenzacije, a pravno kroz brz proces stečaja;

–        Rešavanje problema neprivatizovanih bivših velikih industrijskih kapaciteta, kako kroz privatizaciju, državno organizovanje proizvodnje ili stvaranje poslovnih inkubatora za sadašnje i bivše radnike i zainteresovane inženjere i preduzetnike;

–        Poresko rasterećivanje najnižih zarada i striktno kažnjavanje rada na crno. Ukoliko je neophodno, povećati PDV kako bi se smanjio budžetski deficit;

–        Povećavanje poljoprivrednog budžeta kako bi se subvencionisao rast proizvodnje mesa, voća i povrća;

–        Omogućavanje i olakšavanje realizacije svih dobrih poslovnih ideja;

Ekonomski potencijali:

–        Najavljena mogućnost gradnje četiri gasne termoelektrane, uz poštovanje ekoloških i bezbednosnih preduslova;

–        Ulaganja Kineza u energetske kapacitete EPS-a;

–        Neprivatizovana industrijska preduzeća;

–        Medicinski turizam;

–        Voćarstvo.

Može se dugo nabrajati, ali čitaocima savetujem da pročitaju tekstove Davida Đumića na našem portalu.

Tabela: Ilustrativne „procene“ alternativnog upravljanja Srbijom
  2011 2016
  Široke koalicije Tehnokrate
Broj zaposlenih, u hilj. 1.750 1.750 1.850
Broj nezaposlenih, u hilj 750 700 600
Prosečna plata u evrima 370 420 460
Prosečna penzija u evrima 210 225 230
Indeks industrijske proizvodnje (1989=100) 40 46 60
Izvoz robe, mlrd.evra 8,5 13,0 17,0
Uvoz robe, mlrd.evra 14,5 20,0 22,0
Strane direktne investicije, ukupan priliv, mlrd.evra 16,0 21,0 24,0
Strane direktne investicije, ukupan odliv, mlrd. Evra 3,0 4,0 5,0
BDP, milijarde evra 33,0 38,0 45,0
Javni dug države, milijardi evra 15,0 18,0 14,0
Spoljni dug, milijarde evra 24 27 23
Napomena: pad broja nezaposlenih je posledica pada broja stanovnika

15 komentara

  1. Ima jedna nelogicnost u tvom tekstu i ona se ogleda u politickoj naivnosti. Zar zaista mislis da Srbija moze voditi svoju ekonomsku politiku i ujedno privlaciti strane investicije ,nemacke,kineske kompanije isl..
    To je nemoguce …bilo i bice.
    Pre svega zar niko ne primecuje da se sva evropa ucutala i gleda put Nemacke? Svaka promena ekonomske politike i politike koja nije u interesu drzave kojoj je izvoz sustinsko pitanje opstanka i razvoja, nece biti tolerisana.
    Nemacka bi bukvalno povela rat sa bilo kojom drzavom regiona koja bi pokusala da zastiti svoje trziste..Kroz partnerstvo sa Kvintom ili NATO paktom svejedno…
    Videcemo sta ce i koju koaliciju iznedriti najnoviji dogadjaji ali svakako da je Nemacka sada regionalna sila i ona ce uskoro morati da pokaze misice svima pa i dojucerasnjim komsijama.
    Na kraju krajeva i dosadasnji ekonomski neuspeh Srbije je iskljucivo posledica Nemacke politike .Kako kroz raspad SFRJ u kom su intezivno ucestvovali i koji su kreirali tako i u direktnim ratnim pohodima na Srbiju a posebno u posleratnoj implementaciji ekonomske politike.
    Nemacka je iskren i posvecen neprijatelj Srbije i Srbija kao manja i siromasnija drzava mora taj problem dugorocno da resi.Nemci su Srbiji u poslednjih 100 godina naneli ogromne ljudske i materijalne stete i Srbija mora da pronadje kljuc za resenje tog problema.
    Kljuc je Rusija . Jedino Rusija moze pomiriti i biti garant balansiranog odnosa Nemacke prema ovom regionu. Jedino Rusija i ima interes i snagu, kako ekonomski tako i politicki, da ucestvuje u takvom projektu.
    To ce naravno opet u Srbiji pokrenuti pitanje rusofilstva koje i postoji kao otpor resenja srpskog problema.
    E sad to ne moze da sprovedu nikakve tehnokrate jer i Rusiju ali i Nemacku interesuju politicke garancije.
    Zato ceo taj koncept MZ ,ide u sveru sta bi bilo kad bi bilo…

  2. Sto se mene tice pitanje je vrlo jednostavno, cak toliko jednostavno da jednostavnije ne moze da buge. Ali prvo da repliciram na komentar Gospodina Darka. Slazem se sa vema delom, ali kako kazu ako je istorija uciteljica zivota ona nas je naucila da kad god je Nemacka postala jaka ispastala je citava evropa a ne samo Srbi, ali je takodje cinjenica da su to na kraju Nemci najskuplje placali i da im je trebalo sve duze vreme da se od toga oporave. Problem su samo zrtve koje treba podneti, ali ako evropa ponovo bude morala da krvari zbog Nemackog hegemonizma (valjda su i oni nesto naucili iz proslosti), iskreno se nadam da ce to po obicaju Nemacka najskupolje platiti uz zelju da se vise nikad ne oporavi. Sto se Srbije tice prvo bih citirao:
    „stvaranje poslovnih inkubatora za sadašnje i bivše radnike i zainteresovane inženjere i preduzetnike“ a onda bih pitao:
    A kome to treba? Sta ce nama „inkubatori“?
    Dakle da ponovim 100-ti put, sustina je u motivaciji. Ja na primer imam mali biznis, znam i kako , i sa kom i sa cim ali necu da radim vise nego da se odrzim na golom minimumu. Zasto? Zato sto ako pet puta dignem obim posla, onda me samo deset puta vise „harace“ svi redom a meni ne moze da ostane profit ni za jednu pristojnu cinovnicku platu (malo viseg ranga) a da ne pricamo o necem drugom. Pa zar da ja zbog toga gubim zdravlje? Nema sanse. Neka gospoda „eksperti“ naprave poslove za sebe i za druge ako znaju kako? Onda mozemo da razgovaramo i da „delimo“ zaradjeno kako se njima svidja, a do tada uza sve dobre pokusaje i dato poverenje, vise nemamo o cemu da pricamo. I moze sada da prica ko sta hoce ali to je nesto sto je opsti preduzetnicki stav i to kako malih tako i onih velikih. Zivi bili pa videli. Drzava nam pravi nelojalnu konkutrenciju za kredite, za plate i radnu snagu a onda dodje pa „skine kajmak“ a kad zafali i „kozu“ pa se pita sta se dogadja. Dosta bre. Prvo da se dogovorimo sta je pravicna raspodela, a onda cemo mi „konji“ pomovo da povucemo „kola“ ali vi „kocijasi“ ne mozete da nas „sibate“ bez razloga i kako vam se prohte. U suprotnom neka kola „jurnu ni za stranu“ pa sta nam bog da.

  3. Hvala na komentaru Darko
    U naslovu stoje snovi a ne java kakva jeste, i kakve sve može postati.
    Snovi su suprotnost javi, lepi kad je stvarnost surova, a ružni kad je lepa.

  4. Boki
    Tvoji su komentari kao elektroinženjera dragoceni, al kome ova zadnja rečenica?

  5. MZ…
    Tu dolazimo na medije i sistem copy paste…Ne bi me cudilo da koliko sutra vidim u izbornoj kampanji „tvoje snove“ pretocene u predizborna obecanja koja vode u jos jednu deceniju iluzija…
    Inace znas kako stvari stoje…sto u snu to na javi ili ti u sirem prevodu, kakvim se mislima bavis takav i jesi ili pak, ono o cemu snivas to i zelis ,ono sto zelis to i radis i….
    U vremenu bezidejne elite,bezidejne struke i apaticne nacije, lutanja u magli su neminovna a samim tim i usvajanje svakolikih ideja.
    Na vama,ako ste to vi, predstoji veliki posao vracanja zabludelih ovcica na zelenu travu…Kada kazem vama mislim na neostrascene,nepartijske ,nesamoproklamovane eksperte….
    Ali evo da ne ostavimo medije bez ideja, predlazem da svi na trenutak zamislimo kako se vojvoda Seselj grohotom kerebeci u zavorskoj celiji na politicki promasaj veka svojih dojucerasnjih drugara. ( SNS)
    Kako ono kaze narodna poslovica,ko drugome jamu kopa…

  6. Gosn. Darko
    Umesto „Spiska preterivanja političara“ prethodnih dana se nosim mišlju da krenem sa „Spisak šta nisam rekao, ali mi je stavljeno u usta“.
    Kako se bliže izbori, vreme je zaćutati…
    Samo, da li kad pametni zaćute, budale kolo vode?
    Daleko da sam pametan, naprotiv ulazeći u desetine različitih oblasti postajem diletant, i zato je dobro da što više kompetentnih ljudi i piše i komentariše.
    Al opet, možda je najpametnije zaćutati, jer se svaka aktivnost kvalifikuje i dobija pogrdno značenje?

  7. Poslednja recenica nije namenjena nekom konkretno ili ako hocete jeste namenjena vlasti pa koja ona bila, i ako smem da dozvolim sebi to nije moja recenica vec vise nesto kao „iskristalisani stav“ vecine ljudi iz privatnog sektora. Pa i na ovom sajtu slicne stavove promovisu mnogi autori, Gospodin Knezevic na primer, ali i mnogi „nepoznati“ privatnici, od najmanjih pa i malo znacajnijih, barem onih sa kojima sam ja imao prilike da razgovaram. Izvinjavam se urednistvu ako smatra da je neumesna, slobodno brisite barem to nije problem.

  8. Boki, Knežević mu dođe kao Aljo

    Аљо (Везиров слон)

    Са те узвисине он је у чудној косој перспективи као новим очима гледао тај свој родни град. Има толико година да није у ово доба дана напустио дућан ни био у овом крају ни испео се на ову висину. Овај предео му изгледа као стран и непознат, а мисли непрестано навиру у главу, и тако су нове и необичне и тако крупне да потискују све друго и да време пролази брзо и неосетно. У таквим мислима преседео је на тој висини и време ручка и цело послеподне. Ко би могао казати шта се све ројило тога благого септембарског дана у тој казакској глави, у којој су се иначе шала и збиља смењивале као плима и осека, потирући једна другу без трага? Мислио је непрестано и много, као никад дотле, о свему и свачему: о ономе што се јутрос десило, о филу, о чаршији, о Босни и Царевини, о власти и народу, о животу уопште. Није то глава која је навикла да оштро и правилно мисли, али данас је, овде, и у његов мозак продирао зрачак, слаб и кратак зрачак свести о томе у каквој вароши и каквој земљи и царевини живи он, Аљо, и још хиљаде оваквих као што је он, мало луђих и мало паметнијих, мало богатијих и много сиромашнијих; каквим животом живе, танким и недостојним животом који се лудо воли и скупо плаћа, а кад човек размисли, не вреди, брате, не вреди. А све те мисли своде се у његовој глави на једно: немају људи храбрости ни срца.

    Плашљив је овај клети инсан, долазио је Аљо увек до истог закључка, плашљив и због тога слаб. Свак је у овој чаршији мање или више плашљив, али има сто начина на које људи своју плашљивост прикривају, правдају пред самим собом и пред другима. А не би требало да је човек такав, не би!

    Требало би да је поносан и срчан и да добро пази на то да не допусти ником ни криво да га погледа. Јер, отрпи ли само једном и најмању увреду и не плане (не плане, јер нема ватре у себи!), готов је, газиће га свак, не само султан и везир него и везирове слуге, и слонови, и свака животиња, све до гњиде! Ништа не може бити од ове Босне док у њој Џелалудин влада, данас Џелалудин а сутра богзна ко други, гори, и црњи од њега. Него треба ударити рђом о земљу, исправити се и не дати ником на се. Ником! Али како? Зар у овој чаршији, у којој пет људи не можеш саставити да једну истиниту и праву реч кажу везиру у лице? Ништа. Ништа се не може! Тако је то већ одавно овде у нас: ко је срчан и поносан, тај брзо и лако губи хлеб и слободу, иметак и живот, али онај који повије главу и преда се страху, тај опет толико изгуби од самог себе, толико га страх поједе, да му живот не вреди ништа. А ко се затекао у ово Џелалијино време да живи, има да бира једно од тог двога. Управо, ко може да бира. А ко је тај који може? Ето, и он сма што све ово овако мисли, и он сам – шта може да каже за себе? Увек се истицао својом храброшћу и хвалио да је срчан за тројицу, за десеторицу, за половину Травника, и то ону срчану половину. Хвалили су га и други. Па? Синоћ је био срчан, поред ватре, и сад је, чини му се, исто толико, али где му је била срчаност кад је разговарао са стражом, кад га је напустило све осим лудог страха и једва му ноге изнеле стражњицу уз брдо? Зар без оне четворице пишман-ефендија није истина остала истина и оно што је право, право? Не, не, немају више крви ни снаге ни Травник ни његова чаршија, а и оно мало даха што им је остало троше на шалу и подсмех и лукавство како да надмудре комшију, преваре сељака и од гроша направе два. Зато тако и живе (мисле да живе!) и зато им живот не ваља, баш ништа не ваља.

  9. Nije Kina postigla ovaj rast BDPa, zato sto su na vlasti: inzenjeri, sociolozi ili ekonomisti, nego sto je stvorila neophodne preduslove za brzi ekonomski rast.
    Plansku privredu i vlast komunisticke partije.
    I mi smo imali takve stope rasta u socijalizmu, a onda dosla demokratija.
    U okviru postojeceg sistema nema ekonomskog boljitka.

  10. Da, tehnokratska vlada je sasvim moguca i pozeljna. Sa jednom ozbiljnom razlikom. Barem pola ljudi u toj vladi bi MORALO da budu ekonomisti.
    Tehnokratsku vladu, uz nekoliko politicara, je vrlo lako sastaviti. Uzme par partija, napravi program, u kome prva stavka bude formiranje tehnokratske vlade, pobede na izborima i naprave takvu vladu. To, cak i u ovakvim uslovima, moze da uradi i DS i SNS, i bilo ko drugi. To samo zavisi od politicke volje. Upravo cinjenica da to ne rade govori o tome koliko njih drzava i narod ne zanimaju, vec licna korist i namirivanje partijskih interesa.
    Uostalom, ako naredna vlada ne bude tehnokratska, ona naredna ce sigurno biti, posto ce u medjuvremenu sve propasti.
    Jedini lek za Srbiju je 97-o procentna privatizacija. Samo ekonomski slobodan pojedinac moze slobodno i da misli. A onda ce vlade biti bas onakve kako i treba da budu – manje-vise tehnokratske.
    Ko drugacije kaze – klevece i laze.

  11. Da se razumemo. Ja ne mislim da vlada treba da bude tehnokratska (sta god to tacno znacilo) niti da treba da je vode inzinjeri, ali takodje smatram da odredjene grane i preduzeca moraju da vode inzinjeri. Potpuno sam siguran u to, ili makar zaista kvalifikovani menadzeri koji bi ionako tehnicku problematiku ostavili na upravljanje adekvatnim strucnjacima. Ipak, mislim da je najveci problem Srbije, motivacija i postena raspodela. Da pojasnim. Ako recimo EPS placa 3 dinara tonu uglja (tri dinara tona) postavlja se opravdano pitanje ciji su to resursi. Dakle direktnu korist od takvog upravljanja resursima imaju samo zaposleni u EPS a ne citava Srbija sto bi bio red. Sta reci za naftu i gas? Slican primer su recimo i parking sluzbe. Ispada da im je deda ostavio grad u amanet pa samo nekolicina zaposlenih ima benefit od toga dok opstine uglavnom nemaju ni dinara. Da spomenemo i komunalne sluzbe svih profila. Dakle onda se takav izmonopolisan i neefikasan sistem cenovno prelije i izvrsi pritisak na realni sektor, koji naravno ne moze da obezbedi ni takva radna mesta (na kojima se nista ili vrlo malo radi) ni adekvatne plate. Ljudi su ljudi i u takvim okolnostima ili zaposlite „skart“ ili ste „tranzitna stanica“ do drzavnog posla, ali o bilo kakvom kvalitetu nema ni govora, pogotovu za malo slozenije poslove.Nije to pitanje za jednu vladu, to je pitanje uredjenja i razumevanja nuznosti da je neophodno da se u Srbiju uvede „kult prljavih ruku“ jer nam je to jedina sansa za opstanak. Naravno ovo podrazumeva odredjene prioritete kako u raspodeli tako i u drustvenom polozaju odgovarajucih grupa ljudi i profila zanimanja. Krajnje je vreme da administracija , politicari i ostali „eksperti“ odu u zapecak. Sto se ekonomista tice, ako rade u realnom sektoru i te kako su dobrodosli.

  12. Boki,
    Samo privatizacija Srbina spasava.

    • Onda treba privatizovati i zdravstvo i celokupno obrazovanje,ukinuti socijalnu pomoc…to ce sigurno doprineti napretku Srbije…ili mozda napretku odredjene grupe ljudi, poput vas.

      • Arki, naravno da treba privatizovati zdravstvo i skolstvo (osim osnovnog). Ne znam kakve veze sa o vim ima socijalna pomoc…
        Naravno da treba privatizovati zdravstvo, jer je to jedini pravi lek za kancer zdravstva – mito i korupciju. Vecina lekara ima idealan sistem, poreski obveznici sve placaju, a oni kesh, NEOPOREZOVAN, stavljaju u dzep. Bez obzira kojoj partiji lekari pripadaju, isto se ponasaju.
        Neka lekari uzmu kredit, uloze u poslovni prostori i instrumente, pa neka onda uzimaju pare, ali pod uslovom da PLACAJU porez. Kolika je korupcija u ovoj zemlji, najbolje govori to sto lekari, zubari i advokati ne placaju porez, a okrecu milione. Vrata do mene je zubarska ordinacija. 3.000 dinara plomba, u keshu. Nema fiskalne kase, nista. Otac mog najboljeg prijatelja je otisao da operise bruh i nije bilo mesta u bolnici, dok nije zasustela novcanica… Tako ti je, moj Arki. Sve dok je ovaca, bice i sisanja.

  13. Ako neka bedna radnjica na periferiji ne izda fiskalni racun, vlast to drakonski kaznjava, plus i zatvara radnju. Zato, kada ortaci tih na vlasti, burzuji advokati, lekari i zubari iz centra grada ne izdaju fiskalni racun, onda nikom nista. Sto bi vlast maltretirala svoje ortake?
    Da li prosvetni radnici, koji drze pripreme za maturu placaju porez na prihod drzavi? Kada prosvetni radnici vode djake na maturu u inozemstvo i uzimaju pare, da li se placa porez na prihod? Kako to da ortaci ovih na vlasti ne moraju da placaju porez, a sirotinja raja mora? I taj olos nije problem, nego su problem ljudi koji na to ukazuju i traze hitnu privatizaciju? E, vesela Srbijo…

Оставите одговор на arki Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *